Božanski čovjek - dvije prirode u Isusu Hristu (Mi i Elen Vajt)

Podgorica, Crna Gora
www.hriscanskamreza.net
info@hriscanskamreza.net
zdravkovucinic@yahoo.com

Božanski čovjek – dvije prirode u Isusu Hristu (Mi i Elen Vajt)

Elen Vajt je vjerovala da su u Sinu Božjem Isusu Hristu, utjelovljenjem, bile kombinovane dvije prirode, Božanska i ljudska. Ona je vjerovala da je Hrist bio čovjek sa savršenom Božanskom duhovnom prirodom koju je naslijedio od Oca rođenjem u utrobi Marije, i zato je bio Sin Božji i Sin čovječiji.

Elen Vajt je ovo smatrala čudom i tajnom utjelovljenja – da jedno biće, po prirodi, istovremeno bude i Bog i čovjek, odnosno Božansko-ljudsko biće.

Elen Vajt je vjerovala da je Hrist, na Sebe, na Svoju Božansku prirodu – duhovnu, uzeo ljudsku prirodu – tijelo, i zato je bio Božansko-ljudsko biće. Hrist je, kako je ona vjerovala, na Sebe uzeo ljudsku prirodu da bi bi bio iskušan kao i svi drugi ljudi i pobijedio grijeh i Sotonu, kako bi onda i mi mogli pobijediti kad primimo Njega (Njegov život) kroz vjeru.

„U svojoj ljudskosti, On je bio učesnik u Božanskoj prirodi. U svom utjelovljenju stekao je titulu Sina Božjeg u novom smislu. Reče anđeo Mariji: Sila najvišega zasjeniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božji (Luka 1:35). Dok je bio Sin ljudskog bića, postao je Božji Sin u novom smislu. Takav je bio na našem svijetu – Sin Božji, a ipak saveznik ljudskog roda rođenjem” (EGW, ST, August 2, 1905, par. 2).

„Da li se ljudska priroda Sina Marijinog promijenila u Božansku prirodu Sina Božjeg? Ne; te dvije prirode su bile misteriozno izmiješane u jednoj osobi – čovjeku Hristu Isusu. U Njemu je prebivala sva punina Božanstva tjelesno…“ (EGW, 7ABC 444.3).

„Božanska priroda u Hristovoj ličnosti se nije preobrazila u ljudsku prirodu, niti se ljudska priroda Sina čovječijega promijenila u Božansku prirodu, nego su one misteriozno promješane u Spasitelja ljudi. On nije bio Otac, ali u Njemu je prebivala sva punina Božanstva tjelesno…” (EGW, Lt8a-1890.9).

Hrist je u čovječanstvo unio elemenat Božanstva – Njegov Božanski Duh je utjelovljen

Hrist je na Zemlji rođen po prirodi savršen, bezgrešan i dobar, jer Mu je takav i Otac od koga je dobio život. Hrist je na taj način u čovječanstvo unio elemenat Božanstva koji je bio potreban za čovjekovo spasenje, a taj elemenat je Njegov Božanski Duh koji je utjelovljen, odnosno Njegova Božanska duhovna priroda dobrote i ljubavi.

„Čovjek se zbog grijeha razdvojio od Boga. Hrist je donio svoju Božansku prirodu na zemlji prekrivenu ljudskom prirodom, kako bi spasio čovjeka iz njegovog izgubljenog stanja“ (EGW, 2SP 133.1).

„Hrist nas poziva da imamo udjela u Njegovom Božanskom životu, da budemo radnici zajedno sa Bogom, pozvani od Boga i izabrani da zauzmemo mjesto u ovom Božanskom životu i učestvujemo u Njegovom djelu“ (EGW, 13LtMs, Ms 201, 1898, par. 7).

„On je ujedinio čovječanstvo sa Božanstvom: Božanski Duh se nastanio u hramu od mesa. On je ujedinio Sebe sa hramom“ (EGW, YI Decembar 20, 1900, par. 7).

U Hristu su istovremeno kombinovane Božanska i ljudska priroda

Na ovaj način, u Hristu je sjedinjena ili kombinovana Božanska i ljudska priroda. Hrist kao čovjek nije imao Božansku silu sam po sebi, već je za silu zavisio od Oca, ali je, iako čovjek, imao Božansku duhovnu prirodu dobrote i ljubavi identičnu kao i Otac, i to Ga je činilo Sinom Božjim na sliku Očevu.

„Oni koji u Hristu ne vide Božanski lik, nalaze se u sjenci Sotoninog pogrešnog predstavljanja Božanstva“ (EGW, ST, De-cember 12, 1895, par. 4).

„Potpuna žrtva je položena; Jer Bogu toliko omilje svijet da i sina svojega jedinorođenog dade, – ne sina stvaranjem, kao što su to bili anđeli, niti sina usvojenjem, kao što je grešnik kome je oprošteno, već Sina rođenjem, koji ima identičan karakter kao Otac, i u svoj svjetlosti njegove slave i veličanstva, jednak je Bogu po autoritetu, dostojanstvu i nebeskoj savršenosti. U njemu je utjelovljena sva punina Božanstva” (EGW, ST, May 30, 1895, par. 3).

„Božanstvo i čovječanstvo je bilo misteriozno spojeno, i čovjek i Bog su postali jedno. Upravo u ovom jedinstvu nalazimo nadu za našu palu rasu. Gledajući Hrista u ljudskosti, gledamo na Boga i vidimo u Njemu svjetlost Njegove slave, izražajnu sliku Njegove osobe“ (EGW, ST, July 30, 1896, par. 3).

„U Hristu je sjedinjena sva Očeva slava. U njemu je sva punina Božanstva. On je svjetlost Očeve slave i savršena slika Njegove ličnosti. Slava Božjih atributa je prikazana u Njegovom karakteru” (EGW, ST, November 24, 1898, par. 1).

„Njegova Božanska priroda bila je obavijena ljudskom prirodom – nevidljiva slava bila je u vidljivom ljudskom obliku“ (EGW, DA, p23).

„Duh je onaj koji oživljava, tijelo ništa ne doprinosi; ove riječi koje vam govorim, one su Duh i život – Hrist se ovdje ne odnosi na svoju doktrinu, već na svoju ličnost, na Božanstvo Njegovog karaktera” (EGW, RH, April 5, 1906, par. 12).

„Hrist je otkrio Sebe njihovoj duši. Vidjeli su ono što sveštenici i poglavari nijesu željeli da vide – ljudsku prirodu preplavljenu slavom Božanske prirode. Oni su se vratili tako ispunjeni ovom mišlju, tako ganuti Njegovim riječima da su na pitanje: Zašto ga ne dovedoste? mogli samo odgovoriti: Nikad čovjek nije tako govorio kao ovaj čovjek“ (EGW, DA, p459).

„Posmatrajući Hrista, vidjeli su Božanstvo koje je bljesnulo kroz ljudsku odjeću“ (EGW, DA p158).

„Odbacili su Ga sveštenici i rabini, pa čak i ljudi koji su tvrdili da su Njegovi učenici nijesu uspjeli shvatiti Njegov Božanski karakter“ (EGW, DA p194).

„Božanska priroda iz Njegove unutrašnjosti bljesnula je kroz ljudsku prirodu…“ (EGW, DA p421).

„Spasitelj je duboko želio da Njegovi učenici shvate razlog zbog kojeg je svoju Božansku prirodu ujedinio s ljudskom“ (EGW, DA, p664).

„Posmatrajući Ga u Njegovom poniženju, dok je išao kao čovjek među ljudima, nijesu shvatali tajnu Njegovog utjelovljenja, dvojaki karakter Njegove prirode. Njihove oči bile su zatvorene, tako da nijesu shvatili Božansku prirodu u ljudskoj“ (EGW, DA p507).

„Pali ljudi, u jednom smislu, nijesu mogli biti Hristovi sljedbenici, jer nijesu mogli postići saosjećanje sa Njegovom Božanskom prirodom, i nijesu mogli imati zajednicu sa Iskupiteljem svijeta” (EGW, ST, Decembar 11, 1879 par. 3).

Hrist nije bio u svemu kao drugi ljudi – bio je Božansko biće u tijelu

Kao Božansko-ljudsko biće Hrist nije bio u svemu kao drugi ljudi. Istina, bio je čovjek kao i svi drugi ljudi, ali istovremeno i Božansko biće u tijelu, ono što drugi ljudi nijesu.

„Želimo da shvatimo što je više moguće istinsku ljudsku prirodu našeg Gospoda. Božansko i ljudsko su bili povezani u Hristu i jedno i drugo je bilo kompletno“ (EGW, 3SM 135.3).

„Ljudska priroda Sina Božjega nama znači sve. Ona predstavlja zlatni lanac koji našu dušu spaja sa Hristom, a preko Njega sa Bogom. Ovo treba da bude predmet našeg proučavanja. Hrist je bio pravi čovjek; dao je dokaz svoje poniznosti u tome što je postao čovjek. Ipak, On je bio Bog u tijelu. Kada priđemo toj temi, dobro bi učinili da pazimo na riječi koje je Hrist rekao Mojsiju iz gorećeg grma: Skini obuću sa svojih nogu, jer je mjesto na kojem stojiš sveta zemlja. Trebali bi prići ovom proučavanju sa poniznošću učenika, sa pokajničkim srcem“ (EGW, YI, October 13, 1898, par. 6).

„Izbjegavajte svako pitanje u vezi sa Hristovom ljudskošću koje je podložno pogrešnom shvatanju. Istina leži blizu staze pretpostavke. U odnosu prema Hristovoj ljudskosti treba da strogo pazite na svaku tvrdnju da vaše riječi ne bi značile više nego što to podrazumijevaju, i tako gubite ili zamaglite jasno opažanje Njegove ljudskosti spojene sa Božanstvom. Njegovo rođenje bilo je Božje čudo …Nikada, na bilo koji način, ne ostavljajte ni najmanji utisak na ljudske umove da je mrlja ili sklonost ka zlu počivala na Hristu, ili da je On na bilo koji način popustio zlu. …On je bio kušan u svim tačkama kao što je čovjek kušan, ali On je nazvan “ta sveta stvar.” To je tajna koja je smrtnicima ostavljena neobjašnjena da je Hrist mogao biti iskušan u svim tačkama kao što smo mi, a ipak bio bez grijeha. Hristovo utjelovljenje je oduvijek bilo i ostaće tajna zauvijek. Ono što je otkriveno, je za nas i za našu djecu, ali neka svako ljudsko biće bude upozoreno da ne pokušava učiniti Hrista potpuno ljudskim, takvim kao što smo mi; jer to ne može biti“ (EGW, The S.D.A Bible Commentary, 5:1128, 1129) (7ABC 448.2).

„Hrist nije prestao da bude Bogom kad je postao čovjekom. Iako se ponizio uzevši ljudsku prirodu, Božanstvo Mu je još uvek pripadalo. Samo Hrist može ljudskom rodu predstaviti Oca, a učenici su imali tu prednost da ovo predstavljanje posmatraju više od tri godine“ (EGW, DA, p663-664).

„Božji anđeli su gledali zadivljeno na Hrista, koji je uzeo na Sebe ljudski oblik i ponizno spojio svoje Božanstvo sa ljudskošću da bi mogao služiti palim ljudima. Ovo je bilo čudo među nebeskim anđelima. Bog nam je rekao da je to uradio i naše je da prihvatimo Riječ Božju kao takvu i da je prihvatimo tačno kako piše” (EGW, The S.D.A Bible Commentary vol. 7, p 919, 1888).

„Svojom ljudskom rukom Hrist je okružio rasu, dok je svojom Božanskom rukom uhvatio prijesto Beskonačnog, ujedinjujući ograničenog čovjeka sa beskonačnim Bogom. Premostio je jaz koji je napravio grijeh i povezao zemlju s nebom. U Njegovoj ljudskoj prirodi On je održao čistotu svog Božanskog karaktera“ (EGW, YI, June 2, 1898) (7ABC).

Hrist nije imao iskvarenu prirodu niti sklonosti ka zlu kao drugi ljudi

Elen Vajt je bila jasna da Hrist nije kao drugi ljudi imao iskvarenu prirodu niti sklonosti ka zlu, ali je mogao da bude iskušan i da doživi i osjeti sve što i drugi ljudi upravo zato jer je posjedovao ljudsku prirodu.

„Budite oprezni, veoma oprezni kako se zadržavate u Hristovoj ljudskoj prirodi. Ne postavljajte ga pred ljude kao čovjeka sa sklonostima ka grijehu“ (EGW, 5BC 1128.4).

„Rođen je bez prljavštine grijeha, ali je na svijet došao na isti način kao svi članovi ljudske porodice“ (EGW, Letter 97, 1898) (7ABC 453.2).

„Kada je došlo vrijeme On je trebao biti otkriven u ljudskom obliku. On je trebalo da zauzme svoju poziciju na čelu čovječanstva uzimajući prirodu, ali ne i grešnost čovjeka. Na nebu se čuo glas: Otkupitelj će doći u Sion i onima koji se okrenu od bezakonja u Jakovu, kaže Gospod“ (EGW, ST, May 29, 1901, par. 11) (7ABC 447.1).

„Preuzimajući na Sebe čovjekovu prirodu u svom palom stanju, Hrist nije ni najmanje učestvovao u njenom grijehu. On je bio podložan nemoćima i slabostima kojima je čovjek bio obuhvaćen, da se ispuni ono što je rekao prorok Isaija, govoreći: A On bolesti naše nosi i patnje naše uze na se. On je bio dirnut osjećajem naših slabosti, i bio je u svim tačkama kušan kao što smo i mi. Pa ipak, On nije znao za grijeh. On je bio Jagnje bez mane i bez mrlje“ (EGW, The S.D.A. Bible Commentary 5:1131) (7ABC 447.3).

„Hrist nije imao istu grešnu, pokvarenu, palu nevjernost koju mi posjedujemo, jer u tom slučaju ne bi mogao biti savršena žrtva“ (EGW, Manuscript 94, 1893) (3SM 131.1).

„On je brat u našim slabostima, ali ne u posjedovanju istih strasti“ (EGW, 2T 202).

„Hrist je bio slobodan od svake mrlje sebičnosti“ (EGW, RH 28. marta 1893.)

„Hristova ljudska priroda je nalik sa našom, i On je patnju mnogo snažnije osjećao; jer je Njegova duhovna priroda bila slobodna od svake pokvarenosti grijeha. Zato je Njegova želja za uklanjanjem patnje bila jača nego što ljudska bića mogu iskusiti…“ (EGW, 7ABC 449.7).

„Isus nije bio neosjetljiv na sramotu. Osjetio je ruglo grijeha mnogo bliže nego što ljudi mogu osjetiti, dok je Njegova Božanska i bezgrešna priroda bila uzdignuta iznad prirode čovjeka“ (EGW, ST, January 6, 1881, par. 7).

„Isus je u svemu bio načinjen kao Njegova braća. On je postao tijelo, kao što smo i mi. On je bio gladan, žedan i umoran. Svoj život održavao je hranom i osvježavao snom. Dijelio je čovjekovu sudbinu, iako je bio bezgrešni Božji Sin. Bio je Bog u tijelu. Njegov karakter treba postati naš“ (EGW, DA, p311).

„On je naš uzor u svemu i brat u našim slabostima, mada nije bio podložan našim strastima. Kao bezgrešan, Njegova priroda se užasavala zla. U ovom grešnom svijetu uspješno je podnosio duševne borbe i muke“ (EGW, 2T, 201.2).

Hrist je postao čovjek da bi došao u položaj grešnika i bio iskušan, a Svojim Božanstvom je nadvladao

Hrist je postao čovjek da bi mogao doći u realan položaj čovjeka/grešnika i spasi ga, ali je istovremeno bio i Božansko biće po prirodi da bi mogao da obavi to spasenje – da pobijedi sva iskušenja u koja se grešnik može naći kako bi onda mogao grešniku da prenese pobjedničko iskustvo spasenja.^1.

„On je uzeo čovjekovu prirodu da bi mogao da shvati čovjekove potrebe… Iako je uvijek čuvao svoje Božansko dostojanstvo, saginjao se sa najnježnijom pažnjom nad svakim pripadnikom Božje porodice. U svakom čovjeku gledao je posrnulu dušu zbog čijeg spasenja je došao. Takav karakter Hrist je otkrio u svom životu. Bio je to Božji karakter“ (EGW, SC 12.1).

„Ali znao je takođe da im je u raspetom Hristu ponuđena snaga dovoljna za preobražaj duše i Božanska sposobnost da im omogući da se odupru svim iskušenjima zla“ (EGW, AA 307.1).

„Svojom ljudskom prirodom Hrist je dodirnuo čovječanstvo; svojom Božanskom prirodom bio je povezan s Božjim prestolom. Kao Sin čovječiji dao nam je primjer poslušnosti; kao Sin Božji daje nam silu da poslušamo“ (EGW, DA, p24).

„Poznavanje bogatstva ove blagodati oplemeniće i uzdignuti ljudsku dušu, a kroz vezu sa Hristom postaće učesnik Božanske prirode i steći moć da se odupre napredovanju sotone“ (EGW, CE 27.1).

„Uzevši na Sebe ljudsku prirodu, naš Spasitelj je sjedinio svoje interese sa interesima palih Adamovih sinova i kćeri, dok se svojom Božanskom prirodom držao Božjega prestola. Na taj način Hrist je posrednik u vezi ljudi s Bogom i Boga s ljudima“ (EGW, DA p143).

„Ljubav koju je Hrist pokazao ne može se uporediti sa smrtnim čovjekom. To je tajna toliko duboka da bi je ljudski um mogao dokučiti. Hrist je u stvarnosti ujedinio čovjekovu oštećenu prirodu sa svojom bezgrešnom prirodom, i ovim činom učinio mogućim izlivanje svojih blagoslova ljudskoj paloj rasi. Tako nam je omogućio da budemo učesnici u Njegovoj prirodi. Učinivši Sebe prinosom za grijeh, otvorio je put da ljudska bića mogu postati jedno sa Njim. Stavio je Sebe na poziciju čovjeka, postavši učesnik u patnji“ (EGW, RH, July 17, 1900, par. 8).

„On je na svoju bezgrešnu prirodu uzeo našu grešnu prirodu, da bi mogao da zna kako da pomogne onima koji su u iskušenju“ (EGW, Medical Ministry, 181) (7ABC 450.5).

„Ne možemo objasniti veliku tajnu plana otkupljenja. Isus je uzeo na Sebe ljudskost da bi mogao dosegnuti čovječanstvo; ali ne možemo objasniti kako je Božanstvo obučeno u čovječanstvo. Anđeo ne bi znao kako da saosjeća s palim čovjekom, ali je Hrist došao na svijet i pretrpio sva naša iskušenja i ponio sve naše tuge“ (EGW, RH, October 1, 1889, par. 9).

„Tako je Hrist postavio svoj šator usred našeg ljudskog tabora. On je razapeo svoj šator kraj naših šatora, da bi mogao prebivati među nama i da bi nas upoznao sa svojim Božanskim karakterom i životom. I Riječ postade tijelo i useli se u nas puno blagodati i istine; i vidjesmo slavu njegovu, slavu, kao jedinorođenoga od Oca, punu blagodati i istine (Jovan 1:14)“ (EGW, DA, p23).

„Ostavljajući na stranu svoju kraljevsku odoru i vladarsku krunu, Hrist je zaodjenuo svoje Božanstvo ljudskošću, da bi ljudska bića mogla biti uzdignuta iz njihovog poniženja i postavljena na povoljno tlo. …On je prikrio svoje Božanstvo ljudskom haljinom, ali se nije rastao sa Svojim Božanstvom. Božansko-ljudski Spasitelj, On je došao da stane na čelu pale rase, da podijeli njihovo iskustvo od djetinjstva do muškosti. Da bi ljudska bića mogla biti učesnici Božanske prirode, On je došao na ovu zemlju i živio životom savršene poslušnosti“ (EGW, RH, June 15, 1905, par. 12).

Spasenje je u Hristovom Božanstvu koje se utjelovilo

U Hristovom Božanstvu koje je donio na Zemlji, u Božanstvu koje se utjelovilo, leži čovjekovo spasenje.

„Hrist je u stvarnosti ujedinio grešnu prirodu čovjeka sa svojom bezgrešnom prirodom, jer je tim plemenitim i poniznim djelom dobio mogućenost da izlije svoje blagoslove u ime palog roda. Na taj način on nam je omogućio učestvovanje u Njegovoj prirodi“ (EGW, RH July 17. 1900. par. 8).

„Sveti Duh, koji proizilazi od jedinorođenog Sina Božjeg, vezuje ljudske odlike, tijelo, i duh, sa savršenom Božansko-ljudskom Hristovom prirodom. Ovo jedinstvo je predstavljeno jedinstvom vinove loze i grana. Ograničeni čovjek je ujedinjen sa Hristovom hrabrošću. Kroz vjeru ljudska priroda je stopljena sa Hristovom prirodom. Mi smo učinjeni jedno sa Bogom u Hristu” (EGW, RH, April 5, 1906, par. 16).

„Hrist je donio muškarcima i ženama silu da nadvladaju. On je došao na ovaj svijet u ljudskom obličju, da kao čovjek živi među ljudima. Preuzeo je odgovornosti ljudske prirode, da bi bile dokazane i isprobane. U Svojoj ljudskosti bio je učesnik Božanske prirode. U svom utjelovljenju On je u novom smislu stekao titulu Sina Božjeg“ (EGW, ST, August 2, 1905, par. 2) (7ABC 449.3).

„Kad je Hrist, naš Otkupitelj, došao u naš svijet, Njegova misija je bila da učini ljude učesnicima u svojoj Božanskoj prirodi, dovodeći sve ljude koji bi primili i vjerovali i sprovodili u djelo Hristovu poslušnost. Oni bi postali jedno sa Hristom i tako bi bili u savršenoj, potpunoj harmoniji sa principima nebeskog zakon“ (EGW, 10MR 9.3).

„Kroz savršenstvo svog karaktera bio je prihvaćen od Oca kao posrednik za grešnog čovjeka. Mogao je da spase čovjeka jedino dajući mu svoju pravednost. Njegova bezgrešna Božanska priroda ujedinila ga je sa Bogom, dok ga je Njegova ljudska priroda dovela u saosjećanje sa slabostima i patnjama čovječanstva. “Jer nemamo Prvosveštenika koji ne može biti dirnut sa osjećanjima naših slabosti; nego je i poput nas iskušan u svemu, ali nije zgriješio.” Zapovjednik našeg spasenja je usavršen kroz patnje, i to je kvalifikacija da pomogne palom čovjeku tamo gdje mu je potrebna pomoć“ (EGW, YI January 1, 1874, par. 10).

„Hrist je uzeo ljudsku prirodu da bi mogao dosegnuti čovječanstvo. Bio je potreban Božansko‐ljudski Spasitelj da donese spasenje svijetu“ (EGW, ChS 7.1).

„Hrist je uzeo na Sebe ljudsku prirodu, da bi mogao dosegnu-ti čovječanstvo. Božanskoj prirodi je bila potrebna ljudska priroda; jer zahtijevalo je da budu obje, Božanska i ljudska, da bi se spasenje donijelo čovječansto. Božanskoj prirodi je bila potrebna ljudska priroda, da bi čovječanstvo moglo dobiti kanal za vezu između Boga i čovjeka“ (EGW, CHs 8.4).

„Ljubav prema palom svijetu pokazivala se svakog dana, u svakom djelu Njegovog života. Oni koji su prožeti Njegovim Duhom će raditi u istoj liniji u kojoj je Hrist radio. U Hristu su se svjetlost i ljubav Božja manifestovali u ljudskoj prirodi. Nijedno ljudsko biće nikada nije posjedovalo tako osećajnu prirodu kao bezgrešni, Sveti od Boga, koji je stajao kao glava i predstavnik onoga što ljudski rod može postati primanjem Božanske prirode“ (EGW, YI, August 16, 1894, par. 3).

„Hristov posao je bio da privuče umove u harmoniju sa svojim Božanskim umom“ (EGW, RH, Septembar 29, 1891 par. 14).

„Bog seže za rukom vjere u nama, kako bi je usmjerio da se čvrsto uhvati za Hristovo Božanstvo, da bismo mogli doći do savršenstva karaktera“ (EGW, DA p123).

„Sotona je likovao što je u ljudskom rodu uspio da unizi Božji lik. Tada je Isus došao da obnovi u čovjeku Tvorčev lik. Niko drugi do Hrist nije mogao ponovo da oblikuje karakter koji je upropašćen grijehom. On je došao da istjera demone koji su gospodarili voljom. On je došao da nas podigne iz prašine, da ponovo oblikuje uništeni karakter prema uzoru svog Božanskog karaktera i da ga uljepša svojom slavom“ (EGW, DA, p37-38).

Hristova Božanska priroda ključ pobjede nad grijehom i Sotonom

Elen Vajt je vjerovala da je Hristova Božanska priroda ključ Hristove pobjede nad iskušenjima, grijehom i Sotonom.

„Sve što je bilo moguće da čovek izdrži u sukobu sa sotonom, Hrist je izdržao u Svojoj kombinovanoj ljudskoj i Božanskoj prirodi“ (EGW, 1SM 342.2).

„Umiranjem pružio je svjedočanstvo o svojoj Božanskoj prirodi i Očevoj slavi“ (EGW, DA, p751).

„Sve što su ovi zli, iskvareni vojnici, potpomognuti Irodom i jevrejskim dostojanstvenicima, mogli smisliti učinili su Spasitelju. Ali Njegovo božansko strpljenje nije malaksalo“ (EGW, DA, p731).

„Spasiteljevo Božansko strpljenje i Njegova iznenadna smrt s uzvikom pobjede na usnama, ostavili su dubok utisak na ovog neznabošca“ (EGW, DA, p770).

„U Hristu, Božanstvo i ljudskost su bili spojeni. Božanstvo nije degradirano ljudskošću; Božanstvo je zadržalo svoje mjesto, ali je ljudskost, ujedinjena sa Božanstvom, izdržala najžešći test kušanja u pustinji“ (EGW, RH, February 18, 1890, par. 7).

„Kao bezgrešan, Njegova priroda se užasavala zla. U ovom grešnom svijetu uspješno je podnosio duševne borbe i muke“ (EGW, 2T, 201.2).

Sljedeći nastavak: Razdvojen od Boga na Golgoti

Prethodni nastavak: Bog nije Trojstvo