Bog je kroz Isusa Hrista u potpunosti obezbijedio čovjekovo spasenje koje primamo na dar isključivo kroz vjeru.
Na osnovu Biblije, čovjek je po prirodi tjelesan jer je razdvojen od Boga (krajnja posljedica je smrt).
„Jer znamo da je zakon duhovan, A JA SAM TJELESAN, prodat u ROPSTVO GRIJEHU. Jer ne razumijem šta radim. Ne činim ono što želim, nego ono što mrzim, to činim. A AKO ČINIM ONO ŠTO NE ŽELIM, SLAŽEM SE DA JE ZAKON DOBAR. Ali onda to ne činim više ja, nego GRIJEH KOJI PREBIVA U MENI. Jer znam da u meni, to jest U MOM TIJELU, NE PREBIVA NIŠTA DOBRO. JER SAM SPOSOBAN DA ŽELIM DOBRO, ALI NE I DA ČINIM DOBRO. Jer dobro koje želim da činim, ne činim, nego zlo koje ne želim da činim, to činim. A ako činim ono što ne želim, onda to ne činim više ja, nego GRIJEH KOJI PREBIVA U MENI. Nalazim, dakle, ovaj zakon u sebi: kad želim da činim dobro, U MENI JE ZLO. Po svom UNUTRAŠNJEM ČOVJEKU ZAISTA UŽIVAM U BOŽJEM ZAKONU, ali U SVOJIM UDOVIMA vidim drugi zakon koji ratuje protiv zakona mog uma i zarobljava me ZAKONOM GRIJEHA KOJI JE U MOJIM UDOVIMA. Jadan sam ti ja čovjek! Ko će me izbaviti od TIJELA SMRTI OVE. Neka je hvala Bogu kroz Isusa Hrista, našeg Gospoda. Ja, dakle, UMOM ROBUJEM BOŽJEM ZAKONU, A TIJELOM ZAKONU GRIJEHA“ (Rimljanima 7:14-25).
Apostol Pavle je ovdje opisao religioznog čovjeka koji je u umu svjestan Božjih standarda, svojevoljno želi da služi Bogu, ali je ograničen zbog tjelesne ljudske prirode koja ga nadjačava. Ono što je interesantno jeste da apostol Pavle veoma jasno kaže da je grijeh ustvari tjelesna priroda.
Tjelesan u suštini znači da čovjek ima umrtvljeni i oslabljeni duh koji je pod dominacijom odbrambenih, zaštitničkih i požudnih želja propadljivog tijela, kao posljedice razdvajanja Božjeg Duha od čovjekovog duha. Na taj način čovjek je onesposobljen za život u Božjem carstvu. To je ništa drugo nego tjelesan um. Upravo iz ove tjelesnosti proističu prestupanja ili tjelesna djela koja predstavljaju odbranu sebe, zaštitu sebe, zadovoljavanje sebe…
„A grijeh je, našavši uporište u propisu, prouzrokovao u meni svakakvu požudu…“ (Rimljanima 7:8).
„A djela tjelesna su očigledna. To su: blud, nečistota, besramnost, idolopoklonstvo, vračarstvo, neprijateljstva, svađe, ljubomora, srdnje, prepirke, podjele, jeresi, zavisti, pijanke, razuzdane gozbe i tome slično“ (Galatima 5:19-21).
„…Tjelesni ljudi, koji nemaju Duha“ (Juda 1:19).
„Jer svi su sagriješili i lišeni su Božje slave…“ (Rimljanima 3:23).
Razdvojenost od Boga je grijeh svijeta (Jovan 1:29). Razdvojenost od Boga je prouzrokovala da čovjek postane tjelesan, i u krajnjem smrtan.
Hrist odnosi grijeh svijeta
Rješenje za razdvojenost od Boga i tjelesnu prirodu je u novorođenju, u primanju Isusa Hrista u naš život kroz vjeru; u sjedinjavanju Hristovog Duha sa našim duhom čime se obesnažuje tjelesna priroda i povezujemo sa Bogom, jer su Bog i Hrist povezani u Duhu. Na taj način, kroz vjeru, Hrist od nas odnosi grijeh svijeta. Tako nam je i osigurano vaskrsenje iz mrtvih prilikom Hristovog drugog dolaska u budućnosti, ili preobraženje ukoliko Ga dočekamo živi.
„Ta tajna je Hrist u vama, nada slave“ (Kološanima 1:27).
„Jer znam da će to dovesti do mog spasenja posredstvom vaših molitvi i uz pomoć Duha Isusa Hrista“ (Filipljanima 1:19).
„A pošto ste sinovi, Bog je u vaša srca poslao Duh svog Sina koji viče: Aba, Oče!” (Galatima 4:6).
„Ali vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Božji Duh zaista prebiva u vama. Ali ako neko nema Hristov Duh, taj nije Njegov“ (Rimljanima 8:9).
„…Znajući ovo, da je naš stari čovek bio razapet zajedno s njim, kako bi se naše grešno tijelo onemogućilo, da više ni u kom slučaju ne robujemo grijehu, jer onaj ko je umro, oslobođen je grijeha“ (Rimljanima 6:6-7).
Bog je u Hristu prihvatio čovječanstvo, pomirio ga sa sobom, ne samo opraštajući mu grijehe, nego oslobađajući ga od grijeha, i stoga jedina i najveća odgovornost čovjeka jeste da primi Hrista u svoj život i tako se spasi. Nakon dolaska Hrista na Zemlju i uspješnog završetka Njegove misije, jedini grijeh zbog kojeg neko možete biti izgubljen jeste nevjerstvo – nevjerovanje Hristu, odbacivanje Hrista, neprihvatanje Hrista, jer je u Hristu punina spasenja u svakom smislu, a bez Hrista je izgubljenost u svakom smislu.
„A kad dođe, razotkriće svijetu šta je grijeh, i pravednost, i sud: šta je grijeh, jer ne vjeruju u mene…“ (Jovan 16:8-9).
„Isus mu odgovori: Ja sam put i istina i život. Niko ne dolazi k Ocu osim kroz mene“ (Jovan 14:6).
Od Hrista na ovamo to je grijeh svijeta – da nemaš Hrista u svoj život. To je nevjerstvo, primarno.
„Sami sebe ispitajte jeste li u vjeri, sami sebe provjerite. Ili ne poznajete sebe da je Isus Hrist u vama? Osim ako niste otpadnici“ (2. Korinćanima 13:5).
Možda si primio Hrista, ali ne hodaš sa Njim
Nevjerstvo, u sekundarnom smislu, jeste da ste primili Hrista, ali da ne hodate sa Njim, nego ponovo po vašim željama, slično kao u starom životu. To je oblik nevjerstva za spašene hrišćane zbog kojeg oni, ili nikad ne uspostave živi odnos sa Hristom, ili se udaljavaju od živog odnosa sa Hristom kojeg su imali, što je veoma opasan teren koji na kraju može da odvede do razdvajanja od Boga kao što se desilo Adamu na početku.
„Dakle, kao što ste prihvatili Hrista Isusa, Gospoda, tako hodite u njemu. Budući ukorijenjeni i izgrađeni u njemu, i utvrđeni u vjeri kako ste bili poučeni, obilujte u vjeri i zahvaljujte Bogu“ (Kološanima 2:6-7).
„Vjeran je Bog koji vas je pozvao u zajednicu sa svojim Sinom Isusom Hristom, našim Gospodom“ (1. Korinćanima 1:9).
„Bog je poslao svog jedinorođenog Sina u svijet da živimo kroz njega“ (1. Jovanova 4:9).
„Isus mu je odgovorio: „Ako me neko voli, držaće moje reči, i moj Otac će ga voleti, i doći ćemo k njemu i prebivaćemo s njim“ (Jovan 14:23).
Da bi smo vjerovali Hristu, da bi smo hodali sa Njim, trebamo Ga upoznavati svaki dan sve bolje i biće vrijedan naše ljubavi i povjerenja.
„Rastite u blagodati i poznanju Gospoda našeg i Spasitelja Isusa Hrista“ (2. Petrova 3:18).
Na ovaj ili onaj način, najveći grijeh ili grijeh svih grijeha od Hrista na ovamo jeste – nevjerovanje Hristu, a iz kojeg proističu drugi grijesi (prestupanja, djela bezakonja). Ti drugi grijesi tako postaju važniji od Hrista, i to je nevjerstvo, odbacivanje ili udaljavanje od blagodati koja je u Hristu. Rješenje je u ponovnom hodanju sa Hristom, okretanju ka Njemu, i onda će On živjeti kroz nas.
„Sa Hristom se razapeh. Ipak živim, a opet ne ja, nego Hrist živi u meni. Jer život koji sada živim u tijelu, živim vjerom Sina Božjeg, koji me je volio i predao sebe za mene“ (Galatima 2:20).
„Ako ostanete u meni i moje riječi ostanu u vama, zamolite što god želite i biće vam. Moj Otac se proslavlja time da donosite mnogo ploda i da budete moji učenici. Kao što je Otac volio mene i ja sam volio vas. Ostanite u mojoj ljubavi. Ako držite moja uputstva, ostaćete u mojoj ljubavi, kao što sam ja održao Očeva uputstva i ostajem u njegovoj ljubavi“ (Jovan 15:7-10).
„Ako držimo njegova uputstva, po tome znamo da ga poznajemo. Onaj ko kaže: Ja ga poznajem, a ne drži njegova uputstva, lažljivac je i istina nije u njemu“ (1. Jovanova 2:3-4).
