Isus Hrist, iako Sin Božji, utjelovljenjem je postao čovjek, uzeo je ljudsko obličje, i prilikom vaskrsenja ostao je čovjek. Isus, kao čovjek, nije u mogućnosti da prenese svoj spasonosni život grešnicima, i zato je Bog morao da osposobi Isusa da može prenositi svoj život grešnicima – da se grešnici mogu nanovo roditi.
Kako je Bog to uradio?
Prema Bibliji, svako biće, uključujući i Boga, posjeduje tijelo i duh.
Biblijski proroci su u vizijama vidjeli Boga, što potvrđuje da On ima spoljašnje tjelesno obličje.
„Miheja još reče: Zato čuj Gospodnju riječ: Vidim Gospoda kako sjedi na svom prestolu, a sva nebeska vojska stoji mu s desne i s lijeve strane“ (1. Carevima 22:19).
„U godini smrti cara Ozije, vidio sam Gospoda kako sjedi na visokom i uzvišenom prestolu, a rubovi njegove haljine ispunjavali su hram“ (Isaija 6:1).
Bog osim spoljašnjeg obličja ima i Duh.
„…A Duh Božji lebdio je nad površinom voda” (1. Mojsijeva 1:2).
„Tada je Gospod rekao: Neće moj Duh dovijeka trpjeti čovjeka“ (1. Mojsijeva 6:3).
Čovjek je stvoren sa tijelom i duhom, prema Božjem obličju.
„Gospod Bog je stvorio čovjeka od zemaljskog praha i udahnuo mu u nozdrve dah (duh) života, i čovjek je postao živa duša“ (1. Mojsijeva 2:7).
„Tada se prah vraća u zemlju, gde je i bio, a duh se vraća Bogu, koji ga je dao“ (Propovjednik 12:7).
„Ovako govori Gospod, koji je razapeo nebesa, zemlji položio temelje i čovjeku stvorio duh koji je u njemu…“ (Zaharija 12:1).
Čovjek ili duša sastoji se od spoja tijela i duha.
„Bdite i molite se, da ne padnete u iskušenje. Duh je, doduše, voljan, ali je tijelo slabo” (Matej 26:41).
„Zato proslavite Boga u svojim tijelima, i u duhu vašem što je Božje“ (1. Korinćanima 6:20).
Duh predstavlja najvažniji životni element čovjeka, sam život, jer razdvajanje duha od tijela proizvodi smrt, isto kao što spajanje duha i tijela proizvodi život.
„Uzmeš li im duh, umiru, i u prah se svoj vraćaju“ (Psalmi 104:29).
„Tada je Isus rekao: Ne plačite, jer nije umrla, nego spava. A oni su mu se podsmijevali jer su znali da je umrla. On ju je uzeo za ruku i povikao: Djevojko, ustani! I vratio joj se duh i odmah je ustala…“ (Luka 8:52-55).
Tijelo i duh ne mogu da postoje odvojeno, niti su sami po sebi svjesni elementi, već predstavljaju prirodu živog bića, fizičku i duhovnu.
Kada je Hrist umirao na krstu On je predao Svoj Duh, znači predao je Svoj život, na isti način kao i Stefan kada je umirao predajući svoj život, odnosno svoj duh.
„Isus je povikao iz sveg glasa: Oče, u tvoje ruke predajem svoj duh! kad je to rekao, izdahnuo je“ (Luka 23:46).
„Dok su ga kamenovali, Stefan je rekao: „Gospode Isuse, primi moj duh” (Djela apostolska 7:59).
Čovjekov duh je najvažniji segment njegove ličnosti, on je njegov život, njegova priroda, ono što čovjek jeste.
„Dakle, kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva“ (Jakov 2:26).
„Jer ko od ljudi zna šta je u nekom čovjeku, osim duha čovječijeg koji je u njemu? Isto tako, niko ne zna šta je u Bogu, osim Duha Božjeg“ (1. Korinćanima 2:11).
Svaki čovjek se rađa sa duhom koji je razdvojen od Boga, sa životom i prirodom koji nijesu povezni sa Božjim životom i prirodom, i zato je grešan i smrtan. Spasenje je u tome da grešnik dobije novi duh, a to znači novi život i novu prirodu – Hristov Duh, odnosno Hristov život i Hristovu prirodu, koji će zamijeniti stari duh, odnosno stari život i staru prirodu od Adama.
Bog kao svemoćno biće ima sposobnost da ujedini Sebe sa drugim bićima, na način što sjedinjuje svoj Duh sa duhom drugih bića prebivajući svojim Duhom u duhu drugih bića. Na ovaj način živa bića su ujedinjena sa Bogom koji je izvor života.
„Zar ne znate da ste vi Božji hram i da Božji Duh prebiva u vama“ (1. Korinćanima 3:16).
„Zar ne znate da je vaše tijelo hram Svetog Duha, koji je u vama, koji imate od Boga, i da nijeste svoji“ (1. Korinćanima 6:19).
Hrist je čovjek sa sposobnostima kao i svaki drugi čovjek, i samim tim On nema sposobnost da u duhu ujedini sebe sa drugim ljudima, ali Mu je Bog to omogućio. Bog je omogućio Hristu da i On može natprirodno svojim Duhom da prebiva u čovjekovom duhu.
Bog je 50 dana nakon vaskrsenja, na Nebu proslavio Hrista – dao je Hristu Svetog Duha u punini, bez ograničenja, da bi Hrist kroz Svetog Duha mogao biti sveprisutan kao i Bog, i na taj način prebivati u duhu onih koji Ga prihvate za Spasitelja i prenijeti im Svoj život.
„Oče, došao je čas. Proslavi svog Sina, da tvoj Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svim ljudima da vječni život svima koje si mu dao“ (Jovan 17:1-2).
„Dakle, pošto ga je Bog Otac uzvisio i dao mu da sjedi njemu zdesna i dao mu obećani Sveti Duh, izlio je na nas taj Duh, kao što vidite i čujete“ (Djela apostolska 2:33).
„…Kao ti, Oče, što si u meni i ja u tebi; da i oni u nama jedno budu, da i svijet vjeruje da si me ti poslao. I dao sam im slavu koju si ti dao meni, da budu jedno kao što smo mi jedno, ja u njima i ti u meni: da budu savršeni ujedno…“ (Jovan 17:21-23).
Hrist prije proslavljenja, odnosno prije nego što Mu je Bog dao Svetog Duha bez ograničenja, nije mogao biti sveprisutan i sjediniti se sa čovjekom u duhu.
„Ko bude vjerovao u mene, kao što je rečeno u Pismu, iz njegovog tijela poteći će rijeke žive vode. A rekao je to za Duh koji je trebalo da prime oni koji vjeruju u njega. Tada, naime, Duh još nije bio dat, jer Isus još nije bio proslavljen“ (Jovan 7:38-39).
Hrist se sada može u duhu sjediniti sa čovjekom i čovjek može dobiti novi duh, a to znači novi život i novu prirodu – Hristov Duh, odnosno Hristov život i Hristovu prirodu, i u tome se spasenje čovjeka.
„A ko se združi s Gospodom jedan je duh” (1. Korinćanima 6:17).
„Ta tajna je Hrist u vama, nada slave“ (Kološanima 1:27).
„Neka Gospod Isus Hrist bude s tvojim duhom“ (2. Timoteju 4:22).
„Jer Božji hljeb je Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu“ (Jovan 6:33).
