Danas u svijetu postoje različite ideje o Bogu, od vjerovanja da postoji jedan Bog koji je sve stvorio (monoteizam), da postoji više bogova ili božanstava (politeizam), do toga da Bog ne postoji (ateizam). Hrišćani vjeruju da postoji Bog koji je sve stvorio i koji je uzrok čovjekovog postojanja. Hrišćani svoje vjerovanje baziraju na učenju Biblije koju smatraju Božjom Riječju upućenu čovjeku.
Ko je Bog? Kakav je Bog? Šta kaže Biblija? Šta Bog kaže o Sebi u Bibliji?
Biblija nas nedvosmisleno uči da postoji jedan Bog.
„…Postoji samo jedan Bog“ (1. Korinćanima 8:4).
„Ti vjeruješ da postoji jedan Bog, zar ne? Sasvim dobro činiš“ (Jakov 2:19).
Biblija nas upućuje da je Isus Hrist kao Sin Božji najveći autoritet od kojeg treba učiti po pitanju Božjeg postojanja i identiteta:
„Jedinorođeni Sin, koji je Ocu u naručju, on ga je obznanio“ (Jovan 1:18).
„…I niko ne poznaje Oca, samo Sin i oni kojima Sin hoće da ga otkrije“ (Matej 11:27).
Isus Hrist je rekao da postoji jedan Bog:
„Jedan od književnika, koji je prišao i čuo njihovu raspravu, znajući da im je dobro odgovorio, upitao ga je: Koja je prva od svih zapovjesti? Isus je odgovorio: Prva je: Čuj, Izraele, Gospod Bog naš, Gospod je jedini, i voli Gospoda, svog Boga, svim svojim srcem i svom svojom dušom i svom svojom snagom. Druga je ova: Voli svog bližnjeg kao samog sebe. Druge zapovjesti veće od ovih nema. Književnik mu je rekao: Učitelju, dobro je i istinito što si rekao: On je jedan i nema drugog osim njega. I voljeti ga svim srcem i svim razumom i svom snagom i voljeti bližnjeg kao samog sebe vrijedi mnogo više od svih žrtava paljenica i drugih žrtava. Tada mu je Isus, vidjevši da je pametno odgovorio, rekao: Nisi daleko od Božjeg carstva“ (Marko 12:28-34).
Isus Hrist je, kao što vidimo, odgovarajući na pitanje koja je prva od svih zapovjesti, prvo kazao da je jedan Bog, a onda da ga treba voljeti. Književnik mu odgovara da je istinito to što je Isus rekao: On je jedan i nema drugog osim njega. Isus na kraju ovog dijaloga potvrđuje ispravnost književnikovih riječi: Nisi daleko od Božjeg carstva. Isus je u razgovoru sa književnikom citirao Stari savez koji govori da postoji jedan Bog:
„Čuj, Izraele: Gospod Bog naš, Gospod je jedini“ (5. Mojsijeva 6:4).
Biblija kaže da je Bog, Stvoritelj cijelog svemira uključujući i naš Sunčev sistem i planetu Zemlju:
„Jer ovako kaže Gospod, Stvoritelj nebesa, istiniti Bog, onaj koji je oblikovao i načinio zemlju, onaj koji ju je učvrstio i koji je nije stvorio uzalud, već ju je oblikovao da bude nastanjena: Ja sam Gospod i nema drugog“ (Isaija 45:18).
„Ovako kaže Gospod: Nebesa su moj presto, a zemlja je podnožje mojim nogama. Gdje mi onda možete sagraditi dom? Gdje je mjesto za moje prebivalište? Sve je to moja ruka načinila, i tako je sve to nastalo, govori Gospod“ (Isaija 66:1-2).
Prema Bibliji, Bog je stvorio čovjeka.
„I Bog je stvorio čovjeka po svom obličju, po obličju Božjem stvorio ga je – muškarca i ženu stvorio ih je“ (1. Mojsijeva 1:27).
„Ja sam načinio zemlju i stvorio čoveka na njoj“ (Isaija 45:11-12).
Bog je kao Stvoritelj svega, Gospodar u cijelom svemiru:
„Tebi, Gospode, pripada veličanstvo i moć i ljepota i uzvišenost i čast, jer je tvoje sve što je na nebu i na zemlji. Tebi, Gospode, pripada carstvo, ti si uzvišen kao poglavar nad svima…“ (1. Dnevnika 29:11).
„Bog koji je stvorio svet i sve što je u njemu, on, Gospodar neba i zemlje, ne prebiva u hramovima sagrađenim rukama, niti mu služe ljudske ruke kao da je njemu nešto potrebno, jer on sam daje svima život i disanje i sve“ (Djela apostolska 17:24-25).
Biblija kaže da Bog na Nebu ima svoje prebivalište i presto sa kojeg vlada svemirom:
„Vidim Gospoda kako sjedi na svom prestolu, a sva nebeska vojska stoji mu s desne i s lijeve strane“ (1. Carevima 22:19).
„Na nebesima je presto Gospodnji“ (Psalmi 11:4).
Biblija kaže da je Bog – Otac, stvarni Otac:
„…Jedan Bog i Otac svih…“ (Efescima 4:6).
„…Za nas postoji jedan Bog Otac …“ (1. Korinćanima 8:6).
Biblija opisuje Boga kao veličanstvenu i savršenu Ličnost, jedinstveno živo Biće koje niko ne može u potpunosti da spozna i čije shvatanje prevazilazi svaki um.
„S kim ćete uporediti Boga i kakav ćete lik njemu sličan naći?“ (Isaija 40:18).
„S kim ćete me uporediti, i ko mi je ravan?, kaže Sveti” (Isaija 40:25).
Biblija kaže da je Bog vječan, a to znači da nema ni početka ni kraja i da je izvan vremena, odnosno za Njega ne protiče vrijeme:
„Gospod, Stvoritelj svih krajeva zemaljskih, vječan je Bog (Isaija 40:28).
„Ali, Gospod je zaista Bog. On je živi Bog i vječni Car“ (Jeremija 10:10).
Bog je duhovna ličnost i, kao što nije ograničen vremenom, nije ograničen ni prostorom, odnosno sveprisutan je:
„Bog je Duh…” (Jovan 4:24).
„Oči su Gospodnje na svakom mjestu, i posmatraju i zle i dobre“ (Priče 15:3).
Biblija kaže i da je Bog besmrtan, svemoćan, neograničen, nedokučiv, sveznajuć, nepromjenljiv…
„…Jedini koji ima besmrtnost, koji prebiva u nedostupnoj svjetlosti, koga niko od ljudi nije vidio niti ga može vidjeti“ (1. Timotiju 6:16).
„Ja sam Bog Svemoćni“ (1. Mojsijeva 17:1).
„Ja sam Gospod, Bog svakog tijela. Zar je meni išta nemoguće“ (Jeremija 32:27).
„Možeš li dokučiti dubine Božje? Možeš li dokučiti granice Svemoćnog? Mudrost je njegova viša od neba“ (Jov 11:7-8).
„On se ne umara i ne posustaje. Razum je njegov nedokučiv“ (Isaija 40:28).
„Sjetite se prošlosti davne, da sam ja Bog, da nema drugog Boga i da niko nije kao ja. Ja od početka javljam šta će na kraju biti, od davnina javljam ono što još nije bilo“ (Isaija 46:9-10).
„Jer sam ja Gospod, ja se ne mijenjam…“ (Malahija 3:6).
Iako je u Svojoj sili i slavi vječan, besmrtan, svemoćan, sveprisutan, neograničen, nedokučiv, sveznajuć, nepromjenljiv…, Biblija opisuje Boga kao dobrog Boga. Zapravo, Biblija kaže da je samo Bog dobar.
„Samo jedan – Bog – je dobar“ (Matej 19:17)
Božja dobrota, prema Bibliji, znači da je On ljubav, pravednost, svetost, milost… Ovo nijesu samo Božje osobine, već Njegova priroda, Njegov karakter, odnosno ono što Bog jeste, onakav kakav On jeste.
„Bog je ljubav… (1. Jovanova 4:16).
„Ko ne voli, nije upoznao Boga, jer Bog je ljubav“ (1. Jovanova 4:8).
„Dobar je i pravedan Gospod“ (Psalmi 24:8).
„Velika su i čudesna djela tvoja, Gospode Bože, Svemoćni. Pravedni su i istiniti putevi tvoji, Caru svetih…“ (Otkrivenje 15:3).
„Jer sam ja Gospod, vaš Bog. Posvetite se i budite sveti, jer sam ja svet“ (3. Mojsijeva 11:44).
„…Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i pun dobrote, i sažaljiv zbog zla“ (Jona 4:2).
„Ti si, Gospode, dobar i spreman da oprostiš, velika je milost tvoja prema svima koji te prizivaju“ (Psalmi 86:5).
Bog se u Bibliji otkrio i preko svojih imena koja nam objašnjavaju Njegovu silu, slavu, prirodu, karekter i osobine. Riječ „ime“ na hebrejskom jeziku kojim je pisan najveći dio Starog saveza (zavjeta) upravo označava osobinu, karakter, ali i titulu, autoritet, čast.
Prvo Božje ime koje se pominje u Bibliji je „Elohim” i proističe od riječi „El” koja znači „Bog“, „moćan”, „jak”. Neke složenice od „El” su „El Elion” koja se prevodi kao „Bog Svevišnji”; „El Roi” ili „Bog koji vidi”; „El Šadaj” ili „Bog Svemoćni”; „El Olam” ili „Večni Bog”… „Elohim“ je ime za Boga u množini i označava množinu veličanstva, odnosno ukazuje na nekog ko je moćan i silan.
Božje ime „Jehova” ili „Jahve” se u Bibliji ubjedljivo najviše upotrebljava za Boga. Potiče od glagola „biti”, „postojati”, i ima bukvalno značenje kao „Onaj koji jeste“, „Samopostojeći“… U većini Biblija „Jehova“ ili „Jahve“ se prevodi kao „Gospod“ ili „Bog“, iako ima dublje značenje. Neke složenice od „Jehova“ ili „Jahve“ dodatno otkrivaju ko je i kakav je Bog: „Jehova Elohim“ ili „Gospod Bog“; „Jehova Jire” ili „Gospod će se postarati”; „Jehova Šalom” ili „Gospod je Mir”; „Jehova Sabaot” ili „Gospod nad vojskama”; „Jehova Roi” ili „Gospod moj Pastir”; „Jehova Cidkenu” ili „Gospod naša Pravednost”; „Jehova Šamah” ili „Gospod je tu”…
Božje ime „Adon” ili „Adonaj“ znači „Gospod“ ili „Gospodar“. Jedna od složenica od „Adonaj“ jeste „Adonaj Jahve“ ili „Gospod Onaj koji jeste“, stim da se u Biblijama uglavnom prevodi kao „Gospod Bog“.
Na grčkom jeziku kojim je pisan Novi savez (zavjet) najčešća imena za Boga su: „Teos” ili „Bog”; „Kurios” ili „Gospod”; „Despotes” ili „Gospodar”… Novi savez (zavjet) u mnogo većoj mjeri u odnosu na Stari savez otkriva Boga kao našeg ličnog Oca.
Božji identitet, na osnovu Biblije, jeste da je On Stvoritelj svega, Gospodar, i ono što je najvažnije i najuzvišenije za nas, Otac… Karakteristike Božje prirode, u smislu sile i slave su, prema Bibliji: vječnost, besmrtnost, svemoć, sveprisutnost, neograničenost, nedokučivost, sveznanje, nepromjenljivost… Karakteristike Božje prirode, u smislu karaktera i osobina, su dobrota, ljubav, pravednost, svetost, milost…
1. Božji identitet
– Stvoritelj
– Gospodar
– Otac
2. Božja sila-slava
– vječan
– besmrtan
– svemoćan
– sveprisutan
– neograničen
– nedokučiv
– sveznajuć
– nepromjenljiv
3. Božja priroda-karakter
– dobar
– ljubav
– pravedan
– svet
– milostiv
Kada iz Biblije saznamo i spoznamo Božju prirodu – neshvatljivu veličinu (silu) i uzvišenost (slavu) kao i Njegovu dobrotu i ljubav (prirodu, karakter i osobine), ne možemo a da ne zauzmemo stav obožavanja, divljenja, hvale, poštovanja i ljubavi prema Bogu.
Bog je u konačnom demonstrirao ono što jeste kada je poslao svog jedinorođenog Sina Isusa Hrista na Zemlju da se beskonačno žrtvuje kako bi dokazao bezuslovnu ljubav prema čovjeku i na taj način privukao čovjeka Sebi i spasio ga.
„Jer Bog je toliko volio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da niko ko vjeruje u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život“ (Jovan 3,16).
Bog je u Bibliji direktno objavio koliko nas voli:
„Volim te ljubavlju vječnom. Zato te i privlačim svojom dobrotom“ (Jeremija 31:3).
„Može li žena zaboraviti dijete koje je dojila i ne smilovati se sinu utrobe svoje? A ako bi ga ona i zaboravila, ja tebe neću zaboraviti“ (Isaija 49:15).
