Isus: Centralno ime hrišćanske vjere. Ali ko je On bio? Šta je biblijsko otkrivenje o njemu? Zašto je ovo ime opšte poznato na cijeloj planeti Zemlji u poslednjih 2000 godina i zašto je On i danas osoba o kojoj se najviše govori?
Nikada nije napisao knjigu, a ipak su o njemu napisani milioni knjiga. Nikada nije imao svoju ličnu porodicu, a danas se njegova porodica proteže na stotine miliona.
Pripremite se za ono što bi moglo biti vaše najveće životno otkriće. Nije dovoljno samo znati za osobu koja se zove Isus, već je izuzetno važno iskoristiti priliku da je lično upoznate nakon što ste saznali za nju. Nadam se da će ovo saznanje iz vas izvući želju da ga upoznate sami.
Isus je bio obećano Sjeme (potomstvo), koje se tražilo i očekivalo najmanje 4000 godina prije njegovog dolaska. Izbor koji su napravili naši praroditelji je donio pad stare ljudske rase. Bog je dao obećanje da će Sjeme žene jednom doći i uništiti sjeme koje je Sotona zasadio i na kraju uništiti samog Sotonu. Ovo obećanje je dato neposredno nakon što su Adam i Eva odlučili da se odvoje od Boga. Poznato je da je ovo obećanje prva poruka nade i nalazi se u 1. Mojsijevoj 3:15:
„Staviću neprijateljstvo između tebe i žene i između tvog sjemena i njenog sjemena. Ono će ti glavu zdrobiti, a ti ćeš ga u petu raniti.”
Prema ovom obećanju, Bog će stvoriti drugo ljudsko biće (Sjeme žene) koje će uništiti sebični život okrenut sebi, i dati svakom pojedincu rođenom u Adamovoj rasi još jednu priliku da izabere Boga. Prema obećanju, ovo biće (Sjeme žene) uništiće đavolji princip, a to je grijeh, a đavo će pokušati da ubije ovu osobu (kasnije poznatu kao Isus).
Isus je došao u liniji proročkog ispunjenja da izbavi Adamovu rasu od prokletstva osude i smrti. Biblija kaže da je na scenu na planeti Zemlji stigao „kad se vrijeme navršilo“, tačnije rečeno – u pravo vrijeme (Galatima 4:4).
Plan
Bog je osmislio plan po kome će njegov jedinorođeni Sin, Isus Hrist, doći na zemlju i pobijediti grijeh u njegovoj suštini, i pobijedivši grijeh postaće „poslednji Adam“. Stara ljudska rasa je tada mogla da odluči da se „ponovo rodi“ primanjem Njegovog života, što će ih pretvoriti u djecu nove rase – nove rase sa ocem Isusom Hristom! Ovaj izbor bi zauzvrat izbavio čovječanstvo iz stanja osude i smrti izazvanog izborom prvog Adama.
Isus je tada morao da se rodi u prvoj Adamovoj rasi, a kao Adamov sin morao je da preuzme princip grijeha na sebe i da ga uništi, čime je stekao pravo da bude novi otac.
Rođen je od djevice Marije kao čovjek, i prema poslanici Jevrejima rođenjem je dobio fizičko tijelo (njegova fizička priroda), ali unutar tog tijela boravio je Božanski duh (duhovna priroda) jedinorođenog Sina Božijeg. Sjetite se da smo rekli da je naš duh – naš pravi identitet.
U svojoj osnovi, princip grijeha je odvojenost od Boga. Isus je trebalo da bude postavljen u taj isti, od Boga razdvojeni položaj kao i ostalo čovječanstvo, iskusivši tako isto stanje kao i sva Adamova djeca. Tada bi iz tog stanja razdvojenosti morao da napravi takav izbor da se odluči za Boga a bez Božjeg uticaja. Sjetite se, sam Isus je rekao:
„Niko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac, koji me je poslao…“ (Jovan 6:44).
Prema tome, bez Božjeg uticaja nijedan čovek sam ne može odlučiti da izabere Boga.
Sjetite se vječnog principa pomenutog ranije, da je samo Bog dobar. U svemiru ne postoji stvorenje koje može biti dobro bez Boga. Adam je bio dobar na uslovan način i to zato što je bio u jedinstvu s Bogom. Čak i najviši oblik anđela, jednom odvojen od dobrog Boga, automatski će se okrenuti sebičnosti i zlu, kao što se desilo Luciferu i anđelima koji su odlučili da slijede njegov primjer.
Ovo je trebalo da bude pravi, istinski test za Božju prirodu. Isus, jedinorođeni Sin Božiji koji ima istu prirodu kao i Bog, bio bi podvrgnut stanju potpune odvojenosti od svog Oca i ostavljen sam da bira Boga, ali bez ikakvog uticaja Boga Oca.
Test
Test je konačno došao kada je Isus „učinjen grijehom“, mada On sam nikada nije zgriješio. Kako je On učinjen grijehom? Odgovor na to pitanje je jednostavan ako ste slijedili biblijska otkrića koja su ranije pomenuta. Važno je da prvo pravilno shvatimo šta je grijeh, a koji je u osnovi „odvojenost od Boga“.
Apostol Petar je rekao: „… Koji je sam ponio grijehe naše u tijelu svom na drvo…“ (1. Petrova 2:24).
„Na drvetu“ je mjesto gdje je Isus uzeo naše grijehe na sebe. On nije preuzeo naše grijehe u bilo kojem drugom trenutku svog života na ovoj zemlji.
Razmislite o ovoj ideji da Isus nosi naše sopstvene grijehe u svom tijelu. Kako to objašnjavate? Nikada nije zgriješio, pa kako je onda u svom tijelu nosio naše grijehe?
Zabludjeli crkvenjaci i teolozi pokušavali su da objasne ovu ideju na takav način da je to gotovo smiješno. Većina kaže da je Bog uzeo sve laži, krađe, preljube, ubistva i sve zabrane pomenute u Deset zapovijesti i stavio ih na Isusa. To je smiješno, jer je to nemoguće učiniti. Da li su laž, krađa i preljuba (samo neki od grijeha) nešto opipljivo što možete nekome natovariti na leđa ? Odgovor je odlučno NE!
Pa šta je to Bog učinio Isusu da bi On postao grijeh? Odgovor je jednostavan kada uzmete u obzir šta je Isus rekao dok je bio „na drvetu“.
Kako je pisao Matej, Isus je povikao:
„Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Matej 27:46).
To je presudna tačka za razumijevanje onoga što je Bog učinio Isusu.
U Isaiji 54:4, rečeno je:
„A On bolesti naše nosi i patnje naše uze na se, a mi smo mislili da mu Bog stvara nevolju, da ga on udara i da ga muči.“
Tada je Bog napustio sopstvenog Sina odvojivši se od Njega. Upravo to znači da je Isus učinjen grijehom.
Bog se odvojio od Isusa, ali Isus se nije odvojio od Boga, inače bi zgriješio. Otuda je odvajanje Boga Oca od svog Sina bio čin koji je učinio da On (Isus) postane grijeh. Prema tome, grijeh je odvajanje od Boga. U ovom stanju razdvojenosti bilo koje drugo stvorenje prirodno bi se okrenulo samoodržanju, spasavanju samog sebe, ali Isus koji je imao Božansku prirodu Svemogućeg Boga nije izabrao sebe, pobijedio je grijeh ne popuštajući sebičnosti u spašavanju sebe, i zato kada je umro, smrt ga nije mogla zadržati jer nije bio grešnik, što znači da se nije odvojio od Oca.
Zbog toga Ga je grob morao osloboditi jer nije On bio taj koji se odvojio od Boga. Isus je bio prvo biće u cijeloj vječnosti – prošlosti i budućnosti, od koga se Bog ikada razdvojio.
Isus je pobijedio grijeh ne okrenuvši se samoodržanju i spasavanju sebe. Smrt je pobijedio oslobađanjem od groba i napuštanjem groba zauvijek!
Knjiga Otkrivenje potvrđuje da je Isus, napuštajući grob, „uzeo ključeve hada i smrti“ izjavljujući,
„…Živ sam. Bio sam mrtav, i evo živim u vijekovima vijekova, i imam ključeve od smrti i hada“ (Otkrivenje 1:18).
Ovo je moćna izjava, jer kao što ćemo vidjeti kasnije, ovi ključevi su dati Isusovoj djeci.
