Isus Hrist je nedvosmisleno Sin Božji. On je, prema Bibliji, jedinorođeni Sin Božji.
„I Riječ (Sin) je postala tijelo i prebivala je među nama i gledali smo njenu slavu, slavu kao jedinorođenog od Oca…“ (Jovan 1:14).
Prije nego što otkrijemo šta Biblija kaže o tome kako je to Isus Hrist jedinorođeni Sin Božji, šta znači jedinorođen, i koja je razlika između Njega i ostale Božje djece, prvo bi trebalo da znamo kada je Isus postao Sin Božji.
Prvi odgovor bi mogao da glasi – Isus je postao Sin Božji kada ga je Marija rodila u Betlehemu prije oko 2000 godina. Ovaj odgovor je tačan, ali samo djelimično, jer ne otkriva potpunu istinu o Isusovom početku postojanja.
Prema Bibliji, kada se anđeo objavio Mariji da joj saopšti da će roditi dijete koje će se nazvati Sin Božji, otkrio je da će Isusovo rođenje biti natprirodni i neuobičajen događaj: „Kad je anđeo ušao k njoj, rekao joj je: Raduj se privilegovana, Gospod je s tobom, blagoslovena si ti među ženama. Ona se uplašila na te riječi i razmišljala šta bi taj pozdrav mogao da znači. Zato joj je anđeo rekao: Ne boj se, Marija, jer si našla milost kod Boga. Evo, zatrudnićeš i rodićeš sina. Daj mu ime Isus. On će biti velik i zvaće se Sin Svevišnjega. …Marija reče anđelu: Kako će to biti, kad još ne znam za muža? Anđeo joj reče: Sveti Duh doći će na tebe i sila Svevišnjega zasjeniće te. Zato će onaj što se rodi biti svet, i nazvaće se Sin Božji“ (Luka 1:28-35).
Biblija nas obavještava da Isus nije rođen kao drugi ljudi jer nije imao zemaljskog oca. Marija ga je rodila tako što je natprirodno začeta od Boga, Božjom natprirodnom silom. Bog lično je Isusov Otac u procesu Isusovog začeća za razliku od ostalih ljudi čiji zemaljski otac učestvuje u procesu začeća djece.
Marija je rodila Isusa prije oko 2000 godina, ali Biblija nedvosmisleno govori da je Isus postojao i prije nego što se rodio kao čovjek na Zemlji. Na osnovu Biblije, Isus je bio Sin Božji prije nego što se rodio na Zemlji. Biblija kaže da je Bog imao jedinorođenog Sina i da Ga je iz ljubavi prema čovjeku poslao u svijet da spasi čovjeka.
„Jer Bog je toliko volio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da niko ko vjeruje u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život. Jer Bog nije poslao svog Sina u svijet da on osudi svijet, nego da se svijet spase kroz njega“ (Jovan 3:16-17).
„A mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao svog Sina kao Spasitelja svijeta“ (1. Jovanova 4:14).
Isus Hrist je govorio za sebe da je postojao prije nego što se rodio kao čovjek:
„…Jer nijesam sišao s neba da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me je poslao“ (Jovan 6:38).
„Na to su mu Judejci rekli: Nemaš još ni pedeset godina, a vidio si Avrama? Isus im je rekao: Zaista, zaista, kažem vam: Ja sam prije nego što se Avram rodio“ (Jovan 8:57-58).
„Naime, sam Otac vas voli jer ste vi voljeli mene i vjerovali ste da sam ja izašao od Boga. Izašao sam od Oca i došao na svijet.“ (Jovan 16:27-28).
„A sada ti, Oče, proslavi me svojom slavom koju sam imao s tobom prije nego što je svijet postao“ (Jovan 17:5).
„Oče, želim da i oni koje si mi dao budu sa mnom, tamo gdje sam ja, kako bi gledali moju slavu koju si mi dao, jer si me volio prije postanka svijeta“ (Jovan 17:24).
Biblijski tekst o mudrosti paralelno govori o Isusu Hristu i njegovom postojanju prije nego što je bilo šta stvoreno: „Gospod me imao na početku svog puta, prije njegovih djela od starine. Postavljena sam još od davnina, od početka, od vremena prije nego što je zemlja nastala. Rođena sam kad još nije bilo bezdana vodenih, kad nije bilo izvora obilnih voda. Rođena sam prije nego što su gore utvrđene, prije nego što su brda nastala, kad još nije načinio zemlju, ni polja, ni prva zrna plodne zemlje. Kad je uređivao nebesa, bila sam tu. Kad je odredio krug nad licem bezdana vodenog, kad je u visinama učvršćivao oblake, kad je utvrđivao izvore bezdana vodenog, kad je moru odredio granice koje vode njegove ne smiju preći, kad je određivao temelje zemlji, tada sam bila uz njega kao vješt graditelj, i dan za danom bila sam mu naročita radost, i veselila sam se pred njim sve vrijeme, veselila sam se plodnom tlu zemlje njegove i radost su mi bili sinovi ljudski.“ (Priče 8:22-31).
Biblija potvrđuje da je Isus Hrist ta Božja mudrost: „…Hrista, koji je Božja sila i Božja mudrost… Iz kog ste vi u Hristu Isusu, koji nam posta mudrost od Boga“ (1. Korinćanima 1:24.30).
Odnos Otac-Sin, prema Bibliji, postojao je prije nego što je bilo šta stvoreno: „Ko je podigao sve krajeve zemaljske? Znaš li kako mu je ime i kako je ime sinu njegovom?“ (Priče 30:4).
Bog ne samo što je imao Sina prije nego što je bilo šta stvoreno, nego je sve stvorio kroz Sina i Sin je naslednik svega Očevog.
„Jer je kroz njega sve bilo stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo da su to prestoli ili uprave ili poglavarstva ili vlasti (Kološanima 1:16).
„Sve je stvoreno kroz njega i za njega. On je prije svega, i sve je u njemu objedinjeno“ (Kološanima 1:16-17).
„…I da rasvijetlim svima šta je zajedništvo tajne koja je od davnina sakrivena u Bogu, koji je sve stvorio kroz Isusa Hrista“ (Efescima 3:9).
Iz Biblije vidimo da je Isus Hrist postojao prije nego što je došao na ovaj svijet, odnosno Bog je već imao jedinorođenog Sina, svog naslednika kroz koga je sve stvorio, a kojeg je mogao da pošalje u svijet.
Kada je onda Isus stvarno postao Sin Božji, odnosno kada je rođen prije dolaska na ovaj svijet?
Biblija kaže da Isus postoji od davnina, od vječnih vremena: „A ti, Betleheme Efrato, koji si premalen da budeš među hiljadama Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će biti vladar u Izraelu, čiji izlasci su od davnina, od vječnih vremena“ (Mihej 5:2)
U Bibliji se, u Starom savezu, riječ „vječnost“ prevodi od hebrejske riječi „olam“ koja se prevodi i kao „sakriveno vrijeme, zauvijek, davno vrijeme, dugo vremena, staro vrijeme, vječito, bez kraja, vrijeme koje je za um nepojmljivo, neprekidnost.“ Riječ „olam“ potiče od korjena riječi „alam“ koja označava tajno i sakriveno. U Novom savezu se koristi grčka riječ „aionios“ koja potiče od riječi “aion” i obje označavaju ili beskonačnost ili određene vremenske periode zavisno od konteksta. Vječnost se, prema Bibliji, očigledno nalazi iza linije gdje čovjek ne može da dosegne na bilo koji način, pa ni svojim umom i maštom jer mi smo stvoreni i postojimo u vremenu. U Bibliji nam nije otkriveno šta je vječnost i ona se nalazi izvan granica našeg razumijevanja.
„Ono što je sakriveno pripada Gospodu, našem Bogu, a ono što je otkriveno pripada nama i našim sinovima…“ (5. Mojsijeva 29:29).
Zato kada kažemo da je Isus rođen od Boga u vječnosti taj pojam vječnosti je za nas u suštini neshvatljiv u potpunosti. Bog je stvorio vrijeme, a vidimo iz Biblije da je sve stvarao preko Sina. Otac i Sin su, logično, izvan vremena i zato se rođenje Sina Božjeg ne može staviti u vrijeme onako kako ga mi zamišljamo iz ljudske perspektive. Biblija kaže da je Sin Božji postojao prije svega stvorenog, prije nego što je došao u svijet da spasi čovjeka, i da su Njegovi počeci iz davnina, iz vječnih vremena, i u tom smislu to je dovoljno da znamo što se tiče pitanja kada je On postao Sin. Najvažnije je da znamo da je Bog poslao u svijet da se žrtvuje već postojećeg jedinorođenog Sina Božjeg dokazavši na taj način koliko nas voli.
„Po ovome se pokazala Božja ljubav prema nama: Bog je poslao svog jedinorođenog Sina u svijet da živimo kroz njega. Ljubav je u ovome: nismo mi voljeli Boga, nego je on volio nas i poslao svog Sina kao žrtvu pomirenja za naše grijehe“ (1. Jovanova 4:9-10).
