Podgorica, Crna Gora
www.hriscanskamreza.net
info@hriscanskamreza.net
zdravkovucinic@yahoo.com

Isus Hrist je u iskustvu usavršio novi ljudski život koji će dati grešnicima

Isus Hrist je kroz utjelovljenje, život, smrt i vaskrsenje usavršio novi ljudski život koji će biti dat grešnicima kroz novorođenje kako bi se spasili.

 

Hristovo utjelovljenje

Isus Hrist je jedinorođeni Sin Božji od vječnih vremena,1. i prije oko 2000 godina došao je u svijet, rodio se kao čovjek ili utjelovio, da bi spasio čovjeka.

„A pošto su ta djeca sudionici tijela i krvi, tako i on sam uze udjela u tome…“ (Jevrejima 2:14).

„Rodiće sina, a ti ćeš mu dati ime Isus, jer će on svoj narod spasti od grijeha njihovih“ (Matej 1:21).

Isus Hrist se morao utjeloviti da bi u iskustvu proživio i usavršio spasonosni ljudski život. Novi ljudski život je potreban za spasenje ljudi, ali ne bilo kakav ljudski život već ljudski život u kojem je u iskustvu anuliran i nadvladan stari život sa svim posljedicama. To je ljudski život koji u iskustvu mora biti snažniji od tjelesne grešne ljudske prirode, odnosno da stavljanje Božje volje ispred svoje volje mora u iskustvu biti snažnije od stavljanja svoje volje ispred Božje volje.

 

Hristov život

Isus Hrist je u iskustvu proživio pravedan ljudski život, a to znači živio je po Božjoj volji, u savršenoj poslušnosti Bogu.

„A Isus im je rekao: Moja je hrana da vršim volju onoga koji me je poslao i da dovršim njegovo djelo“ (Jovan 4:34).

„Moj sud je pravedan, jer ne vršim svoju volju, nego volju onoga koji me je poslao“ (Jovan 5:30).

„Ako držite moja uputstva, ostaćete u mojoj ljubavi, kao što sam ja održao Očeva uputstva i ostajem u njegovoj ljubavi“ (Jovan 15:10).

Isus Hrist se suočio sa najtežim životnim iskušenjima i okolnostima u kojima se čovjek može naći: suočio sa skromnim i siromašnim životom, sa glađu, sa odbacivanjem i izdajom od ljudi, uključujući i najbliže, suočio se sa uzdizanjem i uzvisivanjem od ljudi, suočio se sa najvećim čudima u istoriji čovječanstva, sa najvećom silom koja može biti dostupna čovjeku, suočio se sa ljudima iz svih slojeva društva i ljudima različitih osobina (siromašnima, bogatima, religioznima, neznabošcima, obrazovanima, neobrazovanima, bezakonicima, licemjerima), suočio se sa državnim i religijskim vlastima, suočio se lično sa Sotonom i demonima, suočio se sa provokacijama, prijetnjama, uvredama, sa teškim fizičkim batinama i mučenjem, sa neshvatljivom duševnom agonijom kada je ostavljen od Boga na krstu Golgote, suočio se sa najbolnijom fizičkom smrću i u konačnom suočio se sa Bogom u situaciji kada Ga je Bog ostavio da umre razapetog na krstu.

Isus Hrist je u iskustvu nadvladao najteža životna iskušenjima i okolnosti u kojima se čovjek može naći tako što je uvijek stavljao Božju volju na prvo mjesto. On je na taj način usavršio ljudski život koji će biti dat čovjeku da bi se spasio.

„…Iz onoga što je pretrpio naučio se poslušnosti. I savršivši se, postao je svima koji su mu poslušni uzrok vječnog spasenja…“ (Jevrejima 5:8-9).

„Jer naš prvosveštenik je neko ko ne samo što može da saosjeća s nama u našim slabostima, nego je i poput nas iskušan u svemu, ali nije zgriješio. Pristupimo, dakle, slobodno prestolu blagodati, kako bi stekli milosrđe u nalaženju blagodati kad nam zatreba pomoć“ (Jevrejima 4:15-16).

Isus Hrist je u svim situacijama postupio prema Božjoj volji. Nije sagriješio ni u mislima, ni u riječima, ni u djelima, do smrti.

„Jer u onome u čemu je i sam pretrpeo, budući iskušan, on može pomoći onima koji su iskušavani“ (Jevrejima 2:18).

Hrist je kroz pravedan život obezbijedio pravednost onima koji prime Njegov život.

 „Jer Hrist je ispunjenje Zakona, za pravednost svakom koji ga vjeruje“ (Rimljanima 10:4).

„Od njega ste vi u Hristu Isusu, koji nam posta mudrost od Boga i pravednost i posvećenje i iskupljenje; da bi bilo kao što je napisano: Ko se hvali, neka se hvali Gospodom” (1. Korinćanima 1:30).

 

Hristova smrt

Isus Hrist je kroz smrt na krstu Golgote usmrtio stari život sa svim posljedicama, usmrtio “starog čovjeka”, usmrtio  grijeh.

„…Znajući ovo, da je naš stari čovek bio razapet zajedno s njim… (Rimljanima 6:6).

„Ali sada, na svršetku ovog poretka, pojavio se jednom zauvjek da svojom žrtvom odstrani grijeh“ (Jevrejima 9:26).

Hrist je na krstu došao u stanje ili položaj tjelesnog grešnog čovjeka, u položaj “starog čovjeka”, a to je položaj razdvojenosti od Boga koji vodi u vječnu smrt, kada Ga je Bog ostavio tako što je povukao svoj Duh od Njega.

„Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ (Matej 27:46).

Razdvojenost od Boga je stanje kada bi svako živo biće stavilo svoju volju ispred Božje volje. To je realno stanje čovječanstva da nema Božje milosti. Hrist je u tom stanju stavio Božju volju ispred svoje – umro je poslušan Bogu, ono što ni jedan čovjek razdvojen od Boga ne bi mogao, iako je ostavljen od Boga da umre zauvijek kao da je grešnik.

„Osim toga, kad je po obličju postao čovjek, ponizio se i postao poslušan sve do smrti, i to smrti na krstu“ (Filipljanima 2:8).

Hrist je na krstu doveden u položaj grešnika, iako nije bio grešnik, samo da bi obezbijedio spasenje grešnicima.

„Ali Gospodu bi volja da ga razbije, on ga je doveo da bude ranjen…“ (Isaija 53:10).

„Zar da ne pijem čašu koju mi je Otac dao” (Jovan 18:11).

Hrist je na krstu ostavljen od Boga da bi mogao obezbijediti spasenje tako što će u iskustvu, kroz poslušnost do smrti, anulirati i nadvladati grijeh – anulirati i nadvladati stanje tjelesne grešne prirode, anulirati i nadvladati “starog čovjeka”, a to je stanje razdvojenosti od Boga u kojem ni jedno živo biće ne može biti poslušno Bogu.

„Onoga koji nije znao greha, učini grehom nas radi, da mi postanemo pravednost Božja u njemu“ (2. Korinćanima 5:21).

„Ali on bi ranjen za naše prestupe, slomljen za naša bezakonja; kazna za izopačenost bješe na njemu našeg mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. Svi mi kao ovce zalutasmo, svaki od nas se okrenu svojim putem, a Gospod je položio na njega bezakonje svih nas“ (Isaija 53:5-6).

Hrist je iz položaja grešnika u iskustvu anulirao i nadvladao grijeh, ono što grešnik nije mogao da učini i zbog čega mu je trebao Spasitelj da to uradi umjesto njega. Hrist je umro grijehu, usmrtio je tjelesnu grešnu prirodu, usmrtio je “starog čovjeka”, ne potčinivši im se do smrti tako što je stavio Božju volju ispred svoje pristavši da umre zauvijek. Hrist je na ovaj način, onima koji prime Njegov život, u iskustvu obezbijedio spasenje od grijeha – smrt grijehu, smrt tjelesnoj grešnoj prirodi, odnosno smrt “starog čovjeka”.

„…Znajući ovo, da je naš stari čovek bio razapet zajedno s njim, kako bi se naše grešno tijelo onemogućilo, da više ni u kom slučaju ne robujemo grijehu, jer onaj ko je umro, oslobođen je grijeha“ (Rimljanima 6:6-7).

„A ako smo umrli s Hristom, vjerujemo da ćemo i živjeti s njim. …Jer smrću kojom je umro, umro je grijehu jedanput, a što živi, Bogu živi. Tako i vi, smatrajte sebe zaista mrtvima grijehu, a živima Bogu u Hristu Isusu Gospodu našem“ (Rimljanima 6:8-11).

„Jer je jednim žrtvenim prinosom za svagda učinio savršenima one koji bivaju posvećeni“ (Jevrejima 10:14). 

„…Posvećeni prinošenjem tijela Isusa Hrista jednom zauvijek“ (Jevrejima 10:9-10).

„Onome koji nas voli i koji nas je svojom krvlju oprao od naših grijeha…“ (Otkrivenje 1:5).

„…Tako je i Hrist bio jednom zauvijek prinesen da ponese grijehe mnogih“ (Jevrejima 9:28).

 

Hristovo vaskrsenje

Bog je vaskrsnuo Isusa Hrista iz mrtvih zato što je bio poslušan Bogu do smrti.

„Neka u vama bude sklonost koja je u Hristu Isusu, koji, iako je bio u Božjem obličju, nije se grabio da bude jednak sa Bogom, već se odrekao samog sebe i uzeo obličje sluge i postao sličan ljudima. Osim toga, kad je po obličju postao čovjek, ponizio se i postao poslušan sve do smrti, i to smrti na krstu. Zato ga je Bog i uzvisio i dao mu ime koje je iznad svakog imena, da se u Isusovo ime savije svako koljeno onih koji su na nebu i onih koji su na zemlji i onih koji su pod zemljom, i da svaki jezik prizna Isusa Hrista za Gospoda, na slavu Boga Oca“ (Filipljanima 2:5-11).

Hrist se kroz poslušnost Bogu do smrti, iako na krstu ostavljen od Boga, pomirio i povezao sa Bogom, ono što Adam i njegovi potomci nijesu mogli da učine i zato su bili izgubljeni.

„…Pomirivši njegovom krvlju na krstu sve u njemu…“ (Kološanima 1:20).

„Jer ako smo, dok smo još bili neprijatelji, bili pomireni s Bogom smrću njegovog Sina…“ (Rimljanima 5:10).

Bog se zauvijek povezao sa Hristom prilikom vaskrsenja.

„…Kao što je Hrist vaskrsnut iz mrtvih slavom Očevom…“ (Rimljanima 6:4).

„Ali Bog ga je vaskrsnuo oslobodivši ga okova smrti, jer nije bilo moguće da ga smrt zadrži“ (Djela apostolska 2:24).

Vaskrsenjem Isusa Hrista obezbijeđeno je spasenje čovjeka, jer je On prethodno proživio i iskusio sve što je potrebno da bi čovjek primio spasonosni život i sada je živ da može dati svoj život.

Hrist je vaskrsnuo u besmrtnom tijelu koje će dobiti svi oni koji će biti spašeni.

„A naše je građanstvo na nebesima, odakle željno očekujemo spasitelja, Gospoda Isusa Hrista, koji će naše poniženo tijelo preoblikovati da bude poput njegovog slavnog tijela, silom kojom može sve da pokori sebi“ (Filipljanima 3:20-21).

„Jer ovo raspadljivo mora da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno mora da se obuče u besmrtnost. A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti reči koje su napisane: Smrt je uništena u pobjedi“ (1. Korinćanima 15:53-54).

Vaskrsenje mrtvih, onih koji će biti spašeni, desiće se prilikom Hristovog drugog dolaska na Zemlju.

„Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Hristu svi oživjeti. Ali svako u svom redu: Hrist kao prvina, a zatim, za vreme njegovog dolaska, oni koji su Hristovi“ (1. Korinćanima 15:22-23).

Posljednja generacija spašenih na Zemlji, oni koji neće umrijeti prije Hristovog drugog dolaska, dočekaće Hrista živi i tada će se njihovo tijelo preobraziti u besmrtno.

„Jer ako vjerujemo da je Isus umro i vaskrsnuo, onda će Bog i one koji su umrli u Isusu dovesti s njim. Jer ovo vam govorimo po Gospodnjoj riječi: mi živi, koji ostanemo do dolaska Gospoda, nećemo preteći one koji su umrli, jer će sam Gospod sići s neba sa zapovjedničkim pozivom, s glasom arhanđela i s Božjom trubom, i mrtvi u Hristu ustaće prvi. Zatim ćemo mi živi, koji ostanemo, biti zajedno s njima odneseni u oblacima da se sretnemo s Gospodom na nebu. I tako ćemo uvijek biti s Gospodom. Zato tješite jedni druge ovim riječima“ (1. Solunjanima 4:14-18).

 

Šta sadrži život Isusa Hrista (sažetak)

Život Isusa Hrista, drugog Adama, je:

  • povezan sa Bogom u iskustvu
  • pravedan u iskustvu (duhovan-Božja volja ispred svoje volje)
  • besmrtan u iskustvu (vaskrsnut iz mrtvih u besmrtnom tijelu)

Isus Hrist je kroz utjelovljenje, život, smrt i vaskrsenje u iskustvu anulirao i nadvladao stari život sa svim posljedicama – anulirao i nadvladao tjelesnu grešnu prirodu, “starog čovjeka”, smrt. Svi oni koji prime Njegov vaskrsli život primaju spasenje jer je u Njegovom životu sadržano u iskustvu sve što je potrebno za spasenje.

„Jer ako smo, dok smo još bili neprijatelji, bili pomireni s Bogom smrću njegovog Sina, koliko ćemo više sada, kad smo pomireni, biti spaseni njegovim životom“ (Rimljanima 5:10).

Kroz poslušnost Bogu do smrti, iz položaja razdvojenosti od Boga na krstu, u iskustvu je anulirana i nadvladana tjelesna grešna priroda razdvojena od Boga koju posjeduje svaki čovjek. Kroz poslušnost Bogu tokom života u iskustvu su anulirana i nadvladana sva iskušenja u koja se čovjek može naći. Kroz vaskrsenje iz mrtvih u iskustvu je anulirana i nadvladana smrt, i u iskustvu je anulirana i nadvladana razdvojenost od Boga.

Posjedovanjem Hristovog života čovjek posjeduje vječni život koji je u skladu sa Bogom.

„A u ovome je to svjedočanstvo: Bog nam je dao vječni život, i taj život je u njegovom Sinu. Ko ima Sina, ima život, a ko nema Sina Božjeg, nema život“ (1. Jovanova 5:11-12).

Nastavak

Prethodni nastavak

image_pdfimage_print

Reference   [ + ]

1. Za više informacija pročitati Identitet Isusa Hrista i Kada je Isus Hrist postao Sin Božji