Podgorica, Crna Gora
www.hriscanskamreza.net
info@hriscanskamreza.net
zdravkovucinic@yahoo.com

Klevete i ogovaranja među nama

„Ima šest stvari koje Gospod mrzi, a sedmo je odvratno duši njegovoj: ohole oči, lažljiv jezik i ruke koje prolivaju nedužnu krv, srce koje smišlja opake stvari, noge koje brzo trče na zlo, lažan svjedok koji govori laži i onaj ko izaziva svađu među braćom“  (Priče Solomonove 6:16-19).

Ko izaziva svađu među braćom, a što je odvratno Gospodu? Postoji li ime, osobina ili atribut za takvu osobu?

Postoji, to je – klevetnik, ogovarač, onaj koji širi glasine, priče i insinuacije o braći i sestrama ili drugim ljudima čime im, svjesno ili nesvjesno, nanosi štetu.

 

Opasnost za hrišćansko zajedništvo

Za hrišćansko zajedništvo ne postoji ništa opasnije od klevetanja i ogovaranja, jer se time direktno utiče na odnose između ljudi, izazivanje svađe i razdora, a što je Gospodu odvratno jer smo Njegova djeca, i zato moramo prestati sa tom praksom.

„Odbacite, stoga, svaku zloću, svaku prevaru, licemjerstvo, zavist i svako klevetanje…“ (1. Petrova 2:1).

„Kad nestane drva, ugasi se vatra, i kad nema klevetnika, svađa prestaje“ (Priče 26:20).

Ranije nikada nijesam pridavao veliki značaj temi kao što je klevetanje i ogovaranje, shvatajući to kao neku slabost ili naviku kod ljudi generalno, ali kada vidimo iz Biblije šta Bog o tome misli i kada lično iskusimo do čega vode klevete i ogovaranja, onda shvatamo da je u pitanju veoma moćno neprijateljsko oružje kojim se razara hrišćansko zajedništvo. Prema Bibliji, to je i pitanje spasenja.

„Gospode, ko će biti gost u šatoru tvome? Ko će prebivati na svetoj gori tvojoj? Onaj ko živi bezazleno i postupa pravedno, ko istinu govori u srcu svome. Onaj koji ne kleveće jezikom svojim. Nikakvo zlo ne čini bližnjemu svome, i ne govori pogrdno o prijatelju svome“ (Psalmi 15:1-3).

 

Kako reagovati, a da bude u skladu sa Božjom voljom i da se Bog proslavi?

Trebamo se podsjetiti da smo i mi možda nekad bili u ulozi klevetnika, ogovarača ili onih koji su povrijedili druge na ovaj ili onaj način, i da nijesmo ni danas zaštićeni od te pojave ukoliko se ne oslonimo na Gospoda.  

Mnogo je onih koji su, manje ili više, izloženi klevetanjima i ogovaranjima jer se radi o veoma moćnim neprijateljskim oružjima, ali ne ponašaju se svi jednako u tim situacijama. Da li uzvraćamo? Ili ćutimo i trpimo? Da li Bogu prepuštamo da riješi slučaj? Kako reagovati? Šta je Božja volja?

Na koga podsjeća hrišćanin koji, kada kleveće i ogovara druge, govori ISTINU prilikom ogovaranja? Podsjeća na Sotonu. Sotona iznosi istinite optužbe pred Boga na naš račun, jer nije toliko naivan da ne zna da Boga ne može lagati o nama. Na koga podsjeća hrišćanin koji, kada kleveće i ogovara druge, govori NEISTINU prilikom ogovaranja? Podsjeća na Sotonu. Sotona iznosi lažne optužbe na naš račun pred druge ljude jer njih, za razliku od Boga, može prevariti, i na taj način zavodi i svađa preko klevetanja i ogovaranja.

„…Tužitelj naše braće, koji ih je dan i noć optuživao pred našim Bogom“ (Otkrivenje 12:10).

Klevetnik i ogovarač, bilo da iznosi istinu ili ne, ispoljava osobine i karakter najvećeg Božjeg neprijatelja, jer su motivi da načini štetu onome koga kleveće i ogovara, bilo pred Bogom ili pred ljudima (grešna ljudska priroda je u stanju da opravda klevete i ogovaranja, iracionalno i nebiblijski).

„Ne širi klevetu po svom narodu. Ne ustaj da proliješ krv svog bližnjeg. Ja sam Gospod“ (3. Mojsijeva 19:16).

Dakle, klevete i ogovaranja sa naše strane NE SMIJU NIKADA biti naš odgovor na tuđe klevete i odgovaranja na naš račun, jer se radi o ispoljavanju neprijateljskog karaktera i Bogu je to ODVRATNO (Priče Solomonove 6:16-19). Naš odgovor na optužbe, ako se suočimo sa time ili ako nas neko pita, uglavnom treba da bude DA ili NE, ali generalno ne treba ulaziti u tu priču na bilo koji način jer to neprijatelj i hoće.

„Kad nas kleveću, odgovaramo ljubazno“ (1. Korinćanima 4:13).

 

Ključ je u čistoj savjesti i miru sa Bogom

Zaista vjerujem da je Božja volja da naš odgovor na klevete i ogovaranja ne smiju biti klevete i ogovaranja. Ali kako da sve to istrpimo, nadvladamo, ostanemo pribrani, spriječimo štetu?

Rješenje je – moramo imati čistu savjest pred Bogom da bi se prema Božjoj volji izborili sa klevetama i ogovoranjima. Ovo je moje lično iskustvo.

Klevete i ogovaranja, ako se možda zasnivaju na istini, iako dolaze od neprijatelja, odnosno od onih koje on koristi, su odlična prilika za naše osvjedočenje u grijeh i za pokajanje, odnosno odbacivanje grijeha, i to na kraju postaje blagoslov, a sve to je i potvrda da neprijatelj dobro zna naše grijehe sa kojima “izlazi” pred Boga, Isusa i anđele optužujući nas i tražeći da nas preuzme kao svoj legitimni plijen. Ako su svi naši svjesni grijesi priznati i pokajani (odbačeni), imaćemo čistu savjest pred Bogom, a rezultat toga su mir i sigurnost spasenja. Osim toga, ako imate nešto protiv bilo kog čovjeka, ako ste učinili nešto nažao nekom čovjeku (brat, prijatelj, supružnik ili bilo ko drugi) morate to ispraviti koliko je moguće – izvinuti se, tražiti oproštaj, nadoknaditi štetu ili slično, zavisno od slučaja. Na ovaj način, imaćemo i čistu savjest pred ljudima šta god oni mislili o nama, čak i ako nas ne prihvataju. U ovom stanju, čiste savjesti, mira i sigurnosti spasenja, nemamo potrebu da klevećemo i ogovaramo druge, nemamo mržnju, niti gnjev, niti ćemo odgovarati na nečija klevetanja i ogovaranja drugih čime se ispunjava Božja volja – otkriva se Božji karakter u nama, a ne neprijateljski. Na ovaj način i Bog ima “odriješene ruke” da može preuzeti kontrolu nad štetom ili posljedicama koje mogu nastati ili su već nastale od klevetanja i ogovaranja.

Neprijatelj, u ovoj situaciji, nema ništa ISTINITO protiv nas ni pred Bogom ni pred ljudima, jer smo pomireni sa Bogom priznanjem i pokajanjem svih svjesnih grijeha, opravdani smo, učinili smo ono što je bilo do nas, i još imamo čistu savjest, mir i sigurnost spasenja. Nalazimo se u sigurnim Božjim rukama.

Ali neprijatelju preostaje da, koristeći druge ljude i NEISTINE, kleveće i ogovara nas pred drugim ljudima izazivajući razdore i svađe, jer druge ljude može prevariti o nama i našim motivima, za razliku od Boga. Zato je ISKLJUČIVO važno šta Bog misli o nama i u kakvom smo odnosu sa Njim, odnosno da li postoji neki svjesni grijeh kao prepreka, a ne šta drugi pričaju, kleveću ili ogovaraju. Bog je taj koji potpuno kontroliše stvari šta god da se dešava, nakon što smo uradili ono što je do nas.

Naravno, Bog je kadar da opravda svoju djecu i pred ljudima kod kojih su Njegova djeca oklevetana, kada je to potrebno, i to treba da nam bude utjeha u nekim situacijama iako je možda potrebno da prođe vrijeme.

„Ne bojte ih se, dakle, jer nema ništa skriveno što se neće otkriti, ni tajno što se neće saznati“ (Matej 10:26).

 

Bolno iskustvo i šteta

Moram priznati da jeste ponekad bolno iskustvo kada ste na udaru drugih i ne preduzimate ništa, jer vjerujete da je to Božja volja. Trpljenje i ćutanje su naročito otežani kada imate argumente da uzvratite, a slušate i puštate druge da obmanjuju okolo. Naše JA ili ego tada doživljava bolne udarce, ali je Bog tu da nas osvjedoči, makar je to moje iskustvo, da su ti udarci našem JA potrebni kako bi se ono usmrtilo i oslobodilo oholosti ili ponosa.

Osim toga, neki vama dragi ljudi, braća i sestre, mogu povjerovati u klevete i ogovaranja pa će vas zamrzjeti i odbaciti, što se često i dešava u praksi.

„Čovjek koji smišlja spletke izaziva svađu, i klevetnik razdvaja one koji su bliski“ (Priče 16:28).

Sotona možda neće uspjeti da nas navede da uzvratimo na klevete i ogovaranja, ali zato utiče na druge da vas odbace čineći ih „žrtvama“ kleveta i ogovaranja koje se šire na vaš račun.

„Riječi su klevetnika kao zalogaji koji se pohlepno gutaju, spuštaju se do dna utrobe“ (Priče 18:8).

Za utjehu je da je dobri Bog najoklevetanija osoba u svemiru i  milijarde ljudi ima pogrešno mišljenje o Njemu i odbacuju ga zbog toga, pa onda ko smo mi da se žalimo ako nas kleveću ili odbacuju. Isus je bio savršeno dobar, najbolji čovjek ikada, ali je od mnogih bio klevetan i odbačen.

Naravno, niko neće priznati da vas mrzi ili odbacuje zbog nečijih kleveta ili ogovaranja na vaš račun, niko neće priznati da je kao zalogaj progutao klevetu i da mu se spustila do dna utrobe, jer ljudi znaju da bi to bio grijeh i vidljiva slabost, ali će biti podstaknuti da se distanciraju od vas tražeći razne izgovore za to.

Klevete i ogovaranja ne treba da budu poslastice onome koji ih sluša, jer je takav možda u većem problemu nego onaj koji kleveće i ogovara.

„Zločinac sluša zle usne, i lažov sluša poguban jezik“ (Priče 17:4).

 

Slikovit slučaj Davida i Saula

David je rekao Saulu da ne treba da sluša glasine i da im vjeruje.

„Zatim reče Saulu: Zašto slušaš ljude koji ti govore: Gle, David ti želi zlo“ (1. Samuelova 24:9).

David je prepustio Bogu da sve vodi, kao što i mi trebamo činiti kada nas proganjaju (kleveću i ogovaraju).

„Gospod neka bude sudija i neka sudi između mene i tebe. On neka vidi i neka vodi moju parnicu. Neka mi da pravdu i neka me izbavi iz tvoje ruke” (1. Samuelova 24:15).

Saul je bio žrtva glasina na Davidov račun.

„Molim vas, idite i još više pazite, ispitajte i osmotrite mjesta kuda kroči svojom nogom i pronađite ko ga je tamo vidio, jer se priča da je veoma lukav“ (1. Samuelova 23:22).

Ali Saulu su odgovarale te glasine, bile su mu „zalogaj koji je želio da guta“, jer je bio ljubomoran na Davida zato što je Bog bio sa njim i bio je blagoslovljen, i onda ga je proganjao da bi ga ubio. David jeste imao neke teške grijehe u životu, ali konkretno nije bio kriv u slučaju Saula i to je dokazao kada je mogao da ga ubije, ali nije, nego ga je poštedio.

„Sada znaj i vidi da u mojoj ruci nema zloće niti buntovništva i da ti nisam ništa zgriješio, a ti vrebaš moju dušu da mi je uzmeš“ (1.  Samuelova 24:11).

Ne treba nasijedati i vjerovati u glasine i zbog toga se međusobno odbacivati i mrzjeti, osim ako nam to ne predstavlja „zalogaj koji želimo da gutamo“.

Bog vidi naše motive kao što je vidio Saulove i prije ili kasnije rodovi će postati vidljivi i očigledni.

„Ko jamu kopa, sam u nju upada, i ko kamen valja, na njega se vraća“ (Priče 26:27).

 

Priznajmo i pokajmo se

Pravo je vrijeme da priznamo Bogu i da se pokajemo za sva naša klevetanja i ogovaranja, i istovremeno donesemo čvrstu odluku da više nikada to ne radimo i, naravno, ukoliko procijenimo da treba i ukoliko je to moguće, ispravimo štetu ljudima koju smo prouzrokovali zbog našeg klevetanja i ogovaranja, makar kroz priznanje i izvinjenje, jer se na taj način Bog proslavlja a naša savjest čisti.

A ja vam kažem: volite svoje neprijatelje, blagosiljajte one koji vas proklinju, činite dobro onima koji vas mrze, i molite se za one koji vas klevetaju i progone, da budete sinovi svoga Oca, koji je na nebesima. On čini da njegovo sunce izlazi i zlima i dobrima, i šalje kišu i pravednima i nepravednima. Jer, ako volite one koji vole vas, kakva je vaša nagrada? Zar to ne rade i poreznici? I ako pozdravljate samo svoju braću, zar činite nešto naročito? Zar to ne rade i neznabošci? Zato budite savršeni kao što je vaš nebeski Otac savršen” (Matej 5:44-48).

Print Friendly, PDF & Email