Osim što se istina da je Isus Hrist stvarni, doslovni i bukvalni Sin Božji negira kroz nauku o Trojstvo, koja je dominantna u gotovo kompletnom zvaničnom hrišćanstvo, postoje i druga učenja koja negiraju Isusovo sinaštvo.
U zvaničnom hrišćanstvu postoji mali broj onih koji ne vjeruju u Trojstvo, ali ti ostali ne vjeruju da je Isus rođeni Sin Božji iz vječnih vremena, već sin u nekom drugom smislu, zavisno od interpretacije. Među tim interpretacijama su da je Isus sin kroz stvaranje kao anđeli i ljudi, ali da je prvostvoreni, zatim da je Isus sin kroz utjelovljenje, na način da je prvi put došao u postojanje kada se rodio prije oko 2000 godina i da je tada nazvan je sin Božji, ili da je Isus sin na način, kao drugi velikani vjere, poput proroka…
I u ovim slučajevima, kao i u slučaju Trojstva, prema mom uvjerenju, negira se Isusovo sinaštvo, ali u jednoj suptilnijoj formi.
Rođeni a ne stvoreni Sin Božji
Biblija kaže da je Isus jedinorođeni Sin Božji.
„Jer Bog je toliko volio svijet da je dao svog JEDINOROĐENOG SINA, da niko ko vjeruje u njega ne pogine, nego da ima vječni život“ (Jovan 3:16).
„Po ovome se pokazala Božja ljubav prema nama: Bog je poslao svog JEDINOROĐENOG SINA u svijet da živimo kroz njega“ (1. Jovanova 4-9).
„I Riječ je postala tijelo i prebivala je među nama i gledali smo njenu slavu, slavu kao JEDINOROĐENOG OD OCA…“ (Jovan 1:14).
„JEDINOROĐENI SIN, koji je Ocu u naručju, on ga je obznanio“ (Jovan 1:18).
Prema Bibliji, Isus je jedini rođen od Boga, dok ostala bića kao što su anđeli ili ljudi nijesu rođena od Boga nego ih je Bog stvorio.
„Hvalite Gospoda! Hvalite Gospoda s nebesa, hvalite ga na visinama! Hvalite ga, svi anđeli njegovi! Hvalite ga, sve vojske njegove! …Neka svi hvale ime Gospodnje, jer je on odredio, i stvoreni su“ (Psalmi 148:1-5).
„Tada je Bog stvorio čovjeka po svom obličju, stvorio ga je po Božjem obličju – stvorio je muškarca i ženu“ (1. Mojsijeva 1:27).
Rođen od Boga znači proistekao, izašao ili iznjedren od samog Boga, iz Njega, i to čini razliku u odnosu na stvoreno biće koje Bog stvara. Stvaranje ima veze sa formiranjem nečega koristeći materijale koji nijesu dio onoga koji stvara. Rađanje je drugačije, jer je rođeno biće dio onoga koji rađa, sastavljeno je od iste materije ili supstance kao i onaj koji rađa i samim tim posjeduje istu prirodu kao onaj koji rađa.
Sin Božji je, dakle, jedini koji je proizašao direktno iz Božjeg života, iz Božjeg bića, dok su ostala Božja djeca kao što su anđeli i ljudi stvoreni, stim da se kod ljudi njihov stvoreni život prenosi sa roditelja na djecu biološki, reprodukcijom.
Prilikom utjelovljenja, Isus je postao ljudsko biće po tijelu koje je dobio od majke Marije, ali je istovremeno bio i Sin Božji jer je Njegov Otac – Bog, koji Ga je začeo u utrobi Marije. Na taj način, utjelovljenjem, Isus je postao Božansko-ljudsko biće, Sin Božji i Sin čovječiji.
„Jer u njemu živi svaka punina Božanstva tjelesno“ (Kološanima 2:9).
Bog je imao Sina i poslao Ga je u svijet da na spasi
Na osnovu Biblije, Isus je bio Sin Božji prije nego što se utjelovio i rodio na Zemlji. Biblija kaže da je Bog imao jedinorođenog Sina i da Ga je iz ljubavi prema čovjeku poslao u svijet da spasi čovjeka.
„Jer Bog je toliko volio svijet da je DAO SVOG JEDINOROĐENOG SINA, da niko ko vjeruje u njega ne pogine, nego da ima vječni život. Jer Bog nije POSLAO SVOG SINA u svijet da on osudi svijet, nego da se svijet spase kroz njega“ (Jovan 3:16-17).
„A mi smo vidjeli i svjedočimo da je OTAC POSLAO SVOG SINA kao Spasitelja svijeta“ (1. Jovanova 4:14).
Isusovo svjedočanstvo o svom prapostojanju
Isus je govorio za sebe da je, kao Sin Božji, postojao prije nego što se rodio kao čovjek.
„.Jer nijesam SIŠAO S NEBA da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me je poslao“ (Jovan 6:38).
„Tada im je Isus rekao: Kad bi Bog bio vaš Otac, voljeli biste mene, jer sam ja OD BOGA IZAŠAO I DOLAZIM. Jer nijesam došao sam od sebe, NEGO ME JE ON POSLAO“ (Jovan 8:42).
„Na to su mu Judejci rekli: Nemaš još ni pedeset godina, a vidio si Avrama? Isus im je rekao: Zaista, zaista, kažem vam: JA SAM PRIJE NEGO ŠTO SE AVRAM RODIO“ (Jovan 8:57-58).
„Naime, sam Otac vas voli jer ste vi voljeli mene i vjerovali ste da sam ja IZAŠAO OD BOGA. IZAŠAO SAM OD OCA I DOŠAO NA SVIJET“ (Jovan 16:27-28).
„A sada ti, Oče, proslavi me svojom slavom koju sam IMAO S TOBOM PRIJE NEGO ŠTO JE SVIJET POSTAO“ (Jovan 17:5).
„Oče, želim da i oni koje si mi dao budu sa mnom, tamo gdje sam ja, kako bi gledali moju slavu koju si mi dao, JER SI ME VOLIO PRIJE POSTANKA SVIJETA“ (Jovan 17:24).
Odnos Otac-Sin prije utjelovljenja
Sin Božji se dogovarao sa Ocem da spasu čovjeka, prije nego što je došao na Zemlju kao čovjek.
„Zato, ulazeći u svijet, on kaže: ŽRTVU I PRINOS NIJESI HTIO, NEGO SI MI PRIPREMIO TIJELO. Nijesu ti bile po volji žrtve paljenice i žrtve za grijeh. Tada sam rekao: EVO, DOŠAO SAM – U SVITKU KNJIGE PISANO JE O MENI – DA VRŠIM TVOJU VOLJU, BOŽE. …Po toj „volji” smo posvećeni prinošenjem tijela Isusa Hrista jednom zauvijek“ (Jevrejima 10:5).
Odnos Otac-Sin, prema Bibliji, postojao i prije nego što je bilo šta stvoreno.
„Ko je podigao sve krajeve zemaljske? Znaš li kako mu je ime i kako je ime sinu njegovom?“ (Priče 30:4).
Bog ne samo što je imao Sina prije nego što je bilo šta stvoreno, nego je sve stvorio kroz Sina i Sin je naslednik svega Očevog.
„Jer je kroz njega sve bilo stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo da su to prestoli ili uprave ili poglavarstva ili vlasti. Sve je stvoreno kroz njega i za njega. On je prije svega, i sve je u njemu objedinjeno“ (Kološanima 1:16-17).
„…I da rasvijetlim svima šta je zajedništvo tajne koja je od davnina sakrivena u Bogu, koji je sve stvorio kroz Isusa Hrista“ (Efescima 3:9).
Biblijski tekst o mudrosti paralelno govori o Isusu i Njegovom postojanju prije nego što je bilo šta stvoreno.
„Gospod me imao na početku svog puta, prije njegovih djela od starine. Postavljena sam još od davnina, od početka, od vremena prije nego što je zemlja nastala. Rođena sam kad još nije bilo bezdana vodenih, kad nije bilo izvora obilnih voda. Rođena sam prije nego što su gore utvrđene, prije nego što su brda nastala, kad još nije načinio zemlju, ni polja, ni prva zrna plodne zemlje. Kad je uređivao nebesa, bila sam tu. Kad je odredio krug nad licem bezdana vodenog, kad je u visinama učvršćivao oblake, kad je utvrđivao izvore bezdana vodenog, kad je moru odredio granice koje vode njegove ne smiju preći, kad je određivao temelje zemlji, tada sam bila uz njega kao vješt graditelj, i dan za danom bila sam mu naročita radost, i veselila sam se pred njim sve vrijeme, veselila sam se plodnom tlu zemlje njegove i radost su mi bili sinovi ljudski“ (Priče 8:22-31).
Biblija potvrđuje da je Isus Božja mudrost.
„…Ali pozvanima – i Judejcima i Grcima – Hrista, koji je Božja sila i Božja mudrost“ (1. Korinćanima 1:24).
„Od njega ste vi u Hristu Isusu, koji nam posta mudrost od Boga i pravednost i posvećenje i iskupljenje“ (1. Korinćanima 1:30).
Uporedimo i naredna dva citata.
„Zato je Božja mudrost i rekla: Poslaću k njima proroke i apostole, a neke od njih će ubiti i progoniti“ (Luka 11:49).
„Zato vam, evo, šaljem proroke, mudrace i učitelje zakona. Jedne ćete ubiti i raspeti, a druge ćete batinati po vašim sinagogama i progoniti od grada do grada“ (Matej 23:34).
Isus u Starom savezu
Biblija kaže da je Isus vodio Izraelce u Starom savezu.
„Ne želim, braćo, da budete u neznanju o ovome: Naši praočevi su svi bili pod oblakom i svi su prošli kroz more i svi su se krstili u Mojsija kad su pod oblakom prošli kroz more i svi su jeli istu duhovnu hranu i svi su pili isto duhovno piće. Jer su pili iz duhovne stijene koja ih je pratila, a TA STIJENA JE BILA HRIST“ (1. Korinćanima 10:1-4).
Izraelci su se bunili i govorili protiv Boga na putu iz egipatskog ropstva do obećane zemlje, i dosta njih je pomrlo od ujeda zmija.
„Zato je Gospod poslao među narod zmije otrovnice, koje su ih ujedale, tako da je pomrlo mnogo izraelskog naroda“ (4. Mojsijeva 21:6).
Ko je bio ustvari taj protiv koga su se bunili, odgovor imamo u Novom savezu.
„I ne iskušavajmo Hrista, kao što su ga neki od njih iskušavali, pa su izginuli od zmija“ (1. Korinćanima 10:9).
Vavilonski car Nebuhadnezar, koji je živio stotinama godina prije nego što je Isus rođen kao čovjek u Betlehemu, znao je da Bog ima Sina.
„Tada se car Nebuhadnezar uplašio i brzo ustao. Obrativši se svojim visokim službenicima, upitao ih je: Zar nismo u vatru bacili tri svezana čovjeka? Oni su odgovorili: Jesmo, caru. On je na to rekao: Gle! Ja vidim četiri čovjeka kako slobodno hodaju posred vatre, i nije im ništa, a četvrti kao da je sin Božji“ (Danijel 3:25).
Kako je vavilonski car mogao da zna da Bog ima Sina?
Logično objašnjenje je to da su trojica mladića koji su vjerovali u Boga i koji su bili na dvoru, a koje je car bacio u vatru jer prethodno nijesu htjeli da se poklone zlatnom kipu koji je car napravio, kazali caru da Bog ima Sina jer su znali da će Bog poslati Sina da bude Spasitelj čovječanstva.
Sin iz vječnih vremena
Kada je Isus postao Sin Božji, odnosno kada je rođen prije dolaska na ovaj svijet i prije nego što je bilo šta stvoreno?
Biblija kaže da Sin Božji postoji od davnina, od vječnih vremena.
„A ti, Betleheme Efrato, koji si premalen da budeš među hiljadama Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će biti vladar u Izraelu, čiji izlasci su OD DAVNINA, OD VJEČNIH VREMENA“ (Mihej 5:2).
U Bibliji se, u Starom savezu, riječ „vječnost“ prevodi od hebrejske riječi „olam“ koja se prevodi i kao „sakriveno vrijeme, zauvijek, davno vrijeme, dugo vremena, staro vrijeme, vječito, bez kraja, vrijeme koje je za um nepojmljivo, neprekidnost.“ Riječ „olam“ potiče od korjena riječi „alam“ koja označava tajno i sakriveno. U Novom savezu se koristi grčka riječ „aionios“ koja potiče od riječi “aion” (ili eon) i obje označavaju ili beskonačnost ili određene vremenske periode zavisno od konteksta.
Vječnost se, prema Bibliji, očigledno nalazi iza linije gdje čovjek ne može da dosegne na bilo koji način, pa ni svojim umom i maštom jer mi smo stvoreni i postojimo u vremenu.
U Bibliji nam nije otkriveno šta je vječnost i ona se nalazi izvan granica našeg razumijevanja.
„Ono što je sakriveno pripada Gospodu, našem Bogu, a ono što je otkriveno pripada nama i našim sinovima…“ (5. Mojsijeva 29:29).
Zato kada kažemo da je Isus rođen od Boga u vječnosti taj pojam vječnosti je za nas u suštini neshvatljiv u potpunosti. Bog je stvorio vrijeme, a vidimo iz Biblije da je sve stvarao preko Sina. Otac i Sin su, logično, izvan vremena i zato se rođenje Sina Božjeg ne može staviti u vrijeme onako kako ga mi zamišljamo iz ljudske perspektive. Biblija kaže da je Sin Božji postojao prije svega stvorenog, prije nego što je došao u svijet da spasi čovjeka, i da su Njegovi počeci iz davnina, iz vječnih vremena, i u tom smislu to je dovoljno da znamo što se tiče pitanja kada je On postao Sin.
