U priči o Jovu vidimo kako ga je Bog doveo do dna dozvoljavajući mu da izgubi djecu, imovinu i zdravlje. U izvjesnom smislu, čak je i ženu izgubio (koja ga je stalno kritikovala i zvocala mu) i svoja tri dobra prijatelja (koji su ga pogrešno shvatili i kritikovali).
Ispostavilo se da su njegovi prijatelji samopravedni propovjednici koji su uživali da ga gaze tako poniženog i nesrećnog. Nastavili su da ga “šutiraju” dok Bog u svojoj milosti nije to prekinuo. Usred svih ovih pritisaka Jov se opravdavao više puta. Ali kada mu je Gospod konačno progovorio, Jov je uvidio pokvarenost svoje samopravednosti – i pokajao se. On je bio pravedan čovjek. To je bilo dobro. Ali bio je ponosan na svoju pravednost. A to je bilo loše. Ali nakon što se Bog uhvatio “u koštac” sa njim Jov je bio slomljen. Od tada će slaviti samo Boga. I tako je ostvarena Božja namjera sa Jovom.
Obratite pažnju na ono što je Jov rekao Bogu kada je konačno bio slomljen: “Uho je moje slušalo o tebi, ali sada te i oko moje vidi” (Jov 42:5). To je bio Jovov Fanuel! I on je video lice Božje i njegov život je sačuvan. A kakav je bio rezultat toga? Pokajao se u prahu i pepelu (Jov 42:6). Ono što njegovi takozvani prijatelji nisu mogla postići i nakon nekoliko dana propovijedanja, Bog je postigao u Jovu za trenutak, otkrivanjem Svoje ljubaznosti. Božja ljubaznost je slomila Jova i dovela ga do pokajanja.
Većina ljudi čuje o Bogu od propovjednika. Ali ono što je nama zaista potrebno jeste naš susret sa Bogom – licem u lice, da zaista uvidimo Njegovu ljubaznost prema nama i njome budemo pobijeđeni. To se dogodilo i Petru. Sjećate li se šta je bila sledeća stvar koja se dogodila nakon što se Petar odrekao Gospoda, a pijetao je dvaput zakukurikao? Vidio je lice Gospoda. Petar je imao svoj lični Fanuel! Pročitali smo da se “Gospod okrenuo i pogledao u Petra” (Luka 22:61). I kakav je bio rezultat. Petar je izašao i gorko plakao (Luka 22:62). Isusov pogled, pun nježnosti i oproštanja, razbio je to grubo ribarsko srce.
Pod Starim zavjetom, Bog je obećao zdravlje, bogatstvo i mnoge materijalne blagoslove Izraelu. Ali jedan blagoslov je bio najveći od njih – onaj opisan u 4. Mojsijevoj 6:24-26. Čitamo da je Aronu bilo zapovijeđeno da narod blagoslovi ovako: „Neka te Gospod blagoslovi i neka te čuva. Neka te Gospod obasja svojim licem i neka ti bude milostiv. Neka Gospod obrati svoje lice k tebi i neka ti da mir.“
Nije li šteta što mnogi vjernici danas traže sporedne blagoslove zdravlje, bogatstvo (koje nevjernici takođe dobijaju i bez molitve) i emocionalna iskustva (od kojih su mnoga lažna) – umjesto da traže najveći blagoslov od svih koji može potpuno promijeniti njihove živote – susret sa Bogom licem u lice? Čak i ako se nikad ne obogatimo i nikad se ne iscjelimo, ako vidimo Gospodnje lice, to će zadovoljiti sve naše potrebe.
Jov je imao čireve po cijelom telu kada se sreo sa Bogom, ali nije tražio od Boga da ozdravi. Rekao je: “Vidio sam Gospodnje lice i to mi je dovoljno”. Trojica propovjednika koji su se pretvarali da imaju “razboritost” i “riječ od Boga” rekli su Jovu da je bio kažnjen zbog nekih tajnih greha u njegovom životu. I danas postoje takvi samoproklamovani proroci sa svojim lažnim “tako govori Gospod” porukama, koji dovode Božji narod pod osudu. Ali Bog nije prijetio Jovu presudom kao što su to trojica propovjednika. Bog nije razgovarao sa Jovom o njegovim neuspjesima, niti ga podsjećao na žalbe koje je ovaj podnosio protiv Boga kada je bio u nevolji. Bog je upravo pokazao Svoju ljubav prema Jovu koja se vidjela u ljepotama svemira koji je stvorio za čovekovo uživanje i životinjama koje je stvorio da bi služile čoveku. To je bilo otkrivenje Božje ljubavi koja je dovela Jova do pokajanja. Mnogi zloupotrebljavaju Božju ljubaznost. Ali Jova je ona dovela do pokajanja. A onda ga je Gospod blagoslovio dvostruko više od svega što je imao na početku.
Konačni Božji cilj u našem slamanju je da nas blagoslovi. Cilj koji je Gospod imao sa Jovom je bio da razbije njegovu samopravednost i ponos i učini ga slomljenim čovekom – kako bi mu Gospod mogao pokazati Svoje lice i obilno ga blagosloviti. Čak i materijalni i fizički blagoslovi koje nam Bog pruži mogu nas uništiti tako što nas odvlače od Njega, u slučaju da ne vidimo Njegovo lice iza svakog uspjeha i napretka. Koliko ima vjernika danas koji su se u materjalnom blagostanju odvojili od Boga. Jedan susret sa Gospodnjim licem može nas osloboditi od žudnje za bilo čim što ovaj svijet može ponuditi.
