Isus Hrist je u Bibliji identifikovan i kao Utješitelj, a za Utješitelja se kaže i da je Sveti Duh.
Zastupnici Trojstva tvrde da Isus nije Utješitelj, već da je to Sveti Duh, treća ličnost Božanstva, zato što Isus kaže da će vjernima poslati „drugog Utješitelja“ i to se tumači da nije Isus lično već Sveti Duh.
Utješitelj jeste Sveti Duh.
„I ja ću zamoliti Oca i on će vam dati drugog utješitelja da bude s vama uvijek, Duha istine, koga svijet ne može primiti, jer ga ne vidi i ne poznaje“ (Jovan 14:16-17).
A utješitelj, Sveti Duh, koga će Otac poslati u moje ime, on će vas poučiti svemu i podsjetiće vas na sve što sam vam govorio“ (Jovan 14:26).
Zaista, čitajući samo ova dva stiha može se steći utisak da je Utješitelj Sveti Duh, ali ne i Isus.
Pročitajmo sada kompletan tekst u Jovan 14 i dobićemo odgovor da je Isus Utješitelj. Zapazimo šta piše nakon što je Isus rekao da će Otac vjernima dati drugog Utješitelja.
„A vi ga poznajete, jer boravi sa vama i biće u vama. Neću vas ostaviti neutešene. Doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, ali vi ćete me vidjeti, jer ja živim, a i vi ćete živjeti“ (Jovan 14:17-19).
Isus kaže da učenici poznaju Utješitelja, jer boravi sa njima i biće u njima. Ko je boravio sa učenicima? Isus. Ko će biti u njima? Isus. Isus će Duhom biti u njima od Pedesetnice.
Isus zatim kaže da će On doći k njima i da ih neće ostaviti neutješene, i kažem im da će „živjeti“. Oni su bili i u tom trenutku živi, ali od Pedesetnice će primiti vječni život, Isusov život. Isus je prošao ljudsko iskustvo života na Zemlji, suočio se sa iskušenjima sa kojima se svi ljudi suočavaju, ostvario je pobjedu nad svim iskušenjima, na krstu je pobijedio grijeh razdvojenosti od Boga koji prouzrokuje tjelesnu ljudsku prirodu, pobijedio je Sotonu, pobijedio je smrt… Sve je to ostvario kroz vjeru i poslušnost Bogu. Bog Ga je vaskrsnuo i proslavio… U Isusovom životu realno su preokrenute posljedice života koji smo naslijedili od Adama, i zato je naše spasenje u primanju Isusovog Duha. Samo Isus može realno biti čovjekov Utješitelj, a ne navodno treće lice Božanstva, Sveti Duh.
„Jer u onome u čemu je i sam pretrpeo, budući iskušan, on može pomoći onima koji su iskušavani“ (Jevrejima 2:18).
„Iako je bio Sin Božji, iz onoga što je pretrpio naučio se poslušnosti. I savršivši se, postao je svima koji su mu poslušni uzrok vječnog spasenja…“ (Jevrejima 5:8-9).
Nastavak teksta o Utješitelju.
„U taj dan ćete spoznati da sam ja u Ocu svom, i vi u meni, i ja u vama. Ko ima moja uputstva i drži ih, taj me voli. A ko voli mene, njega će voljeti moj Otac, i ja ću ga voljeti i objaviću mu se“ (Jovan 14:20-21).
Isus ovdje govori o jedinstvu koje će imati sa učenicima kada se sjedini sa njima Duhom. Bog se na Pedesetnici Svojim Svetim Duhom sjedinio sa Isusovim Duhom, da bi Isus imao silu kao i Bog da bi mogao Duhom prebivati u vjernima i dodijeliti im pobjednički život.
„Dakle, pošto ga je Bog Otac uzvisio i dao mu da sjedi njemu zdesna i dao mu obećani Sveti Duh, izlio je na nas taj Duh, kao što vidite i čujete“ (Djela apostolska 2:33).
„Podigavši svog Sina Isusa, Bog ga je najprije poslao k vama da svakoga od vas blagoslovi odvraćajući ga od zla“ (Djela apostolska 3:26).
Nastavak teksta o Utješitelju.
„Na to mu je Juda, ali ne Iskariotski, rekao: Gospode, kako to da namjeravaš da se objaviš nama, a ne svijetu“ (Jovan 14:22).
Učenicima je očigledno bilo jasno da će im se Isus objaviti, a ne neko drugi, i zato su Ga pitali kako to namjerava da se objavi njima a ne svijetu. Učenike je zanimalo kako će im se Isus objaviti, a ne ko će im se objaviti, jer su shvatili da Isus govori o sebi kada govori o Utješitelju ili Svetom Duhu. Oni u tom trenutku nijesu razumjeli šta će se dešavati u bliskoj budućnosti kada Isus na Pedesetnici dođe da živi u Svom narodu Duhom.
„Još malo, i više me nećete vidjeti, a onda još malo, i vidjećete me: jer idem k Ocu. Tada su neki od njegovih učenika upitali jedan drugoga: Šta znači to što nam kaže: ‘Još malo, i nećete me vidjeti, a onda još malo, i vidjećete me’ i ‘jer idem k Ocu’” (Jovan 16:16-17).
Drugi iste vrste
Zanimljivo je da se riječi „drugog Utješitelja“ koje se pominju u Jovan 14:16, na grčkom jeziku kažu „allon Parakleton“, i izvedene su od „allos“ koja znači „drugi“, odnosno „drugi iste vrste“ i „Parakletos“ koja znači „utješitelj“, „zastupnik“, „advokat“, „savjetnik“, „pomagač“… Iz ovih grčkih riječi možemo izvući zaključak da je Utješitelj „drugi iste vrste“, odnosno u ovom konkretnom slučaju to je Isus ali u drugačijoj formi, u Duhu, u duhovnoj, nevidljivoj formi.
U grčkom jeziku postoji riječ „heteros“ koja znači „drugi različite vrste“, ali se za Utješitelja koristi riječ „allos“ koja znači „drugi iste vrste“ i to je, u ovom kontekstu, Isus u Duhu.
Zajedništvo sa Ocem i Sinom
„Isus mu je odgovorio: Ako me neko voli, držaće moje riječi, i moj Otac će ga voljeti, i doći ćemo k njemu i prebivaćemo s njim…” (Jovan 14:23).
Isus ovdje kaže, u nastavku istog razgovora sa učenicima, da će On i Otac doći i prebivati sa vjernima, što se zaista i desilo od Pedesetnice.
„A zaista naša je zajednica s Ocem i sa Sinom Njegovim Isusom Hristom“ (1. Jovanova 1:3).
„Ne molim samo za njih nego i za one koji povjeruju u mene posredstvom njihove riječi, da svi jedno budu, kao ti, Oče, što si u meni i ja u tebi; da i oni u nama jedno budu, da i svijet vjeruje da si me ti poslao. I dao sam im slavu koju si ti dao meni, da budu jedno kao što smo mi jedno, ja u njima i ti u meni: da budu savršeni ujedno, i da pozna svijet da si me ti poslao i da si imao ljubav k njima kao i k meni što si ljubav imao“ (Jovan 17:20-23).
Kroz Očevog Svetog Duha, i Otac i Sin se sjedinjuju sa vjernima – „da svi jedno budu, kao ti, Oče, što si u meni i ja u tebi; da i oni u nama jedno budu“.
A utješitelj, Sveti Duh, koga će Otac poslati u moje ime, on će vas poučiti svemu i podsjetiće vas na sve što sam vam govorio“ (Jovan 14:26).
Isus u trećem licu
Isus je često govorio o sebi u trećem licu i to je obrazac koji je više puta korišćen u Bibliji, što dodatno potvrđuje činjenicu da je On govorio o sebi kada je govorio o Utješitelju.
„Niko nije uzašao na nebo osim onoga koji je sišao s neba, Sina čovječijeg koji je na nebu. I kao što je Mojsije u pustinji podigao zmiju, tako i Sin čovečiji mora biti podignut…“ (Jovan 3:13-14).
„Ali kad Sin čovječiji dođe, hoće li naći vjeru na zemlji?“ (Luka 18:8).
„A ovo je život vječni: da poznaju tebe jedinog istinitog Boga i Isusa Hrista koga si poslao“ (Jovan 17:3).
Utješitelj nije mogao doći prije Isusovog proslavljenja
Isus je rekao i da On prvo mora otići da bi Utješitelj mogao doći vjernima.
„Za vaše je dobro što ja odlazim. Jer ako ne odem, utješitelj neće doći k vama, ali ako odem, poslaću ga k vama. …Ali kad dođe Duh istine, uputiće vas u svu istinu, jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti ono što čuje i objaviće vam ono što dolazi. To će me proslaviti, jer će uzeti od moga i vama objaviti“ (Jovan 16:7.13-14).
Zašto je Isus prvo morao da ode? Da bi bio proslavljen, da bi dobio silu od Oca da može prebivati u svim vjernima i doći im kao Utješitelj. Isus nakon proslavljanja može u svojoj tjelesnoj formi da bude na Nebu, ali Duhom može živjeti u svim vjernima.
„Poslednjeg i najvažnijeg dana praznika, Isus je ustao i povikao: Ako je neko žedan, neka dođe k meni i pije! Ko bude verovao u mene, kao što je rečeno u Pismu, iz njegovog tela poteći će reke žive vode. A rekao je to za Duh koji je trebalo da prime oni koji veruju u njega. Tada, naime, Duh još nije bio dat, jer Isus još nije bio proslavljen“ (Jovan 7:37-39).
„Gospod je taj Duh, a gde je gospodnji Duh, tamo je sloboda“ (2. Korinćanima 3:17).
„Onaj koji je sišao isti je onaj koji je i uzašao daleko iznad svih nebesa, da sve ispuni“ (Efescima 4:10).
„Neka Gospod Isus Hrist bude s tvojim duhom“ (2. Timoteju 4:22).
