„Zato idite i naučite sve narode, krsteći ih u ime Oca, Sina i Svetoga Duha…“ (Matej 28:19).

Zastupnici Trojstva koriste ovaj stih da dokažu kako su Otac, Sin i Sveti Duh navodno tri jednake ličnosti Božanstva koje čine jednog Boga. Ako prihvatimo ovu Isusovu izjavu kao autentičnu, da li se njome potvrđuje tačnost nauke o Trojstvu i da je Sveti Duh odvojena, posebna i treća ličnost Božanstva?

Ovaj stih ne govori o Božjem identitetu, ne govori o Bogu koji se sastoji od tri ličnosti niti govori o tome ko je Sveti Duh. Ovaj stih potvrđuje da postoje Otac, Sin i Sveti Duh, ali u to nema sumnje. Stih nam ne objašnjava prirodu odnosa između Oca, Sina i Svetog Duha i zato insistiranje da se njime dokazuje Trojstvo predstavlja korišćenje stiha izvan konteksta.

Šta je krštenje?

Riječ krštenje prevedena je od grčke riječi „baptizo“ koja znači uroniti. Krštenje nije samostalan čin već je učesnik ovog obreda, pored krštenika, još jedna osoba koja je krštena i koja treba da obavi krštenje – da uroni u vodu krštenika.

„Dok su išli putem, došli su do neke vode, a dvoranin reče: Evo vode! Šta me sprječava da se krstim? A Filip mu reče: Ako vjeruješ svim svojim srcem, možeš. A on reče: Vjerujem da je Isus Hrist Sin Božji. Tada je zapovijedio da kola stanu, pa su obojica sišli u vodu, i Filip i dvoranin, i Filip ga je krstio“ (Djela apostolska 8:36-38).

Kada čujete jevanđelje, pokajete se i prihvatite Isusa za ličnog Spasitelja, spremni ste za krštenje.

„A Petar im reče: Pokajte se i neka se svako od vas krsti u ime Isusa Hrista za oproštenje svojih grijeha, i primićete dar Svetog Duha“ (Djela apostolska 2:38).

Dar Duha koji se prima je Isusov život, i to je novorođenje. Kroz dar Duha vjerni se krštavaju Duhom,^1. odnosno Duh u njima sprovodi ono što krštenje vodom simbolizuje. Krštenje kroz uronjavanje u vodu simbolično predstavlja ono što je Isus uradio za nas i ono što mi realno doživljavamo prilikom primanja Njegovog života – smrt grijehu, odnosno starom životu (uronjavanje u vodu). To ustvari i predstavlja pokajanje, okretanje od sebe ka Hristu, umiranje sebi da bi nam Hrist bio Gospod.

„…Mi koji smo umrli grijehu, kako ćemo i dalje živjeti u njemu? Ili ne znate da su svi koji su kršteni u Hrista Isusa, kršteni u njegovu smrt? Dakle, s njim smo sahranjeni svojim krštenjem u njegovu smrt, kako bismo, kao što je Hrist vaskrsnut iz mrtvih slavom Očevom, i mi isto tako hodili u novini života. Jer kad smo zasađeni s njime u obličju njegove smrti, bićemo tako i ustajanjem; znajući ovo, da je naš stari čovjek bio razapet zajedno s njim, kako bi se naše grešno tijelo onemogućilo, da više ni u kom slučaju ne robujemo grijehu, jer onaj ko je umro, oslobođen je grijeha. A ako smo umrli s Hristom, vjerujemo da ćemo i živjeti s njim“ (Rimljanima 6:2-8).

Dakle, kroz krštenje Duhom postaje djelotvorno ono što krštenje vodom simbolizuje. Isus, Duh u nama, dodjeljuje nam svoj život u kome se desila smrt grijehu i vaskrsenje u novi život. Kroz Duha, odnosno kroz krštenje Duhom, smo postali dio Isusovog života, postali smo Njegovo tijelo. Kao što se krštenje vodom obavlja uronjavanjem u vodu, krštenje Duhom se obavlja polaganjem ruku, iako je sve stvar vjere a ne forme.

Krštenje vodom treba obaviti u „ime Isusa Hrista” jer je ono direktno povezano sa Isusovom smrću i vaskrsenjem.

„…Nego su samo bili kršteni u ime Gospoda Isusa“ (Djela apostolska 8:16).

„Tako ih je uputio da se krste u ime Isusa Hrista“ (Djela apostolska 10:48).

„Kad su to čuli, krstili su se u ime Gospoda Isusa“ (Djela apostolska 19:5).

„Ustani i krsti se, i operi se od grijeha svojih, pozivajući se na Gospodnje ime“ (Djela apostolska 22:16).

Krštenjem u Isusovo ime javno potvrđujemo da smo Ga prihvatili za Spasitelja i da Ga primamo u naš život da nam bude Gospod. Na taj način smo primili Novi savez, Isusov život, i time ušli u savez sa Bogom jer smo postali Božja djeca kao što je Isus.

„Zaista, svi ste vi Božji sinovi vjerom u Hrista Isusa. Jer koji se god u Hrista krstiste, u Hrista se obukoste. Nema više ni Judejca ni Grka, nema ni roba ni slobodnjaka, nema ni muškog ni ženskog, jer vi ste svi jedno u Hristu Isusu. A ako ste Hristovi, onda ste Avramovo potomstvo, naslednici po obećanju“ (Galatima 3:26-29).

Zašto onda u skoro svim prevodima Biblije stoji Isusov nalog da krštenje treba obaviti „u ime Oca, Sina i Svetog Duha“, a upravo iz Biblije vidimo da su Isusovi učenici krštavali isključivo u „ime Isusa Hrista“ i da je krštenje isključivo povezano sa Isusovom smrću i vaskrsenjem?

Da li je bilo promjena u Bibliji?

Isusov nalog je, barem prema nekim istorijskim izvorima, prepravljen tokom prvih vjekova kada je u zvaničnom hrišćanstvu počela da se uvodi nauka o Trojstvu, i o tome govore istorijski izvori.

„Formula za krštenje je promijenjena od imena Isusa Hrista ka riječima Otac, Sin i Sveti Duh u drugom vijeku, od strane Katoličke crkve“ (Encyclopedia Britannica 11th edition., Vol. 3, Pg. 365-366).

„Rana crkva je uvijek obavljala krštenje u ime Isusa Hrista sve do utemeljivanja doktorine o trojstvu u drugom vijeku“ (Canney Encyclopedia of Religion Pg. 53).

„Svugdje u najstarijim izvorima se konstatuje da se krštenje obavljalo u ime Isusa Hrista“ (Britannica Encyclopedia, Vol 3, p. 82).

„Hrišćansko krštenje se obavljalo koristeći riječi ‘u ime Isusovo’“ (Hastings Encyclopedia of Religion, Vol 2, p. 377).

„Upotreba trinitističke formule bilo koje vrste ne sugeriše se u ranoj istoriji crkve“ (Hastings Encyclopedia of Religion, Vol. 2. p. 378).

„Krštenje je uvijek bilo u ime Gospoda Isusa do vremena Justina Mučenika kad se koristila formula trojedinog“ (Hastings Encyclopedia of Religion, Vol. 2, p. 389).

Biblija ne daje osnov da krštenje treba obavljati „u ime Oca, Sina i Svetog Duha“ jer su Isusovi učenici krštavali isključivo u „ime Isusa Hrista“, a znamo da je krštenje povezano sa Njegovom smrću i vaskrsenjem. Da li ćemo to prihvatiti još ako se uzmu u obzir i istorijski izvori koji govore da je Isusov nalog o krštenju prepravljen tokom prvih vjekova? Ukoliko ne prihvatamo biblijske činjenice, čak ako izuzmemo istorijske, da li onda to znači da su Isusovi učenici pogrešno razumjeli ono što im je On zapovijedio oko krštenja? Da li su pogrešno krštavali ljude, samo „u ime Isusa Hrista“, a ne „u ime Oca, Sina i Svetog Duha“?

Facebook

Google

Twitter

Linkedin

Reddit

Tumblr

Print