Kako funkcioniše Božje carstvo?
Bog je u cijelom svemiru jedini dobar, sam po sebi, i kao takav On je i izvor dobrote.
„Zašto me zoveš dobrim? reče mu Isus. Samo jedan – Bog – je dobar“ (Matej 19:17).
„Niko nije dobar, osim jednoga Boga“ (Marko 10:18).
I Sin Božji Isus Hrist je dobar sam po sebi, zato što rođenjem ima istu prirodu kao i Njegov Otac.
„I Riječ je postala tijelo i prebivala je među nama i gledali smo njenu slavu, slavu kao jedinorođenog od Oca, punu blagodati i istine“ (Jovan 1:14).
„On je slika nevidljivog Boga…“ (Kološanima 1:15).
„Koji budući sjajnost slave i savršena slika Njegove ličnosti, i noseći sve riječju svoje sile, učinivši sobom očišćenje grijeha naših, sjede s desne strane prestola veličanstva na visini “ (Jevrejima 1:3).
U Božjem carstvu, Bog svojim Duhom prebiva u svojim stvorenjima.
„Zar ne znate da ste vi Božji hram i da Božji Duh prebiva u vama“ (1. Korinćanima 3:16).
Stvorenja, kroz zajednički život sa Bogom zasnovan na vjeri, ispoljavaju ono što Bog jeste – dobrotu. Dobrota podrazumijeva ljubav, pravednost, svetost, milost… Dobrota je rod Duha, odnosno rod Božjeg prebivanja u Njegovoj djeci u kojima Bog rađa rodove. Na ovaj način sva stvorenja, odnosno Božja djeca, ispunjavaju svrhu postojanja – proslavljaju Boga. Ovo je realnost u Božjem carstvu. Ovo je nebeska realnost.
Šta je sa Zemljom? Kako ovdje stvari funkcionišu?
Hrist je uspostavio Božje duhovno carstvo na Zemlji
Božje (duhovno) carstvo je uspostavljeno i na Zemlji, prije oko 2000 godina, kada je Isus Hrist preuzeo carstvo od Sotone pobijedivši grijeh i Sotonu i došavši da živi u svom narodu Duhom. Tada je Božjem narodu došlo spasenje.
„I čuo sam jak glas na nebu kako govori: Sada je nastalo spasenje i moć i carstvo našeg Boga i vlast njegovog Hrista, jer je zbačen tužitelj naše braće, koji ih je dan i noć optuživao pred našim Bogom“ (Otkrivenje 12:10).
„On nas je izbavio iz vlasti tame i prenio nas u carstvo svog voljenog Sina…“ (Kološanima 1:13).
Bog je 50 dana nakon vaskrsenja, na Nebu proslavio Hrista – dao je Hristu Svetog Duha u punini, bez ograničenja, da bi Hrist kroz Svetog Duha mogao biti sveprisutan kao i Bog, i na taj način prebivati u duhu onih koji Ga prihvate za Spasitelja i prenijeti im Svoj spasonosni život.
„Oče, došao je čas. Proslavi svog Sina, da tvoj Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svim ljudima da vječni život svima koje si mu dao“ (Jovan 17:1-2).
„Dakle, pošto ga je Bog Otac uzvisio i dao mu da sjedi njemu zdesna i dao mu obećani Sveti Duh, izlio je na nas taj Duh, kao što vidite i čujete“ (Djela apostolska 2:33).
„…Kao ti, Oče, što si u meni i ja u tebi; da i oni u nama jedno budu, da i svijet vjeruje da si me ti poslao. I dao sam im slavu koju si ti dao meni, da budu jedno kao što smo mi jedno, ja u njima i ti u meni: da budu savršeni ujedno…“ (Jovan 17:21-23).
„Ta tajna je Hrist u vama, nada slave“ (Kološanima 1:27).
„A ko se združi s Gospodom jedan je duh” (1. Korinćanima 6:17).
„Jer Božji hljeb je Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu“ (Jovan 6:33).
Čovjek se kroz sjedinjavanje sa Hristom istovremeno sjedinio sa Bogom, što znači da primanje Duha podrazumijeva sjedinjenje sa Ocem i Sinom. Na ovaj način čovjek je pripadnik Božjeg duhovnog carstva na Zemlji (jednog dana će Zemlja i fizički biti dio Božjeg carstva).
„A vi nijeste u tijelu, nego u Duhu, ako Božji Duh zaista prebiva u vama. A ako neko nema Hristov Duh, on nije Njegov. A ako je Hrist u vama, tijelo je zaista mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti“ (Rimljanima 8:9-10).
„A pošto ste sinovi, Bog je u vaša srca poslao Duh svog Sina koji viče: Aba, Oče!” (Galatima 4:6).
„A ako Duh onoga koji je Isusa podigao iz mrtvih prebiva u vama, onaj koji je Hrista Isusa podigao iz mrtvih oživjeće i vaša smrtna tijela zbog njegovog Duha koji prebiva u vama“ (Rimljanima 8:11).
Kako uklopiti Zakon u realnost prebivanja Hrista u Božjem narodu?
Kako i gdje se uklapa Božji zakon (10 zapovjesti) u ovu savršenu realnost da smo kroz Hrista povezani sa Bogom, a sve kroz Svetog Duha u nama? Ako je Hrist, kao pobjednik nad grijehom i Sotonom, u nama, gdje je onda Zakon? Gdje je mjesto Zakonu u Božjem carstvu?
Božji zakon je slika ili izraz Božjeg karaktera ili Božje prirode, odnosno onoga što Bog jeste – dobrota. Božji zakon, odnosno ono što Bog jeste – dobrota, „upisan je u srcu” Božjih stvorenja jer Bog prebiva u Njima Duhom.
Ista stvar je i kada govorimo o Hristu. Hrist u nama = ispoljavanje onoga što Hrist jeste (dobrota), a to je ustvari ispoljavanje onoga što Bog jeste (dobrota). Hrist u nama = Božji zakon u srcu (dobrota), a to je ustvari ispoljavanje onoga što Bog i Hrist jesu (dobrota).
„Daću vam novo srce i u vas ću nov duh staviti. Izvadiću iz vašeg tijela kameno srce i daću vam mesno srce. Staviću u vas svoj Duh, i učiniću da živite po mojim propisima i držite se mojih zakona, i izvršavate ih.“ (Ezekijel 36:26-27).
„Jer ovo je savez koji ću sklopiti s Izraelovim domom posle tih dana, kaže Gospod. Svoje zakone staviću u njihov um i upisaću ih u njihova srca. Biću njihov Bog, i oni će biti moj narod” (Jevrejima 8:10).
„Zar ne znate da je vaše tijelo hram Svetog Duha, koji je u vama, koji imate od Boga, i da nijeste svoji“ (1. Korinćanima 6:19).
Bog i Hrist su se Svetim Duhom uselili u čovjeka i na taj način upisali Zakon u naša srca. Upisivanje Zakona u srca je simbolički rječnik koji znači prenošenje Božjeg i Hristovog života i Njihove prirode u nas (u naš duh, srce, um) kako bi mogli odslikavati Njihovo obličje.
U Božjem carstvu, u kojem Hrist vlada u ime Božje, a čiji smo mi sada dio, fokus je na Gospodaru Hristu, a ne na Zakonu, jer je Gospodar izvor dobrote u svom Carstvu, a samim tim i izvor držanja Zakona, jer je On sam kao čovjek na Zemlji jedini savršeno održao Zakon. To znači: Hrist u nama = život po Božjem zakonu (dobrota).
„Jer zakon nije ništa učinio savršenim, nego je to učinila bolja nada uvedena umjesto njega, kojom se približavamo Bogu” (Jevrejima 7:19).
„Jer Hrist je ispunjenje Zakona, za pravednost svakom koji ga vjeruje“ (Rimljanima 10:4).
Odbacivanje Hrista kroz djela Zakona
Sa druge strane, kroz fokus na Zakon, čovjek se prirodno oslanja na sebe, svoju snagu i svoje zasluge, što je prokletstvo, jer je time razdvojen od Gospodara koji je izvor dobrote ili držanja Zakona.
„Jer koji su god od djela Zakona pod prokletstvom su, jer je napisano: Proklet da je svako ko ne ostane u svemu što je napisano u svitku Zakona da ga vrši. A da se Zakonom niko ne opravdava pred Bogom, poznato je: „jer pravednik od vjere živjeće” (Galatima 3:10-11).
„Hrist je postao beskoristan vama koji se opravdavate Zakonom. Otpadoste od blagodati“ (Galatima 5:4).
Sami tim, kroz fokus na Zakon, negira se Hristova misija spasenja koja je podrazumijevala pobjedu nad grijehom i Sotonom kroz smrt na krstu Golgote, što je grešnom čovjeku bilo nemoguće.
„Ja ne odbacujem Božju blagodat, jer ako pravednost dolazi preko Zakona, onda je Hrist uzalud umro“ (Galatima 2:21).
Zato je bilo potrebno da Hrist uradi ono što čovjek ne može, da pobijedi grijeh i Sotonu, a to znači i da ispuni Zakon, kako bi svi oni koji prime Njegov život i postanu dio Njegovog carstva mogli da pobijede grijeh i Sotonu, kroz Njega, oslanjanjem na Njega, kao jedinim mogućim načinom spasenja.
„Jer u onome u čemu je i sam pretrpeo, budući iskušan, on može pomoći onima koji su iskušavani“ (Jevrejima 2:18).
„Jer naš prvosveštenik je neko ko ne samo što može da saosjeća s nama u našim slabostima, nego je i poput nas iskušan u svemu, ali nije zgriješio. Pristupimo, dakle, slobodno prestolu blagodati, kako bi stekli milosrđe u nalaženju blagodati kad nam zatreba pomoć“ (Jevrejima 4:15-16).
„Jer ono što je Zakonu bilo nemoguće, u čemu je bio slab zbog tijela, to je Bog učinio, poslavši svog Sina u obličju grešnog tijela, i što se tiče grijeha osudio grijeh u tijelu, da bi se pravedni zahtjevi Zakona mogli ispuniti u nama, koji ne hodimo po tijelu, nego po Duhu“ (Rimljanima 8:3-4).
Zakon nije ukinut, ali više nemamo posla sa njim
Božji zakon koji je dat na planini Sinaj nije ukinut, ali Božji narod više nema posla sa Zakonom već lično sa Bogom i Njegovim Sinom koji prebivaju u nama Duhom i time nam daju Svoj život i prirodu, odnosno upisuju Zakon u naša srca.
„Da li mi onda ukidamo zakon kroz vjeru? Nipošto! Naprotiv, mi utvrđujemo zakon“ (Rimljanima 3:31).
Hrist u nama, kroz vjeru, proizvodi u nama savršeni ljudski život jer Ga je On sam proživio, i na taj način kroz nas rađa rodove koji su na slavu Bogu, a time se istovremeno ispunjava i Zakon.
„A rod Duha je ljubav, radost, mir, trpljenje, ljubaznost, dobrota, vjera, blagost, samosavladavanje. Na to nema zakona“ (Galatima 5:22-23).
Biblijska vjera nije samo vjerovanje u činjenice, već vjerovanje osobi – Hristu, potčinjavanje sebe Hristu, prepuštanje sebe Hristu. To je život po vjeri a ne po gledanju. To je duhovni život kada u našem duhu imamo svakodnevni odnos, kroz vjeru, sa Hristom i Bogom koji prebivaju u našem duhu svojim Svetim Duhom.
