Podgorica, Crna Gora
www.hriscanskamreza.net
info@hriscanskamreza.net
zdravkovucinic@yahoo.com

Bog nije Trojstvo (Mi i Elen Vajt)

Elen Vajt je vjerovala da postoji jedan, jedini, apsolutni, samopostojeći Bog, Otac, koji ima stvarnog i bukvalnog jedinorođenog Sina Isusa Hrista.

Ova istina se danas naziva „istina o Ocu i Sinu“ i suprostavljena je vodećem zvaničnom hrišćanskom i adventističkom učenju koje se naziva Trojstvo.

Trojstvo, kako ga interpretiraju oni koji u njega vjeruju uključujući i Adventiste, znači da postoji jedan Bog kojeg čine tri ličnosti Božanstva: Otac, Sin i Sveti Duh. Postoje razlike među crkvama po pitanju Trojstva u shvatanju i terminologiji iako je suština ustvari ista – svi oni vjeruju da je Bog jedna o-soba koja se manifestuje kroz tri različite ličnosti.

Elen Vajt je bila jasna da postoje isključivo dva Božanska bića, Bog i Njegov Sin Isus Hrist koji je prije oko 2000 godina došao na Zemlju da bi spasio čovjeka, a da je Sveti Duh Božji i Hristov Duh, odnosno Božje i Hristovo lično prisustvo i sila.
Bog i Hrist su, prema Elen Vajt, dvije različite ličnosti. Sin Božji je Božansko biće zato što je rođen od Boga, i stoga posjeduje jednaku Božansku prirodu i osobine kao i Njegov Otac.

 

Otac i Sin

Elen Vajt je vjerovala da je Bog Otac vrhovni autoritet u svemiru, a nakon Njega to je Njegov Sin.

„Bog je moralni upravitelj i Otac. On je Zakonodavac” (EGW, 12MR 208.2).

„Božji Sin je bio sljedeći po autoritetu pored velikog Zakonodavca. …On je bio savršena slika svog Oca, ne samo po crtama lica i tijela, već i po savršenstvu karaktera” (EGW, RH, Decembar 17, 1872, par. 1).

„Božji Sin je dijelio Očev presto, a slava vječnog, samopostojećeg Boga okruživala je obojicu. …Pred okupljenim stanovnicima Neba, Kralj je objavio da samo Hrist, Božji jedinorođeni Sin, može u cjelosti shvatiti njegove namjere te je Njemu bilo povjereno da izvrši moćne naredbe njegove volje“ (EGW, PP, p36, 1890).

„Veliki Stvoritelj je okupio nebeske vojske, da bi mogao u prisutnosti svih anđela dodijeliti posebne počasti svom Sinu. Sin je sjeo na presto sa Ocem i nebeska gomila svetih anđela se okupila oko njih. Tada je Otac obznanio da je Hrista, Svog Sina, izjednačio sa sobom; tako da gdje god je prisutan Njegov Sin, to je kao da je sam Bog prisutan. Sinovljeva riječ se imala poštovati kao i Očeva. On je predao autoritet na svog Sina da komanduje nebeskim vojskama. Naročito je bio važan zadatak da Sin sarađuje sa Njim u stvaranju zemlje i svakog živog stvorenja koje će postojati na zemlji. Njegov Sin će sprovoditi Njegovu volju i zamisli, ali ništa neće činiti sam od sebe. Očeva volja će se ispuniti u Njemu“ (EGW, SP, vol. 1, p17-18, 1870).

„Onaj koji negira ličnost Boga i Njegovog Sina Isusa Hrista, negira Boga i Hrista. “Ako ono što ste u početku čuli ostane u vama, i vi ćete ostati u Sinu i u Ocu.” Ako nastavite da vjerujete i budete poslušni istinama koje ste prvo prihvatili po pitanju ličnosti Oca i Sina, bićete sjedinjeni sa njima u ljubavi“ (EGW, RH, March 8, 1906, par.19).

„Bog je Otac Hristov; Hrist je Sin Božji. Hristu je dat uzvišeni položaj. On je izjednačen sa Ocem“ (EGW, 8T, p 268, 1904).

„Gospod Isus Hrist, jedinorođeni Sin Očev, je istinski Bog u beskonačnosti ali ne u ličnosti“ (EGW, Ms 116, December 19, 1905).

„Hrist je jedno s Ocem, ali Hrist i Bog su dvije različite ličnosti“ (EGW, RH, June 1, 1905, par. 14).

„Vječni Otac, nepromjenljivi, dao je svog jedinorođenog Sina, istrgnuo je iz svojih grudi onog koji je savršena slika Njegove ličnosti i poslao ga na zemlju da otkrije koliko mnogo voli ljudski rod“ (EGW, RH, July 9, 1895, par 13).

„Posvećivanje prvorođenog ima svoje porijeklo u najranijim vremenima. Bog je obećao da će dati Prvorođenog nebesa da spasi grešnika“ (EGW, DA, p 51).

„Vidjela sam presto i na njemu su sjedeli Otac i Sin“ (EGW, Broadside1, April 6, 1846 par. 7).

„Otac i Sin su jedini koje treba veličati“ (EGW, YI, July 7, 1898, par. 2).

„Otac i Sin su bili uključeni u silan i čudesan posao koji su zamislili, stvaranje svijeta” (EGW, SP, vol. 1, p24, 1870).

„Poslije stvaranja zemlje i zvjeri na njoj, Otac i Sin su sproveli svoje namjere u djelo, koje su osmišljene prije pada sotone, da načine čovjeka po sopstvenom obličju. Zajedno su skovali plan stvaranja zemlje i svakog živog bića na njoj. I tada Bog reče svom Sinu, “Načinimo čovjeka po našemu obličju“ (EGW, SP, vol. 1, p24-25, 1870).

„Bog je na savjetu sa svojim Sinom napravio plan da stvore čovjeka po svom obličju“ (EGW, RH, February 24, 1874, par. 3).

„Bog je poslao svog vlastitog Sina u obličju grešnog tijela, podložnog fizičkim nedostacima, kušanog u svim tačkama kao što smo mi. On je bio Sin živog Boga. Njegova ličnost nije otpočela sa Njegovim utjelovljenjem u tijelu“ (EGW, 9LtMs, Lt77, 1894, par. 9).

„Sotona je imao simpatizere na nebesima, i poveo je veliki broj anđela sa sobom. Bog, Hrist i nebeski anđeli su bili sa jedne strane, a sotona na drugoj. I pored neograničene moći i slave Boga i Hrista, anđeli su postali nezadovoljni. Sotonine insinuacije su imale efekta i radije su vjerovali da su Otac i Sin njihovi neprijatelji a sotona njihov dobročinitelj” (EGW, 3T, p328, 1873).

„Jer Bog je toliko volio svijet, da je dao svog jedinorođenog Sina – ne sina stvaranjem, kao što su bili anđeli, niti sina usvojenjem, kao što je grešnik kome je oprošteno, već Sina rođenog po savršenom obličju Očeve osobe, i u blistavosti svog veličanstva i slave, On, jednak sa Bogom u vlasti, dostojanstvu i Božanskom savršenstvu. U njemu je sva punina Božanstva tjelesno“ (EGW, ST, May 30, 1895, par. 3).

„Sotona je vodio rat protiv Božje vladavine, jer je bio ambiciozan da se uzdigne i nije želio da se pokori autoritetu Božjeg Sina, velikog nebeskog zapovjednika” (EGW, SGC, vol. 3, p37, 1864).

„Tada je bio rat na nebesima. Božji Sin, princ nebesa i njegovi lojalni anđeli, upustili su se u borbu sa prvim pobunjenikom i onima koji su se ujedinili sa njim” (EGW, SP, vol. 1, p 23, 1870).

„Onaj koji je mogao da utiče na anđele da se pobune protiv Boga, njihovog Vrhovnog Vladara, i protiv Njegovog Sina, njihovog voljenog zapovjednika, i preusmjeri njihove simpatije na sebe, bio je sposoban za prevare svake vrste” (EGW, RH, August 18, 1874, par. 10).

„On je bio više od učitelja koji je došao od Boga; On je bio jedinorođeni Sin Oca, onaj koji je poslat na svijet da se spasu svi koji ga budu uzvjerovali” (EGW, ST, Novembar 23, 1891, par. 3).

„Ko je Hrist? On je jedinorođeni Sin živog Boga. On je Ocu kao misao koju izražava reč, kao misao koja se čuje. Hrist je Riječ Božja” (EGW, YI, Jun 28, 1894, par. 9).

„On je jedinorođeni Božji Sin, koji je bio jedno sa Ocem od početka. Kroz njega su stvoreni svjetovi” (EGW, ST, May 28, 1894, par. 1).

„Ali u prestupu čovjeka i Otac i Sin su bili obeščašćeni” (EGW, ST, December 12, 1895, par. 7).

„Božji plan, koji je donio na savjetu sa svojim jedinorođenim Sinom, je ostavljao ljudima vrijeme probe za neki određeni period” (EGW, RH, Decembar 21, 1897, par. 4).

„Iako se grijeh akumulirao godinama, Božja ljubav nikada nije prestala da teče ka zemlji. Bila je samo uzdržata dok se nije pronašao kanal za nju. Hrist, jedinorođeni Božji Sin, je napustio nebeske dvore i došao na ovaj svijet, i kroz njega je Bog izlio iscjeljujuću bujicu svoje blagodati” (EGW, YI, March 30, 1899, par. 8).

„Veliki dar spasenja je dat na domak ruke po beskonačnoj cijeni za Oca i Sina” (EGW, RH, March 10, 1891, par. 2).

„Ni jedan čovjek, ni najviši od anđela, ne može procijeniti taj dar; poznat je jedino Ocu i Sinu” (EGW, BEcho, October 28, 1895, par. 4).

„U planu da spasu izgubljeni svijet, savjet su držali njih dvojica; zavjet mira je bio između Oca i Sina” (EGW, ST, December 23, 1897, par. 2).

„Ljudski rod je Oca i Njegovog Sina Isusa Hrista koštao beskonačno mnogo” (EGW, SpTEd, p21, 1896).

„Otac i Sin su se zavjetovali da ispune sve uslove svog vječnog zavjeta” (EGW, YI, June 14, 1900, par. 5).

„U Hristu je ispunjen Božji plan. Ovo je bilo dogovoreno na savjetu Božanstva. Otac se dogovarao sa Sinom da ljudski rod mora biti iskušan da se vidi da li će biti zavedeni sotoninim iskušenjima, ili će načiniti Hrista svojom pravednošću, držeći Božje zapovjesti, i živjeti. Bog je dao svom Sinu sve koji će biti ispravni i lojalni. Hrist se zavjetovao da ih iskupi iz sotoninih ruku, po cijenu sopstvenog života” (EGW, MR vol. 21, p54, 1898).

„Nebo i zemlja će se ujediniti u molitvi, jer će se od “subote do subote” (Isa. 66:23) nacije spašenih pokloniti u radosnoj službi Bogu i Jagnjetu“ (EGW, DA, p770).

 

Sveti Duh je Božji Duh

Elen Vajt je vjerovala da je Sveti Duh – Božji Duh, odnosno Božja lična prisutnost i Božja lična sila, a ne bilo kakvo posebno treće biće Božanstva.

„U davanju svog Duha, Bog nam daje Sebe, čineći Sebe izvorom Božanskog uticaja, da bi dao zdravlje i život svijetu“ (EGW, 7T 273.1, 1902).

„Božanski Duh koji nam je Iskupitelj svijeta obećao poslati je prisutnost i sila Božja“ (EGW, ST, November 23, 1891, par. 1).

„Veličina Božja je nama nepojmljiva. “Božji presto je na nebesima” (Psalam 11:4); ali je svojim Duhom On svuda prisutan. On ima intimno znanje, i lični interes u svim djelima Njegovih ruku“ (EGW, Ed 132.2).

„Bogu je bilo drago da preko ljudskih posrednika saopšti svijetu svoju istinu, a On je svojim Svetim Duhom osposobio ljude i omogućio im da rade ovo djelo“ (EGW, GC, vi.3).

„Jedina sila koja može oživjeti srce u aktivnost je sila koja će dati život mrtvima – Sveti Duh Božji“ (EGW, 2MR 24.4).

 

Otac i Sin su sjedinjeni Svetim Duhom, i zato je Sveti Duh i Hristov Duh

Elen Vajt je vjerovala da su Otac i Sin sjedinjeni u Duhu, odnosno Božji Duh koji se naziva Sveti Duh je sjedinjen sa Duhom Sina Božjeg. Ona je vjerovala da je Bog Hristu dao Svetog Duha bez ograničenja nakon što je Hrist završio zemaljsku mi-siju spasenja, kako bi se Hrist kroz Svetog Duha sjedinio sa vjernima u duhu (duhovno) i spasio ih.
Na ovaj način, kroz Svetog Duha, Bog i Hrist su sjedinjeni u duhu sa vjernima, i zato se i za Hristov Duh kaže Sveti Duh. Sveti Duh je u tom smislu Božji i Hristov Duh. Hrist sada, kao i Bog, ima silu, odnosno Svetog Duha u punini, da može lično biti prisutan na svakom mjestu u svemiru kao i u životu vjernih kako bi ih spasio.

„Od vječnosti je postojala kompletna unija između Oca i Sina. Bili su dvoje, a ipak skoro identični; dvoje u ličnosti, a ipak jedno u Duhu, srcu i karakteru“ (EGW, YI, december 16, 1897, par. 5).

„Otac je dao svog Duha bez mjere svom Sinu“ (EGW, RH, November 5, 1908).

„Putem Duha Otac i Sin će doći i načiniti svoje prebivalište s vama“ (EGW, Bible Echo, January 15, 1893, par. 8).

„Grešnik tada stoji pred Bogom kao opravdana osoba; nebesa ga primaju, i kroz Duha ima zajednicu sa Ocem i Sinom“ (EGW, ST, November 3, 1890, par. 1).

„Oni imaju jednog Boga i jednog Spasitelja, i jednog Duha – Duha Hristovog“ (EGW, 9T 189.3, 1905).

„Prožeti Božjim Duhom, oni su trebali ići dalje naprijed, pro-povedajući zasluge Spasitelja koji oprašta grijehe; i imali su sigurnost da je cijelo Nebo zainteresovano za njihov rad i da će ono što su oni učinili na zemlji, u Hristovom Duhu i sili, biti potvrđeno na Nebu“ (EGW, 3SP 244.2).

 

Elen Vajt nije vjerovala u Trojstvo

Postoje pojedinačne izjave Elen Vajt koje se koriste u prilog tome da je ona navodno vjerovala u Trojstvo,1. isto kao što se koriste i druge njene izjave u vezi drugih tema kako bi se prilagodile različitim mišljenjima, ali ona je kroz svoje spise bila jasna da postoje samo dva Božanska bića – Bog Otac i jedinorođeni Sin Božji Isus Hrist, a da je Sveti Duh Božji i Hristov Duh.

Elen Vajt nikada u svojim spisima nije pomenula ključne izraze koji se koriste u objašnjavanju Trojstva:

  • Trojstvo
  • Trojedini Bog
  • Bog Sin
  • Bog Sveti Duh
  • Bog Duh
  • Bog u tri ličnost

 

Muž Elen Vajt je govorio protiv Trojstva

Njen muž Džejms Vajt je isto tako bio veoma jasan kada je u pitanju Trojstvo.

„Kao fundamentalne greške možemo ubrojati i lažnu Subotu i ostale greške koje su protestanti donijeli iz Katoličke crkve, kao što je prskanje za krštenje, Trojstvo, svjesnost mrtvih i vječni život u patnji. Mnoštvo koje je držalo ove fundamentalne greške, su bez sumnje to činili u neznanju; ali možemo li pretpostaviti da će crkva Hristova nositi sa sobom ove greške dok sudnji dan ne dođe na svijet? Mi mislimo da ne” (James White, ARSH, September 12, 1854, page 36.7).

„Neobjašnjivost Trojstva da je Božanstvo tri u jednom i jedan u troje, je dovoljno loše; ali taj ultra unitarijanizam koji Hrista čini inferiornim u odnosu na Oca je gori. Da li je Bog rekao inferiornom, „Načinimo čoveka po našemu obličju?“ (James White, RH, Novembar 29, 1877, p172).

„Isus se molio da i Njegovi učenici budu jedno kao što je On jedno sa Ocem. Ova molitva se nije odnosila na jednog učenika sa dvanaest glava, već na dvanaest učenika, koji su jedno u svrsi i u trudu u radu za svog Gospodara. Niti su Otac i Sin djelovi tri u jednog Boga. Oni su dva posebna bića, a ipak jedno u dizajnu i dostignućima u spasenju. Otkupljeni, od prvog do poslednjeg koji imaju udio u velikom spasenju, pripisuju čast, slavu i hvalu za svoje spasenje i Bogu i Jagnjetu“ (James White, Life Incidents, 343.2).

„(Juda 1:3-4) U četvrtom stihu nam daje razlog zašto se trebamo boriti za vjeru, posebnu vjeru; „jer se uvukoše neki bez-božni ljudi,“ ili određena vrsta ljudi koji se odriču jedinog Gospoda Boga i našeg Gospoda Isusa Hrista… Način na koji se spiritisti odriču i poriču jedinog Gospoda Boga i našeg Gospoda Isusa Hrista je korišćenjem nebiblijskog Trojstva…“ (James White, The Day Star, January 24, 1846).

„Ovdje možemo spomenuti i Trojstvo, koje oduzima ličnost Bogu i Njegovom Sinu Isusu Hristu…“ (James White, RH, December 11, 1855).

Sljedeći nastavak: Božanski čovjek – dvije prirode u Isus Hristu

Prethodni nastavak: Uvod

Print Friendly, PDF & Email

Reference   [ + ]

1.Za više informacija pogledati Istina o Bogu Adventnih pionira