Čovjek u svojoj sili može biti poslušan slovu Božjeg zakona (10 zapovjesti), pravilima ili formi. Može biti moralan i disciplinovan misleći da služi Bogu, a da nikad ustvari ne umre sebi da bi Hrist živio kroz njega.^1.

To je najopasniji koncept nezavisnosti od Boga kada mislite da služite Bogu ili varate sebe da služite Bogu, a ustvari vi ste bog i gospod u vašem životu. Ovo se zove legalizam, kada pokušavate da budete dobri sami po sebi, bez Hrista. To je ništa drugo nego prokletstvo, kada se odbacuje dar blagodati a to je da je samo Hrist sposoban da kroz vas čini Božju volju, ali ne i vi sami.

 „Ja ne odbacujem Božju blagodat, jer ako pravednost dolazi preko Zakona, onda je Hrist uzalud umro“ (Galatima 2:21).

„Jer koji su god od djela Zakona pod prokletstvom su, jer je napisano: Proklet da je svako ko ne ostane u svemu što je napisano u svitku Zakona da ga vrši. A da se Zakonom niko ne opravdava pred Bogom, poznato je: „jer pravednik od vjere živjeće” (Galatima 3:10-11).

„Hrist je postao beskoristan vama koji se opravdavate Zakonom. Otpadoste od blagodati“ (Galatima 5:4).

Čovjek kroz djela Zakona zapravo Bogu nudi svoju nesavršenu formalnu poslušnost koja nije prihvatljiva za život u Božjem carstvu. Čovjek kroz djela Zakona, odnosno kroz svoju nesavršenu formalnu poslušnost, svjesno ili nesvjesno negira Hrista kao Spasitelja, jer mu Hrist ustvari nije potreban da bi ugodio Bogu, već on navodno može da ugodi Bogu držeći Zakon.

„Jer da je bio dat zakon koji bi mogao dati život, tada bi pravednost dolazila putem zakona. Ali Pismo je sve predalo u zatočeništvo pod vlast grijeha, da bi se obećanje dalo kroz vjeru Isusa Hrista onima koji vjeruju“ (Galatima 3:21-22).

Hrišćanski izazov nije nesavršena formalna poslušnost, a to je činiti dobra djela i držati Zakon našom voljom, u našoj sili i našom snagom. Hrišćanski izazov je vjera, a to konkretno znači predati se, odreći se sebe, umrijeti sebi da bi Hrist živio kroz nas i da bi rodio Svoje rodove kroz nas.

„A rod Duha je ljubav, radost, mir, trpljenje, ljubaznost, dobrota, vjera, blagost, samosavladavanje. Na to nema zakona. A oni koji su Hristovi razapeli su tijelo zajedno sa strastima i požudama tijela“ (Galatima 5:22-24).

„Kao što loza ne može sama od sebe da donese plod ako ne ostane na čokotu, isto tako ne možete ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam čokot, a vi ste loze. Ko bude u meni i ja u njemu, on donosi mnogo ploda, jer bez mene ne možete činiti ništa“ (Jovan 15:4-5).

Božji zakon nije ukinut niti može da se ukine, ali se neophodna pravednost koja nas spašava ne dobija kroz djela Zakona već kroz Hrista, i to isključivo vjerom – prvo, primanjem Hrista kroz novorođenje i, onda, dopuštanjem Hristu, kroz svakodnevno umiranje sebi, da živi kroz nas.

„Da li mi onda ukidamo zakon kroz vjeru? Nipošto! Naprotiv, mi utvrđujemo zakon“ (Rimljanima 3:31).

Hrist je taj koji mora da čini dobra djela i da drži Zakon kroz nas, i to zaista jeste natprirodno čudo kome se prirodno protivi ljudska priroda koja želi da doprinene svom spasenju. Hrist je jedini čovjek koji je činio dobra djela i držao Zakon kroz savršenu poslušnost Bogu, kao jedini prihvatljivi standard Božjeg carstva koji čovjek sam po sebi ne može ispuniti, osim kroz Hrista, umiranjem sebi da bi Hrist živio i držao Zakon kroz nas.

„Jer ono što je Zakonu bilo nemoguće, u čemu je bio slab zbog tijela, to je Bog učinio, poslavši svog Sina u obličju grešnog tijela, i što se tiče grijeha osudio grijeh u tijelu, da bi se pravedni zahtjevi Zakona mogli ispuniti u nama, koji ne hodimo po tijelu, nego po Duhu“ (Rimljanima 8:3-4).

 „Jer Hrist je ispunjenje Zakona, za pravednost svakom koji ga vjeruje“ (Rimljanima 10:4).

Facebook

Google

Twitter

Linkedin

Reddit

Tumblr

Print