„Zato vam kažem: biće oprošten ljudima svaki grijeh i hula, ali im neće biti oproštena hula na Duha. I ako neko kaže nešto protiv Sina čovječijega, biće mu oprošteno. Ali, ako kaže protiv Svetoga Duha, neće mu biti oprošteno ni u ovom dobu niti u onom koje dolazi“ (Matej 12:31-32).
Nauka o Trojstvu kaže da ovaj stih potvrđuje da je Sveti Duh posebna ličnost Božanstva, odvojena od Oca i Sina, jer kako bi to hula na Svetog Duha mogla biti neoprošten grijeh ako on navodno nije ličnost.
Ako je Sveti Duh treća ličnost Božanstva, kako kaže Trojstvo, i ako je hula na njega neoprostiv grijeh, onda je po istoj logici Sveti Duh iznad Oca i Sina iako Trojstvo kaže da su oni jednaki i čine jednog trojedinog Boga.
Niti je Sveti Duh posebna ličnost Božanstva niti je on iznad Oca i Sina, nego je Njihov Duh.
Iz konteksta u kojem se nalazi ovaj stih o huli na Svetog Duha možemo zaključiti da je hula na Svetog Duha svjesno i namjerno odbacivanje istine u vezi sa Isusom kao i pripisivanje Božjeg djela Sotoni i demonima.
„Potom ode odande i uđe u njihovu sinagogu. A ondje je bio jedan čovjek sa osušenom rukom. Oni upitaše Isusa s namjerom da ga optuže: Da li se u subotu smije liječiti? A on im reče: Ko od vas neće uhvatiti i izvaditi svoju jedinu ovcu ako ona u subotu upadne u jamu? A koliko je čovjek vrijedniji od ovce. Zato se u subotu smije činiti dobro. Onda reče onom čovjeku: Ispruži ruku. I čovjek je ispruži, i ona mu postade zdrava kao i druga. A fariseji izađoše pa se dogovarahu kako da ga ubiju… Onda mu doniješe jednog demonom opsjednutog čovjeka, slijepog i nijemog, i on ga izliječi pa nijemi čovjek progovori i progleda. A sav narod se zadivi, govoreći: Da ovo možda nije Sin Davidov? Kad su fariseji to čuli, rekoše: Ovaj istjeruje demone samo pomoću Balzevuva, demonskog vladara… Ko nije sa mnom – protiv mene je. I ko sa mnom ne skuplja – rasipa. Zato vam kažem: biće oprošten ljudima svaki grijeh i hula, ali im neće biti oproštena hula na Duha. I ako neko kaže nešto protiv Sina čovječijega, biće mu oprošteno. Ali, ako kaže protiv Svetoga Duha, neće mu biti oprošteno ni u ovom dobu niti u onom koje dolazi“ (Matej 12:9-32).
Nakon što je Isus Božjom silom činio čuda, a onda i u subotu izliječio teškog bolesnika, tadašnje vjerske vođe su u nedostatku argumenata i sve većem gubljenju autoriteta kod naroda jedino rješenje vidjeli u Njegovom ubistvu. I nakon izlečenja demonizovanog čovjeka koji je bio nijem i slijep narod je prepoznao svog Mesiju, Spasitelja, pitajući „Da ovo možda nije Sin Davidov“.
Kako su vjerske vođe na to odgovorile? „Ovaj istjeruje demone samo pomoću Balzevuva, demonskog vladara…“
Balzevuv ili Balzebul je jedno od imena za Sotonu, vođu palih anđela, i u prevodu znači „gospodar muva“.
„Zaista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskim, kakvi god bili grijesi i hule kojima pohule. Ali, ko huli na Svetog Duha, neće mu biti oprošteno u ovom dobu, nego je odgovoran vjekovnom sudu. To je rekao zato što su govorili: Opsjednut je nečistim duhom” (Marko 3:28-30).
Isus je ovakav odgovor, o huli na Duha, dao na uporno insistiranje vjerskih vođa na sopstvenoj ispravnosti i očuvanju autoriteta kod naroda što ih je odvelo u ogorčenu mržnju prema Spasitelju čija su djela pripisali Sotoni kazavši da je ospjednut. To je hula na Svetog Duha, odnosno uporno odbijanje istine u vezi sa Isusom što je praćeno upornim odbijanjem dokaza i Božjeg dara spasenja koji je ispred očiju.
Sveštenici su bili previše oholi i veliki u sopstvenim očima da bi se prepustili Božjem osvjedočenju koje im je nuđeno kroz Isusov život. Sve su činili da omalovaže Isusovu misiju i druge su odvraćali od Njihovog učenja i zato je njihov grijeh bio teži.
Bog svojim Duhom radi na čovjekovom umu, i kada on namjerno odbacuje osvjedočenje Duha, Bog više ne može ništa da uradi da spasi tog čovjeka.
Dakle, neoprostiv grijeh nije odbacivanje treće ličnosti Božanstva, Svetog Duha, već je to odbijanje pokajanja, odbijanje upozorenja Božjeg Duha i odbijanje prihvatanja Isusa.
