Podgorica, Crna Gora
www.hriscanskamreza.net
info@hriscanskamreza.net
zdravkovucinic@yahoo.com

Koji su to lični grijesi kojih se moramo odreći?

Biblija je jasna da grijeh nije samo djelo, čin, akt ili manifestacija, već i stanje ili položaj u kojem se grešnik nalazi (Jovan 8:34, Rimljanima 7:14-20, 8:8, 3:10-12, 3:23, Galatima 5:22, Psalmi 51:5, Jeremija 17:9). Kada se posmatra samo kroz djelo, čin, akt ili manifestaciju, grijeh je dobrovoljno i svjesno stavljanje svoje volje ispred Božje volje (prestup Božjeg zakona ili Božje volje) (1. Jovanova 3:4, 5:17).1.

Zašto je prvi čovjek Adam stavio svoju volju ispred Božje? Zbog želje za nezavisnošću od Boga. Ponuda zmije (Sotone) je bila primamljiva i podrazumijevala je djelovanje nezavisno od Božje volje (1. Mojsijeva 2-15-16, 3:1-6). Dakle, grijeh je više od samog djela i javlja se zbog želje da se bude nezavisan od Boga (Isaija 53:6, Rimljanima 14:23), da se djeluje samostalno, bez Boga, da se vjeruje više sebi nego Bogu.

Djelovanjem po svojoj volji protiv Božje volje (prestup Zakona), a sve zbog želje za nezavisnošću od Boga, Adam se svjesno razdvojio od Boga i Bog je ispoštovao njegovu slobodnu volju (1. Mojsijeva 3:7-13, Rimljanima 5:12-19). Želja za nezavisnošću od Boga koja se manifestovala kroz stavljanje svoje volje ispred Božje volje, dovela je Adama u stanje ili položaj razdvojenosti od Boga – kada Božji Duh više nije sjedinjen sa čovjekovim duhom.

Posljedica razdvojenosti od Boga je promjena u ljudskoj prirodi koja je odmah postala tjelesna ili rob grijeha (Rimljanima 8:7-9, Juda 1:19). Tjelesnost ili ropstvo grijehu je stanje grijeha u kojem je čovjek rob stavljanja svoje volje ispred Božje volje (ne može biti poslušan Bogu, prirodno je primoran da čini svoju volju, spontano čini svoju volju i želi da čini svoju volju) (Rimljanima 7:8.14.15-20, Jovan 8:34, 1 Korinćanima 2:14).

Čovjek je, razdvajanjem od Boga još u edenskom vrtu prije oko 6000 godina, po prirodi postao grešan i smrtan, i to je nasleđe svakog pojedinca koji se rodi na Zemlji. U tjelesnom čovjeku koji je rob grijeha, bez Boga kao izvora i održavaoca života, sada prirodno i spontano preovladava ono što je suprotnost od ljubavi prema Bogu i Božjim stvorenjima (ljudima), a to je sebičnost. Čovjekova volja (JA ili ego) je postala gospodar umjesto Boga. To u praksi znači da čovjekovo JA, prirodno i spontano hoće da: zadovolji sebe, zaštiti sebe, uzdigne sebe, odbrani sebe, opravda sebe, sažali sebe. Na ovaj način se proizvode grešna djela u svakodnevnom životu kroz prirodno i spontano stavljanje svoje volje ispred Božje volje.

 

Svi smo grešni, ali ne manifestujemo grijeh jednako

Iako svi ljudi imaju jednako nasleđe – tjelesnu grešnu prirodu, oni se manje ili više razlikuju po manifestaciji grijeha, po svojim ličnim grijesima kao i po izraženosti nekog grijeha. Sklonosti ka određenim pojedinačnim grijesima mogu se razlikovati od čovjeka do čovjeka. To zavisi od genetskog nasleđa, životnih okolnosti, okruženja i vaspitanja kao i od stečenih sklonosti ka grijesima kroz život… Grijeh je kao lančana reakcija jer izaziva nove grijehe i navike ka grijehu. Gajenje određenog grijeha vodi u druge grijehe. Postoje određeni grijesi koji se mogu suzbiti kroz disciplinovan život, ali to nije očišćenje od grijeha koje samo naš Spasitelj Isus Hrist može obaviti. Nama je potrebno da budemo oslobođeni od grijeha, a ne da suzbijamo grijehe, jer u oslobođenju je spasenje i sloboda.

Novorođeni, spašeni čovjek, koji je primio Hristov Duh ima novu prirodu, duhovnu prirodu, koja više nije tjelesna i koja želi da čini dobro, ali on i dalje ima isti stari um koji ima navike na grijeh, sjećanja na grijeh i zato može doživljavati padove u grijeh ili nastaviti da gaji stare grijehe. Ali novorođeni čovjek može, ako hoće, da pravilno shvati svoju punu grešnost, da prizna i preda Isusu svoje grijehe na očišćenje, ono što stari čovjek prije novorođenja nije mogao, niti želio, niti je bio svjestan takve potrebe. Za ovo je potrebno odricanje od grijeha (žrtvovanje) koje nam je omogućeno kroz novorođenje.

 

Lični grijesi kojih se moramo odreći i od kojih nas Isus mora očistiti

Od čega se mora očistiti novorođeni hrišćanin koji sada ima želju da služi Bogu, da živi za Boga? Koji su to grijesi i grešne navike koje moramo položiti Bogu na oltar? Čega se to moramo odreći u motivima, mislima, riječima i djelima da bi Isus učinio potpunu promjenu, odnosno očišćenje našeg bića, i pripremio nas za život u zajednici sa Njim i sa Ocem? Iako je razumljivo da nijesu svi hrišćani na istom nivou duhovnosti i da se njihovi lični životi i odnos sa Bogom razlikuju jedni od drugih, prava je prilika za lično preispitivanje kroz čitanje i analizu spiska grijeha koji slijedi:

  • život po svojoj volji (nezavisnost od Boga u svakodnevnim aktivnostima, samostalno donošenje odluka i djelovanje bez Boga)
  • nevjerstvo (nepovjerenje u Boga)
  • sebičnost, egocentričnost (ljubav prema sebi)
  • oholost, ponos, bahatost, arogancija, samohvalisanje, isticanje sebe
  • samopravednost, potcjenjivanje ljudi
  • licemjerstvo, lažna ljubaznost
  • zavist, ljubomora
  • mržnja, zloba
  • osvetoljubivost, svadljivost
  • gnjev, ljutnja, gorčina, agresivnost
  • ogovaranje, klevetanje, kritikovanje, vrijeđanje, ponižavanje i ismijavanje drugih, narušavanje nečijeg ugleda
  • osuđivanje, nabijanje osjećaja krivice drugima, traženje grešaka i spočitavanje grešaka drugima, traženje krivca u drugima
  • nepraštanje, nemilosrdnost, nepomirljivost, bezosjećajnost, hladnokrvnost, ignorisanje drugih, izbjegavanje izvinjenja i traženja oproštenja od onih koje smo uvrijedili ili im nanijeli štetu
  • kurvarstvo, blud, požuda svih vrsta (samozadovoljavanje, seksualne izopačenosti,  pornografija, požudne misli, svaka vrsta bliskosti ili intimizacije suprotnih polova koji nijesu u braku)
  • materijalizam (ljubav prema novcu i razmišljanje o njemu, materijalne ambicije), pohlepa, rasipništvo
  • laganje (laganje i kroz šale), manipulisanje, iskrivljeno i neobjektivno prenošenje tuđih riječi ili opisivanje događaja kroz neistine, poluistine i pretjerivanje
  • lukavstvo
  • odbacivanje, otuđivanje ili bliskost sa ljudima iz sebičnih i materijalnih interesa
  • sažalijevanje sebe, izigravanje žrtve da bi se stekla nečija naklonost
  • uvredljivost
  • nezahvalnost
  • neljubaznost
  • tvrdoglavost, nepopustljivost
  • zloupotreba i iskorišćavanje ljudi (poslodavaca, radnika, kolega, porodice, braće, prijatelja)
  • nanošenje materijalne i svake druge štete ljudima (namještaljke, spletke, smicalice)
  • nepoštovanje ili maltretiranje roditelja, supružnika, djece i ljudi
  • pristrasnost svake vrste
  • prijetnje svake vrste
  • ulazak u brak bez Božjeg odobrenja (bez biblijskog osnova, iz sebičnih, tjelesnih ili materjalnih razloga)
  • razvod braka bez Božjeg odobrenja (bez biblijskog osnova, iz sebičnih razloga)
  • neodgovornost u obavezama svih vrsta, izbjegavanje vraćanja dugova i nadoknađivanja štete
  • ružan rječnik, neobuzdan jezik, neozbiljni razgovori, pretjerivanje u šalama, dobacivanja,
    nepristojnost svake vrste
  • izdaja, otkrivanje tajni, gaženje date riječi i kršenje obećanja
  • hedonizam-neumjerenost u jelu i piću
  • lijenost, besposličarenje
  • kukavičluk, štetni kompromisi
  • svjetovnost (ljubav prema svijetu, zabava, muzika, film…)
  • pretjerano spoljašnje ukrašavanje, nepristojno i izazovno oblačenje
  • luksuz
  • paganski običaji (razne svetkovine)
  • uskraćivanje Božjeg djela i siromašnih, škrtost
  • insistiranje, pritiskanje i nametanje svojih vjerovanja i učenja drugima
  • ubistvo, silovanje, prebijanje, zlostavljanje, abortus, krađa, prevara, podmićivanje, korupcija, nepošteni-kriminalni poslovi, okultizam, korišćenje droge, cigareta, alkohola i kafe, kockanje (ovo su grijesi koje novorođeni hrišćani manje upražnjavaju)

Biblija govori o hrišćanskim grijesima u prvim zajednicama koje su uspostavili apostoli. Korintska zajednica je bila karakteristična po tome, ali ne i jedina.

“Jer dok među vama ima ljubomore i svađe, zar niste tjelesni i zar ne postupate kao i drugi ljudi” (1. Korinćanima 3:3).

“Zaista, čuje se da među vama ima bluda, i to takvog bluda kakvog nema ni među neznabošcima: da jedan od vas ima ženu svog oca” (1. Korinćanima 5:1).

“Ali sada vam pišem da prestanete da se družite sa svakim ko se zove brat, a koji je bludnik ili pohlepan ili idolopoklonik ili koji pogrdno govori o drugima ili je pijanica ili iznuđivač – s takvim nemojte ni da jedete” (1. Korinćanima 5:11).

“Zaista, krajnje je porazno za vas što se parničite među sobom. Zašto radije ne pretrpite nepravdu? Zašto radije ne pregorite štetu? Naprotiv, vi nanosite nepravdu i štetu, i to svojoj braći” (1. Korinćanima 6:7-8).

Apostol Pavle istim tim Korinćanima kaže sljedeće: “Zar ne znate da ste vi Božji hram i da Božji Duh prebiva u vama? Ako neko uništi Božji hram, Bog će uništiti njega. Jer Božji hram je svet, a taj hram ste vi” (1. Korinćanima 3:16-17).

“Jer je Božja volja da budete sveti – da se uzdržavate od bluda, da svako od vas zna da ovlada svojim tijelom u svetosti i časti, a ne u neobuzdanoj polnoj požudi koja je svojstvena narodima koji ne poznaju Boga, i da niko ne zakida i obmanjuje svog brata u bilo čemu, jer Gospod kažnjava za sve to, kao što smo vam već rekli i temeljno posvjedočili.  Jer nas Bog nije pozvao da živimo nečisto, nego da budemo sveti. Prema tome, ko to odbacuje, ne odbacuje čovjeka, nego Boga, koji vam daje svoj Sveti Duh (1. Solunjanima 4:3-8).

I apostol Petar je pozivao hrišćane da odbace grijeh: “Odbacite, stoga, svaku zloću, svaku prevaru, licemjerstvo, zavist i svako klevetanje, i kao novorođena djeca razvijajte želju za čistim mlijekom Božje riječi, da biste hraneći se njime rasli, ako ste zaista okusili koliko je Gospod dobar” (1. Petrova 2:1-3).

U suštini, naš udio je da priznamo grijehe, sebi (ako je potrebno) i Bogu, da ih se odreknemo, žrtvovati se toliko, a to znači da Mu ih slobodnom voljom predamo da ih uzme na način na koji On zna najbolje kako da to uradi kroz životne okolnosti. Sve grijehe, bez izuzetka, moramo predati na oltar, na žrtvu, kako bi nas Isus očistio, jer ni jedan svjesni-nepriznati grijeh koji se gaji ne može da uđe na Nebo niti omogućava lični susret sa Bogom i Isusom.2.

Bog nam je oprostio sve grijehe, to nikada nemojmo zaboraviti. A Isus nam je omogućio, primanjem Njegovog života, da možemo podnijeti žrtvu, a to je da možemo priznati i predati grijehe – odreći ih se. Isus se na krstu odrekao nečega što najviše voli – Boga, i to zauvijek, da bi se mi, kada primimo Njegov život, mogli odricati nečega što najviše volimo, a što nas razdvaja od Boga – sebe, odnosno grijeha.

U odricanju od grijeha i žrtvi se ogleda ko je hrišćanin a ko nije, ko cijeni ono što je Hrist uradio za nas a ko ne. Namjerno ostajanje u svjesnim grijesima i njihovo gajenje i namjerno ponavljanje je pobuna protiv Boga. Nije važno šta smo radili i koliko smo bili grešni u prošlosti, ili do danas, do ovog trenutka, važno je da priznajemo i predajemo naše svjesne grijehe, da zauzmemo stav da ne želimo te grijehe u našem životu, da ih se odreknemo, da slobodnom voljom Isusu dozvolimo da nas očisti koliko god to bilo bolno ili gorko iskustvo… Hrišćanstvo bez očišćenja i oslobođenja od grijeha nije hrišćanstvo. Ovo je Isus omogućio za nas i On će učiniti to djelo u nama ako hoćemo, ako tako izaberemo, ako živimo zajedno sa Njim (to je život po Duhu).

“Ali jedno činim: zaboravljam ono što je iza mene i trudim se da dosegnem ono što je ispred mene, trčim ka cilju, ka nagradi visokog poziva Božjeg u Hristu Isusu” (Filipljanima 3:13-14).

Nastavak

Prethodni nastavak

image_pdfimage_print

Reference   [ + ]

1. Za više informacija o grijehu pročitati Biblijsko otkrivenje – Šta je stvarno grijeh; Glavni problem – ljudsko srce ili ljudsko ponašanje? i Duhovna smrt – stanje grijeha
2. U narednom periodu detaljnije ćemo se pozabaviti biblijskim rješenjem za grijeh kao stanjem i rješenjem za grijehe kao manifestacijom, kao i sa pojedinačnim  najučestalijim grijesima hrišćana koji se moraju što prije predati Isusu i kojih se moramo odreći kako bi nas očistio da bi Ga spremno dočekali