Bog nam je kroz Isusa Hrista sve obezbijedio sada i zauvijek, bez da bilo šta sami doprinosimo i dodajemo. Naše je da vjerujemo i živimo u toj vjeri, u tom uvjerenju, u toj svjesnosti da smo u Hristu kompletni, da smo Njime vođeni ako Mu vjerujemo i odustajemo od sebe, i da će On kroz nas činiti ono što je Bogu ugodno.
Živjeći u zajednici sa Isusom, kroz svakodnevnu vjeru i predaju, mi ćemo sve bolje razumjeti Božju volju, sve više ćemo proučavati Božju Riječ Bibliju, a Isus će nam u našem duhu svojim Duhom govoriti, osvjedočavati, podsticati, podučavati, ispravljati, tješiti, davati snagu – živjeće kroz nas. To će biti život u Duhu; hodanje u Duhu.
„Ako živimo u Duhu, onda i hodimo u Duhu “ (Galatima 5:25).
„Gospod je taj Duh, a gdje je Gospodnji Duh, tamo je sloboda“ (2. Korinćanima 3:17).
Sada možemo, kroz Isusa, duhovno služiti Bogu prema standardima Božjeg carstva.
„Jer mi imamo pravo obrezanje, mi koji služimo Bogu u duhu i hvalimo se Hristom Isusom, a ne uzdamo se u tijelo“ (Filipljanima 3:3).
Kako se služi Bogu u duhu, sada kada je Isus u nama?
Čovjek svojim svjesnim umom slobodno izabira da živi u duhu ili po duhu gdje je sjedinjen sa Isusom, a preko Isusa i sa Bogom. Drugim riječima, čovjek svjesno izabira da vjeruje Isusu iznutra i tako dopušta Isusu da živi kroz njega. Kroz takav život vjere u Isusa i gledanja u Isusa živjećemo prema Božjoj volji, jer je Isus taj koji će živjeti kroz nas. Vremenom ćemo se tako stopiti sa Isusom u svakom smislu, bićemo jedno iako smo dvoje, i naša volja će se vremenom uskladiti sa Njegovom voljom, a to je ustvari Božja volja. Tako se služi Bogu u duhu, kroz povjerenje u Duha koji prebiva u našem duhu, a to je Isus.
„Ali dolazi čas, i već je tu, kada će pravi poklonici služiti Ocu u duhu i istini, jer Otac traži takve poklonike. Bog je Duh, i oni koji mu služe moraju mu služiti u duhu i istini“ (Jovan 4:23-24).
Od završetka Hristove misije na Zemlji, kada je uspostavljen Novi savez, Božji narod je kroz Hrista počeo da služi Bogu u duhu, a ne kao do tada, na osnovu slova i kroz ceremonije i rituale.
„A ako vas Duh vodi, nijeste pod zakonom“ (Galatima 5:18).
Nanovorođeni hrišćanin posjeduje Duh Isusa Hrista; to je savršeni Duh, savršena duhovna priroda sa savršenom duhovnom snagom; u tom Duhu je sve ono što Isus jeste, svo Njegovo iskustvo ljudskog života na Zemlji. Vjerom dopuštamo da nas taj Duh vodi i tako ćemo imati prirodno ispoljavati rodove Duha, bez da to bude u našoj sili.
„A rod Duha je ljubav, radost, mir, trpljenje, ljubaznost, dobrota, vjera, blagost, samosavladavanje. Na to nema zakona. A oni koji su Hristovi razapeli su tijelo zajedno sa strastima i požudama tijela. Ako živimo u Duhu, onda i hodimo u Duhu“ (Galatima 5:22-25).
Božja Riječ kaže da je u nama sada Duh posinjenja, a ne ropstva, i trebamo vjerovati u to, biti svjesni toga, razmišljati u skladu sa tim, i tako ćemo i živjeti – pobjednički.
„Jer svi koje vodi Božji Duh sinovi su Božji. Jer nijeste primili duh ropstva da se opet bojite, nego ste primili Duh posinjenja, u kojem vičemo: „Aba, Oče!” (Rimljanima 8:14-15).
U tom Duhu, koji je jedno sa našim duhom, je i iskustvo smrti starog čovjeka, odnosno smrti tjelesnoj prirodi ili tjelesnom umu koja se desila na Golgoti prije oko 2000 godina. Duhom koji je u nama se usmrćuje naša sebična volja, samo treba vjerovati tom Duhu, Isusu, u svim iskušenjima i okolnostima, i biće nam po vjeri.
„Jer oni koji hode po tijelu skloni su onome što je od tijela, a oni koji hode po Duhu onome što je od Duha. Jer ishod upravljanja po tijelu je smrt, a ishod upravljanja po Duhu život i mir, zato što je tjelesan um neprijateljstvo Bogu, jer se ne pokorava Božjem zakonu, niti je u mogućnosti. Stoga, oni koji su u tijelu ne mogu ugoditi Bogu. A vi nijeste u tijelu, nego u Duhu, ako Božji Duh zaista prebiva u vama. A ako neko nema Hristov Duh, on nije Njegov. A ako je Hrist u vama, tijelo je zaista mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti“ (Rimljanima 8:5-10).
„Zbog toga, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu, da živimo po tijelu, jer ako po tijelu živite, umrijećete. Ali ako Duhom tjelesne postupke usmrćujete, živjećete“ (Rimljanima 8:12-13).
„Kažem vam dakle: Po Duhu živite, pa nećete udovoljavati požudi tijela. Jer tjelesna požuda se protivi Duhu, a Duh se protivi tijelu. Zaista, oni se protive jedno drugom, tako da ne činite ono što biste željeli“ (Galatima 5:16-17).
Duh u nama pomaže nam u slabostima, i uvijek moramo biti svjesni ove istine, i zaista ćemo iskusiti pobjedničku silu kad god nam je teško.
„Tako nam i Duh pomaže u našim slabostima. Jer ne znamo za šta da molimo kad treba da se molimo, ali se Duh zauzima za nas sa uzdisanjem neiskazanim. A onaj koji istražuje srca zna kakva je sklonost Duha, jer se Duh po Božjoj volji zauzima za svete“ (Rimljanima 8:26-27).
Duh u nama nas uči riječima ako Mu dopustimo, ako odustanemo od sebe, svoje volje i svojih riječi, vjerujući da će nam Duh dati prave riječi u pravom trenutku, i zaista će tako i biti.
„O tome i govorimo, ne riječima kojima uči ljudska mudrost, nego onima kojima uči Duh, dok se služimo duhovnim riječima da objasnimo ono što je duhovno“ (1. Korinćanima 2:13).
„Imajući pak onaj isti duh vjere kao što je napisano: vjerovah, zato govorih; mi vjerujemo, zato i govorimo“ (2. Korinćanima 4:13).
Duh u nama nas podstiče na ljubav, ali trebamo vjerovati i odustajati od sebe, i onda će ljubav na koju nas Duh podstiče zaista izvirati iz nas prirodnio, i htjećemo i činićemo ono što je Bogu ugodno.
„On vam je vjeran Hristov sluga umjesto nas, koji nas je i izvijestio o vašoj ljubavi na koju vas podstiče Duh“ (Kološanima 1:7-8).
Duh koji je u nama je Duh snage, ljubavi i razboritosti, i uvijek moramo biti svjesni te istine, vjerovati u to, i biće nam po vjeri. U veoma praktičnom životu ćemo iskusiti silu Duha koji je u nama, u skladu sa obećanjem iz Božje Riječi.
„Jer Bog nam nije dao duh straha, već snage, ljubavi i razboritosti“ (2. Timoteju 1:7).
To je Duh mudrosti i razumijevanja, što znači da ako odustajemo od sebe, svoje volje, svoje mudrosti u svim iskušenjima i okolnostima, onda će kroz nas izvirati mudrost Duha i zaista će se dešavati nevjerovatne stvari u našem životu. Poslušati tog Duha, a to je Isus, je pravi hrišćanski život, duhovnost u praksi, služba Duha, život u Duhu…
„Jer svjedok mi je Bog, kome u svom duhu služim u dobroj vijesti o njegovom Sinu…“ (Rimljanima 1:9).
Vjerom trebamo crpiti, trošiti i apsorbovati iz Duha koji u nama, a u tom Duhu je sve ono što Hrist jeste i što Hrist posjeduje. Dakle, rodovi Duha su dar, samo treba u to vjerovati i dopuštati Duhu da nas vodi, upravo onako kako Biblija kaže. Tako ćemo i u praktičnom životu biti promijenjeni, ispoljavaćemo duhovne osobine na prirodan i spontan način, bićemo ono što jesmo – nova stvorenja u Hristu.
Veoma je važno, za hodanje u Duhu, da fokus nikada ne treba biti na našim sposobnostima, ili na našim naporima da učinimo ono što je Božja volja. Fokus nikada ne treba biti ni na našim nedostacima. Ni jedno ni drugo nije hrišćanstvo. Hrišćanstvo je natprirodna religija kroz koju Bog kroz Hrista u nama obezbjeđuje da živimo u skladu sa Njegovom voljom. To je služba Bogu u duhu. U tome je radosna vijest.
„Jer je Bog koji čini u vama da hoćete i radite kako je njemu ugodno“ (Filipljanima 2:13).
Treba vjerovati i uvijek biti svjestan činjenice da su i spasenje i svakodnevni hrišćanski život rezultat vjere u ono što je Bog kroz Hrista učinio za nas prije 2000 godina (spasenje), i u ono što Bog kroz Hrista danas čini kroz nas (svakodnevni život).
„Bori se u dobroj borbi vjere, drži se vječnog života na koji si pozvan, za šta si dao dobro svjedočanstvo pred mnogim svjedocima“ (1.Timoteju 6:12).
Zato oni koji imaju Hrista treba da se fokusiraju na Njega u potpunosti, a ne na sebe; treba da su stalno svjesni Njegovog prisustva i da Mu vjeruju, i On će ih usmjeravati – podstičući ih, obraćajući im se, tješeći, uzdižući, jačajući ih, ispravljajući ih, podučavajući ih, obnavljajući ih… Rezultat takvog odnosa biće poslušnost Njegovim riječima ili sprovođenje tih riječi u djelo, malo po malo, svaki dan sve više. Živjeći na taj način mi ćemo biti konstantni pobjednici i tako ćemo rasti u vjeri i duhovnosti, rasti u Hristu. To je hodanje u Duhu.
Mi smo spašeni primanjem Hrista, i zato ne trebamo biti opterećeni na kojem smo nivou poslušnosti i hristolikosti. To nije stvar spasenja, već se tako Bog sve više proslavlja kroz naš život. Čak i ako se nekome desi da padne ili da pada, da sagriješi ili da griješi, da manje ili više izabira svoju volju, namjerno ili nenamjerno, on samo treba da ustaje i nastavlja živi odnos sa Hristom pretvarajući to u korisno iskustvo i pobjedu. To je pobjednički život u Hristu. Ovo ustajanje i nastavak živog odnosa sa Hristom je vjera; povjerenje u Božju ljubav prema nama koju ništa ne može promijeniti pa ni greška ili grijeh; povjerenje ko smo i šta smo u Hristu. Ovakva vjera će proizvoditi praktičnu promjenu u našem životu, sazrijevaćemo i ojačati tamo gdje smo bili slabi i još više se vezati za tako dobrog Boga i tako dobrog Isusa.
„Ako ostanete u meni i moje riječi ostanu u vama, zamolite što god želite i biće vam. Moj Otac se proslavlja time da donosite mnogo ploda i da budete moji učenici. Kao što je Otac volio mene i ja sam volio vas. Ostanite u mojoj ljubavi. Ako držite moja uputstva, ostaćete u mojoj ljubavi, kao što sam ja održao Očeva uputstva i ostajem u njegovoj ljubavi“ (Jovan 15:7-10).
Spašeni smo kroz Hrista u nama, slava Bogu. Ali to ne treba biti kraj našeg puta sa Bogom i Hristom. Nama je sada moguće da svakodnevno živimo pobjedničkim životom; to je vjera kojom se živi, to treba vjerovati svakog dana sve više, jer Hrist živi u nama. Hrist je bio pobjednik u ovom tijelu u kojem i mi živimo, hodajući svijetom u kojem i mi živimo, suočavajući se sa iskušenjima sa kojima se i mi suočavamo, i sada živi u nama. Dopustimo mu da živi kroz nas kao što je živio prije oko 2000 godina dok je bio u tijelu.
Božja Riječ govori o pobjedničkom životu kroz Hrista kao o nečemu što samo trebamo živjeti, primjenjivati, praktikovati, a ne nikako kao o nečemu što je nemoguće, ili kao o nečemu što je teško.
„Niti dajte svoje udove grijehu da budu oružje nepravde, nego dajte sebe Bogu kao oni koji su oživjeli iz mrtvih“ (Rimljanima 6:13).
