Da li su Jevreji biblijskih vremena znali ko je njihov Bog? Da li su Ga poznavali? Prije nego što odgovorite, prvo malo razmislite, jer je ovo veoma važno pitanje. Odnos Boga i čovjeka nije odnos dva ravnopravna bića. Stvoritelj i Njegovo stvorenje stupaju u kontakt, ne po zajednički osmišljenim i dogovorenim pravilima, već po zakonu koji je postavio sam Bog. Stvorivši čovjeka, Vladar svemira je stvorio i pravila pod kojima će se uspostaviti i odvijati odnos između Njega i Njegovih stvorenja. Zato je čudesno da je kao najveću zapovjest čovjeku, Bog propisao ovo: “Čuj, Izraele: Gospod Bog naš, Gospod je jedini. Voli Gospoda, svog Boga, svim svojim srcem i svom svojom dušom i svom svojom snagom” (5. Mojsijeva 6:4-5).
I kao što je slijepac, kome je Isus Hrist darovao vid, pitao: „A ko je taj ,gospodine, da vjerujem u njega?” (Jovan 9:36), novostvoreni čovjek može da pita – Ko si ti, Bože, da te volim svim svojim srcem, dušom i snagom? Jednostavno se podrazumjeva da bi nekoga mogao da voliš, moraš ga prvo upoznati, i poznavati ga veoma dobro, jer ljubav može da se rodi samo iz intimnog odnosa, bliskog poznanstva. Opet se podrazumjeva da ako Bog želi i očekuje da Ga volimo, onda nam se On mora otkriti, pokazati ko je, jer ljubav ne trpi tajne. Kao što djeca znanje primaju od svojih roditelja, tako je i Božji narod o svom Bogu mogao da zna samo ono što mu je sam Bog otkrio. Nebeske stvari se ne saznaju same od sebe, niti ih mi ljudi svojom mudrošću otkrivamo, već kao što je Isus rekao Petru:
„Blago tebi, Simone, sine Jonin, jer ti to nije objavio čovjek, nego moj Otac, koji je na nebesima” (Matej 16:17).
Da li su Jevreji znali ko je njihov Bog?
Mnogi hrišćani, koji vjeruju u trojednog boga, rekli bi vam da Jevreji nisu imali potpuno saznanje o Stvoritelju. Iz nekog, samo njima znanog razloga, Bog je navodno sakrio “trostrukost” svoje ličnosti od svog naroda, predstavio im se kao “jedan”(dakle lažno!), a tek se kasnije u Hristovo vrijeme, i u vrijeme prve apostolske crkve, u cjelini objavio.
U razgovoru sa Isusom, jedan učitelj zakona upitao ga je: „Koji je nauk prioritetniji od svih? Isus je odgovorio tako što je podsjetio na svima njima poznate Mojsijeve riječi: Prvi nauk ispred svih je: Čuj, Izraele, Gospod Bog naš, Gospod je jedini, i Voli Gospoda, svog Boga, svim svojim srcem i svom svojom dušom i svom svojom snagom. Drugi sličan ovom je: Voli svog bližnjeg kao samog sebe. Većeg nauka od ovih nema” (Marko 12: 28-34).
Vidimo da je Isus ponovio i zadržao shvatanje Mojsijevog Boga. Gospod Bog je jedan-jedini. Nema novootkrivenih ličnosti. Učitelj zakona se slaže sa Njim. Iskreno oduševljen Hristovim odgovorom, on potvrđuje: „Učitelju, dobro je i istinito što si rekao: On je jedan i nema drugog osim njega…” Eto, konačno vidimo da se i makar neko od tadašnjih vjerskih učitelja složio sa Hristom. Stav obojice je identičan – Bog je jedan,i nema drugoga…
A da li vi, čitajući ove biblijske stihove možete da vidite trojednog boga u njima?
U Jovanu 17:3, Isus u svojoj veličanstvenoj molitvi kaže: “A ovo je život večni: da upoznaju tebe Jedinog istinitog Boga i Isusa Hrista koga si poslao.”
Isus se obraća svom Ocu kao jedinom istinitom Bogu. Otac je taj jedan-jedini Bog.
Hristovu nauku nastavljaju da objavljuju i njegovi apostoli:
“Ali mi imamo samo jednog Boga Oca, od kog je sve…” (1.Korinćanima 8:6).
“….služim Bogu svojih praočeva, vjerujući sve što je izneseno u Zakonu i napisano u Prorocima… (Djela 24:14)
“…Javljamo vam život vječni, koji bješe u Oca, i javi se nama; Šta vidjesmo i čusmo to javljamo vama da i vi s nama imate zajednicu; a naša je zajednica s Ocem i sa Sinom Njegovim Isusom Hristom” (1. Jovanova 1:2-3).
“A mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao svog Sina kao Spasitelja svijeta” (1. Jovanova 4:14)
Na kraju opet pitamo: Da li su Jevreji onog doba znali ko je njihov Bog?
Neka sam Isus Hrist, Sin Božji i Sin čovječiji, i kao punopravni predstavnik svog naroda odgovori na to pitanje:
“…a mi se molimo Onome koga poznajemo…” (Jovan 4:22).
