Čovjek je stvoren savršen, sa dvije prirode – duhovnom i tjelesnom (fizičkom), dakle, imao je duh i tijelo (1. Mojsijeva 2:7, Zaharija 12:1, Matej 26:41, 1. Korinćanima 6:20, Jakov 2:26). Kada je Bog spojio čovjekov duh sa tijelom nastala je duša živa ili svjesno biće sa slobodnom voljom i svjesnim umom (volja, misli, razum, intelekt, emocije).
Bez Božjeg Duha u sebi niko od stvorenja ne može biti dobar, ljubav, pravedan, svet…, jer je samo Bog izvorno takav i On je izvor svega dobrog (Matej 19:17, 1. Jovanova 4:8.16, Psalmi 24:8, 86:5, Otkrivenje 15:3, 3. Mojsijeva 11:44, Jona 4:2).
Prema Bibliji, duh je život, u duhu je život (Luka 8:54-55, 23:46, Jovan 6:63, Djela apostolska 7:59, Jakov 2:26, Psalmi 104:29), i u tom smislu čovjekov duh je, stvaranjem, bio njegova životna povezanost sa Bogom, njegova životna sila, duhovna i moralna sila kroz koju je trebao da manifestuje Božje osobine i na taj način proslavlja Boga. Čovjekov duh je bio njegov stvarni identitet, ono što čovjek jeste stvaranjem od Boga, dok je tijelo služilo za skladan život na Zemlji. Čovjek je, dakle, svojom slobodnom voljom trebao da živi u duhu – duhovno, u zajednici sa Bogom (Rimljanima 1:9, Filipljanima 3:3, 4:23 1. Korinćanima 5:3-5, 6:17, Kološanima 2:5, 2. Timoteju 4:22), a da mu tijelo služi za funkcionisanje na Zemlji.
Odbacivanje Boga dovelo je čovjeka u ropstvo grijehu i smrti
Grijeh, odnosno odbacivanje Boga je uništilo čovjeka, njegova priroda je pala na niži nivo postojanja (1. Mojsijeva 2:15-16, 3:1-6). Razdvajanjem od Boga čovjekov duh je postao iskvaren i zao, a njegovo tijelo propadljivo, i sada je čovjek, ne samo postao smrtan, nego je slobodnom voljom činio ono što mu je u paloj prirodi – činio je grijeh, činio je ono što je suprotno Božjoj volji (1. Mojsijeva 3:7-13, 3:19, Juda 1:19). Ovo je nasleđe svih ljudi na Zemlji (Rimljanima 3:23, 5:12-19, 8:8, Galatima 3:22, Psalmi 51:5, Jovan 3:6). Ovo je posljedica razdvajanja od Boga koji je izvor i fizičkog i duhovnog života.
Zbog mrtve duhovnosti, mehanizmi tijela kod čovjeka su postali toliko dominatni da je čovjek prirodno postao rob sebe, odnosno rob grijeha – prirodno štiti sebe, čuva sebe, zadovoljava sebe, upravo ono što su mehanizmi tijela (Rimljanima 7:14-25, 8:7, Efescima 2:3). Iz te tjelesnosti, odnosno sebičnosti, proističu sva grešna djela (Galatima 5:19-21, Marko 7:21-22, Rimljanima 7:8).
Zahvaljujući Božjoj milosti uvijek su kroz istoriju postojali ljudi koji su se, kroz vjeru i zajedništvo sa Bogom, odupirali zlu i živjeli normalnim životima, ali sve do dolaska jedinorođenog Sina Božjeg Isusa Hrista na Zemlju niko nije bio oslobođen od grijeha, niko nije bio oslobođen od starog adamovskog identiteta (Jovan 7:37-39, 8:36, 14:16-20, Jevrejima 11:39-40).
Hvala i slava Bogu što nam je iz ljubavi dao na dar jedinorođenog Sina da nas spasi iz izgubljenog stanja koje se trebalo završiti vječnom smrću (Jovan 3:16, 1. Jovanova 4:14, Luka 19:10).
Šta je Hrist uradio za nas kao čovjek? Kako je obezbijedio spasenje?
Hristova žrtva na krstu Golgote je najvažniji događaj u Božjem planu spasenja. Hristova žrtva, kada se ispravno razumije, je ono što nas privlači Bogu, dokaz kakav je zaista Bog i da nam je sve oprošteno, a sve to da bi slobodno mogli doći k Njemu i primiti dar spasenja koji nam je obezbijedio kroz Hrista (Rimljanima 3:23-25, 5:6-10, Efescima 1:5-7, 1. Jovanova 2:2, 2. Korinćanima 5:18).
Hrist je na krstu Golgote bio u naš položaj, u položaj grešnog čovjeka – u duhu ostavljen od Boga, u tijelu izmučenom do krajnjih granica (Matej 27:46, Galatima 3:13, 2. Korinćanima 5:21).
Hrist je u takvoj situaciji na krstu trebao učiniti ono što grešnik čini – da se okrene sebi, da sačuva i zaštiti sebe, da zatraži od Boga da Ga spusti sa krsta… Ali naš Gospod je na krstu preokrenuo čovjekovu sudbinu – ostao je vjeran i poslušan Bogu do smrti, iako u duhu ostavljen od Boga i iako je tijelo bilo na vrhuncu patnji (Luka 23:46-47, Filipljanima 2:8).
Hrist je uradio ono što niko ne može, ostao je vjeran i poslušan Bogu iako ostavljen od Boga, i to samo zato što je bio jedinorođeni Sin Božji – po prirodi ljubav i dobar kao Bog (Matej 1:20, Luka 1:30-36, Kološanima 1:15, 2:9, Jevrejima 1:3).
Dakle, Hrist je za nas i umjesto riješio problem sa grijehom – potčinio je do smrti grešnu ljudsku prirodu, potčinio je do smrti prirodne tjelesne mehanizme zaštite i odbrane sebe, potčinio je do smrti starog čovjeka – dakle, potčinio je do smrti ono zbog čega je čovjek bio grešnik, odnosno rob grijeha (Rimljanima 6:6-7.10-11, 8:3-4).
Hrist je tako usavršio novi ljudski život u kome nema grijeha, u kome je tijelo potčinjeno.
Hrist je tako pobijedio Sotonu kao vladara ovog svijeta (Jovan 12:31-32, Jevrejima 2:14, Matej 12:29).
Taj život, odnosno duh, jer je u duhu život, kojim je Hrist do smrti ostao vjeran i poslušan Bogu i koji je potčinio tijelo i pobijedio Sotonu, Sin Božji je predao na krstu prilikom smrti (Luka 23:46).
Bog je vaskrsnuo Hrista nakon tri dana, a proslavio Ga je na Nebu 50 dana nakon vaskrsenja – sjedinio je Svoj Sveti Duh, u kojem je sva sila, sa Hristovim duhom, i to u punini, bez ograničenja, da bi Hrist kroz Svetog Duha mogao biti sveprisutan kao i Bog i time mogao da spasi vjerne (Jovan 17:1-2, Djela apstolska 2:33, Titu 3:6, 1. Korinćanima 15:45, Efescima 4:10).
U čemu je radosna vijest? Kako se praktično spašavamo?
Isti taj život ili duh kojim je Hrist do smrti ostao vjeran i poslušan Bogu, potčinivši tijelo i pobijedivši Sotonu, isti taj duh nam Hrist daje prilikom novorođenja – sjedinjuje svoj duh sa našim duhom nakon što iz srca povjerujemo da je On jedinorođeni Sin Božji i da je došao u Božje ime da nas spasi od grijeha i smrti (1. Korinćanima 6:17, 15:45, Galatima 4:6, Rimljanima 8:9-10, Kološanima 1:27, Jovan 1:12-13, 3:16-18, 20:31, 1. Jovanova 5:9-13, Djela apostolska 16:30-31, Efescima 2:8-9, Rimljanima 10:9).
Hristu, iako je čovjek, sada je moguće da se sjedini sa nama i bude sveprisutan, jer posjeduje Božjeg Svetog Duha u punini u kome je sva sila. Dar Svetog Duha koji smo primili je ništa drugo nego Hristov duh, Hristov život, Hrist lično – Utješitelj (Djela apostolska 2:37-39, 2. Korinćanima 3:17, Jovan 6:33, 7:37-39, 10:10, 14:16-20, 17:1-5, 2. Timoteju 1:1. Kološanima 1:27). Sada smo povezani i sa Bogom kroz Hrista u nama, jer su Bog i Hrist povezani (Rimljanima 8:9-11, Jovan 14:20.23, 1. Jovanova 1:3).
Na taj način, novorođenjem ili primanjem Hristovog duha ili primanjem Svetog Duha kroz vjeru, a to je ništa drugo nego primanje Hrista lično, sve ono što je Hristovo postaje naše – u Njemu smo kompletni (Kološanima 2:10).
Sada smo djeca Božja kao i Hrist (Rimljanima 8:14-17, Galatima 3:26), nova stvorenja u duhu (2. Korinćanima 5:7), sa novim identitetom u Hristu (1. Korinćanima 2:11-16, Kološanima 3:4).
Primili smo sve duhovne blagoslove koje Hrist posjeduje (Efescima 1:3-14).
Posjedovanjem Njegovog duha postali smo učesnici u Hristovoj Božanskoj prirodi (2. Petrova 1:2-4), hramovi Božji (1. Korinćanima 6:17.19, 3:6-17), sudionici Božjeg duhovnog carstva (Kološanima 1:13-14)…
To znači da ono što je Hrist mogao možemo i mi – kroz vjeru u Njega i zahvaljujući Njemu koji je u nama (Rimljanima 6:6-7.10-11, 8:3-4, 1. Petrova 2:24, Jevrejima 9:26.28, 10:10.14, Titu 2:14, Galatima 1:4, Otkrivenje 1:5). Hristovo iskustvo je postalo naše iskustvo – ako vjerujemo (Jevrejima 2:17-18, 4:15-16, 5:8-9).
Primanjem novog duha zaista je preokrenuta naša prokleta sudbina naslijeđena od Adama (Kološanima 2:11.13), kada smo zbog iskvarenog duha voljno ili nevoljno bili potčinjeni tjelesnim željama i kada smo prirodno bili osuđeni na vječnu smrt – da više ne postojimo. Sada smo spašeni – kvalifikovani za Nebo. To je vječni život koji posjedujemo (Rimljanima 6:23, 1. Jovanova 5:9-13). Vaskrsenje iz mrtvih nam je osigurano zbog Hristovog duha u nama ako umremo prije Njegovog drugog dolaska (1. Korinćanima 15:22-23, 1. Solunjanima 4:14-18).
Dakle, novorođenjem kroz vjeru imamo novo duhovno nasleđe, nasleđe od drugog Adama – Njegov duh je postao naš duh, i to je ta blagodat koju smo dobili kao dar od Boga kroz vjeru (Filipljanima 1:19, 4:23, 2. Timoteju 4:22, Jovan 1:17).
Ovo znači da više nijesmo grešnici nego pravednici (Jevrejima 10:10.14, 1. Korinćanima 1:30, 2. Korinćanima 5:21), imamo savršeni duh, Hristov duh, koji je do smrti potčinio grijeh, i primanjem tog duha i mi smo usavršeni (Jevrejima 1o:14). Ovo je stvarna pravednost vjerom – Hrist u nama.
Zaključak
Ko iz srca vjeruje u ovu radosnu vijest, u ovu jednostavnu ali sveobuhvatnu istinu da je Hrist Sin Božji i da nam je obezbijedio realno spasenje od grijeha i smrti uzdižući nas do najvećih visina u svemiru – na nivo rođenih sinova i kćeri Božjih u Hristu, imaće praktično iskustvo te istine – biće spašen u ličnom iskustvu.
Ko vjeruje – konačno će imati mir i slobodu (Rimljanima 5:1, Jovan 14:27, 2. Korinćanima 3:17).
Kako smo i primili Hrista – vjerom, tako i treba dalje živjeti – vjerom (Kološanima 2:6-7).
Dakle, mi sada svaki dan treba da vjerujemo Hristu (Jovan 6:29), da gledamo u Njega (Jevrejima 12:2), da vjerujemo Božjoj Riječi koja nam kaže ko je i kakav je Bog, ko je i kakav je Hrist i šta je uradio za nas, i ko smo mi nakon što smo primili Hrista, da bi onda mogli iskusiti spasenje, da bi ga mogli doživljavati u svakodnevnom životu.
Konačno, ne treba više da se borimo sa sobom, sa tijelom, sa iskušenjima, sa svijetom… Stari grešni čovjek je usmrćen primanjem novog duha, Hristovog duha. Naš novi duh je pobjednički jer se Hrist izborio i pobijedio za nas i umjesto nas. Treba da nosimo Hristov jaram i Hristovo breme, jer je Njegov jaram blag i Njegovo breme lako i da konačno odmorimo od sebe (Matej 11:28-30). Samo treba da vjerujemo da je pobjeda naša kao dar koji smo primili vjerom. Ako vjerujemo živjećemo u skladu sa Hristovim duhom koji imamo i tjelesna priroda će biti održavana mrtvom, odnosno potčinjenom (Galatima 5:25, Rimljanima 8:12-13, 13:14, 1. Petrova 4:1-2). Nama je sada sve moguće kroz Hrista, svaki problem i situaciju možemo riješiti vjerom (Filipljanima 4:13).
Na taj način, kroz svakodnevnu vjeru, ne živimo više mi, nego Hrist koji je u nama (Galatima 2:20). Ovo je pobjednički život kojim se Bog proslavlja kroz Hrista u nama (1. Petrova 4:11).
Slava Bogu za radosnu vijest i za ovo jedino pobjedničko jevanđelje koje nam je omogućio kroz svog jedinorođenog Sina. Ovo jevanđelje i samo ovo će pripremiti Božji narod za Hristov drugi dolazak.
