U Bibliji se za Boga koriste brojna imena ali postoji jedno koje se koristi najčešće – Jehova ili Jahve, zavisno kako ko prevodi i izgovara (mi ćemo ovdje koristiti ime Jehova). Bog se u Starom savezu na taj način predstavio Mojsiju.
„Tada Bog reče Mojsiju: Ja sam Onaj koji Jeste (YHWH)“ (2. Mojsijeva 3:14).
Od riječi – Ja sam onaj koji jeste, na hebrejskom jeziku kojim je pisan Stari savez, nastalo je Božje ime Jehova koje u sebi sadrži ove riječi.
„Tada Bog reče Mojsiju: Ja sam Onaj koji Jeste. I još reče: Ovako kaži Izraelovim sinovima: Onaj koji Jeste poslao me je k vama. Tada Bog još jednom reče Mojsiju: Ovako kaži Izraelovim sinovima: Gospod (Jehova), Bog vaših praočeva, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev, poslao me je k vama. To je moje ime dovijeka i to je moj spomen iz naraštaja u naraštaj“ (2. Mojsijeva 3:14-15).
Jehova je, kao što vidimo, Božje ime „dovijeka“ kako se i predstavio Mojsiju.
Iako se Bog na početku Biblije, u prvom poglavlju Starog saveza, predstavlja kao „Elohim“, što je prevedeno sa Bog, odmah od drugog poglavlja Bog se objavljuje kao „Jehova Elohim“, odnosno u mnogim prevodima Biblije kao Gospod Bog.
Kasnije se za Boga koriste različita imena, ali dominira ime Jehova što se najčešće prevodi kao Gospod. Gospod nije precizan prevod za Jehova zato što postoji i Adonaj kao Božje ime u Bibliji koje je bliže prevodu Gospod, jer potiče od hebrejske riječi „adon“ što znači gospodar ili vlasnik.
Jehova kao ime u suštini predstavlja Boga kao Onoga koji je uzrok svega, kao Onoga koji Jeste, što ukazuje na Njegove atribute samopostojećeg i vječnog, dok na primjer Elohim označava Boga Stvoritelja kao množinu veličanstva, ali ima i višestruko značenje koje ne mora da označava Boga. Zato se značenje riječi Elohim određuje u skladu sa kontekstom.
U tom smislu kada se kaže Jehova Elohim onda se govori o Bogu Stvoritelju, o Onome koji Jeste i koji je uzrok svega. Jehova Elohim je najprikladnije i najpravilnije ime za Boga u Bibliji, koje se najčešće prevodi sa Gospod Bog iako je taj prevod neprecizan. Pravilnije bi bilo prevesti sa Jehova Bog.
Isus je Jehova
Zanimljivo je da se Sin Božji u Bibliji identifikuje kao Jehova. Šta je Isus dok je bio na Zemlji govorio vezano za Njegovo prapostojanje?
„Zato sam vam rekao da ćete umrijeti u svojim grijesima. Jer ako ne vjerujete da JA JESAM, umrijećete u svojim grijesima. Tada su ga upitali: Ko si ti? A Isus im je odgovorio: Početak, kao što vam rekoh“ (Jovan 8:24-25).
„Na to su mu Judejci rekli: Nemaš još ni pedeset godina, a vidio si Avrama? Isus im je rekao: Zaista, zaista, kažem vam: JA SAM prije nego što se Avram rodio“ (Jovan 8:57-58).
U ovim stihovima Isus za sebe kaže „Ja jesam“ ili „Ja sam.“ Koristi se grčka riječ „ego eimi.“ Isus se ovdje, prema zastupnicima Trojstva, identifikuje na isti način kao i Bog u Starom savezu kada se otkrio Mojsiju.
Činjenica je da se Isus za vrijeme života na Zemlji izjednačavao sa Ocem, primao je obožavanje drugih, opraštao grijehe i mnogo toga je činio što samo Bog može da čini i onda Njegovo „Ja sam“ ima značenje koje je Bog rekao o sebi „Ja sam onaj koji jeste“ ili skraćeno „Ja sam“. Osim toga, postoje tekstovi u Starom savezu koji još jasnije identifikuju Isusa kao Jehovu.
„Slušajte! Neko viče u pustinji: Raščistite put Gospodu (Jehovi). Poravnajte kroz pustu zemlju stazu našem Bogu“ (Isaija 40:3).
Vjekovima kasnije ovo proročanstvo je ispunjeno i odnosilo se na Jovana Krstitelja kao na onog koji viče u pustinji da se pripremi put Gospodu, a znamo da je Jovan Krstitelj to govorio o Isusu.
„A Jovan je onaj o kome je govorio prorok Isaija kad je rekao: Glas onoga koji viče u pustinji: Pripremite put Gospodnji, poravnajte mu staze“ (Matej 3:3).
U Starom savezu se kaže i da je Jehova čovjekov Spasitelj, a znamo da je Isus naš Spasitelj.
„Ali ja sam Gospod (Jehova), tvoj Bog, još od egipatske zemlje. Nisi poznavao drugog Boga osim mene i nije bilo drugog spasitelja osim mene“ (Osija 13:4).
„…Jer vam se danas u Davidovom gradu rodio Spasitelj – Hrist Gospod“ (Luka 2:11).
Stari savez kaže da je Jehova „Gospodar nad gospodarima“, a u Novom savezu se isto kaže za Isusa.
„Jer je Gospod (Jehova), vaš Bog, Bog nad bogovima i Gospodar nad gospodarima…“ (5. Mojsijeva 10:17).
„Oni će zaratiti s Jagnjetom, ali Jagnje će ih pobijediti, jer je Car nad carevima i Gospodar nad gospodarima…“ (Otkrivenje 17:14).
Na sličan način pogledajmo i druga dva stiha, jedan iz Starog saveza koji govori o Jehovi kao o „kamenu i stijeni spoticanja“, a jedan iz Novog saveza koji govori o Isusu kao o „kamenu i stijeni spoticanja“.
„Gospod (Jehova) nad vojskama – on jedini neka vam bude svet, njega se bojte i pred njim drhtite. On će biti kao sveto mesto, ali će biti i kao kamen u koji će udariti i kao stijena o koju će se spotaći oba Izraelova doma…“ (Isaija 8:13-14).
„Jer u Pismu stoji: Gle! Postavljam na Cionu kamen izabran, ugaoni temeljac, dragocjeni kamen… Vama je, dakle, dragocjen, jer vjerujete, ali onima koji ne vjeruju, isti onaj kamen koji su graditelji odbacili postao je ugaoni kamen, i kamen spoticanja i stijena posrtanja“ (1. Petrova 2:6-7).
Iz Biblije se može zaključiti da je Isus Jehova.
Da li je činjenica da je Isus Jehova dokaz da je On Bog, ali u smislu jedan apsolutni Bog kojeg čine tri ličnosti Božanstva, jer je Jehova isključivo ime Božje. Da li je moguće da Isus nije stvarni, doslovni, bukvalni i rođeni Sin Božji i da svi dokazi u prilog tome padaju u vodu samo zato što je On u Bibliji označen kao Jehova? Ne, Isus je Sin Božji, a sada ću objasniti zašto se On identifikuje kao Jehova.
Sin Božji u Starom savezu
Isus je govorio da Boga Oca niko nije čuo ni vidio.
„I Otac koji me je poslao sam je posvjedočio o meni. Vi nikada nijeste čuli njegov glas niti ste vidjeli njegov lik, a ni njegova riječ ne ostaje u vama, jer ne vjerujete onome koga je on poslao“ (Jovan 5:37-38).
Stari savez na više mjesta izvještava da su ljudi čuli i vidjeli Boga.
„Da li je ikada neki narod čuo Božji glas kako govori iz vatre kao što si ga ti čuo i ostao živ?“ (5. Mojsijeva 4:33).
„Jakov je to mjesto nazvao Fanuel jer je rekao: Vidio sam Boga licem u lice, a moja se duša ipak izbavila“ (1. Mojsijeva 32:30).
„Mojsije i Aron, Nadav i Abihud i sedamdeset Izraelovih starješina otišli su gore, i vidjeli su Izraelovog Boga“ (2. Mojsijeva 24:9-10).
Koga su čuli i vidjeli ovi ljudi ako Isus kaže da niko nije vidio Oca? Oni su vidjeli Sina Božjeg koji je u Starom savezu nazvan Jehova.
Biblija kaže da samo Sin ima direktni pristup Bogu Ocu.
„Nijedan čovjek nikada nije vidio Boga. Jedinorođeni Sin, koji je Ocu u naručju, on ga je obznanio“ (Jovan 1:18).
Otac sve radi preko Sina.
„Za nas postoji jedan Bog Otac od koga je sve, i mi u Njemu, i jedan Gospod, Isus Hrist, kroz koga je sve, i mi kroz Njega“ (1. Korinćanima 8:6).
„Sve je stvoreno kroz njega i za njega“ (Kološanima 1:16).
Sin Božji je neposredno bio uključen i u najvažnije događaje u biblijskoj istoriji opisane u Starom savezu prije nego što se utjelovio na Zemlju. Sin Božji je sve to radio u ime Božje jer Bog (od koga je sve) sve radi preko Sina (preko koga je sve). Sin Božji je zato identifikovan u Starom savezu kao Jehova jer se izjednačava sa Ocem (Jehovom), i Oni dvoje su jedno po prirodi, autoritetu, sili, cilju, namjeri, djelovanju… Sin je Jehova isto kao što je i Otac Jehova.
Da li ovo ima zaista smisla, s obzirom da oni koji vjeruju u Trojstvo kažu da se ime Jehova koristi isključivo za jednog apsolutnog Boga, što znači da je Isus Bog jer se u Bibliji identifikuje kao Jehova?
Dvojica Jehova u Starom savezu
U izvještajima Starog saveza možemo da vidimo da postoje dvojica Jehova, kao i brojni drugi nagovještaji da postoje dvije Božanske ličnosti od kojih jedna neposredno komunicira sa stvorenim bićima, i to nedvosmisleno potvrđuje odnos Otac-Sin kao i prapostojanje Sina.
„Tada je Gospod (Jehova) na Sodom i Gomor pustio kišu od sumpora i vatre od Gospoda (Jehova), s nebesa“ (1. Mojsijeva 19:24).
Kako je moguće da u ovom stihu imamo dva apsolutna Boga ukoliko ime Jehova označava isključivo apsolutnog Boga?
Biblijski stih o dvojici Jehova upućuje na Oca i Sina.
U gore navedenom događaju gdje jedan Jehova uništava Sodom i Gomor spuštajući od drugog Jehove sa Neba kišu od sumpora i vatru, važno je zapaziti da je Sin Božji tada bio na Zemlji sa još dva anđela i javio se Avramu pred uništenje Sodoma i Gomora, tako da tekst o dvoje Jehova govori o Ocu i Sinu koji su zajedno djelovali.
Dva Boga i u Novom savezu
I u Novom savezu imamo pominjanje dva Boga, isto kao u Starom savezu dvojice Jehova.
„A za Sina kaže: Tvoj je presto, Bože, u vijek vijeka i žezlo tvog carstva žezlo je čestitosti. Volio si pravednost i mrzio bezakonje. Zato te je Bog, tvoj Bog, pomazao uljem radosti više nego drugove tvoje“ (Jevrejima 1:8-9).
Isusova identifikacija kao Jehove može se objasniti nedvosmislenom činjenicom da je On Sin Božji koji je sa Ocem jedno po prirodi, autoritetu, sili, cilju, namjeri, djelovanju…
Jehova je ime koje je dato Isusu
Interesantno je da je Elen Vajt, jedan od pionira Adventnog pokreta iz 19. vijeka, vjerovala na ovaj način, što je rijetkost u cijeloj hrišćanskoj istoriji.
„Jehova je ime koje je dato Hristu (EGW, The Signs of the Times, May 3, 1899, p.2.).
Adventistička crkva je prihvatila Trojstvo decenijama nakon smrti pionira.
Sin se identifikuje sa Očevim imenom
Dakle, Sin Božji se može potpuno identifikovati sa Ocem, sa Njegovim imenom, kao što to i jeste bio slučaj u istoriji opisanoj u Starom savezu prije nego što se Sin utjelovio.
Sjetimo se Isusove izjave u čije ime je došao na Zemlju.
„Ja sam došao u ime svog Oca…“ (Jovan 5:43).
Sin Božji se, dok je bio na Zemlji, poistovjećivao sa Bogom, ali Njegova jednakost sa Ocem zasnovana je upravo na Njegovom sinaštvu a ne na tome da su On i Otac jedan Bog ili da zajedno čine jednog Boga kako to zagovara nauka o Trojstvu.
„Zato su Judejci još više tražili priliku da ga ubiju, jer ne samo da je po njima kršio Šabat nego je i BOGA NAZIVAO SVOJIM OCEM, IZJEDNAČAVAJUĆI SE S BOGOM“ (Jovan 5:18).
Jehova i anđeo Jehovin koji je istovremeno i Jehova
Osim pominjanja dvojice Jehova u izvještajima Starog saveza, postoje izvještaji u kojima se istovremeno pominju Jehova i anđeo Jehovin koji je istovremeno i Jehova, što potvrđuje postojanje dva Božanska bića, Oca i Sina, i obrasca da Otac sve radi preko Sina.
Neko eventualno može da kaže da su anđeli u Božjoj službi i da se u tom smislu izjednačavaju sa Bogom jer sve rade u Njegovo ime, ali iz izvještaja koje ćemo pročitati je jasno da se radi o nekome ko je uzvišeniji od anđela i koji ima Božje osobine, a to je niko drugi nego Sin Božji čime se potvrđuje prapostojanje Sina Božjeg.
U Starom savezu imamo izvještaj da se anđeo Jehovin pojavio Agari i razgovarao sa njom, a iz istog izvještaja vidimo da je to bio Jehova. Osim toga, u istom izvještaju anđeo Jehovin, koji je ustvari Jehova, govori o Jehovi u trećem licu, što je više nego očigledno da se radi o dva Božanska bića, dvoje Jehova, koja djeluju kao jedno i predstavljaju snažno jedinstvo dvije osobe, Oca i Sina.
„GOSPODNJI (JEHOVIN) ANĐEO ju je kasnije našao kod jednog izvora vode u pustinji, kod izvora na putu za Sur. Tada ju je upitao: Agara, Sarina sluškinjo, odakle si došla i kuda ideš? Ona odgovori: Bježim od svoje gospodarice Sare. GOSPODNJI (JEHOVIN) ANĐEO joj reče: Vrati se svojoj gospodarici i ponizi se pred njom. Zatim joj GOSPODNJI (JEHOVIN) ANĐEO još reče: Umnožiću tvoje potomstvo toliko mnogo da neće moći da se izbroji. GOSPODNJI (JEHOVIN) ANĐEO još joj reče: Evo, trudna si i rodićeš sina i daćeš mu ime Ismailo, jer je GOSPOD (JEHOVA) čuo za tvoju nevolju… Tada je ona prizivala IME GOSPODA (JEHOVE), KOJI JE S NJOM GOVORIO, I REKLA JE: TI SI BOG KOJI VIDI, jer, kao što je rekla: Da li sam ovdje zaista vidjela onoga koji mene vidi“ (1. Mojsijeva 16:7-13).
Bog se javio Mojsiju na brdu Horiv u ognjenom plamenu gdje su razgovarali. Kako se vidi iz izvještaja, pojavljuje se anđeo Jehovin a odmah nakon toga vidimo da je to ustvari Jehova.
„Tada mu se pojavio GOSPODNJI (JEHOVIN) ANĐEO u ognjenom plamenu iz grma. On se zagledao, a grm je gorio ali nikako nije sagorijevao. Mojsije je rekao: Idem da pogledam ovo veliko čudo, zašto grm ne sagorijeva. Kad je GOSPOD (JEHOVA) BOG vidio kako prilazi da bolje pogleda, pozvao ga je iz grma: Mojsije! Mojsije! A on je odgovorio: Evo me. Tada mu reče: Ne prilazi ovamo. Izuj sandale sa svojih nogu, jer je mjesto na kome stojiš sveta zemlja. Zatim reče: Ja sam BOG (ELOHIM) tvog oca, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev. Tada je Mojsije zaklonio svoje lice, jer se bojao da gleda u Boga…“ (2. Mojsijeva 3:2-6).
U nekim od stihova neizmjenično se pominje i ime Elohim da označi Boga.
Ideja o tome ko se javio Mojsiju, naizmjenično Bog i anđeo Božji koji se izjednačava sa Bogom, je poznata i u Novom savezu.
„Nakon četrdeset godina, pojavio mu se ANĐEO GOSPODNJI u pustinji kod gore Sinaj u plamenu gorućeg grma. Kad je to Mojsije vidio, začudio se tom prizoru. Dok je prilazio da bolje pogleda, začuo se Gospodnji glas: JA SAM BOG TVOJIH PRAOČEVA, BOG AVRAMOV, ISAKOV I JAKOVLJEV. …TADA MU JE GOSPOD REKAO: Izuj sandale sa svojih nogu, jer je mjesto na kome stojiš sveta zemlja. …A sad idi, šaljem te u Egipat. Tog Mojsija, koga su se odrekli riječima: Ko je tebe postavio za vladara i sudiju?, njega je BOG RUKOM ANĐELA koji mu se pojavio u grmu poslao kao vladara i izbavitelja“ (Djela apostolska 7:30-35).
Izjava „izuj sandale sa svojih nogu, jer je mjesto na kome stojiš sveta zemlja“ je dokaz da je Božansko biće razgovaralo sa Mojsijem, a ne anđeo, zato što anđeo ne može da posveti tlo na kojem stoji, već to može samo prisustvo Božanskog bića, i anđeo nikada tako nešto ne bi izjavio.
Anđeo Jehovin na drugom mjestu u Starom savezu govori kako je izveo izraelski narod iz egipatskog ropstva i da je sklopio sa njima savez koji nikad neće raskinuti.
„GOSPODNJI (JEHOVIN) ANĐEO je došao iz Galgala u Vokim i rekao: Izveo sam vas iz Egipta i doveo sam vas u zemlju za koju sam se zakleo vašim praočevima. Još sam rekao: Neću nikada raskinuti svoj savez s vama“ (Sudije 2:1).
U ovom stihu se anđelu Jehovinom pripisuju iste radnje koje su na drugim mjestima pripisane Jehovi.
„Tada Mojsije reče narodu: Sjećajte se ovog dana u koji ste izašli iz Egipta, iz doma robovanja, jer vas je snagom svoje ruke GOSPOD (JEHOVA) izveo odande“ (2. Mojsijeva 13:3).
„GOSPOD BOG (JEHOVA ELOHIM) naš, sklopio je s nama savez na Horivu“ (5. Mojsijeva 5:2).
Ko je štitio Izraelce kada su izašli iz Egipta na putu prema obećanoj Zemlji?
„GOSPOD (JEHOVA) je išao pred njima danju u stubu od oblaka da ih vodi putem, a noću u stubu od vatre da im svijetli, kako bi mogli da putuju i danju i noću“ (2. Mojsijeva 13:21).
„Tada je ANĐEO BOŽJI (ELOHIM), koji je išao ispred izraelskog logora, otišao i stao im iza leđa, a stub od oblaka koji je bio ispred njih pomjerio se i stao im iza leđa“ (2. Mojsijeva 14:19).
Sin Božji je nedvosmisleno bio taj koji je predvodio Izraelce na putu iz egipatskog ropstva ka obećanoj zemlji Hanan, na teritoriji današnjeg Izraela.
„Ne želim, braćo, da budete u neznanju o ovome: Naši praočevi su svi bili pod oblakom i svi su prošli kroz more i svi su se krstili u Mojsija kad su pod oblakom prošli kroz more i svi su jeli istu duhovnu hranu i svi su pili isto duhovno piće. Jer su pili iz duhovne stijene koja ih je pratila, a TA STIJENA JE BILA HRIST“ (1. Korinćanima 10:1-4).
Izraelci su se bunili i govorili protiv Boga na putu iz egipatskog ropstva do obećane zemlje, i dosta njih je pomrlo od ujeda zmija.
„Zato je GOSPOD (JEHOVA) poslao među narod zmije otrovnice, koje su ih ujedale, tako da je pomrlo mnogo izraelskog naroda“ (4. Mojsijeva 21:6).
Ko je bio ustvari taj protiv koga su se bunili, odgovor imamo u Novom savezu napisanom vjekovima kasnije.
„I ne iskušavajmo HRISTA, KAO ŠTO SU GA NEKI OD NJIH ISKUŠAVALI, PA SU IZGINULI OD ZMIJA“ (1. Korinćanima 10:9).
Anđeo Jehovin i Jehova su izjednačeni i u izvještaju o Avramu kada je on išao da prinese svog sina Isaka na žrtvu.
„Na kraju su stigli do mjesta koje mu je BOG (ELOHIM) pokazao. Avram je tamo podigao oltar, naslagao drva, svezao svom sinu Isaku ruke i noge i položio ga preko drva na oltaru. Tada je Avram pružio ruku i uzeo nož da ubije svog sina. Ali ga GOSPODNJI (JEHOVIN) ANĐEO pozva s nebesa i reče: Avrame! Avrame! A on odgovori: Evo me! Zatim mu reče: Ne diži ruku na dijete i ne čini mu ništa, jer sada znam da se bojiš Boga kad nijesi odbio da mi daš svog sina jedinca… GOSPODNJI (JEHOVA) ANĐEO je još jednom s nebesa pozvao Avrama i rekao: Zaklinjem se samim sobom, govori GOSPOD (JEHOVA)…“ (1. Mojsijeva 22:9-16).
Anđeo Božji se javio i Jakovu a onda vidimo da je to bio ustvari Bog, stim da se u ovom kontekstu Bog pominje kao Elohim i El.
„Tada mi je u snu ANĐEO BOŽJI (ELOHIM) rekao: Jakove! A ja sam odgovorio: Evo me. On je zatim rekao: Podigni oči i vidi da su svi jarci koji skaču na koze prugasti, pjegavi i šareni, jer sam vidio sve što ti Laban čini. Ja sam BOG (EL) Bet-Ela, gdje si uljem pomazao stub i gdje si mi se zavetovao“ (1. Mojsijeva 31:11-13).
Ko je nosio Božje ime u Starom savezu?
Bog obećava Izraelcima da će im poslati anđela kojeg trebaju slušati, koji „nosi Božje ime“ i koji im „neće oprostiti grijehe“ ako se budu bunili protiv Njega.
„Evo, šaljem pred tobom anđela da te čuva na putu i da te dovede na mjesto koje sam pripremio. Čuvaj ga se i slušaj njegov glas. Ne buni se protiv njega, jer on neće oprostiti vaše prestupe. On nosi moje ime. Ali ako dobro slušaš njegov glas i činiš sve što kažem…“ (2. Mojsijeva 23:20-22).
Sin Božji nosi Božje ime i može da oprašta grijehe kao i Njegov Otac. Njemu treba biti poslušan, i On je vrijedan obožavanja kao i Bog, a ne anđeo.
