Elen Vajt je vjerovala da je Hrist, kao čovjekova Zamjena, sa Svojom Božansko-ljudskom prirodom prošao kroz pobjednika iskustva nadvladajući grijeh i Sotonu, da bi ih vjernima prenio kako bi i vjerni imali pobjednička iskustva kada postanu učesnici u Njegovoj Božansko-ljudskoj prirodi novorođenjem.
„Iako nije imao mrlju grijeha u svom karakteru, On se ipak ponizio da bi povezao našu palu ljudsku prirodu sa Njegovim Božanstvom. Tako uzimajući ljudskost On je počastvovao čovječanstvo. Uzevši našu palu prirodu, On je pokazao šta može postati, prihvatajući obimnu pomoć koju je za nju ostvario, i postati učesnik Božanske prirode“ (EGW, Special Instruction Relating to the Review and Herald Office, and the Work in Battle Creek, 13 (May 26, 1896) (7ABC 453.6).
„Pošto se u svojoj ljudskoj sili čovjek nije mogao oduprijeti sotoninim iskušenjima, Isus se dobrovoljno prihvatio posla, nosio teret za čovjeka i u svom imenu nadvladao snagu apetita. U ime čovjeka, on je morao pokazati samoodricanje, istrajnost i čvrstinu vrhovnih principa uprkos mukama gladi. Morao je pokazati moć kontrole jaču od gladi, pa čak i smrti“ (EGW, Con 37.1).
„Iskušenje je pobijeđeno onda kada čovjek, iako snažno podstican da učini grijeh, znajući da ga može učiniti, vjerom pruža otpor, oslanjajući se na Božansku prirodu. To je bila proba kroz koju je Hrist prošao“ (EGW, YI, July 20, 1899, par. 10).
„On će napustiti svu svoju slavu na Nebu, pojaviti se na zemlji kao čovjek, poniziti sebe kao čovjek, upoznati se Svojim sopstvenim iskustvom sa raznim iskušenjima kojima će čovjek biti iskušavan, kako bi znao kako da pomogne one koji će biti iskušani (Jev 2:18)“ (EGW, PP, p 48, 1890).
„Mogao je da spase čovjeka jedino dajući mu svoju pravednost. Njegova bezgrešna Božanska priroda ujedinila ga je sa Bogom, dok ga je Njegova ljudska priroda dovela u saosjećanje sa slabostima i patnjama čovječanstva… „Jer nemamo Poglavara svešteničkog koji nije dirnut osećanjima naših slabosti; već je u svemu iskušan kao i mi, osim grijeha“ Poglavar našeg spasenja učinjen je savršenim kroz patnju i tako postao kvalifikovan da pomogne palom čoveku kada mu je potrebna pomoć“ (EGW, YI January 1, 1874, par. 10).
„Ne možemo objasniti veliku tajnu plana otkupljenja. Isus je uzeo na Sebe ljudskost da bi mogao dosegnuti čovječanstvo; ali ne možemo objasniti kako je Božanstvo obučeno u čovječanstvo. Anđeo ne bi znao kako da saosjeća s palim čovjekom, ali je Hrist došao na svijet i pretrpio sva naša iskušenja i ponio sve naše tuge. Zar vam nije drago što je bio iskušan u svim stvarima kao što smo mi sami, a opet je bio bez grijeha? Naša srca bi trebalo da budu ispunjena zahvalnošću prema njemu.Trebali bismo biti u stanju Bogu neprestano prinositi zahvalnost na žrtvu zbog njegove divne ljubavi. Isus može biti dirnut osećajem naših slabosti. Kada smo u žalosti, nevoljama i iskušenju, ne moramo misliti da to niko ne zna, da nas niko ne može razumjeti. O, ne; Isus je prešao svaki korak tla ispred vas i on sve zna o njemu“ (EGW, RH, October 1, 1889, par. 9).
„Oduprijeti se sotoninim zavođenjima nije lak zadatak. On zahtijeva čvrsto stajanje Božanske prirode od početka do kraja, ili se, u suprotnom, ne može oduprijeti. Hrist je, u svojoj pobjedi svojom smrću na krstu Golgote, jasno otvorio put za čovjeka, i tako mu omogućio da može da drži Zakon Božji kroz Put, Istinu i Život. Ne postoji drugi put“ (EGW, 1SM 342.3).
„Ma koliku žrtvu jedno ljudsko biće može da izdrži koju je Hrist izdržao, pored svega toga sotona je uložio svaki napor da zavede Hrista iskušenjima; ali što je bilo veće iskušenje, to je žrtva bila savršenija. Sve što je bilo moguće da čovjek izdrži u sukobu sa Sotonom, Hrist je izdržao u svojoj kombinovanoj ljudskoj i Božanskoj prirodi. Poslušan, bez grijeha do kraja, umro je za čovjeka, kao njegova zamjena i sigurnost, izdržavši sve što su ljudi ikada mogli da izdrže od zavodljivog kušača, ono što čovjek može nadvladati kada je učesnik u Božanskoj prirodi“ (EGW, 1SM 342.2).
„U Hristu, Božanstvo i ljudskost su bili spojeni. Božanstvo nije degradirano ljudskošću; Božanstvo je zadržalo svoje mjesto, ali je ljudskost, ujedinjena sa Božanstvom, izdržala najžešći test kušanja u pustinji. Knez ovog svijeta je došao Hristu poslije njegovog dugog posta, kada je bio izgladnio i predložio mu da naredi da kamenje postane hljeb. Ali Božji plan, osmišljen za spasenje čovjeka, predvidio je da Hrist upozna glad i siromaštvo, i svaku fazu ljudskog iskustva“ (EGW, RH, February 18, 1890) (7ABC 445.1).
„Hrist je pristao da primi na Sebe ljudsku prirodu i bio izložen istim iskušenjima. Samo je tako mogao da pomogne onima koji će biti kušani“ (EGW, 2T, p183, 1871).
„On je na svoju bezgrešnu prirodu uzeo našu grešnu prirodu, da bi mogao da zna kako da pomogne onima koji su u iskušenju“ (EGW, Medical Ministry, 181) (7ABC 450.5).
„Da bi ljudska bića mogla biti učesnici Božanske prirode, On je došao na ovu zemlju i živio životom savršene poslušnosti“ (EGW, RH, June 15, 1905, par. 12)
„Grijeh je odvratan. On je osakatio moralnu ljepotu mnogih anđela, i prodrijevši u naš svijet, izopačio je skoro potpuno moralni lik Božji u čovjeku. Međutim, Bog je u svojoj velikoj ljubavi predvidio put kojim čovjek može ponovo zadobiti položaj s kojeg je pao popuštajući iskušenju. Hrist je došao da stane na čelo čovječanstva i da u naše ime izgradi savršeni karakter. Oni koji prime Njega nanovo su rođeni. “Koji Ga prime dade im silu da budu sinovi Božji”“ (EGW 9T, p22, 1909).
„Ljudska priroda Sina Božjega nama znači sve. Ona predstavlja zlatni lanac koji našu dušu spaja sa Hristom, a preko Njega sa Bogom“ (EGW, YI, October 13, 1898, par. 6).
„Hrist je postao jedno tijelo s nama, da bismo mi mogli postati jedan duh s Njim“ (EGW, DA, p388).
„On je uzeo našu prirodu i pobijedio, da bismo i mi, uzimajući Njegovu prirodu, mogli pobijediti“ (EGW, DA p311-312).
„Poglavar našeg spasenja učinjen je savršenim kroz patnju i tako postao kvalifikovan da pomogne palom čoveku kada mu je potrebna pomoć“ (EGW, YI January 1, 1874, par. 10).
„On će napustiti svu svoju slavu na Nebu, pojaviti se na zemlji kao čovjek, poniziti sebe kao čovjek, upoznati se Svojim sopstvenim iskustvom sa raznim iskušenjima kojima će čovjek biti iskušavan, kako bi znao kako da pomogne one koji će biti iskušani (Jev 2:18)“ (EGW, PP, p 48, 1890).
„Koliko je dragocjena misao da zaista možemo postati učesnici u Božanskoj prirodi, kojom možemo pobijediti kao što je Hrist pobijedio“ (EGW, RH, August 26, 1890, par 12).
„Hrist je umro da bi se ljudski život mogao povezati sa Njegovim životom u sjedinjenju Božanskog sa ljudskim. On je došao na naš svijet i živio Božansko-ljudskim životom, da bi ljudi i žene svoj život mogli da usklade sa onim što je Božja namjera za njih“ (EGW, 7T, p49, 1902).
Sve što je Hrist obezbijedio kroz zemaljsku misiju, dodjeljuje vjernima kroz novorođenje
Sve ono što je Hrist obezbijedio kroz Svoj život na Zemlji, prema Elen Vajt, treba da dodijeli vjernima kroz novorođenje, odnosno davanje Duha, prilikom čega vjerni postaju učesnici u Njegovoj Božansko-ljudskoj prirodi.
Iz spisa Elen Vajt je lako utvrditi da je novorođenje direktno povezano sa Hristovim utjelovljenjem i proslavljenjem, kada je On kroz utjelovljenje postao Božansko-ljudsko biće koje će u iskustvu nadvladati grijeh i Sotonu i da onda vjernima, nakon proslavljenja na Pedesetnici, dodijeli taj pobjednički život.
„Na dan Pedesetnice Hrist je dao Svojim učenicima Svetog Duha kao njihovog Utješitelja. Tokom cijele jevrejske vladavine uticaj ovog Duha je često bio otkriven na upadljiv način, ali ne u potpunosti. Duh je čekao na raspeće, vaskrsenje i vaznesenje Hristovo. Vjekovima su molitve prinošene za ispunjenje obećanja, za dodjeljivanje Duha… Sada su deset dana učenici uzdizali svoje molbe, i Hrist je na nebu dodao svoje posredovanje“ (EGW, Ms44, 1898.12).
„Obilnije davanje Duha uslijedilo je tek nakon Hristovog vaznesenja. …Sveti Duh je dah duhovnog života u duši. Davanje Duha je davanje Hristovog života. On ispunjava primaoca Hristovim osobinama“ (EGW, DA, p 805).
„Hristovo carstvo nije uspostavljeno odlukama sudova, savjeta, zakonodavnih skupština ni pokroviteljstvom velikih ljudi ovoga svijeta, već usađivanjem Hristove prirode u ljudsku prirodu djelovanjem Svetoga Duha“ (EGW, DA, p509).
„Kroz vjeru u Hrista, čovjek postaje učesnik u Božanskoj prirodi, i kompletan je u Njemu, dok god hoda u svjetlosti“ (EGW, ST June 18, 1894, par. 4).
„Posredstvom Duha vjernik postaje učesnikom u Božanskoj prirodi…“ (EGW, DA 671.2).
„Ali oni koji su rođeni od Duha jesu podanici Njegovog Carstva“ (EGW, YRP, 40.2 – 40.4).
„Hrist je u stvarnosti ujedinio čovjekovu oštećenu prirodu sa svojom bezgrešnom prirodom, i ovim činom učinio mogućim izlivanje svojih blagoslova ljudskoj paloj rasi. Tako nam je omogućio da budemo učesnici u Njegovoj prirodi. Učinivši Sebe prinosom za grijeh, otvorio je put da ljudska bića mogu postati jedno sa Njim“ (EGW, RH, July 17, 1900, par. 8).
„Sveti Duh, koji proizilazi od jedinorođenog Sina Božjeg, vezuje ljudske odlike, tijelo, i duh, sa savršenom Božansko-ljudskom Hristovom prirodom. Ovo jedinstvo je predstavljeno jedinstvom vinove loze i grana. …Kroz vjeru ljudska priroda je stopljena sa Hristovom prirodom. Mi smo učinjeni jedno sa Bogom u Hristu” (EGW, RH, April 5, 1906, par. 16).
„Isus je volio ljude i omogućio je u potpunosti da krvlju otkupljena duša ima novo rođenje, novi život proizašao iz Hristovog sopstvenog života, kao što grana crpi svoj život iz roditeljskog stabla“ (EGW, YI, January 10, 1895, par. 6).
„Ja sam čokot a vi loze, rekao je Hrist svojim učenicima. Iako se uskoro trebao uzeti od njih, njihovo duhovno jedinstvo s Njim trebalo je ostati nepromijenjeno. Veza između loze i čokota, rekao je, predstavlja vezu koju treba da održavate sa Mnom. Kalem se pricepljuje na živu lozu i vlakno po vlakno, žila po žila urasta u čokot. Život čokota postaje život loze. Tako i duša mrtva u prestupima i grijesima dobija život preko veze sa Hristom. Ta veza uspostavlja se vjerom u Njega kao ličnog Spasitelja. Grešnik sjedinjuje svoju slabost sa Hristovom snagom, svoju prazninu sa Hristovom puninom, svoju nepostojanost sa Hristovom postojanom moći. Tada on ima Hristov um. Hristova ljudska priroda je dotakla našu ljudsku prirodu, a naša ljudska priroda je dotakla Božansku. Tako posredstvom Svetog Duha čovjek postaje učesnikom u Božanskoj prirodi. On je prihvaćen u Voljenome“ (EGW, DA, p675).
„U Hristu je sjedinjeno čovječansko i Božansko. Njegov zadatak je bio da izmiri čovjeka s Bogom, da ujedini ograničeno sa beskonačnim. To je bio jedini put kojim se pali čovek mogao uzdići, da se pomoću krvi Hristove udostoji da učestvuje u Božanskoj prirodi“ (EGW, 2T, p83, 1871).
„Iskušenje je pobijeđeno onda kada čovek, iako snažno podstican da učini grijeh, znajući da ga može učiniti, vjerom pruža otpor, oslanjajući se na Božansku prirodu. To je bila proba kroz koju je Hrist prošao“ (EGW, YI, July 20, 1899, par. 10).
„Ali Hrist, došavši na Zemlju kao čovjek, živeo je svetim životom i razvio savršen karakter. On ovo kao besplatan dar nudi svima koji Ga žele prihvatiti. Njegov život je zamjena za ljudski život. Ljudi tako Božjim trpljenjem dobijaju oproštenje prošlih grijeha. Više od toga, Hrist ispunjava ljude Božjim osobinama. On izgrađuje ljudski karakter prema uzoru na Božanski karakter, usklađujući duhovnu snagu i ljepotu“ (EGW, DA, p762).
„Kvasac istine ostvaruje promjenu u cijelom čovjeku. On grube i neuljudne čini plemenitima i ljubaznima, a sebične darežljivima. Nečisti bivaju očišćeni, oprani u krvi Jagnjetovoj. Svojom životvornom silom on sve snage duha, duše i tijela dovodi u sklad sa Božanskim životom. Čovjek sa svojom ljudskom prirodom postaje učesnik u Božanskoj prirodi“ (EGW, COL 102.3).
„Hrist ih sjedinjuje sa svojom Božansko-ljudskom prirodom“ (EGW, DA, p568).
Novorođenjem se, od Pedesetnice, ulazi u Božje duhovno carstvo
Elen Vajt je vjerovala da kroz novorođenje, ili Hrista u nama, ulazimo u Božje duhovno carstvo, odnosno Hristovo carstvo ili Carstvo blagodati, koje je vjernima došlo kroz dar Duha, a sve je to počelo nakon što je Hrist na Pedesetnici proslavljen na Nebu.
„Izlivanje na Pedesetnicu bila je nebeska objava da je Otku-piteljeva inauguracija izvršena. Prema svom obećanju, poslao je Svetog Duha sa neba Svojim sljedbenicima u znak da je On, kao Sveštenik i Car, primio svu vlast na nebu i na zemlji i da je Pomazanik svog naroda“ (EGW, AA, p39, 1911).
„Nakon Hristovog vaznesenja na nebo, Njegovo ustoličenje u Njegovom posredničkom Carstvu bilo je obilježeno izlivanjem Svetoga Duha. Na dan Pedesetnice Duh je dat. …Hrist je bio uzdizan i proslavljen silom Svetog Duha koji je počivao na ljudima“ (EGW, COL 118.3).
„Hristovo carstvo nije uspostavljeno odlukama sudova, savjeta, zakonodavnih skupština ni pokroviteljstvom velikih ljudi ovoga svijeta, već usađivanjem Hristove prirode u ljudsku prirodu djelovanjem Svetoga Duha“ (EGW, DA, p509).
„…Ulazak u Njegovo carstvo ne zavisi od bogatstva ili superiornog nasleđa. Ali oni koji su rođeni od Duha jesu podanici Njegovog Carstva. …Njegovo Carstvo nije od ovoga svijeta. Njegovi podanici su oni koji učestvuju u Božanskoj prirodi, koji se sklanjaju od pokvarenosti požude koja je u svijetu. I ova blagodat im je data od Boga“ (EGW, YRP, 40.2 – 40.4).
„Da li je carstvo Božje ustoličeno u tvom srcu kroz Hristovo prebivanje tamo“ (EGW. 2MR 33.1).
„Svakoj duši rođenoj u Hristovom carstvu data je svečana obaveza“ (EGW, OFC 127.2).
„…Od trenutka kada smo nanovo rođeni u carstvu nebeskom, mi smo u Božjoj službi“ (EGW, SpM 240.5).
„Svaki pravi učenik rođen je u carstvu Božjem kao misionar. Onaj koji pije živu vodu postaje izvor života. Primalac postaje davalac. Hristova blagodat u duši je poput izvora u pustinji, koji osvežava sve i čini one koji su blizu propasti željnim da piju vodu života“ (EGW, ChS 9.6).
„Oni uključuju sve one koji su nedavno došli do vjere, koji su mala djeca u iskustvu, novorođeni u carstvu Božjem“ (EGW, RH, May 17, 1898, par. 3).
„Hrist je svjetlost svijeta. Sve koji su rođeni u Božjem Carstvu, Hrist usvaja u porodicu vjere“ (EGW, 11MR 334.3).
Nikodim nije razumio šta je novorođenje jer ga prije Hrista nije bilo u iskustvu Izraela
Elen Vajt je vjerovala da jevrejski učitelj Nikodim nije razumio šta je novorođenje. Iz opisa razgovora Isusa i Nikodima koji je objavila Elen Vajt očigledno je da novorođenje nije postojalo u iskustvu Izraela, kao i da je Nikodim o novorođenju trebao znati iz proročanstava. Prema Elen Vajt, ni Jovan Krstitelj nije razumio ovu istinu.
„…Ovo novo rođenje djeluje tajanstveno Nikodimu. …Isus ga je ukorio, pitajući da li on, vođa i učitelj u Izraelu, tumač proročanstava, može da ne bude upoznat sa ovim stvarima. …Isus je uputio Nikodima na Davidova i Ezekijelova proročanstva… …Učeni Nikodim je čitao ova istaknuta proročanstva zamagljenim umom, ali je sada počeo da shvata njihovo pravo značenje i da razumije da čak i pravedan i poštovan čovek poput njega mora iskusiti novo rođenje kroz Isusa Hrista, kao jedini uslov po kom se može spasiti i obezbijediti ulazak u carstvo Božje…“ (EGW 2SP, 126.2 – 133.2).
„Slikoviti prikaz novorođenja, koji je Isus koristio, nije bio sasvim nepoznat Nikodimu. Obraćenici iz neznaboštva koji su prihvatili izraelsku vjeru često su upoređivani s tek rođenom djecom“ (EGW, DA, p171).
„Isus je jasno govorio da ako se čovjek ponovo ne rodi ne može prepoznati carstvo koje je Hrist došao da uspostavi na zemlju“ (EGW 2SP, 132.1).
„Kao ni Spasiteljevi učenici, ni Jovan Krstitelj nije razumio prirodu Hristovog carstva. Očekivao je da će Isus zauzeti Davidov presto, ali kako je vrijeme prolazilo, a Spasitelj nije zahtijevao nikakvu carsku vlast, Jovan je postao zbunjen i uznemiren. On je objavljivao narodu da se Isaijino proročanstvo mora ispuniti da bi se pripremio put pred Gospodom; planine i brijegovi moraju se slegnuti, što je krivo ispraviti i neravna mjesta poravniti. Tražio je da visoka mjesta ljudske oholosti i moći budu oborena. Ukazivao je na Mesiju kao na onoga kome je lopata u ruci i koji će temeljito očistiti svoje gumno, koji će skupiti žito u svoje žitnice i koji će spaliti pljevu neugasivim ognjem. Kao i prorok Ilija, u čijem duhu i sili je došao Izraelu, očekivao je da se Gospod otkrije kao Bog koji odgovara vatrom“ (EGW DA 215.2)
„Čak ni Jovan nije u potpunosti shvatio budućnost, besmrtni život kroz Spasitelja“ (EGW DA 220.2).
Sljedeći nastavak: Hrist naš Prvosveštenik
Prethodni nastavak: Novorođenje
