Božji savršeni plan za one koji doživljavaju padove i neuspjehe

Mnogi vjernici osjećaju da, zbog toga što su zgriješili i odstupili od Boga u nekom trenutku svoje prošlosti, više ne mogu ispuniti Božji savršeni plan za njihove živote danas.

Bog je stvorio Adama i Evu i mora da je imao savršeni plan za njih koji očigledno nije uključivao ideju da uzmu plod sa drveta poznanja dobra i zla. Ali oni su jeli sa zabranjenog drveta i poremetili Božji originalni plan za njih – kakav god plan da je bio.

Logika bi nam sada rekla da čovjek više ne može ispuniti Božji savršeni plan. Dalje, vidimo da kada je Bog došao u Edenski vrt da se sretne sa Adamom i Evom nije im rekao da će od sada morati da žive ostatak svojih života po nekom Božijem drugom, manje kvalitetnom planu. Ne. Bog im je obećao, u 1.Mojsijevoj 3:15, ženino Sjeme koje ce smrskati zmijinu glavu. Bilo je to obećanje Hristove smrti za grijehe svijeta i pobjedu nad Sotonom na Golgoti.

Sada uzmite u obzir ovu činjenicu i pokušajte da je razumijete. Znamo da je Hristova smrt bila dio Božjeg savršenog plana od vječnosti. ”Jagnje je bilo zaklano od postanka svijeta” (Otkrivenje 13:8). I tako mogli bi smo reći da je Božji savršeni plan, da pošalje Hrista da umre za grijehe svijeta, bio ispunjen, ne uprkos Adamovom padu, već upravo zbog Adamovog pada! Ne bismo upoznali Božju ljubav pokazanu na krstu Golgote da nije bilo Adamovog grijeha. To saznanje zbunjuje našu logiku i zato Pismo kaže da se ne bi smo trebali “oslanjati na svoj razum”(Priče 3:5).

Ako je Bog radio matematičkom logikom tada bi smo mogli da kažemo da je Hristov dolazak na zemlju bio Božji sporedni plan, to jest da nije bio prvobitni originalni plan. Ali bilo bi sablažnjuće reći tako nešto. Bio je to dio Božjeg savršenog plana. Bog ne pravi greške. Ali pošto je Stvoritelj svemoćan koliko i suveren, i pošto zna kraj još od početka, i pošto On uvijek tiho planira svoje namjere za nas – planove ljubavi, ljudsko rezonovanje propada kada god mi pokušamo da objasnimo Njegove postupke prema nama.

Božji putevi nisu naši putevi i Njegove misli nisu naše misli. Razlika među njima je ogromna kao razdaljina između neba i zemlje (Isaija 55:8-9). Tako da je dobro za nas da ostavimo na stranu naše mudrovanje i logiku kada pokušavamo da razumijemo Božije puteve.

Koja je onda poruka koju Bog namjerava da nam prenese iz primjera pada Adama i Eve i svega što je proisteklo iz toga? Upravo to da On može uzeti čovjeka koji je pao i učiniti nešto veličanstveno od njega i još učiniti da taj čovjek ispuni Božji savršeni plan za njegov život. To je Božja poruka čovjeku u Bibliji i ne smijemo je nikada zaboraviti.

Bog može uzeti čovjeka koji je padao iznova i iznova i ipak učiniti da ispuni Njegov savršeni plan – ne Božji drugi plan, ne sporedni plan, ne okolnostima uslovljen plan, već Božji originalni, najbolji plan. Čak i padovi i greške učestvuju u Božjem savršenom planu da nauče čovjeka nekim nezaboravnim lekcijama. Ovo je nemoguće ljudskoj logici da razumije jer veoma malo poznajemo Boga. Samo slomljene muškarce i žene Bog može upotrijebiti. I na neki način On nas lomi kroz naše ponavljane neuspjehe i poraze.

Dio edukacije apostola Petra za buduće vođstvo zajednice hrišćana bio je neuspjeh kada je izdao Gospoda Isusa Hrista. Gospod je upotrijebio Petrov poraz da ga slomi.

Jedan od najvećih problema koje Bog ima sa nama je da nas blagoslovi na takav način koji neće podstaći naš ponos. Na primjer, postići pobjedu nad gnjevom a onda biti ponosan na to baca nas u mnogo dublji ponor nego što smo smo bili. Bog mora da nas održi ponizne u pobjedama. Istinska pobjeda nad grijehom je uvijek praćena najdubljom poniznošću. U ovom slučaju ponavljajući neuspjesi i lomovi učestvuju u uništavanju našeg samopouzdanja tako da se uvjerimo da pobjeda nad grijehom nije moguća bez Božje životodavne blagodati. I tada, kad ostvarimo pobjedu, nikad se nećemo hvaliti zbog toga.

Dalje, kada doživimo neuspjehe za neuspjehom nikad nećemo prezirati druge ljude u sličnim situacijama. Možemo saosjećati sa onima koji propadaju jer smo prethodno uvidjeli svoju sopstvenu slabost kroz naše bezbrojne padove. Možemo “postupati nježno sa neznalicama i zabludjelima, jer smo i sami slabi u tijelu” (Jevrejima 5:2).

Kada čuje ovakvu poruku čovjek koji logično razmišlja može sada reći: ”onda hajde da svi griješimo što više da bi se dobro moglo pokazati.”

Ne bi smo trebali griješiti da bi se dobro moglo pojaviti. Ne možemo uživati u prednostima Božje blagodati ako smo namjerno neposlušni Stvoritelju i  izbjeći žetvu onoga što smo sami posijali. Ne. Poenta je da ljudska mudrost ne može razumjeti Božiju milost prema grešnim ljudima. Jer Bogu ništa nije nemoguće – čak ni to da u nama sprovede svoju savršenu volju, čak i pošto smo više puta bijedno padali. Jedino Ga može omesti naše nevjerovanje.

Ako kažeš “ali ja sam zabrljao u svom životu toliko mnogo puta, nemoguće je Bogu sada da me uskladi sa svojim savršenim planom”, onda će to zaista i biti nemoguće za Boga, ali samo zato što ne vjeruješ šta sve On može učiniti za tebe. A sam Isus je rekao da Bogu za nas ništa nije nemoguće – samo ako vjerujemo.

“Neka vam bude po vašoj vjeri” je Božji zakon u svim stvarima (Matej 9:29). Dobićemo ono u šta vjerujemo. Ali ako vjerujemo da je nešto nemoguće Bogu da uradi za nas onda se to nikad neće ispuniti u našim životima.

Sa druge strane, vidjećete na Hristovom sudu nekog vjernika koji, iako je zabrljao u svom životu, čak i više od vas, a ipak je uspio da ispuni Božji savršeni plan za njegov život samo zato što je vjerovao da je Bog sposoban da skupi razbijene komadiće njegovog života i napravi nešto veoma dobro od svega toga. Gorko ćete se kajati tog dana kada shvatite da nijesu vaše greške, koliko god da ih je bilo, ono što je onemogućilo Božji plan za vaš život, već vaše nevjerovanje.

Priča o izgubljenom sinu koji je upropastio tolike godine svog života pokazuje nam da Bog poklanja svoje najveće blagoslove čak i takvim gubitnicima. Otac je rekao “donesite brzo najbolju odjeću” za onoga koji ga je tako bezobzirno iznevjerio. To je poruka jevanđelja – izbavljenje i novi početak, ne samo jednom, već iznova i iznova, jer Bog ni od koga nikad ne odustaje.

Priča o domaćinu koji je izašao da unajmi radnike (Matej 20:1-16) takođe nas uči istu stvar. Ljudi koji su unajmljeni jedanaestog časa bili su prvi isplaćeni. Drugim riječima, oni koji su proćerdali 90% svojih života (11/12 h) i nijesu ostvarili nikakve vječne vrijednosti, mogli bi još uvijek napraviti nešto slavno za Boga sa preostalih 10% svojih života. Ovo je veličanstveno ohrabrenje za one koji su pali, koji su poraženi i obeshrabreni.

“Zato je došao Sin Božji, da uništi Đavolova djela” (1. Jovanova 3:8).

Ovo znači da je Isus došao da razmrsi sve čvorove koji postoje u našim životima. Zamislite to ovako: svi smo počeli svoje djetinjstvo sa klupkom finog konca. Ali do sad se taj konac zamrsio i učvorao sa deset hiljada čvorova, i mi sami nemamo nikakvu nadu da ćemo ikad moći razvezati te čvorove. Čim pogledamo na svoje živote hvata nas obeshrabrenje i steže depresija. Radosna vijest jevanđelja je upravo ta da je Isus došao da razveže svaki od tih čvorova. Ti kažeš ”ali to je nemoguće”. Onda će ti se i desiti prema tvojoj vjeri. I zaista će biti nemoguće u tvom slučaju. Ali ja čujem nekoga čiji život je još grozniji od tvog kako govori, “da, ja vjerujem da će mi Bog to učiniti”. I njemu će takođe sve biti po njegovoj vjeri. U njegovom životu Božji savršeni plan će biti ostvaren.

U Jeremiji 18:1-6 Bog je govorio Jeremiji kroz praktičnu ilustraciju. Jeremiji je rečeno da ode u lončarevu kuću i on je tamo vidio da lončar pokušava da napravi posudu od gline. Ali se posuda “pokvari u lončarevoj ruci”. I šta je tada lončar uradio? “Prepravio ga je u drugačiju posudu, onako kako mu se svidjelo da uradi.” Sada dolazimo do pitanja koje Bog postavlja tebi lično: “zar ja ne mogu sa tobom učiniti kao što lončar čini?

Ako ima pobožne žalosti u tvom životu zbog svih tvojih neuspjeha i propusta, tada čak iako su tvoji grijesi kao skerlet ili crveni kao tamnocrvena boja, ne samo da će tvoje srce biti učinjeno bijelim kao snijeg, kao što je obećano u Starom zavjetu (Isaija 1:18), već Bog obećava još više u Novom zavjetu: “ čak se neće više ni sjećati tvojih grijeha” (Jevrejima 8:12). Kakve god da su tvoje greške ili padovi možeš napraviti novi početak sa Bogom. A čak da si imao i hiljadu novih početaka u prošlosti i dolazio do poraza opet možeš napraviti novi 1001. početak danas. Bog još uvijek može stvoriti nešto slavno od tvog života. Dok god ima života ima i nade. Dakle, nikad nemoj propustiti da vjeruješ Bogu. On ne može da ostvari mnoga moćna djela za brojnu svoju djecu, ne zato što su Mu ona zgriješila u prošlosti, već zato što Mu ne vjeruju danas.

Hajde onda da proslavimo Boga tako što ćemo biti silni u vjeri(Rimljanima 4:20), vjerujući Mu u danima koji dolaze, u stvarima koje smo do sada smatrali nemogućim. Svi ljudi – mladi i stari – mogu da se nadaju, bez obzira na svoje padove i promašaje u prošlosti, samo ako priznaju svoje greške, budu ponizni i vjeruju Bogu. Tako da svi možemo učiti iz sopstvenih grešaka i nastaviti da ispunjavamo Božiji savršeni plan za naše živote. I u vremenu koje dolazi On može da nas pokaže drugima kao primjere šta može da uradi sa ljudima čiji životi su nekad bili čisti promašaj. Toga dana Bog će pokazati šta je sve učinio u nama kroz “preveliko bogatstvo svoje blagodati u svojoj dobroti prema nama, kroz Hrista Isusa. (Efescima 2:7).

Tekst je preuzet sa Interneta, sa engleskog govornog područja, uz određenu korekciju administratora.

image_pdfimage_print