Podgorica, Crna Gora
www.hriscanskamreza.net
info@hriscanskamreza.net
zdravkovucinic@yahoo.com

Da li je Božji zakon postojao prije Sinaja?

Da li je Božji zakon postojao prije nego što je dat Mojsiju na planini Sinaj?1.

Da bi smo odgovorili na ovo pitanje moramo prethodno razjasniti na šta tačno mislimo kada kažemo Božji zakon. Pod pojmom Božji zakon, na osnovu Biblije, može se podvesti dosta toga, i u širem i u užem smislu, ali vjerujem da postoje dva odgovora koja najbolje odgovaraju realnosti:

  1. Pisani Božji zakon – odnosi se na 10 zapovjesti date na Sinaju (2. Mojsijeva 20:1-17)
  2. Božji zakon kao načelo ili princip ljubavi prema Bogu i bližnjima (Matej 22:37-40, Marko 12:29-31, Luka 10:27)

 

Pisani Zakon sa Sinaja

Pisani Božji zakon 10 zapovjesti ili Zakon u pisanoj formi dat na Sinaju nikada nije postojao prije Sinaja (Rimljanima 5:13-14, 5:20, Galatima 3:17.19). Pisani Zakon dat na Sinaju je dat Izraelcima koji su u to vrijeme napustili Egipat i to je očigledno iz samog Zakona:

„Ja sam Gospod, tvoj Bog, koji te je izveo iz egipatske zemlje, iz doma robovanja. Nemoj imati drugih bogova ispred mene“ (2. Mojsijeva 20:2).

Pisani Zakon dat na Sinaju se odnosi na grešnike u zemaljskim uslovima što znači da kao takav nije mogao postojati prije pojave grijeha.

„Znamo da je Zakon dobar ako ga čovjek primjenjuje kako treba, svjestan toga da Zakon nije namijenjen pravedniku, nego bezakonicima i nepokornima, bezbožnima i grešnima, nevjernima i onima koji skrnave ono što je sveto, ubicama očeva, majki i drugih ljudi, bludnicima, muškarcima koji ležu s muškarcima, trgovcima ljudima, lažovima, onima koji se lažno zaklinju, i svima drugima koji čine ono što se suproti zdravom učenju koje je u skladu sa slavnom dobrom viješću blagoslovenog Boga, koja je meni povjerena“ (1. Timoteju 1:8-11).

Pisani Zakon dat na Sinaju ne može obuhvatiti anđeoska bića, već isključivo grešne ljude, i to se može zaključiti iz nekih od zapovjesti iz Zakona.

„Ne pravi sebi rezani lik niti bilo kakvu sliku od onoga što je gore na nebesima ili dolje na zemlji ili u vodama ispod zemlje. Ne klanjaj im se niti im služi, jer sam ja, Gospod, tvoj Bog, revnosni Bog, koji pohodim prestupe očeva na sinovima, do trećeg i do četvrtog pokolenja, onih koji me mrze, a milost pokazujem hiljadama onih koji me vole i drže moja uputstva“ (2. Mojsijeva 20:4).

„Poštuj svog oca i svoju majku da ti se produže dani na zemlji koju ti daje Gospod, tvoj Bog“ (2. Mojsijeva 20:12).

„Ne učini preljubu“ (2. Mojsijeva 20:14).

Navedene zapovjesti iz pisanog Zakona ne mogu se nikako odnositi na anđele, ali ni na prve ljude Adama i Evu.

Osim toga, subotnja zapovjest iz pisanog Zakona sa Sinaja se odnosi samo na čovjeka i samo na zemaljske uslove, jer se radi o svetkovanju dana od odmora kao na uspomenu stavaranja naše planete i čovjeka za šest dana.

„Sjećaj se subotnog dana da ga svetkuješ. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmi dan je subota posvećena Gospodu, tvom Bogu. Ne radi nikakav posao, ni ti, ni tvoj sin, ni tvoja kći, ni tvoj rob, ni tvoja robinja, ni tvoja stoka, ni stranac koji živi u tvom gradu. Jer je za šest dana Gospod stvorio nebesa i zemlju, more i sve što je u njima, a sedmog dana je počinuo. Zato je Gospod blagoslovio subotni dan i posvetio ga“ (2. Mojsijeva 20:8-11).

Svetkovanje subote je postojalo i prije pojave grijeha jer je Bog odmah blagoslovio i posvetio sedmi dan (1. Mojsijeva 2:2-3), ali svetkovanje subote nije postojalo prije stvaranja naše planete i čovjeka, jer je subota upravo uspomena na stvaranje naše planete i čovjeka i vjerujem da će ostati trajno.

Kada propovijedamo da Zakon nikada nije postojao prije Sinaja, ili prije pada u grijeh, ili na Nebu, tu isključivo mislimo na pisani Zakon dat na Sinaju.2.

 

Vječni Božji zakon

Za razliku od pisanog Zakona koji je dat na Sinaju, Božji zakon kao načelo ljubavi prema Bogu i bližnjima je postojao i prije Sinaja, i u Edenskom vrtu prije pada u grijeh, i na Nebu, i postojaće uvijek.

Pisani Zakon koji je dat na Sinaju je ništa drugo nego pisani prikaz ili odraz vječnih načela ljubavi prema Bogu i bližnjima, ali prilagođen grešnicima u zemaljskim uslovima i zato je objavljen u određenom vremenskom periodu.

„A Isus mu reče: Voli Gospoda, svoga Boga, svim svojim srcem, svom svojom dušom i svim svojim umom. To je najveći i prioritetni nauk. A drugi je sličan ovom: Voli svoga bližnjega kao samoga sebe. Na ova dva nauka zasniva se cijeli Zakon i Proroci” (Matej 22:37-40).

Na Nebu ili prije pada u grijeh nije postojao bilo kakav pisani Zakon koji je ukazivao na mjerilo pravednosti koju Bog zahtijeva od stvorenja ili koji je usmjeravao stvorenja na poslušnost. Živa bića na Nebu, uključujući i čovjeka prije pada u grijeh, u svom srcu, umu ili prirodi imaju usađena načela vječnog Božjeg zakona – ljubav prema Bogu i bližnjima, i to je u njima prirodno načelo. Na koji način je to u njima prirodno načelo? Na način što su stvoreni savršeni i povezani sa Bogom, na način što je Bog povezan sa njima Duhom, na način što Bog živi u njima Duhom. Bog je živi Zakon u svojim stvorenjima. Božja stvorenja u kojima prebiva Božji Duh imaju urođenu pravednost prema kojoj žive svoj život, bez potrebe da im se daju pisana uputstva, jer su povezani sa Bogom, i to je način funkcionisanja u Božjem carstvu.3. Stoga je jasno da je pisani Zakon nastao isključivo zbog pojave grijeha i prilagođen je zemaljskim uslovima. Dakle, pisani Zakon ili 10 zapovjesti su prije Sinaja postojale u načelu, ali ne u pisanoj formi.

 

Jevanđelje

Jevanđelje ili radosna vijest jeste da se Bog i Hrist usele u čovjeka, u čovjekov duh svojim Duhom,4. kako bi vječna načela Božjeg zakona – ljubav prema Bogu i bližnjima, postala prirodno načelo u čovjeku. Ovo je karakteristika Božje djece, da u sebi, u svojoj prirodi imaju načela ljubavi prema Bogu i bližnjima i žive po njima. Ova načela su usađena kroz Božje i Hristovo prebivanje u čovjeku, prilikom novorođenja.5.

„Zar ne znate da ste vi Božji hram i da Božji Duh prebiva u vama?“ (1. Korinćanima 3:16).

„A ovo je savez koji ću sklopiti s Izraelovim domom posle tih dana”, govori Gospod. Svoj zakon staviću u njih i upisaću ga u njihova srca. Biću njihov Bog, i oni će biti moj narod” (Jeremija 31:33).

„…Jer vi ste hram živog Boga, kao što je Bog rekao: Useliću se u njih, i hodiću među njima, i biću njihov Bog, a oni će biti moj narod” (2. Korinćanima 6:16).

„Dakle, ako je neko u Hristu, on je novo stvorenje. Ono što je staro prošlo je, i evo, novo je nastalo“ (2. Korinćanima 5:17).

„Da bi vam prema bogatstvima svoje slave omogućio da se utvrdite kroz Duha njegovog u unutrašnjem čovjeku, i da Hrist prebiva kroz vjeru u vašim srcima, da budete u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni…“ (Efescima 3:16-17).

Kada čovjek primi novi život prilikom novorođenja, odnosno kada se Bog i Hrist usele u njega, on više nije pod pisanim Zakonom, odnosno pisani Zakon više ne upravlja njime spolja. On je duhom u Božjem carstvu, a to znači da je pod upravom Boga i Hrista i u njemu je sada u srcu istinski Božji zakon – vječno načelo ljubavi prema Bogu i bližnjima, ali isključivo kroz Božje i Hristovo prebivanje.6. Ovo je jevanđelje koje mi propovijedamo. Hrist je, u ime Božje, čovjekov živi i svakodnevni Gospod i Utješitelj. Hrišćanin koji je primio Hrista u sebi, u duhu, živi u braku sa Hristom, a ne sa Zakonom. Hrist ga podučava i vodi a ne Zakon. Ovo je princip Božjeg carstva koji je svom narodu donio Hrist prije oko 2000 godina, ali ako neko nije primio Hrista u duhu i ne vjeruje u ovu veličanstvenu realnost onda logično ostaje vezan za Zakon.

„Ta tajna je Hrist u vama, nada slave“ (Kološanima 1:27).

„A ko se združi s Gospodom jedan je duh. Zar ne znate da je vaše tijelo hram Svetog Duha, koji je u vama, koji imate od Boga, i da niste svoji?“ (1. Korinćanima 6:17.19).

Novorođeni hrišćanin kroz vjeru hodi sa Bogom i Hristom i u potpunosti je usaglašen sa načelima vječnog Božjeg zakona. S obzirom da je pisani Zakon prikaz ili odraz vječnih načela, novorođeni hrišćanin je logično usaglašen i sa pisanim Zakonom, iako njegov fokus uopšte nije na Zakonu već na ličnom odnosu sa Bogom i Hristom. Većina hrišćana, od kojih ima i novorođenih, naučeni su da svetkovanje subote iz pisanog Zakona danas nema značaj za čovjeka. Subota je proistekla iz Božjeg carstva, prije čovjekovog pada u grijeh (1. Mojsijeva 2:2-3), i načelo svetkovanja subote je Božja volja za čovjeka koja je izražena i kroz pisani Zakon. Subota i dalje predstavlja vrijeme predviđeno za naše zajedništvo sa Bogom koje je Bog blagoslovio i izdvojio za tu svrhu još prilikom stvaranja čovjeka.7.

Nakon svega, logično je da ne propovijedamo Zakon, već Hrista, čiji pravedan život primamo i preko koga se povezujemo sa Bogom, ulazeći na taj način u blisku zajednicu i sa Bogom i sa Hristom postajući na taj način prirodno usaglašeni sa vječnim načelima Zakona i sa pisanim Zakonom.

„Da li mi onda ukidamo Zakon kroz veru? Nipošto! Naprotiv, mi utvrđujemo Zakon“ (Rimljanima 3:31).

 

Zakon u srcu i grijeh

Da li možemo počiniti grijeh ako imamo Zakon u srcu, odnosno ako Bog i Hrist prebivaju u nama Duhom? Naravno da možemo. Iako je u srcu Lucifera i njegovih sljedbenika, kao i u srcu Adama, bilo usađeno načelo ljubavi jer ih je Bog stvorio povezane sa Sobom, oni su izabrali grijeh slobodnom voljom. I mi danas možemo izabirati grijeh iako imamo novu prirodu kroz povezanost sa Bogom i Hristom.

image_pdfimage_print

Reference   [ + ]

1. Za više informacija pročitati Dejvid Klejton: Legalni ili prirodni zakon – Zabune zbog kojih ne poznajemo Boga; pogledati Dejvid Klejton: Legalni svemir
2. Za više informacija pročitati Dejvid Klejton: Zašto je Bog dao Zakon
3. Za više informacija pogledati Zdravko Vučinić: Bog, Božje carstvo i pobuna
4. Za više informacija pogledati Zdravko Vučinić: Ko živi u nama – spiritualizam ili jevanđelje
5. Za više informacija pročitati Zdravko Vučinić: Božji plan spasenja čovjeka (sažetak)
6. Za više informacija pogledati ovdje
7. Za više informacija pogledati Dejvid Klejton: Ostaje samo subota