U Adamu
U početku, Bog je stvorio jednog čovjeka. Mi nemamo nikakvih zapisa da je Bog ikada ponovo stvorio bilo koga od tog vremena do danas. Bog je stvorio sve stvari za šest dana i sva živa bića koja su nastala od tada su došla iz tog izvornog stvaranja. Žive stvari koje je Bog stvorio tada, na početku, su prenijele svoje živote iz jedne generacije u drugu i tako je istina da je u sekundarnom smislu Bog stvorio sve stvari koje sada postoje na zemlji. Ali Bog nije direktno stvorio ljude koji danas žive na zemlji na način kako je stvorio Adama. Stvoreni smo kada nam je život prvog čovjeka prenesen. Dobili smo naše živote od Adama, a Adam ga je dobio direktno od Boga.
Kada to shvatimo, možemo vidjeti da je Bog stvorio Adama stvorivši u njemu čitavo čovječanstvo. Život svakog ljudskog bića na zemlji jednostavno je produžetak života prvobitnog čovjeka, Adama. Zbog toga se neka djeca rađaju deformisana, kako psihički tako i fizički. Ako Bog stvara svaku osobu pojedinačno onda bismo morali kriviti Boga za stvaranje deformisanih ljudi. Ali to nije tako. Bog nas je sve stvorio kada je stvorio Adama. Taj jedan Adamov život je proširen na milijarde ljudi na Zemlji. Adamov život postao je deformisan kada je on sagriješio i upravo taj oštećeni život prenosi na nas ostale. Ovo objašnjava zašto su neki ljudi rođeni fizički deformisani, i zašto smo svi rođeni deformisani duhovno.
Ovo je veoma važna istina i moramo je temeljno razumjeti, jer nam to znanje pomaže da spoznamo sebe onakve kakvi jesmo. Rimljanima 5:12 nam govori: “Zato, kao što je kroz jednog čovjeka u svijet ušao grijeh i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagrešili…” (Rimljanima 5:12)
U stihu 19 se kaže: “Jer kao što su neposlušnošću jednog čoveka mnogi postali grešnici, tako će i poslušnošću jednoga mnogi postati pravedni.” (Rimljanima 5:19)
Da li ti stihovi govore istinu? Kako to da smo svi postali grešnici zbog neposlušnosti jednog čovjeka? On je zgriješio, mi nijesmo zgriješili. Kako nas je njegovo djelo moglo učiniti grešnicima?
Ako govorimo o krivici zbog grijeha, onda nema ničijeg grijeha koji može učiniti drugog čovjeka krivim. Da bi osoba postala kriva, potrebno je da osoba sama napravi svjesni i lični izbor izvršenja čina neposlušnosti. Međutim, kada Biblija kaže da nas je Adamov grijeh učinio grešnicima, tu se ne govori o krivici, već o prirodi. Svi Adamovi potomci su po svojoj prirodi postali grešnici, postali su neka vrsta stvorenja zvana “grešnici”, i bez obzira da li smo krivi ili ne činjenica je da su svi grešnici nepodobni da žive. Nijedan grešnik ne može naslijediti vječni život.
Kada je Adam zgriješio, zagadio je tok ljudskog života na samom izvoru, pokvario je čovječanstvo i donio bolest svojim potomcima, što je mnogo teže izliječiti od AIDS-a. Život koji danas posedujemo je taj isti Adamov život koji se prenosio kroz različita ljudska bića tokom vijekova, ali to je taj isti život i svi mi danas smo učesnici tog istog oštećenog života! Mi smo svi posebne ličnosti sa svojim sopstvenim umom, ali tok života koji nam je prenošen sa roditelja na dijete šest hiljada godina bio je zagađen život i svi smo naslijedili to zagađenje.
Obratimo pažnju da je ono što smo dobili od Adama posljedica njegovog grijeha. Mi nismo dobili Adamovo naslijeđe sami izabravši da kopiramo Adama i da živimo kao on. Upravo smo striktno nasleđem postali kao Adam. Sve što smo morali da uradimo da bi se ponašali kao on jeste da moramo da se rodimo kao ljudsko biće. Iako je njegov grijeh počinjen prije šest hiljada godina, ipak pun efekat tog grijeha kontroliše ponašanje milijardi ljudi na zemlji danas.
Kada smo rođeni, mi nasleđujemo život naših roditelja. Šta god da naslijedimo naše je za čitav naš života. Ovo je istina i sa našim nasleđem od Adama i zbog toga nam se čini nemogućim da se ikada oslobodimo sklonosti ka grijehu koje su bile u našim tijelima i u našim umovima od trenutka rođenja. Hvala Bogu, On je obezbijedio rješenje kroz evanđelje Isusa Hrista Njegovog Sina.
Novo stvaranje
Ono što je Bog učinio bilo je da je poslao drugog Adama, nekoga u kome je bio savršen život nove ljudske rase (1. Korinćanima 15:45). Drugi Adam, naravno, je Isus Hrist, i kao što je čitava ljudska rasa stvorena u tom jednom čoveku, prvom Adamu, tako je postojanje novog čovječanstva u tom drugom Adamu, Isusu Hristu. Ovo je veličanstvena istina i ona je ključ za razumijevanje kako da pobjegnemo od grijeha i da živimo život koji je ugodan Bogu.
Razmislimo o životu koji je dat onima koji primaju Hrista. U Isusovom životu apsolutno nema grijeha. Ovaj život je život koji je savršen u svakom pogledu.To je život besprekorne pravednosti, život koji je pun dobrih djela Božjih i potpuno prihvatljiv Bogu.
Ova dva života su međusobno sasvim suprotna. U jednom postoji samo iskvarenost – ne postoji ništa dobro i to se ne može promijeniti, bez obzira koliko naporno pokušavali, jer je nemoguće da čovjek promijeni svoju prirodu. Možemo sakriti zagađenost neko vrijeme, ali ne možemo učiniti ništa da ga uklonimo. Ali u životu drugog, poslednjeg Adama, postoji samo pravednost – postoji čista dobrota i to ne može biti umanjeno niti pokvareno. Kada to pravilno razumijemo, jasno ćemo vidjeti da ono što nam je najpotrebnije nije obrazovanje, ni veća moć volje, ni pomoć, ni reforma – ništa od toga ne može učiniti život prvoga Adama dobrim životom. Ove stvari same po sebi skrivaju unutrašnje zagađenje i varaju nas! Jedina nada je da se život prvog Adama može uništiti i da život drugog Adama može postati naš. To je apsolutno jedina nada. Izvan ovoga svi smo mrtva stvorenja, osuđena za vječnost. To je upravo ono što je Bog učinio za nas u slavnom evanđelju Njegovog Sina Isusa Hrista.
“Zato, dakle, kao što je sagrešenjem jednog na sve ljude došla osuda, tako i pravdom jednog dođe na sve ljude opravdanje života. Jer kao što su neposlušnošću jednog čoveka mnogi postali grešnici, tako će i poslušnošću jednoga mnogi postati pravedni.” (Rimljanima 5: 18-19)
Novorođenje
Isus nam je jasno rekao da niko ne može vidjeti kraljevstvo Božje ako se ne nanovo rodi (Jovan 3:3). Novorođenje je prelazak iz mrtvog, izopačenog Adamovog života u živu, čistu, moćnu egzistenciju, sam život Gospoda Isusa Hrista. Ovo je stvarno iskustvo, a ne samo nešto simbolično. Kada smo ponovo rođeni u Hristu, Bog nas gleda i vidi kao pravedne, ali ono što On vidi nije laž. Mi smo istinski pravedni jer smo zaista dobili život Isusa Hrista a Hristov život je svet i pravedan! Ako imam ovaj život, kako je moguće da nisam pravedan? To je sami Hristov život, Njegovo istinsko postojanje koje postaje moje u novom rođenju!
“Dakle, ako je neko u Hristu, on je novo stvorenje. Ono što je staro prošlo je, i evo, novo je nastalo.” (2. Korinćanima 5:17)
Vidite da je to isti princip kao sa životom koji smo dobili od prvog Adama. Nismo pokušali da primimo taj život, niti smo pokušali da kopiramo Adamov život. Bio je naš čisto po nasleđu. Na isti način, život koji primamo u Hristu ne postaje naš usled naših pokušaja da ga kopiramo. Postoji samo jedan način na koji ga možemo primiti, a to je nasledstvo. Život nam se mora prenijeti novim rođenjem. Mi smo rođeni u ovo novo postojanje. Kada se to desi, onda primamo kvalitete ovog novog Adama, baš kao što smo primili kvalitete starog Adama kad smo se prvi put rodili.
“Zaista, jednim Duhom svi smo kršteni da budemo jedno tijelo – bili Judejci ili Grci, bili robovi ili slobodni – i svi smo jednim Duhom napojeni.” (1. Korinćanima 12:13)
Tako sada shvatamo da je naša jedina potreba da razumijemo i saznamo kako možemo da pređemo iz života i postojanja prvog Adama u život i postojanje poslednjeg Adama.
Priznajemo da su sve naše borbe i napori uzaludni i da neće proizvesti ništa osim frustracije. Možemo vidjeti da svi grešnici dijele isti iskvareni Adamov život i da nijedan grešnik nije bolji od drugog. Društvo uopšte (a naročito religiozni ljudi) osuđuju lopova, pedofila, silovatelja, serijskog ubicu, zavisnika od pornografije, manipulatora-prevaranta, homoseksualca itd. Ali, ako oni koji osuđuju ove grešnike skrivaju zlobu ali gaje zle jezike, imaju napade gnjeva i požudne misli i još su pohlepni, kakva je razlika između ove dvije grupe ljudi?
“Jer ko god drži cijeli Zakon, pa ipak zastrani u jednom, postao je odgovoran za sve.” (Jakov 2:10)
Nema grijeha u životu Isusa Hrista i kad god prepoznamo da sami živimo u grijehu, to nam jednostavno govori da ne posjedujemo Hristov život i da još uvek živimo u izopačenom, bespomoćnom, izgubljenom Adamovom životu. Zbog našeg obrazovanja i okolnosti našeg rođenja neki od nas su u stanju da se odupru otvorenijim grijesima, ali to ne mijenja činjenicu da svi dijelimo isti zagađeni život koji se ne može popraviti i osuđen je na smrt!
Tako nas je Bog u svom Sinu nanovo stvorio. U životu drugog Adama postoji sve što nam je ikada moglo biti potrebno. Tu je mudrost, pravednost, posvećenje i otkupljenje (1 Kor. 1:30), u stvari, u Njemu je sva punina Božanstva (Božanska priroda) i Riječ Božja nam govori da smo u Njemu kompletni (Kol. 2:9.10). Šta je značenje ove reči “kompletni?” To znači da u Isusu imamo apsolutno sve što nam je ikada bilo potrebno ili će nam ikada biti potrebno. U Efescima 1:3 se govori da nas je Bog blagoslovio svim duhovnim blagoslovima na nebesima, u Hristu Isusu.
Kakva velika privilegija da primimo sam život Božjeg Sina! Da li shvatamo šta to znači? Da li razumijemo da nas je Bog prihvatio u Voljenom (Efe 1:6)? Možemo li shvatiti realnost da je Hrist zaista naš život (Kol. 3:4)? Kako je divna ljubav našeg Oca prema sinovima ljudskim! Kakav divan dar nam je dao u Sinu Isusu Hristu! Sada, u Hristu, mi smo sinovi i kćeri samog Boga! Možemo doći do Boga znajući da su u Isusu, naši životi grijeha, frustracije i krivice, mrtvi, razapeti sa Hristom. Sada se možemo približiti Ocu slave puni pouzdanja i slobode znajući da što god tražimo, to je u ime Njegovog Sina – s punim priznanjem da smo u Njemu voljena Božja djeca, primivši svaku privilegiju koja pripada Isusu Hristu! Postali smo dio Hristovog tijela, učesnici samog Isusovog života, postojanje u kojem je grijeh pobijeđen i razapet, život čiste pravednosti koji je u potpunosti življen za Boga. (Rim. 6:22)
Jedan čovjek
Hajde da ovo malo razjasnimo. Postoji samo jedna osoba koja je pravedna i zato postoji samo taj jedan koji može da bude spašen.To je ono što je Bog znao od samog početka, i to je bio njegov plan, njegova skrivena namjera da cjelokupno spasenje bude u tom jednom čoveku (Efe 1:10). Taj čovjek je Isus Hrist i svi koji su spašeni biće spašeni samo ako postanu dio Isusa, samo ako Njegov život i postojanje postanu njihov život i postojanje zato što je On jedini koji se može spasiti. Nema drugog načina,
“I ni u kom drugom nema spasenja, jer nema drugog imena pod nebom datog među ljudima kojim bi se mi mogli spasiti.” (Djela 4:12)
Problem je u tome što su mnogi od nas pokušali da poboljšaju stari adamovski život. Krstili smo se, odlučili da napravimo novi početak, čak smo se ozbiljno molili Bogu tražeći Gospodnju pomoć i silu Svetog Duha. Čak smo priznali da ne možemo učiniti ništa i pokušali smo da zavisimo od Gospoda da to učini za nas. Ali u svemu tome, ono što smo pokušavali da uradimo je da reformišemo adamovski život. Nadali smo se da ćemo zahvaljujući Božjoj milosti i našim marljivim naporima moći da prevaziđemo naš urođeni grijeh i jednog dana postanemo savršeni, ali u Adamu je to bilo nemoguće. Jedini način je da umremo duhovno, da budemo vaskrsnuti (ili ponovo rođeni) duhovno, u Hristov život. To je jedini način da pobjegnemo od našeg adamovskog života.
Prvo, moramo se predati Isusu Hristu u istinskom pokajanju, tako da u Njemu možemo umrijeti starom životu. Samo tada možemo iskusiti snagu Njegovog vaskrsenja i ući u njegov vlastiti život u kojem su grijeh i smrt ukinuti. Ako nismo ubjeđeni da naš život nije dobar i da nismo u stanju da živimo život po Božijoj volji, zašto bi nam onda trebao Isus? Ali pošto prepoznajemo istinu da u prvom Adamovom životu (naš život) nema nade za nas, rado ćemo se predati Isusu. Mi ćemo se okrenuti od sebe i dati mu punu kontrolu nad našim životima. To je iskustvo koje se naziva pokajanje i predanje, a na nekim mjestima Biblija ga čak naziva “smrću”.
Naravno, ne umire fizičko tijelo. Fizičko, grešno tijelo će biti sa nama dok Isus ne dođe ponovo da ga promijeni. Međutim, ovo fizičko tijelo nije pravi korjen našeg problema sa grijehom i nije ono što će Isus usmrtiti. Pravi problem je ono što se naziva “tjelesnim umom”. To je egocentričan život, stav samo-traženja, samo-očuvanja. To je nešto što se nalazi u umu čovjeka, ali je veoma stvaran dio našeg postojanja. To je ono što je Isus ubio kada je umro svojoj volji i žrtvovao svoj život, birajući Očevu volju. Sada, kroz moćnu silu Svetog Duha, Isus ulazi u naš um u novom rođenju i razapinje sebični egocentrični život tako da od tada više ne živimo za sebe, već samo za Boga.
“Znajući da je naša stara ličnost zajedno s njim razapeta, kako bi se naše grešno telo onemogućilo, da više ne robujemo grehu. Jer ko umre, oslobađa se grijeha.” (Rimljanima 6:6-7)
“Jer smrću kojom je umro, umro je grijehu jedanput, a što živi, Bogu živi. Tako i vi, smatrajte sebe mrtvima grehu, a živima Bogu u Hristu Isusu Gospodu našem.” (Rimljanima 6:10-11)
Sveti spisi su jasni po ovom pitanju. Biblija ne zna ništa o polovičnom hrišćanstvu, mi smo ili duhovno mrtvi ili živi, ili smo u tijelu ili u duhu, u Adamu ili u Hristu, grešnici ili sveci. Biti jedno, biti rob grijeha i biti slobodan od pravednosti, ili biti drugo – rob pravednosti i oslobođen grijeha (Rimljanima 6: 20,22).
Danas je hrišćanski svijet prihvatio grijeh kao prirodan način života čak i za hrišćane. Utješili su sebe mislima da “ako neko i počini grijeh, kod Oca imamo zastupnika- Isusa Hrista, pravednika.(1. Jovanova 2:1).” Dakle, u većini slučajeva jedina razlika između zvaničnih hrišćana i otvorenih nevjernika je vrsta grijeha, i stepeni grijeha koje čine. Oni su se uvjerili da Bog može odmah dati pobjedu pijancu, prekršitelju subote i preljubniku, ali da se mora kretati sporije u slučaju “uglednih” grijeha kao što su pohlepa, ljutnja, gnev, zloba,zao govor, kritika, nedostatak ljubavi…
Međutim, kada se čini da ljudi prevazilaze jedan grijeh, ili neke grijehe, ali ne i sve grijehe, to nam jednostavno govori da oni nisu uistinu pobijedili i da je moć kojom su “prevladali” nije Božja snaga, već prije snaga lične volje. Oni su sposobni da marljivim naporima steknu ovladavanje sobom u kontroli nekih djela, ali srce ostaje pod kontrolom ega i pobune protiv Boga. Takva osoba je i dalje rob i samo vara sebe da pobjeđuje grijeh.
Kako zadobiti ovaj život
Veliko pitanje je kako možemo dobiti ovaj život koji je samo u Isusu? Kako možemo da pobjegnemo od postojanja u prvom Adamu? Kako možemo umrijeti za grešni, tjelesni um, i biti vaskrsnuti u život pravednosti? Ako se život pravednosti nalazi samo u Isusu i potpuno je dostupan u Isusu, onda sigurno najveće pitanje za sve grešnike mora biti: “Kako mogu dobiti taj život? Kako mogu ući u Isusovo postojanje?
Postoje ljudi koji su se iskreno i marljivo trudili da dostignu takav život. Godine teškog rada, samoodricanja, mučenja samog sebe su uložene u potragu za pravednošću i mnoge šeme su izmišljene da bi ljude izbavile od grijeha. Samo jedan plan je ikada funkcionisao ili može funkcionisati i to je plan koji su osmislili Bog i njegov Sin. Ovaj plan je tako veličanstven i tako jednostavan da je veliki broj religioznih ljudi odbio da ga prihvati. Evo kako je apostol Pavle objasnio taj proces.
“Tom blagodaću spaseni ste kroz vjeru. I to nije od vas, dar je Božji. Ne od djela, da se niko ne bi hvalio. Jer mi smo njegovo djelo, stvoreni u Hristu Isusu za dobra djela, koja je Bog unaprijed pripremio da u njima hodimo.” (Efe 2:8-10)
Pavle kaže da je to po vjeri (samo). Djela nisu uključena. To je Božji dar, i evo kako se to događa:
Mi smo Njegova majstorska djela. Šta to znači? To znači da nas je On stvorio, mi smo napravljeni Njegovim rukama, ali da li se to odnosi na to kada smo rođeni ili začeti u majčinoj utrobi? Apsolutno ne. On govori o našim životima kao hrišćana, životima onih koji su spašeni blagodaću kroz vjeru. Mi smo Božje djelo i stvoreni smo u Hristu Isusu. Razmisli o ovome. Odakle potiče ovaj život novog stvaranja? Zašto živimo pobjedničke živote koje sada živimo? To je zato što smo stvoreni u Hristu Isusu. Život koji sada živimo nastao je u Njemu. Sve što radimo je da ga primamo, milošću kroz vjeru. To je Božji dar. Život pravednosti, život pobjede nad grijehom nije nešto što sami stvaramo ili postižemo naporima, to je nasleđe! To je nešto što primamo kao dar kada primimo Hristov život! O hvaljeno Njegovo ime!
Čak i mnogi iskreni hrišćani osjećaju da moramo ostvarivati pravednost djelima! Oni vjeruju u opravdanje samo vjerom, ali posvećenje vjerom i djelima. Ipak, apostol Pavle kaže da ne samo na početku hrišćanskog puta mi zavisimo samo od vjere, već na svakom koraku. Mi treba da nastavimo da hodamo na isti način kao što smo primili Gospoda (Kol. 2:6). Bitka koju moramo boriti naziva se “dobra borba vjere” (1. Tim. 6:12).
Ne možemo se ubiti da bi smo se ponovo rodili. Oba ova procesa raspeća i novog rođenja su u potpunosti djelo Hrista, Sina koji nas čini „zaista slobodnima“. Naš posao je da vjerujemo istini, da vjerujemo u ono što kaže Božija riječ. Ovo Božje djelo u Hristu proizvodi “novo stvorenje” (2. Kor. 5:17), novog čovjeka stvorenog na Hristovu sliku, ispunjenog Hristovim životom, dijelom ličnog Hristovog postojanja, čija je velika želja da izvršava Božju pravednu volju. Čak šta više, baš kao što ga je Adamova priroda učinila robom grijeha sa stalnom sklonošću ka zlu, tako da ga sada njegova nova priroda (Hristova priroda) čini robom pravednosti sa stalnom sklonošću da čini ono što je dobro. To je Božje djelo i to sasvim samo Božje djelo. U ovom karakteru, ovoj odjeći pravednosti ne postoji jedna nit koja se proizvodi ljudskim radom.
Sve što čovjek može da uradi je da prihvati dar koji je tako slobodno dao Bog u Hristu. Apsolutno ništa više ne može. Apostol Pavle je nedvosmislen u vezi ovoga da kaže:
“Ali čovjeku koji se ne uzda u ono što radi, nego vjeruje u onoga koji opravdava bezbožnika, njegova vjera se uračunava u pravednost. “ (Rimljanima 4:5)
Napustiti sebe
Kada prepoznamo izopačenost naše adamovske prirode, kada vidimo našu potpunu bespomoćnost i bezvrjednost, onda ćemo se okrenuti od svih ličnih napora, od svake zavisnosti od samog sebe. Tada ćemo se istinski pokajati, ne samo od naših grijeha, već i od korjena našeg problema sa grijehom – egoističnog života. Vidjećemo da odricanje od grešnih postupaka nije dovoljno dobro, vidjećemo da se moramo odreći od Adamovog života, egoističnog života koji je izvor svih grijeha. Tada ćemo razumjeti i vjerovati da je naša jedina nada da ćemo ikada ispravno živjeti samo u Božjem daru. Sav napor će biti napušten i mi ćemo se baciti pred Hrista. Tada, i samo tada, istinska pravednost će se pojaviti u našim životima dok mu dopuštamo potpunu kontrolu, i dok mi, vjerom, prihvatamo i živimo tu stvarnost da je Njegov život postao naš život i da smo mi dio njegovog vlastitog pravednog postojanja, tako ćemo živjeti Njegov savršeni život. To je istina, jednostavna istina Božje riječi.
Pitanje je hoćemo li prihvatiti ovu istinu svim našim srcem? Hoćemo li u punoj vjeri prihvatiti divnu stvarnost koju nam je Bog dao u Isusu, potpuni odgovor na problem grijeha? Hoćemo li priznati i živjeti od stvarnosti da je to Njegovo djelo i da ne uključuje ništa od ljudskog rada i da je naša jedina potreba da vjerujemo i da nastavimo da vjerujemo? Završimo sa nekim relevantnim riječima apostola Pavla.
“Dakle, šta ćemo reći? Da su neznabošci, koji ne slijediše pravednost, dostigli pravednost, pravednost koja je od vjere. A Izrael, koji je sledio Zakon pravednosti, nije uspio da postigne svrhu tog Zakona. Zašto? Zato što ga nije tražio vjerom, nego djelima. Spotakli su se na „kamen spoticanja” (Rimljanima 9:30-32)
