Ako se svaki čovjek rađa sa ljudskom prirodom koja je tjelesna, rob grijeha i u neprijateljstvu sa Bogom kao posljedice razdvojenosti od Boga,^1. zašto čovjek nije od rođenja potpuno izopačen kao što su pali anđeli?

Zašto postoji dobrota kod djece i ljudi, čak i kod onih koji nijesu povezani sa Bogom ili čiji roditelji nijesu povezani sa Bogom?

Bog nije dopustio da se čovječanstvo potpuno izopači kao pali anđeli, i to samo iz jednog razloga – da bi čovjek slobodnom voljom mogao izabrati spasenje iz stanja u kojem se nalazi. Bog je odlučio da čovjeku da novu šansu i zato je spriječio pune posljedice zla. To je Božja milost.

„Ne postupa s nama po grijesima našim, niti nam po prestupima našim vraća ono što zaslužujemo“ (Psalmi 103:10).

Bog je kroz svog Sina Isusa Hrista unaprijed obezbijedio spasenje čovjeka, još prije nego što je čovjek pao u grijeh i razdvojio se od Boga:

„On nas je spasao i pozvao nas svetim pozivom, ne zbog naših djela, već zbog svoje namjere i blagodati, koja nam je prije mjerljivih vremena data u Hristu Isusu, a objavljena je sada kad se pojavio naš Spasitelj, Hrist Isus, koji je ukinuo smrt, a obasjao život i neraspadljivost posredstvom dobre vijesti…“ (2. Timoteju 1:9-10).

Sin Božji je pristao da se utjelovi i bude čovjekova zamjena tako  što će doći u stanje ili položaj grijeha, a to je  čovjekov realni položaj razdvojenosti od Boga koji vodi u smrt, i iz tog položaja nadvladati grijeh – obezbijediti pomirenje sa Bogom kroz poslušnost Bogu do smrti, upravo ono što čovjek ne može da učini a što mu je potrebno za spasenje.^2.

„…Jagnjeta zaklanog od postanka svijeta“ (Otkrivenje 13:8).

Bog, zahvaljujući pristanku Sina Božjeg da se žrtvuje, nije čovjeka prepustio punim posljedicama grijeha, već je kreirao ambijent na Zemlji kako bi čovjek mogao slobodnom voljom izabrati spasenje. Bog je još u Edenskom vrtu stavio neprijateljstvo između čovjeka i Sotone, pod čiji uticaj je čovjek trebao biti u potpunosti padom u grijeh (1. Mojsijeva 3:15). Bog je, zahvaljujući Isusu Hristu koji je svojom žrtvom otkupio čovječanstvo, učinio život normalnim, odnosno omogućio da se ljudi rode u povoljnijem položaju samo da bi mogli izabrati spasenje, jer u realnom stanju razdvojenosti od Boga, odnosno u punini tjelesnosti, ropstva grijehu i pod punom vlašću Sotone, ne bi mogli da učine takav izbor. Ovaj život koji je Bog omogućio zovemo i “život pod milošću”.

Neki od glavnih mehanizama koje Bog upotrebljava da bi čovjekov privremeni život bio normalan i da bi čovjek bio osposobljen da prihvati spasenje su:

• odložena i usporena smrt
• savjest i moralne snage za izbor dobra i za odupiranje zlu
• Biblija – Bog se kroz pisanu Riječ otkrio čovječanstvu sa svim informacijama koje su potrebne za spasenje
• moralni zakon koji služi da osvjedoči čovjeka u grešno stanje i da utiče na njegovu savjest da mu treba Spasitelj
• državne vlasti koje obuzdavaju zlo i održavaju red

Djelovanje Božjeg Duha na čovjeka ublažava i sprečava pune posljedice razdvojenosti od Boga, i čovjek zaista ne doživljava punu realnost tjelesnosti i ropstva grijehu, i zato mnogi ljudi ne shvataju ozbiljnost problema u kojem se nalaze.

„Jer se Božja blagodat koja donosi spasenje pokazala svim ljudima“ (Titu 2:11).

Mnogi ljudi, naročiti oni koji su religiozni, žive u zabludi upravo zbog povoljnijeg položaja u kome se nalaze, i svjesno ili nesvjesno pripisuju sebi zasluge za moralnost i uredan život. Pravedna čovjekova djela su „prljave haljine“ pred Bogom (Isaija 64:6) zato što je čovjek po prirodi tjelesan, rob grijeha i neprijatelj Božji. Čovjek, ako čini neko pravedno djelo, onda je to ili rezultat tjelesne prirode (prljave haljine) ili rezultat Božjeg djelovanja (čiste haljine). Prljave haljine ne mogu čovjeka kvalifikovati pred Bogom, dok čiste haljine nijesu čovjekove, što znači da čovjek nema bilo kakve zasluge za bilo šta dobro u njegovom životu.

Prema Bibliji, kakvi su realno ljudi kojima treba spasenje? Da li su dobri ili zli? Apsolutno zli.

„Zaista, dok smo još bili SLABI, Hristos je u vreme koje je za to bilo određeno umro za BEZBOŽNIKE. …A Bog nam je pokazao svoju ljubav tako što je Hristos, dok smo još bili GREŠNICI, umro za nas. …Jer ako smo, dok smo još bili NEPRIJATELJI, bili pomireni s Bogom smrću njegovog Sina…“ (Rimljanima 5:6-10).

„I vas koji ste nekada bili OTUĐENI i NEPRIJATELJI u svom umu putem zlih djela, sada ste pomireni u tijelu njegovog ljudskog tijela kroz smrt, kako bi vas pred sebe doveo svete i bez mane i bez ikakve krivice… (Kološanima 1:21-22).

„…Bili ste BEZ NADE I BEZ BOGA u svijetu. A sad u Hristu Isusu, vi koji ste nekada bili daleko, blizu postadoste krvlju Hristovom“ (Efescima 2:12-13).

„Nemojte više živjeti kao što žive neznabošci u svom ispraznom razmišljanju, zamračenog uma i OTUĐENI OD BOŽJEG ŽIVOTA, zbog neznanja koje je u njima, zbog neosetljivosti njihovog srca“ (Efescima 4:17-18).

„Jer je Sin čovječiji došao da traži i da spase ONO ŠTO JE IZGUBLJENO” (Luka 19:10).

Isus Hrist je najviše kritikovao farisejsko licemjerstvo – religiozne ljude koji su imali visoko mišljenje o sebi i nijesu osjećali realnu potrebu za spasenjem.

„Vi istražujete Pisma jer mislite da u njima imate vječni život, a upravo ona svjedoče o meni. A vi ne želite da dođete k meni da biste imali život“ (Jovan 5:39-40).

I pored Božjeg djelovanja na cijelo čovječanstvo kao i na svakog čovjeka pojedinačno, posljedice čovjekovog razdvajanja od Boga su nesagledive jer čovjek ima slobodnu volju kojom se može odupirati Božjoj milosti. U Adamovoj porodici se odmah desilo ubistvo – brat je ubio brata (1. Mojsijeva 4:8). Nemoral i destrukcija su se vrlo brzo proširili po Zemlji (1. Mojsijeva 6:12). Čovječanstvo je degradiralo za oko 1500 godina od stvaranja Zemlje do mjere da je Bog ostavio u životu samo 8 ljudi (1. Mojsijeva 6:17-18) . Istorija čovječanstva je puna zla, a naročito je na udaru Božji narod što pokazuje koliki je stepen neprijateljstva prema Bogu.

Kakav je čovjek zaista po prirodi i u realnosti svijet će imati prilike da se uvjeri u bliskoj budućnosti kada se Božja milost povuče od čovječanstva pred sami Hristov drugi dolazak. Biblija govori o kraju vremena milosti kada se više niko neće moći pokajati i spasiti jer je završeno vrijeme Božje milosti kroz koje su ljudi pozivani da se spasu.

„A ostali ljudi koji nijesu poginuli od tih zala, nijesu se pokajali za djela svojih ruku – nijesu prestali da se klanjaju demonima i idolima od zlata, srebra, bakra, kamena i drveta, koji ne mogu ni vidjeti ni čuti ni hodati. I nisu se pokajali za svoja ubistva, ni za svoja vračanja, ni za svoj blud, ni za svoje krađe“ (Otkrivenje 9:20-21).

„I velika vrućina pržila je ljude, ali oni su hulili na ime Boga, koji ima vlast nad tim nevoljama, i nijesu se pokajali da bi mu dali slavu“ (Otkrivenje 16:9).

I nakon vaskrsenja pokazaće se priroda grešnika koji su odbacili Božju milost.

„A kad se navrši hiljadu godina, Sotona će biti pušten iz svoje tamnice, pa će izaći da zavodi narode na četiri kraja zemlje, Goga i Magoga, da ih sakupi za rat. A biće ih kao morskog pijeska. I vidio sam kako su napredovali širom zemlje i okružili logor svetih i voljeni grad. Ali vatra je sišla od Boga s neba i pojela ih“ (Otkrivenje 20:7-9).

Facebook

Google

Twitter

Linkedin

Reddit

Tumblr

Print