Najveća radost i oslobođenje u vjerskom životu je kada shvatite da vas Svemogući Bog voli bezuslovno i bezrezervno. I godinama ranije sam čuo takve izjave i fraze, ali ih nijesam shvatao.
Bog nikada nije bio ljut na mene zbog mojih grijeha. Ustvari, ja sam bio ljut na Njega, ja sam bio Njegov neprijatelj, ja sam bježao od Njega i bojao se Njega.
Bog nije strogi Otac koji čeka djecu da pogriješe kako bi ih kaznio, nego veoma brižni Otac koji želi da nas spasi.
Bog nije žrtvovao rođenog Sina zbog sebe, da navodno zadovolji svoju pravdu koja traži smrt Njegove djece koja su grešnici, nego je žrtvovao Sina zbog mene da bi zadovoljio mene, na način što će mi kroz tu beskonačnu žrtvu jasno pokazati i dokazati da me bezuslovno i bezrezervno voli kako se ja više ne bih plašio Njega i kako bih mu se vratio i imao život.
Moj glavni problem nije moje ponašanje i greške ili grijesi koje činim, nego ono što ja jesam po prirodi – otuđen i razdvojen od Boga što proizvodi tjelesnu prirodu koja je ništa drugo nego rob grijeha i smrtna. Shvativši konačno da je moj problem nerješiv, jer svoju prirodu ne mogu promijeniti, moj fokus vjerskog života je pomjeren sa moralisanja i disciplinovanja, na Isusa Hrista, stvarnog i realnog Spasitelja.
Ranije nijesam bio osposobljen za život u Božjem prisustvu i carstvu i moja sudbina je bila vječna smrt, ali ne zato što je to Božja kazna zbog mojih grijeha, već zato što su to posljedice grijeha mojih praroditelja Adama i Eve sa kojima sam ja rođen. Dakle, nijesam kriv pred Bogom za moje stanje, niti me Bog smatra odgovornim za to.
Ali da bih mogao da se povežem sa Bogom i na taj način postanem osposobljen za život u Njegovom prisustvu i carstvu, moram da učinim slobodan izbor – da bezuslovno i iz srca prihvatim Božjeg Sina za Spasitelja od posljedica grijeha sa kojima sam rođen, i to je moja lična odgovornost.
Od kojih posljedica me On spašava, prije svega? Od razdvojenosti od Boga i tjelesne prirode koja je rob grijeha i čija je sudbina vječna smrt. Kako me On spašava? Tako što mi daje Svoj pravedni život povezan sa Bogom, koji je proživio prije oko 2000 godina na zemlji, da zamijeni moj grešni tjelesni život razdvojen od Boga. Kako On to radi? Natprirodnim prebivanjem Svojim Duhom u moj duh (ili moje srce).
Šta je moj udio? Da mu vjerujem iz srca, a to konkretno i praktično znači da mu od trenutka kada povjerujem u Njega kao mog ličnog Spasitelja isto tako i predam svoj život na upravljanje, da On bude Gospodar mog života a ne ja, jer na taj način On može da živi svoj pravedni život u meni i kroz mene. Dakle, slobodnim izborom prihvatam Isusa za Spasitelja i Gospodara svog života i vjerujem da sam spašen. Možda ovo zvuči naučno-fantastično, ili previše jednostavno. Jeste natprirodno i jeste jednostavno. Zato je potrebna vjera. Takav je naš voljeni Otac, obezbijedio nam je jednostavno ali čudesno spasenje, a mi mu trebamo vjerovati.
Moj život sada ima smisla jer imam bliski odnos sa živim Spasiteljem sa kojim treba da imam neprekidnu zajednicu dok sam na ovoj zemlji kako bi me očistio od grijeha, obnovio i pripremio za Njegov dolazak i da mogu konačno i fizički stati pred Oca, a u međuvremenu da kroz mene na ovom svijetu može proslavljati našeg Oca i privlačio druge grešnike da se i oni spasu i jednog dana i oni stanu pred Njim.
Hvala ti Oče na svemu, a prije svega za dar tvog Sina i što si promijenio i što svaki dan mijenjaš naše živote.
