Podgorica, Crna Gora
www.hriscanskamreza.net
info@hriscanskamreza.net
zdravkovucinic@yahoo.com

Da li Bog ubija? (2)

Obratimo pažnju na slučaj kada je David naredio da se prebrojao Izraelci, što je bilo protiv Božje volje.

„Gospod je pustio pošast na Izrael, tako da je u Izraelu poginulo sedamdeset hiljada ljudi. Bog je poslao anđela u Jerusalim da ga opustoši. I dok je on pustošio, Gospod je pogledao i bilo mu je žao zbog nevolje, pa je rekao anđelu koji je pustošio: Dosta! Spusti sada svoju ruku. Gospodnji anđeo je stajao kod gumna Ornana Jevusejina. Kad je David podigao svoje oči, ugledao je Gospodnjeg anđela kako stoji između zemlje i neba s mačem u ruci, ispruženim prema Jerusalimu. Tada su David i starješine, obučeni u kostret, pali ničice“ (1. Dnevnika 21:14-16).

David i njegovi ljudi su se poklonili anđelu, i taj anđeo sigurno nije bio Sotona. To je bio Gospodnji anđeo. To je po svemu sudeći isti onaj anđeo kome se Jošua poklonio.

„Kad je Jošua bio kod Jerihona, podigao je oči i pogledao, a pred njim je stajao čovjek s mačem u ruci. Jošua mu je prišao i upitao ga: Jesi li na našoj strani ili na strani naših neprijatelja? A on mu odgovori: Ni na jednoj; ja sam došao kao knez Gospodnje vojske. Tada Jošua pade ničice na zemlju i duboko se pokloni pa mu reče: šta moj Gospodar govori svom sluzi? A knez Gospodnje vojske odgovori Jošui: izuj sandale sa svojih nogu, jer je mjesto na kome stojiš sveto. Jošua je učinio tako“ (Jošua 5:13-15).

Ni jedan anđeo ne može da posveti tlo na kojem stoji, već to može samo Božje prisustvo na tom tlu (2. Mojsijeva 3:4-5).

Ko je onda bio pred Jošuom? Ko je taj knez Gospodnje vojske? Niko drugi nego Mihailo ili Mikael, Sin Božji, nez Gospodnje vojske. On je jedno sa Bogom i vrijedan klanjanja i obožavanja.

Vjerujemo da je Sin Božji bio taj preko koga je Bog radio sa Izraelcima i bio neposredno uključen u događaje u biblijskoj istoriji.

Bog je obećao Izraelcima da će im poslati anđela kojeg trebaju slušati, koji „nosi Božje ime“ i koji im „neće oprostiti grijehe“ ako se budu bunili protiv Njega.

„Evo, šaljem pred tobom anđela da te čuva na putu i da te dovede na mjesto koje sam pripremio. Čuvaj ga se i slušaj njegov glas. Ne buni se protiv njega, jer on neće oprostiti vaše prestupe. On nosi moje ime. Ali ako dobro slušaš njegov glas i činiš sve što kažem…“ (2. Mojsijeva 23:20-22).

Sin Božji nosi Božje ime i može da oprašta grijehe kao i Njegov Otac. Sin Božji je nedvosmisleno bio taj koji je predvodio Izraelce na putu iz egipatskog ropstva ka obećanoj zemlji Hanan, na teritoriji današnjeg Izraela.

„Ne želim, braćo, da budete u neznanju o ovome: Naši praočevi su svi bili pod oblakom i svi su prošli kroz more i svi su se krstili u Mojsija kad su pod oblakom prošli kroz more i svi su jeli istu duhovnu hranu i svi su pili isto duhovno piće. Jer su pili iz duhovne stijene koja ih je pratila, a ta stijena je bila Hrist“ (1. Korinćanima 10:1-4).

Izraelci su se bunili i govorili protiv Boga na putu iz egipatskog ropstva do obećane zemlje, i dosta njih je pomrlo od ujeda zmija koje im je On poslao.

„Zato je Gospod poslao među narod zmije otrovnice, koje su ih ujedale, tako da je pomrlo mnogo izraelskog naroda“ (4. Mojsijeva 21:6).

Ko je bio ustvari taj protiv koga su se bunili, odgovor imamo u Novom savezu napisanom vjekovima kasnije.

„I ne iskušavajmo Hrista, kao što su ga neki od njih iskušavali, pa su izginuli od zmija“ (1. Korinćanima 10:9).

 

Kako je Mojsije umro?

Znamo da je Mojsije umro prije nego što je ušao u obećanu zemlju, i znamo da je morao umrijeti prije toga zbog grijeha neposlušnosti koji je počinio prilikom udaraca u stijenu iz koje je potekla voda (4. Mojsijeva 20:7-11, 5. Mojsijeva 32:50-51).

Ali kako je Mojsije umro? Biblija kaže da je bio zdrav i u snazi kad je umro.

 „Gospod mu je zatim rekao: Ovo je zemlja za koju sam se zakleo Avramu, Isaku i Jakovu: Tvom potomstvu daću je. Dao sam ti da je vidiš svojim očima, jer nećeš ući u nju. Posle toga je Mojsije, Gospodnji sluga, umro tamo u moabskoj zemlji, kao što je Gospod htio. I on ga je sahranio u dolini u moabskoj zemlji prema Bet-Fegoru. Do današnjeg dana niko ne zna gdje je njegov grob. Mojsije je imao sto dvadeset godina kad je umro. Oči mu nijesu bile oslabile niti ga je snaga izdala“ (5. Mojsijeva 34:4-7).

U svakom slučaju, vjerujem da je Bog izazvao Mojsijevu prijevremenu smrt.

A ko je Jakovu iščašio kuk?

Prema teoriji da Bog ne ubija to nije mogao biti Bog, jer Bog nikada ne čini bilo kakvu štetu svojim stvorenjima. Jakovu je, na osnovu Biblije, iščašio kuk isti onaj koji ga je blagoslovio i promijenio mu ime u Izrael. To sigurno nije bio Sotona (1. Mojsijeva 32:24-40).

Postoje situacije kada je Sotona neposredni izvršilac, ali se zna da je upravo Bog odgovoran za to a ne Sotona. Na primjer, kada su u pitanju Jovove patnje. Bog je Jova prepustio Sotoni  (Jov 1:8-12, 2:6). Nije bilo zla u Jovu da bi navelo Boga da povuče svoje prisustvo od njega. Uprkos tome Bog je odlučio da ukloni svoju zaštitu. Ovde je to bio Božji izbor a ne Jovov.

Ko je onda odgovoran za štetu koju je Jov pretrpio i što je ostao bez djece (Jov 1:13-19)? Bog je direktno odgovoran za ono što se Jovu desilo, ali ne samo kao neko ko preuzima odgovornost, nego neko ko je odlučio tako nešto i ko je zaista odgovoran za tako nešto.

 

Bog radi neobičan posao koji nije u skladu sa Njegovom prirodom

Isus je rekao sljedeće:

„Ne bojte se onih što ubijaju tijelo, a ne mogu da ubiju i dušu. Nego, više se bojte onoga koji može da uništi i dušu i tijelo u geheni“ (Matej 10:28).

Bog će na kraju zaista intervenisati prilikom uništenja zlih nepokajanih.

„I vidio sam kako su napredovali širom zemlje i okružili logor svetih i voljeni grad. Ali vatra je sišla od Boga s neba i pojela ih“ (Otkrivenje 20:9-10).

„Jer će Gospod ustati kao na gori Ferasim, razgnjeviće se kao u ravnici kod Gibeona, da izvrši svoje djelo, svoje neobično djelo, i da uradi svoj posao, svoj neuobičajen posao“ (Isaija 28:21).

Bog je zaista činio i činiće neobičan posao, a koji nije u skladu sa Njegovom prirodom, i koji iziskuje oduzimanje života, i to sve dok se ne završi velika borba. Bog je Stvoritelj, suvereni Bog, autoritet koji upravlja planom spasenja i onaj koji rješava krizu izazvanu grijehom. Duboko sam ubijeđen da ljubav i disciplinovanje, ljubav i kažnjavanje, ljubav i pravedni sud mogu ići zajedno ruku pod ruku, i vjerujem da je u pitanju pogrešan koncept ljubavi zasnovan na ljudskom sentimentu i nekim sličnim pojavama koji kaže da je to nepomirljivo.

Na jedan sličan način i roditelji imaju odnos sa svojom djecom, a koji ponekad iziskuje mjere koje nemaju veze sa time da li i koliko volite dijete, nego šta je u najboljem interesu djeteta.

 „Sve one koje volim ja ukoravam i opominjem. Zato budi revan i pokaj se“ (Otkrivenje 3:19).

„Ko štedi prut, mrzi sina svog, a ko ga voli, brižno ga opominje“ (Priče Solomonove 13:24).

Učenje da Bog ne ubija predstavlja Boga u svijetlu koji nije istinit. To znači da na kraju završimo sa obožavanjem lažnog filozofskog Boga; Boga naše mašte; Boga kome pripisujemo ljubav koju smo mi zamislili kakva treba da bude. To nije biblijski Bog.

Neki ljudi koji vjeruju u teoriju da Bog ne ubija su čak zaključili da je Sotona sreo Mojsija na pola puta ka planini Sinaj i dao mu sve zakone koji se tiču ubijanja onih koji krše zakon, ubijanja životinja… Oni smatraju da Bog lično nije mogao dati ove zakone, je Bog ne ubija i to nije u skladu sa Njegovim karakterom. Ne kažem da svi zastupnici teorije vjeruju u ovo, ali postoje i takvi slučajevi krajnosti. Neki čak očekuju da će svi zli na kraju biti spašeni, ali opet to je vjerovatno još jedna krajnost. U svakom slučaju, ovakve i slične teze su posljedica vjerovanja da Bog ne ubija.

 

Kao zaključak

Po mom ličnom uvjerenju, Bog je neke neobične stvari radio u Starom savezu onda kada su ljudi prevršili svaku mjeru sa grijehom i došli do tačke kada su postali nesposobni za život i spasenje. Bog je neke stvari radio da bi spriječio širenje zla i uništenje čovječanstva. Bog je neke stvari radio da bi disciplinovao i obuzdao tjelesne Izraelce i sačuvao ih od samouništenja i propasti, a samim tim i omogućio da se Spasitelj rodi iz tog naroda. Bog je neke stvari radio da bi spriječio veću štetu, mogu da kažem katastrofu, koja bi nastala da su određeni ljudi ili narodi ostali duže u životu. Bog je neke neobične stvari radio da bi nas podučio nekim važnim lekcijama.

Bog se u potpunosti otkrio kroz Njegovog Sina Isusa Hrista koji je uspostavio Božje duhovno carstvo na Zemlji kojeg čine oni u kojima Bog i Hrist prebivaju Duhom, i mi zaista kroz Hrista možemo da znamo kakav je Bog zaista; možemo da imamo povjerenje u Njega i u Njegove odluke i sudove.

„Bog, koji je u prošlosti mnogo puta i na mnogo načina govorio našim praočevima preko svojih proroka, u ovim posljednjim danima obratio se nama preko Sina, koga je postavio za naslednika svega i kroz koga i razdoblja stvori. Koji budući sjajnost slave i savršena slika Njegove ličnosti, i noseći sve riječju svoje sile, učinivši sobom očišćenje grijeha naših, sjede s desne strane prestola veličanstva na visini“ (Jevrejima 1:1-3).

 „Jer Bog koji je rekao da iz tame zasja svjetlost, obasjao je naša srca da nam da svjetlost poznanja slave Božje u licu Isusa Hrista“ (2. Korinćanima 4:6).

 „Nijedan čovjek nikada nije vidio Boga. Jedinorođeni Sin, koji je Ocu u naručju, on ga je obznanio“ (Jovan 1:18).

Bog radi ono što je potrebno i što je najbolje, iako nije uvijek prijatno i lijepo. Vjerujem u Božji pravedan sud, u Božje proviđenje i mudrost, i vjerujem da je naš Bog – Bog dobrote, ljubavi i milosti.

Prethodni nastavak

Za dodatne informacije i objašnjenja pročitati tekst Ubistva i genocidi u Starom savezu ne govore o tome kakav je Bog, nego kakav je greh

Print Friendly, PDF & Email
26 Novembra 2020
Kategorije: Blog, Razno, Sporedne teme