Duhovna smrt – stanje grijeha

Iako u Bibliji ne postoji konkretno termin „duhovna smrt“, Sveto Pismo nedvosmisleno uči o tome.

„…Mrtvi u prestupima i grijesima…“ (Efescima 2:1).

Božja riječ jasno govori o smrti koja nije fizičke već duhovne prirode.

„Gospode, reče mu jedan drugi učenik, pusti me da prvo odem da sahranim oca. A Isus mu reče: Pođi za mnom, a mrtvi neka sahranjuju svoje mrtve” (Matej 8:21-22).

„Nekom drugom je rekao: Pođi za mnom. A čovjek mu reče: Dozvoli mi da prvo odem i sahranim svog oca. Isus mu reče: Pusti neka mrtvi sahranjuju svoje mrtve, a ti idi i objavljuj Božje carstvo” (Luka 9:59-60).

Šta znači biti mrtav, iako fizički živ? Ništa drugo nego biti duhovno mrtav. Čovjek se sastoji od dvije prirode, fizičke i duhovne, i stoga može biti duhovno mrtav ili živ, isto kao što može biti fizički mrtav ili živ.

„Ali trebalo je da se veselimo i da se radujemo, jer je ovaj tvoj brat bio mrtav i oživio je, bio je izgubljen i nađen je“ (Luka 15:32).

 „Ali ona koja se predaje zadovoljstvima mrtva je iako živi“ (1. Timoteju 5:6).

„Znam tvoja djela – imaš ime da si živ, a mrtav si“ (Otkrivenje 3:1).

Duhovna smrt je zapravo stanje u kojem se nalazi grešnik, a to je stanje razdvojenosti od Boga, odnosno odsustvo Božjeg Duha iz čovjekovog duha. To je stanje grijeha u kojem se nalazi grešnik.((Za više informacija pročitati Biblijsko otkrivenje – Šta je stvarno grijeh, kao i Glavni problem – ljudsko srce ili ljudsko ponašanje?))

Kako čovjek dolazi u stanje duhovne smrti?

Duhovna smrt je posljedica Adamovog grijeha. Adam se razdvojio od Boga u edenskom vrtu – Božji Duh se povukao od njega i on je postao duhovno mrtav. Božja milost je spriječila pune posljedice duhovne smrti zato što je Bog imao spreman Plan spasenja preko svog Sina Isusa Hrista, ali duhovna smrt je čovjekova realnost.

Zbog Adama, svaki čovjek se rađa razdvojen od Boga, odnosno bez Božjeg Duha u sebi, ali pod milošću, i potrebno mu je novorođenje da bi se spasio.

„Isus mu na to reče: Zaista, zaista, kažem ti, ako se neko odozgo ne rodi, ne može vidjeti Božje carstvo. A Nikodim ga upita: Kako čovjek može da se rodi kad je star? Zar može po drugi put da uđe u utrobu svoje majke i da se rodi? Isus odgovori: Zaista, zaista, kažem ti, ako se neko ne rodi od vode i od Duha, ne može ući u Božje carstvo. Što je rođeno od tijela, tijelo je, a što je rođeno od Duha, duh je“ (Jovan 3:3-6).

Prema Bibliji, razdvojenost od Boga prouzrokuje tjelesnost, odnosno ropstvo grijehu, a to je ništa drugo nego grešnost ili izopačenost ljudske prirode, odnosno stanje duhovne smrti.

„…Tjelesni ljudi, koji nemaju Duha“ (Juda 1:19).

„Jer znamo da je Zakon duhovan, a ja sam tjelesan, prodat u ropstvo grijehu“ (Rimljanima 7:14).

„Stoga, oni koji su u tijelu ne mogu ugoditi Bogu. A vi nijeste u tijelu, nego u Duhu, ako Božji Duh zaista prebiva u vama. A ako neko nema Hristov Duh, on nije Njegov“ (Rimljanima 8:8-9).

Bez Božjeg Duha u sebi niko od stvorenja ne može biti dobar, ljubav, pravedan, svet…, jer je samo Bog izvorno takav i On je izvor svega dobrog.

„Samo jedan – Bog – je dobar“ (Matej 19:17).

Duhovna smrt je realnost u koju se čovjek nalazi od rođenja da nema Božje milosti. Ali čovjek može duhovno da oživi, odnosno da se nanovo rodi, tako što će se povezati sa Bogom kroz Isusa Hrista. Čovjek treba da povjeruje u sve što je Bog uradio za njega kroz Isusa Hrista i primiće novi život kroz primanje Svetog Duha (biva rođen od Duha). Primanjem Svetog Duha u naš duh mi se nanovo rađamo primajući Hristov pobjednički život koji je povezan sa Bogom.

„A ko se združi s Gospodom jedan je duh“ (1. Korinćanima 6:17).

„A pošto ste sinovi, Bog je u vaša srca poslao Duh svog Sina koji viče: Aba, Oče!” (Galatima 4:6).

„Taj Duh svjedoči sa našim duhom da smo Božja djeca“ (Rimljanima 8:16).

Biblija jasno govori o čovjekovom duhovnom oživljavanju kroz primanje Hrista, što znači da je glavni problem grešnika stanje ili položaj u kojem se nalazi a ne njegovo ponašanje koje je ustvari posljedica stanja u kojem se nalazi.

„Oživio je i vas koji ste bili mrtvi u prestupima i grijesima… I među njima smo svi mi nekada živjeli po željama svog tijela ugađajući prohtjevima tijela i uma, i po svojoj prirodi bili smo djeca gnjeva, kao i ostali“ (Efescima 2:1-3).

„I vas, koji ste bili mrtvi zbog svojih prestupa i zbog neobrezanosti svoga tijela, on je oživio zajedno s njim…“ (Kološanima 2:13).

„Niti dajte svoje udove grijehu da budu oružje nepravde, nego dajte sebe Bogu kao oni koji su oživjeli iz mrtvih“ (Rimljanima 6:13).

„…Još dok smo bili mrtvi u grijesima – oživio nas je zajedno sa Hristom“ (Efescima 2:5).

„On nas je izbavio iz vlasti tame i prenio nas u carstvo svog voljenog Sina…“ (Kološanima 1:13).

Grešnik koji ne primi novi život dok traje vrijeme milosti preći će u svoje realno stanje duhovne smrti, i biće izgubljen za vječnost. Biblija govori o kraju vremena milosti kada se više niko neće moći pokajati i primiti novi život, jer je završeno vrijeme Božje milosti kroz koje su ljudi pozivani da se spasu.

„A ostali ljudi koji nijesu poginuli od tih zala, nijesu se pokajali za djela svojih ruku – nijesu prestali da se klanjaju demonima i idolima od zlata, srebra, bakra, kamena i drveta, koji ne mogu ni vidjeti ni čuti ni hodati. I nisu se pokajali za svoja ubistva, ni za svoja vračanja, ni za svoj blud, ni za svoje krađe“ (Otkrivenje 9:20-21).

„I velika vrućina pržila je ljude, ali oni su hulili na ime Boga, koji ima vlast nad tim nevoljama, i nijesu se pokajali da bi mu dali slavu“ (Otkrivenje 16:9).

Novorođenjem ili duhovnim oživljavanjem, kada povjeruje u ono što je Bog učinio za njega kroz Isusa Hrista, čovjek-grešnik prelazi iz smrti u život, iz tame u svjetlost, iz prokletstva u blagoslov, i spašen je za vječnost.

„Jer nekad ste bili tama, a sada ste svetlost u Gospodu“ (Efescima 5:8).

„A ovo je poruka koju smo čuli od njega i koju vam objavljujemo: Bog je svetlost i u njemu nema nikakve tame. Ako kažemo da imamo zajednicu s njim a i dalje živimo u tami, onda lažemo i ne postupamo po istini. Ako u svetlosti hodimo, kao što je On u svetlosti, imamo zajednicu jedan s drugim, i krv Isusa Hrista, Sina Njegovog, čisti nas od svakog greha“ (1. Jovanova 1:5-7).

Čovjekov duh ujedinjen sa Svetim Duhom – Božjim i Hristovim Duhom, treba da upravlja čovjekom, da bude čovjekova pokretačka sila kako bi čovjek odslikavao Božje obličje dobrote i ljubavi kao što je Hrist odslikavao.

Nastavak

Prethodni nastavak