Novorođenjem, a to je kada Duh Isusa Hrista postane jedno sa našim duhom – kroz vjeru, kada smo mi i Isus postali jedno u duhu, jedno u dubokoj unutrašnjosti koja nas čini onim što jesmo, postali smo nova stvorenja. Na taj način postali smo Božja djeca, spašeni smo, imamo vječni život, kvalifikovani smo za Božje carstvo…
„A onima koji su ga primili dao je pravo da postanu djeca Božja, jer vjeruju u njegovo ime, koji nijesu od krvi ni od tjelesne volje ni od čovječije volje, nego rođeni od Boga“ (Jovan 1:12-13).
Novorođenjem imamo novi identitet u Hristu. Promijenjeni smo iznutra. Naše novo životno sjeme je usađeno i proklijalo kroz Hrista u nama.
„Dakle, ako je neko u Hristu, on je novo stvorenje. Ono što je staro prošlo je, i evo, novo je nastalo“ (2. Korinćanima 5:17).
„Ta tajna je Hrist u vama, nada slave“ (Kološanima 1:23).
Ali novorođenje je samo početak života.
Nakon novorođenja postoji rast u novom životu – da se živi taj novi primljeni život, da sjeme koje smo primili počne da se razvija i daje nove plodove, a to je da se promijeni naš karakter, da se promijene naše osobine i navike, da se promijene naše misli i osjećanja, da budemo nalik Hristu koji je u nama.
Pošto je Isus lično naš novi život; On je to proklijalo sjeme u nama, prirodno je onda da se Isus manifestuje kroz naš život, prirodno je da plodovi u našem novom životu budu u skladu sa sjemenom koje je u nama, a to je Isus.
Ali kako da to doživimo?
Kao što smo prihvatili da smo bespomoćni grešnici razdvojeni od Boga, i da nam treba Hrist da živi u nama i duhovno nas oživi kroz novoređenje, kroz usađivanje sopstvenog sjemena u nas, isto tako treba da prihvatimo da naš duhovni rast zavisi od Hrista, da naš karakter ne može biti promijenjen bez Hrista. Drugim riječima, od Hrista smo zavisili za spasenje i novorođenje, isto tako od Hrista zavisimo za promjenu osobina, navika, misli i osjećanja; od Hrista zavisimo za rast u novom životu.
Kao i kod novorođenja, i promjena karaktera se dešava kroz vjeru – kroz vjerovanje Hristu u svakodnevnom životu, kroz hodanje sa Hristom. To je ustvari zajednički život sa Sinom Božjim sa kojim smo postali jedno.
„Dakle, kao što ste prihvatili Hrista Isusa, Gospoda, tako hodite u njemu. Budući ukorijenjeni i izgrađeni u njemu, i utvrđeni u vjeri kako ste bili poučeni, obilujte u vjeri i zahvaljujte Bogu“ (Kološanima 2:6-7).
Iako smo nanovorođeni, ali ako u našoj sili budemo pokušavali da se mijenjamo, to će biti falsifikat istinske promjene, učinićemo samo korekcije u ponašanju. Prava promjena je moguća samo vjerom, pobjedničkom vjerom.
U praksi je to ovako – Hrist koji je došao u nas svojim Duhom manifestuje se kroz nas tako što Mu se predajemo, tako što stavljamo fokus na Njega, tako što se naš život vrti oko Njega, tako što smo najbolji prijatelji. To je ta vjera, to hodanje sa Hristom u vjeri.
Ili ovako – u vrlo praktičnim životnim situacijama, okolnostima i iskušenjima mi vjerujemo Hristu da će On djelovati i reagovati kroz nas, da će On izabirati i donositi odluke kroz nas. To ćemo biti mi, ali ustvari to je On kroz nas.
„Sa Hristom se razapeh. Ipak živim, a opet ne ja, nego Hrist živi u meni. Jer život koji sada živim u tijelu, živim vjerom Sina Božjeg, koji me je volio i predao sebe za mene“ (Galatima 2:20).
Jedino kroz odustajanje od sebe da bi Hrist živio kroz nas mi možemo realno biti promijenjeni u osobinama i navikama, u mislima i osjećanjima. Samo tako On može u nama učiniti da prirodno i spontano nijesmo sebični, da nijesmo licemjeri, da volimo ljude, da opraštamo, da ne tražimo svoje, da se ne ljutimo, da smo dobronamjerni, da prihvatamo druge onakvi kakvi jesu, da se ne plašimo za sebe i svoju porodicu, da imamo rješenje za životne situacije u koje se nađemo, da se ne plašimo ovog svijeta…
Ovo je ta sloboda u Hristu koju treba i drugi da vide kod nas.
Ako se desi da u hodu sa Hristom padnete, ne osvrćite se i ne zadržavajte pogled na tome. Možda je pad bio bolan, ali ipak ne očajavajte. Bitno je da naučite lekciju za drugi put. Mi smo nova stvorenja u Hristu nezavisno od naših djela. Prihvaćeni smo bezuslovno u Voljenome. Samo vratite fokus na Hrista i nastavite dalje u vjeri.
Ako vam se dešavaju neke loše stvari u životu, bolne, moguće da ste izgubili fokus na Hrista, ili možda Hrist želi da vas nešto nauči u tim poteškoćama. Možda želi da Mu više vjerujete, da se više oslanjate na Njega, možda želi da vas očisti od nečega što je i dalje u vama, možda želi da dođete u takav položaj da Ga volite bez obzira na to što vam se dešava.
„Zato sam dobre volje u slabostima, u uvredama, u oskudicama, u progonstvima i poteškoćama za Hrista. Jer kad sam slab, onda sam jak“ (2. Korinćanima 12:10).
Ako vam se duhovan rast čini sporim, ili kod sebe i dalje vidite iste osobine, bilo spolja ili iznuta, izgleda da se nijeste predali Hristu na pravi način, izgleda da vi hoćete da živite. Možda nijeste prihvatili novu sudbinu – da ste novi čovjek, a ne više onaj stari. Ili možda pokušavate da živite i da se mijenjate u svojoj sili, tako što vi upravljate a Hrist treba da vam pomaže.
To nije jevanđelje i Božji plan spasenja za vas. Vaš udio je predaja, bespomoćna predaja, koju je Isus nazivao nošenje krsta. Samo u tom slučaju – rijeka žive vode će vas preplaviti i promijeniti.
