Generalno među hrišćanima postoji veliko nerazumijevanje kada je u pitanju identitet Svetog Duha. Zašto je to tako? Pa prvenstveno ljudi imaju problem kada dođu sa predrasudama, odnosno prethodno stečenim učenjem zbog čega ne mogu da vide stvari kakve realno jesu. Kada je u pitanju identitet Svetog Duha najbolje bi bilo da povežemo neke stvari počevši od nekih osnova.
Prema Svetom Pismu, duh predstavlja prvenstveno život:
„Gospod Bog je oblikovao čovjeka od zemaljskog praha i udahnuo mu u nozdrve dah (duh) života i čovjek je postao živa duša.“ (1 Mojsijeva 2:7)
„…Uzmeš li im duh umiru,i u prah se svoj vraćaju.“ (Psalmi 104:29)
„Tada se prah vraća u zemlju,gdje je bio,a duh se vraća Bogu, koji ga je dao.“ (Propovjednik 12:7)
„On ju je uzeo za ruku i povikao: Djevojko, ustani! I vratio joj se duh i odmah je ustala, a on je poručio da joj daju da jede.“ (Luka 8:54-55)
„Isus je poviko iz svega glasa: Oče, u tvoje ruke predajem svoj duh! Kad je to rekao,izdahnuo je.“ (Luka 23:46)
„Takođe kada su kamenovali Stefana rekao je: Gospode primi moj duh.“ (Djela 7:59)
Prema Bibliji, Duh nije samostalna ličnost već je uvijek prikazan kao dio ličnosti. Duh je uvijek nečiji bilo da se radi o Bogu, Isusu, anđelu ili čovjeku:
„…A Duh Božji lebdio je nad površinom voda.“ (1. Mojsijeva 1:2)
„Tada je Gospod rekao: Neće se Moj Duh dovijeka sporiti sa čovjekom jer je samo tijelo…“ (1. Mojsijeva 6:3)
„Jer svi koje vodi Božji Duh sinovi su Božji.“ (Rimljanima 8:14)
„…Ovako Govori Gospod,koji je razapeo nebesa, zemlji položio temelje i čovjeku stvorio duh koji je u njemu.“ (Zaharija 12:1)
„Da u ime Gospoda Isusa, kad se skupite vi i moj duh, zajedno sa silom našeg Gospoda Isusa.“ (1. Korinćanima 5:4)
„…I duh moj kliče Bogu,Spasitelju mom.“ (Luka 1:47)
Duh se opisuje i kao ličnost u određenom kontekstu. Na primjer kada je Isus govorio sa Samarićankom rekao joj je da je Bog Duh i koji Mu se mole trebaju da mu se mole u Duhu i istini:
„Bog je Duh, i oni koji Mu služe,moraju Mu služiti u Duhu i istini.“ (Jovan 4:24)
Isto tako apostol Pavle je rekao u svojoj poslanici Korinćanima da je i Gospod Isus takođe Duh:
„Gospod je taj Duh, a gdje je Gospodnji Duh, tamo je sloboda.“ (2. Korinćanima 3:17)
Biblija nam takođe daje paralelu da je za Boga Njegov Duh isto što i za čovjeka čovjekov duh:
„Jer ko od ljudi zna šta je u nekom čovjeku, osim duha čovječijeg koji je u njemu? Isto tako, niko ne zna šta je u Bogu osim Duha Božjeg.“ (1 Korinćanima 2:11)
Sveti Duh nije neka treća misteriozna ličnost Božanstva već Božji Duh koji je na Pedesetnici dat Isusu u punini u kome se nalazi Božja sila koju i mi primamo kroz Isusa Hrista. To je životna sila i duhovno prisustvo Boga i Hrista.
„Dakle, pošto Ga je Bog Otac uzvisio i dao mu da sjedi Njemu s desna i dao mu obećani Sveti Duh,izlio je na nas taj Duh kao što vidite i čujete.“ (Djela 2:33)
„I dao sam im slavu koju si ti dao meni, da budu jedno kao što smo mi jedno, ja u njima i ti u meni: da budu savršeni ujedno, i da pozna svijet da si me ti poslao i da si imao ljubav k njima kao i k meni što si ljubav imao.“ (Jovan 17:22-23)
„A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Božji Duh zaista prebiva u vama. A ako neko nema Hristov Duh, on nije Njegov. A ako je Hrist u vama, tijelo je zaista mrvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. A ako Duh Onoga koji je Isusa podigao iz mrtvih prebiva u vama, Onaj koji je Hrista Isusa podigao iz mrtvih oživjeće i vaša smrtna tjela zbog Njegovog Duha koji prebiva u vama.“ (Rimljanima 8:9-11)
„Jer svi koje vodi Božji Duh sinovi su Božji. Jer niste primili duh ropstva da se opet bojite, nego ste primili Duh posinjenja, u kojem vičemo: Aba, Oče! Taj Duh svjedoči s našim duhom da smo Božja djeca.“ (Rimljanima 8:14-16)
„A pošto ste sinovi, Bog je u vaša srca poslao Duh Svog Sina koji viče: Aba, Oče!“ (Galatima 4:6)
Zato nam apostol Jovan kaže da je naša zajednica sa Ocem i Sinom a ne sa Bogom kojeg čine tri ličnosti.
„Ovo vam pišem da i vi sa nama imate zajednicu; a zaista naša je zajednica sa Ocem i sa Sinom Njegovim Isusom Hristom.“ (1. Jovanova 1:3)
