Biblija ne daje konkretan odgovor na ovo pitanje, iako su neki koristili tekstove i odlomke izvan konteksta da bi došli do jednog ili drugog zaključka. Daću vam moj odgovor zasnovan na mom razumijevanju jevanđelja.
Što se tiče beba, mislim da moramo da razmotrimo dvije stvari:
1. Da li je legalno da Bog spasi bebe? To jest, ako ih spasi, može li Sotona da uloži prigovor? Mislim da je odgovor na ovo pitanje, DA, legalno je da ih Bog spasi. Adamov grijeh ih je legalno stavio na stranu Sotone, ali Isusova pobjeda opravdala je sve ljude, uključujući i bebe. Pravno, oni pripadaju Božjoj strani.
“Ali gdje se pokazao grijeh, blagodat se pokazala u još većoj mjeri” (Rimljanima 5:20).
Oni nisu izabrali da budu na strani prvog Adama, i isto tako, oni ne mogu birati da budu na strani posljednjeg Adama, pa gdje onda pripadaju? Bez ličnog izbora, vjerujem da pripadaju Isusovom izboru, a ne Adamovom izboru. Isusovo spasenje preokreće zakonsko pravo Sotone da ih traži za sebe.
2. Mogu li se bebe spasiti bez novog rođenja? Postoji pitanje tjelesne prirode koja je najznačajnija stvar. Mogu li se bebe spasiti bez novog rođenja, jer iako legalno pripadaju Hristu (ako nisu u stanju da izaberu), ipak se rađaju sa tjelesnom prirodom i nesposobni za vječni život. Vjerujem da će u vaskrsenju primiti to novo rođenje, tako da će ustati iz grobova bez tjelesne prirode.
Neki su predlagali da će bebe koje umru biti izgubljene ili spašene u zavisnosti od duhovnog stanja njihovih roditelja; ako su roditelji spašeni, bebe će biti spašene, ako su roditelji izgubljeni, bebe će biti izgubljene. To je nerazumna ideja i ona stvara od roditelja spasitelje njihove djece, a ne Hrista. Da li Hrist voli moje bebe koliko mene voli? Ili je njegova ljubav prema bebama zavisna od mog stanja? Ova ideja se zasniva na fokusiranju na ljudske sposobnosti, a ne na dar spasenja u Hristu.
Jedino što vjerujući roditelji mogu je da vaspitavaju svoju djecu, da poštuju sve što dolazi od Boga i da čeznu za spasenjem. Roditelji ne mogu spasiti svoju djecu, jer je jedini Spasitelj Isus Hrist. Međutim, roditelji mogu da obezbijede atmosferu u domu gdje je njihovoj djeci lakše da prihvate Hrista, tako da je hrišćanski dom blagoslov i osoba koja odraste u istinski hrišćanskom domu ima prednost.
Neki su predložili da sljedeći stih navodi da sveti roditelji mogu spasiti svoju djecu:
“Jer muž koji nije pobožan posvećen je svojom ženom i žena koja nije pobožna posvećena je mužem. Inače bi vaša djeca bila nečista, a sada su sveta” (1. Korinćanima 7:14).
Ali ovo je pogrešno predstavljanje stiha. U stihu se kaže da je muž nevjernik učinjen svetim ili posvećen svojom ženom. Da li je to moguće? Da li je Pavle rekao da ako je jedan partner hrišćanin, onda će drugi koji ne vjeruje biti automatski spašen? Naravno da ne! Jedini Spasitelj je Isus Hrist, a ne muž ili žena, ne majka ili otac! Ono što on sugeriše je da kada je jedna osoba hrišćanin, čak i ako druga nije, vjernik može stvoriti svetu atmosferu u kući koja utiče čak i na nevjernog partnera i djecu. Tu se ne govori o spasenju, već o svetoj atmosferi koja im olakšava da prihvate Hrista.
Ako to znači da jedna osoba može spasiti drugu, onda sve što bi nevjernik trebao da uradi kako bi osigurao svoje spasenje je da se vjenča sa hrišćaninom! Ali znamo da stvari ne funkcionišu tako.
