Elen Vajt je vjerovala da svaki čovjek od rođenja posjeduje grešnu, tjelesnu, iskvarenu ljudsku prirodu, i da se ta priroda jedino može promijeniti ili preobraziti sjedinjavanjem sa Hristovom Božansko-ljudskom prirodom kroz novorođenje.
Novorođenje je primanje Hristovog života, odnosno Hristovog Duha, kroz vjeru, u čemu je spasenje.
„Nama je nemoguće da se sami izbavimo iz ponora grijeha u koji smo pali. Naša srca su zla i mi ih ne možemo promijeniti. Ko će čisto izvaditi iz nečista? Niko! Jer tjelesan um neprijateljstvo je Bogu, jer se ne pokorava zakonu Božjem niti može! (0 Jovu 14,4; Rimljanima 8,7) Obrazovanje, kultura, služenje voljom, ljudski napori, sve to ima svoju oblast djelovanja, ali je tu bespomoćno. Možda se time može postići formalna pravilnost u ponašanju, ali se ne može promijeniti srce; ne mogu se očistiti izvori života. Postoji sila koja djeluje iznutra, novi život odozgo, da bi čovjek mogao da se promijeni, ostavi grijeh i postane svet. Ta sila je Hrist. Samo Njegova milost može da pokrene zamrle sposobnosti duše i privuče ih Bogu, svetosti“ (EGW, SC 18.1).
„Pre pada Adam je mogao poslušnošću Božjem zakonu da oblikuje pravedan karakter. Ali on to nije ostvario, pa je zbog njegovog grijeha i naša priroda postala grešna, i mi nijesmo u stanju da sebe učinimo pravednim“ (EGW, SC 62.2).
„Ali kroz neposlušnost, njegove sposobnosti su se izopačile, i umjesto ljubavi pojavila se sebičnost. Njegova priroda je postala toliko slaba kroz prestup da je postalo nemoguće za njega, u svojoj sili, da se odupre sili zla“ (EGW, SC 17.1).
„Po prirodi srce je zlo. (Jov 14:4) Ni jedan ljudski izum ne može pronaći lijek za grešnu dušu“ (EGW, HLv 107.4).
„Pošto smo grešni, nesveti, ne možem savršeno držati sveti zakon“ (EGW, SC 62.2).
„Naši karakteri su po prirodi izvitopereni i izopačeni“ (EGW, RH, April 12, 1892, par. 2).
„Ali Bog razumije sklonosti zle ljudske prirode“ (EGW, PP 688.2).
„Stara priroda, rođena od krvi i tjelesne volje, ne može naslijediti carstvo Božje“ (EGW, RH, April 12, 1892, par. 2).
„Ljudska priroda je zla, i čovjekov karakter se mora promijeniti prije nego što se može uskladiti sa čistotom i svetošću u Božjem besmrtnom carstvu. Ova transformacija je novorođenje“ (EGW, 2SP 133.1).
„Preporađajući uticaj Svetog Duha obnovio je njegovo srce. Sila Hristove ljubavi preobrazila je njegov karakter. To je sigurna posljedica sjedinjenja sa Isusom. Kada Hrist boravi u srcu, cijela priroda se mijenja. Hristov Duh, Njegova ljubav, omekšava srce, obuzdava dušu, uzdiže misli i želje prema Bogu i Nebu“ (EGW, SC, 73.1).
„Svaka pojedinačna duša bi trebalo da ponizi sebe pred Bogom, tražeći oproštaj za svoje prestupe i grijehe i prihvati opravdavajuću Hristovu blagodat, posvećujući svoju dušu djelovanjem Svetog Duha, primajući novu prirodu i uzimajući Hristovu pravednost; tako tjelesna priroda biva promijenjena, obnovljena u svetosti po slici Hristove pravednosti i prave svetosti“ (EGW, 7LtMs, Lt22, 1892, par. 11).
„Hrišćaninov život nije modifikacija starog, već transformacija prirode, smrt sebi i grijehu i novi život u cjelosti. Ova promjena se može dogoditi jedino pomoću Svetog Duha“ (EGW, HLv 107.4).
„Hrišćanski život nije preinačavanje ili poboljšavanje staroga, već preobražaj prirode. To znači umiranje svome ‘ja’ i grijehu i potpuno novi život. Ovu promjenu može donijeti samo efektivan rad Svetog Duha“ (EGW, DA p72).
Sebičnost iz koje proističu grešna djela
Prema Elen Vajt, grešna ljudska priroda ustvari znači sebična ljudska priroda iz koje proističu grešna djela.
„Sebičnost stoji kao temelj svih grijeha“ (EGW, ST, April 11, 1900, par. 7).
„Gospod želi da Njegov narod shvati da je sebičnost veliki grijeh svijeta i da je takođe postao dominantan u crkvi“ (EGW, RH, December 3, 1901, par. 1).
„Sebičnost je u suprotnosti sa duhom hrišćanstva. Ona je sotonska u svojoj prirodi i manifestaciji“ (EGW, PH100 43,1).
„Sebičnost je veliki zakon naše degenerisane prirode. Sebič-nost zauzima mjesto u duši gdje bi Hrist trebalo da vlada“ (EGW, ST, December 8, 1881, par. 5).