Ne sugerišem da ne bismo trebali težiti za doktrinarnom harmonijom. Pogrešne ideje vode u pogrešno ponašanje i na kraju, pogrešne ideje štete našem odnosu sa Hristom. Uvijek bi trebalo da govorimo o onome što smatramo lažnim, i da pokažemo svojoj braći gdje griješe ako vjerujemo da griješe u nečemu. Međutim, Biblija me uči da postoji jedan veliki centralni fokus u hrišćanskoj vjeri. Otpadništvo znači odbaciti taj najvažniji fokus. Kad čovjek to odbaci, vrijeme je da odbacite njega, ali ne prije toga. Ovaj središnji fokus je Hrist, On je sve.
Zaista opasne lažne doktrine su one koje ometaju našu sposobnost da Ga vidimo i komuniciramo s Njim. Riječ Božja jasno daje do znanja da kada osoba odbaci doktrinu o Hristu, takvu osobu ne treba tolerisati ni u našim domovima:
“Jer su mnoge varalice izašle u svijet. Onaj koji ne priznaje da Isus Hrist dolazi u tijelo je varalica i antihrist. Pazite na sebe, da ne izgubite plod našeg rada, već da dobijete potpunu nagradu. Ko god prestupa i ne ostaje u Hristovom učenju, nije od Boga. Ko ostaje u nauci Hristovoj, taj ima i Oca i Sina. Ako neko dođe k vama, a ne donosi ovo učenje, ne primajte ga u svoj dom niti ga pozdravljajte” (2.Jovanova 1:7-10).
Ovo su zaista ozbiljne riječi, ali primjetite šta je ključno pitanje: Isus Hrist dolazi u tijelo. Isus je došao da živi u vašem tijelu i u mojem tijelu (ako smo zaista hrišćani). Ovo je doktrina o Hristu. Ovo je najveća istina u Bibliji, najuzbudljivija, istina koja utiče i mijenja naše živote kada je primimo.
Ključni element u doktrini o Hristu nije ono što je On učinio prije 2000 godina ma koliko da je to važno; ne radi se o onome što On čini u nebeskoj Svetinji, ma koliko da je to potrebno; radi se o živoj prisutnosti živog Sina Božjega koji ostaje zauvijek sa mnom, u meni, i sa mnom, moj savjetnik, moj Učitelj, moj Vodič, moj život, sve moje. To je suština hrišćanskog života, ali, nevjerovatno, to je ono što neki ljudi žele da označe kao “spiritizam”.
Da li je tačno da Hrist živi u vjerniku? Da li je ovo bukvalno tačno? Ulazak u stvarnost ovog iskustva mora biti fiksni cilj svih koji tvrde da su hrišćani. Potpuno je vrijeme da svi, u pokretu Oca i Sina, usmjerimo pogled prema najvažnijem cilju i prestanemo da opsjedamo sebe manje važnim sitnicama.
Osoba koja negira da Hrist živi u nama je prevarant i antihrist. Vau! Zašto takva ekstremna etiketa? To su ljudi koji predstavljaju pravu opasnost. U stvari, apostol kaže da takve ljude ne bismo trebali ni dočekivati u svoje domove!
Srce hrišćanskog iskustva je sam Hrist u vjerniku. Lični živi Spasitelj. Ovo je pravo iskustvo braće i sestre, doslovno stvarno iskustvo. Hrist živi u svom narodu u iskustvu koje je jednako realno koliko i suprotno iskustvo opsjednutosti demonima. Razlika je u tome što se mi voljno prepuštamo Njemu tako da nas On preuzima. Ali to je stvarnost, On živi u nama i komunicira s nama. Zato nam Jovan kaže:
“A što se vas tiče, pomazanje koje ste primili od njega ostaje u vama, i niko ne treba da vas poučava, nego vas pomazanje od njega uči o svemu – a ono je istinito i nije laž – i kao što vas je ono poučilo, ostanite u njemu” (1. Jovanova 2:27).
Dakle, oni koji negiraju ovu stvarnost su Sotonini pomagači, oni uništavaju veliki element Novog saveza, Hristov život u vjerniku, živi zakon utisnut na živa srca. Negirati to znači postavljati se protiv velike centralne stvarnosti jevanđelja. Stoga je ovo suština antihristove nauke. To znači poricati Oca i Sina, to je odbacivanje Božjeg najvećeg plana za podizanje čovječanstva kroz Njegovog Sina. Ovo je lažna doktrina protiv koje svi moramo ustati i oduprijeti se. Otrežnjujuće pitanje je da li među nama postoje antihristi?
Isus je lično obećao:
“I ja ću zamoliti Oca i on će vam dati drugog utešitelja da bude s vama uvek, Duha istine, koga svet ne može primiti, jer ga ne vidi i ne poznaje. A vi ga poznajete, jer stoji i biće u vama. Neću vas ostaviti neutešene. Doći ću k vama” (Jovan 14:16-18).
„Sa vama i u vama“, kaže on! Mi u pokretu o Ocu i Sinu teoriju ove istine poznajemo već dugo. Insistiramo na doktrinarno ispravnoj izjavi: “Isus je Utješitelj”, dok u stvarnosti naših sitničarskih, legalističkih života orijentisanih na slovo zakona, poričemo živu stvarnost! Stefanove optužbe protiv Jevreja koji su ga ubili mogli bismo danas primeniti na mnoge od nas:
“Vi koji ste primili Zakon preko anđela, ali ga se niste držali” (Djela apostolska 7:53).
Istinu o Bogu primili smo, bez sumnje, od samog Boga, ali je nismo zadržali. Mi nismo primili Hrista kao svoj život. Praktično nema razlike između nas i legalističkih Jevreja koji su u potpunosti zavisili od pravila da upravljaju njima.
Dvije hiljade godina nakon Pedesetnice, još uvijek smo bez žive stvarnosti Utješitelja, Učitelja, samog Hrista koji živi u nama.
Potrebni duhovi ispunjeni Hristom, a ne intelekti opterećeni Zakonom
Sada se mi osuđujemo jer uzdižemo ovu istinu da je Hrist sve u svemu, jer objavljujemo biblijsku stvarnost da kad smo pronašli Hrista, naša veza, naš odnos je sa živim zakonom, a ne više sa slovom zakona. Biblija uči da je zakon bio naš učitelj koji je trebao da nas dovede do Hrista, a sam Hrist je cilj! Ali izgleda jasno da mnogi od nas vjeruju u suprotno, vjerujemo da je Hristova svrha bila da nas privede zakonu, tj. zakon je cilj! Kakvo izopačenje Božje namjere! Kakva je tragedija da oni koji imaju teoriju istine negiraju i odupiru se njenoj praktičnoj primjeni! Neka nam se Bog smiluje!
Apelujemo na sve koji su u pokretu Oca i Sina, na našu braću i sestre, one koji su klevetnici, kao i na naše saveznike i prijatelje da razmotre istinu ovoga što smo iznijeli u ovom članku. Postoji nada u jedinstvo ako se svi okupimo oko Hrista i prihvatimo praktične činjenice onoga što nam Hrist znači. Ako ćemo ga zaista primiti kao naše sve u svemu, naše razlike će nestati pred licem božanskog jedinstva.
Potrebni su nam duhovi ispunjeni Hristom, a ne intelekti opterećeni zakonom. Samo Hristom kao našom VELIKOM potrebom.
Apelujemo na sve da se odvoje od opsjednutosti zakonom i damo Hristu njegovo dostojno mjesto. Ovo je naš apel. Naša je nada i molitva da svi uvidimo da je to stvarno jedini ispravan put i da je to Božji put. Ako se i dalje budemo fokusirali na odbranu prošlosti, naše istorije i zakona, predviđam da će razjedinjenost samo još više porasti i da pokret Oca i Sina nikada neće ostvariti svoj potencijal. Bog će morati da traži nekog drugoga za izvršenje svog zaključnog djela.
