Podgorica, Crna Gora
www.hriscanskamreza.net
info@hriscanskamreza.net
zdravkovucinic@yahoo.com

Krštenje vodom i Svetim Duhom – Biblija i lično iskustvo

Vjerujem da svaki čovjek koji se upozna sa jevanđeljem i iz srca povjeruje i prihvati Isusa Hrista za Sina Božjeg, za ličnog Spasitelja i Gospoda, treba da bude kršten vodom i Svetim Duhom.

 „Isus odgovori: Zaista, zaista, kažem ti, ako se neko ne rodi od vode i od Duha, ne može ući u Božje kraljevstvo. Što je rođeno od tijela, tijelo je, a što je rođeno od Duha, duh je. Ne čudi se što sam ti rekao: Morate da se rodite odozgo” (Jovan 3:3-7).

„Jer Jovan je krštavao vodom, a vi ćete nedugo nakon ovih dana biti kršteni Svetim Duhom“ (Djela apostolska 1:5).

„A Petar im reče: Pokajte se i neka se svako od vas krsti u ime Isusa Hrista za oproštenje svojih grijeha, i primićete dar Svetog Duha” (Djela apostolska 2:38).

 

Krštenje vodom u ime Isusa Hrista

Krštenje vodom, prema Bibliji, treba obaviti u „ime Isusa Hrista” jer je ono direktno povezano sa Hristom.

 „Tako ih je uputio da se krste u ime Isusa Hrista“ (Djela apostolska 10:48).

„Kad su to čuli, krstili su se u ime Gospoda Isusa“ (Djela apostolska 19:5).

Primajući Hristov Duh, kroz vjeru, mi ulazimo u Hristovo iskustvo – umiremo starom životu, odnosno tjelesnoj prirodi koja nas je nadjačavala, i vaskrsavamo u novi život postajući nova duhovna stvorenja. To je ono što krštenje vodom simbolizuje i zato se ono obavlja u ime Isusa Hrista.

„Ili ne znate da su svi koji su kršteni u Hrista Isusa, kršteni u njegovu smrt? Dakle, s njim smo sahranjeni svojim krštenjem u njegovu smrt, kako bismo, kao što je Hrist vaskrsnut iz mrtvih slavom Očevom, i mi isto tako hodili u novini života. Jer kad smo zasađeni s njime u obličju njegove smrti, bićemo tako i ustajanjem; znajući ovo, da je naš stari čovjek bio razapet zajedno s njim, kako bi se naše grešno tijelo onemogućilo, da više ni u kom slučaju ne robujemo grijehu, jer onaj ko je umro, oslobođen je grijeha. …Jer smrću kojom je umro, umro je grijehu jedanput, a što živi, Bogu živi. Tako i vi, smatrajte sebe zaista mrtvima grijehu, a živima Bogu u Hristu Isusu Gospodu našem“ (Rimljanima 6:3-11).

„Zaista, svi ste vi Božji sinovi vjerom u Hrista Isusa. Jer koji se god u Hrista krstiste, u Hrista se obukoste. Nema više ni Judejca ni Grka, nema ni roba ni slobodnjaka, nema ni muškog ni ženskog, jer vi ste svi jedno u Hristu Isusu“ (Galatima 3:26-28).

Podrazumijeva se da osoba koja krsti druge, u najboljem slučaju treba bude utemeljena u jevanđelju i ličnom iskustvu krštenja u Hristovu smrt i vaskrsenje; da bude službenik jevanđelja, starješina (nije uvijek to neophodno)…

 

Krštenje Duhom polaganjem ruku

Oni koji su kršteni vodom ili će tek biti kršteni vodom, vjerujem da bi trebalo da čeznu i za krštenjem Duhom, jer je to Božja volja za njih.1.

„Ja vas krštavam u vodi, za pokajanje. Ali za mnom dolazi moćniji od mene – ja nisam dostojan ni obuću da mu ponesem. On će vas krstiti Svetim Duhom i ognjem“ (Matej 3:11).

Sve ono što je Hrist u iskustvu ostvario za nas, smrt starom životu i vaskrsenje u novi život, a što krštenje vodom simbolizuje, u nama se ostvaruje primanjem Hristovog Duha, odnosno novorođenjem. To je u suštini krštenje Svetim Duhom, kada se Hristov Duh i naš duh natprirodno sjedinjuju i postaju jedno kroz Božjeg Svetog Duha u kojem je sva sila.

„Jer kao što je tijelo jedno, a ima mnogo udova, i svi udovi tog tijela, iako ih je mnogo, čine jedno tijelo – tako je i Hrist. Zaista, jednim Duhom svi smo kršteni u jedno tijelo – bili Judejci ili Grci, bili robovi ili slobodni – i svi smo jednim Duhom napojeni“ (1. Korinćanima 12:12-13).

Dakle, Sveti Duh je taj koji ostvaruje iskustvo sjedinjavanja Hrista sa nama u duhu, prilikom čega zaista naš stari čovjek umire, odnosno naša tjelesna priroda postaje obesnažena i mi postajemo nova duhovna stvorenja u Hristu.

„Dakle, ako je neko u Hristu, on je novo stvorenje. Ono što je staro prošlo je, i evo, novo je nastalo“ (2. Korinćanima 5:17).

Na osnovu Biblije, krštenje Svetim Duhom treba obaviti na način što će osoba koja je već krštena Duhom (službenik jevanđelja, starješina) položiti ruke na krštenika i pomoliti se za primanje Duha. Ovo se može obaviti odmah nakon krštenja vodom, ili ako je krštenik još ranije kršten vodom onda u bilo kojoj drugoj prilici, što je u skladu sa Biblijom.

„Kad su to čuli, krstili su se u ime Gospoda Isusa. A kad je Pavle položio ruke na njih, Sveti Duh je došao na njih, pa su govorili jezicima i proricali“ (Djela apostolska 19:5-6).

„Kad su apostoli u Jerusalimu čuli da je Samarija prihvatila Božju riječ, poslali su k njima Petra i Jovana, koji su došli i molili se za njih da dobiju Sveti Duh. Naime, Duh još nije bio sišao ni na koga od njih, nego su samo bili kršteni u ime Gospoda Isusa. Tada su položili ruke na njih i oni su primili Sveti Duh“ (Djela apostolska 8:14-17).

Ne smatram da je uvijek neophodno da neko položi ruke na vjerne za primanje Duha, jer se Duh može tražiti direktno od Boga i primiti na osnovu vjere, ali postoji bibilijski princip. Iako ne bih da budem dogmatičan po ovom pitanju, ali vjerujem da je polaganje ruku za primanje Duha biblijski način. To je princip u Novom savezu.

Bog upotrebljava ljude da šire Njegove blagoslove, ljudi krste jedni druge, ljudi polažu ruke na druge ljude, ljudi upravljaju zajednicom koju čine drugi ljudi… Ne znači da od ljudi bilo šta zavisi, niti da Bog radi prema nekim formalnim šablonima, ali Bog upotrebljava ljude i dao je obrede koji su zapisani u Bibliji, i zato postoji Hristovo tijelo ili zajednica čiji smo mi udovi, a glava Hrist.

U Novom savezu imamo dva zabilježena slučaja ili izuzetka da su vjerni primili Duha bez polaganja ruku; to su bili apostoli na praznik Pedesetnica (koji su prvi primili krštenje Duhom i potom prvi polagali ruke na druge za krštenje Duhom), kao i Kornelijev dom (prvi hrišćani ne-jevreji).

„Na dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istom mjestu jednodušno. Odjednom je nastala huka s neba kao kod naleta jakog vjetra, i ispunila je cijelu kuću u kojoj su sjedjeli. Tada su ugledali nešto poput plamenih jezika, koji su se razdijelili, i po jedan je sišao na svakog od njih. Svi su se ispunili Svetim Duhom i počeli da govore raznim jezicima, kako im je Duh davao da govore“ (Djela apostolska 2:1-4).

„Dok je Petar još govorio o tome, Sveti Duh je sišao na sve koji su slušali te riječi. I pobožni ljudi iz obrezanja koji su došli s Petrom bili su zadivljeni što je dar Svetog Duha bio izliven i na neznabošce, jer su ih čuli kako govore jezicima i veličaju Boga“ (Djela apostolska 10:44-46).

U ostalim zapisanim slučajevima u Bibliji, primanje Duha je bilo kroz polaganje ruku.

Takođe, Kornelije i njegov dom su primili Duha prije nego što su kršteni vodom, i to je bio jedinstven slučaj.

„Petar je tada rekao: Može li iko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Svetog Duha kao što smo ga i mi primili? Tako ih je uputio da se krste u ime Isusa Hrista“ (Djela apostolska 10:46-48).

 

Moje lično iskustvo

Znam da su mnogi vjerni kršteni vodom, ali ne i Duhom. To je, kako ja vjerujem, polovično hrišćansko iskustvo kojem manjka sile u ličnom životu. Isus je govorio o potrebi dva krštenja, vodom i Duhom, da bi se ušlo u Božje carstvo. Jovan Krstitelj je govorio da je on krstio vodom za pokajanje, a da je Isus taj koji krsti Duhom.

Moje lično iskustvo, nakon što sam povjerovao u jevanđelje koje sada propovijedam i bio kršten vodom u ime Isusa Hrista, je bilo da nijesam razmišljao o bilo kakvom polaganju ruku za primanje Duha. Vjerovao sam da sam primio Duha, odnosno da sam primio Hrista koji dolazi u mene Duhom, i ne sumnjam da mi je bilo u skladu sa vjerom. Jevanđelje je zaista donijelo dramatične promjene u mom životu.

„A onima koji su ga primili dao je pravo da postanu djeca Božja, jer vjeruju u njegovo ime, koji nisu od krvi ni od tjelesne volje ni od čovječije volje, nego rođeni od Boga“ (Jovan 1:12-13).

„Svako ko vjeruje da je Isus zaista Hrist, rođen je od Boga…“ (1. Jovanova 5:1).

„A Petar im reče: Pokajte se i neka se svako od vas krsti u ime Isusa Hrista za oproštenje svojih grijeha, i primićete dar Svetog Duha” (Djela apostolska 2:38).

Ipak, ispostavilo se, kada su kasnije drugom prilikom na mene položene ruke za krštenje Duhom,2. da sam dobio nešto dodatno što je donijelo blagoslove u mom životu, što je upotpunilo moj hrišćanski život.

Iako sam vjerovao da sam ranije primio Hristov život kada sam prihvatio jevanđelje o Sinu Božjem koji treba da dođe i živi u mene, izgleda da nijesam doživljavao puninu te istine u ličnom životu dok na mene nijesu položene ruke. Tada se nešto promijenilo, i ovo nije samo moje iskustvo. Naravno, moje iskustvo ne mora neophodno biti iskustvo svih na koje se polažu ruke, i zato nijesam dogmatičan po pitanju teme krštenja Duhom, jer ne mislim da nam je još uvijek sve poznato oko načina Božjeg djelovanja sa nama.

Od kada su položene ruke na mene vjerujem da imam silu ili snagu koju do tada nijesam imao – osnažen sam i privržen u službi Bogu u svakom smislu. Naravno, vjerovao sam da ću, polaganjem ruku, primiti nešto što nijesam imao, i zaista mi je bilo po vjeri. To i jeste biblijski princip – vjera, a ne forma, čin ili obred. Treba imati u obzir da je naše iskustvo povezano sa vjerom. Ono što vjerujemo to nam se i dešava. Naša vjera nas uvodi u iskustvo, a ne bilo kakva forma, čin ili obred.

„…Nego ćete primiti snagu kad Sveti Duh dođe na vas i bićete mi svjedoci u Jerusalimu, po cijeloj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje“ (Djela apostolska 1:8).

Ova sila ili snaga, u našem slučaju danas, ne mora neophodno biti za činjenje čuda, ali i to može biti uključeno u skladu sa darovima Duha koji se dodjeljuju vjernima (1. Korinćanima 12), već je to primarno duhovna sila i snaga u ličnom životu kojom se živi pobjednički život, kojom se nadjačavaju iskušenja i životne okolnosti, kroz koju se bolje razumije Božja Riječ i kroz koju se silnije i slobodnije svjedoči za Hrista. Ta sila i snaga je ništa drugo nego živa i praktična realnost prebivanja Sina Božjeg u meni. To je vječni život u praksi. To je osposobljenost da se bude svjedok za Isusa. To je ispunjenje pretpostavki za rađanje rodova Duha i proslavljanje Boga u ličnom životu kroz Hrista u nama.

„I moj govor i propovijedanje nije se zasnivalo na uvjerljivim riječima ljudske mudrosti, nego na pokazivanju Duha i sile Božje, da se vaša vjera ne bi zasnivala na ljudskoj mudrosti, nego na Božjoj sili“ (1. Korinćanima 2:4-5).

„A rod Duha je ljubav, radost, mir, trpljenje, ljubaznost, dobrota, vjera, blagost, samosavladavanje“ (Galatima 5:22-23).

 

Jevanđelje treba da prate čuda

Vjerujem da sam, kada su položene ruke na mene, primio određene duhovne darove (ili makar kapi kiše tih darova), jer sam od tada imao niz slučajeva izlečenja (nijesu bila naročito krupna) a posebno jačih iskustava sa ispunjenjem molitvi o kojima ranije nijesam ni razmišljao, a kamoli praktikovao. Ovo ispunjenje molitvi je kod mene postalo veoma često iskustvo. Naravno, sve se dešava u skladu sa vjerom.

„Zato te podsjećam da rasplamsaš Božji dar koji si primio kad sam položio ruke na tebe“ (2. Timotiju 1:6).

Poruka koju ja i braća propovijedamo jeste Hrist u nama, ali smo svjesni da kako se bližimo kraju istorije da će poruka koju iznosimo morati da ima sve vidljiviji Božanski pečat, i to ne samo kroz silu u ličnom životu već i kroz čuda, kao u vrijeme apostola.

„Oni su otišli i svuda propovijedali, a Gospod je sarađivao s njima i potvrđivao tu poruku čudesnim znakovima“ (Marko 16:20).

„A za koje je i Bog posvjedočio čudima, znakovima, raznim moćnim djelima i dijeljenjem Svetog Duha po svojoj volji“ (Jevrejima 2:4).

„Zato se u Hristu Isusu mogu hvaliti kada je riječ o mojoj službi Bogu. Jer se ne usuđujem da govorim ni o čemu drugom osim o onome što je Hrist učinio preko mene, da bi narodi bili poslušni. Učinio je to mojom riječju i djelom, silom čuda i znakova, snagom Svetog Duha, tako da sam od Jerusalima pa uokolo sve do Ilirika temeljno propovijedao dobru vijest o Hristu“ (Rimljanima 15:18-19).

U tom smislu, vjerujem da nas čeka sazrijevanje prije nego što se još veća Božja sila bude manifestovala kroz nas.

Naš Gospod Isus Hrist je dobio silu u 30 godini kada je započeo službu jevanđelja, iako je i ranije bio povezan sa Bogom u Duhu, još od rođenja.

„Vi znate o čemu se govorilo po cijeloj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Jovan: o Isusu iz Nazareta, kako ga je Bog pomazao Svetim Duhom i silom, a on je prolazio zemljom čineći dobro i liječeći sve koje je Đavo tlačio, jer je Bog bio s njim“ (Djela apostolska 10:37-38).

 

Potrebno je više od forme religioznosti

Razumijem da mnogi vjerni još nijesu potpuno upućeni u slavne jevanđeoske istine. Razumijem da tema krštenja Duhom nije toliko jednostavna za razumijeti. Mnogi možda imaju sumnju i nepovjerenje, i to je razumljivo s obzirom na sve šta se dešava u svijetu. Ni sebe ne smatram kao nekoga kome je trenutno sve jasno po ovom pitanju i da mogu dati odgovore na sva pitanja.

Postoje vjerni koji se za sada ne odlučuju ni da se krste vodom u ime Isusa Hrista iako su odbacili vjerovanje u Trojstvo; čak i znaju da bi takvo krštenje bilo izvorno biblijsko. Koliko je onda od njih daleko krštenje Duhom kroz polaganje ruku? Ima i onih koji su kršteni vodom u ime Isusa Hrista, ali se ne odlučuju za krštenje Duhom, odnosno možda i ne vjeruju da im je tako nešto potrebno, ili eventualno imaju neku sumnju i nepovjerenje. Svakako, sve to ne znači da je bilo ko zbog toga izgubljen, jer je spasenje vjerom i biće im po vjeri, ali sam gotovo siguran da postoje manjkavosti u njihovom hrišćanskom iskustvu. To je, opisao bih, staro-savezno hrišćanstvo, bez dinamičnog pobjedničkog života, sa čestim padovima.

Hrišćanstvo je, u praktičnom smislu, kada se naš duh sjedini sa Duhom vaskrslog Spasitelja i to ne može ostati neopaženo ni kod nas, ali ni kod drugih. To je dinamični pobjednički život. To je Božje duhovno carstvo ovdje na Zemlji, kada se rodimo od vode i Duha, kako je Isus rekao Nikodimu.

Uvjeren sam da Bog sve više otkriva ove slavne istine i vjerni polako počinju da imaju razumijevanje ovih istina. Drugim riječima, kada počnete da razmišljate o tome šta Biblija govori i da vam treba nešto više od forme religoznosti, odnosno da vam treba Sveti Duh, da vam treba natprirodna promjena vaše lične duhovne prirode tako što će vaskrsli Spasitelj doći Duhom u vaš duh, da vam treba veća sila u ličnom životu da bi ste svjedočili za Hrista, da vam treba sila da možete drugima pomoći, počećete sve više da vjerujete u to, a kada vjerujete onda ćete i čeznuti za tim iskustvima.

„Zato vam kažem: Molite, i daće vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvoriće vam se! Jer svako ko moli, dobija. Svako ko traži, nalazi. I svakome ko kuca, otvoriće se. Koji bi otac među vama svom sinu, ako ga zamoli za ribu, dao zmiju umesto ribe? Ili ako ga zamoli za jaje, hoće li mu dati škorpiju? Dakle, ako vi, iako ste zli, znate da dajete svojoj djeci dobre darove, koliko će više Otac, koji je na nebu, dati Svetog Duha onima koji ga mole za to“ (Luka 11:9-13).

 

Kontinuirano ispunjavanje Duhom

Božje djelovanje sa nama je veličanstveno, ali ne vjerujem da nam je do kraja poznato. Ispunjavanje Duhom je, prema Bibliji, očigledno potreba i onih koji su već primili Duha i koji su kršteni Duhom.

„Kad su se usrdno pomolili, zatreslo se mjesto na kom su bili okupljeni, i svi su se ispunili Svetim Duhom pa su odvažno govorili Božju riječ“ (Djela apostolska 4:31).

„A Savle, koji se zove i Pavle, ispunio se Svetim Duhom i oštro ga pogledao“ (Djela apostolska 13:9).

„…Nego se ispunjavajte Duhom“ (Efescima 5:18).

Očigledno da se, u nekom smislu, radi o dinamičnom i kontinuiranom Božjem osnaživanju vjernih da bi bili u službi Bogu ili za neke konkretne prilike, a što je praćeno našom vjerom, ali i našim čežnjama za službu Bogu. Zato ne bih bio toliko čvrstog stava po pitanju ove teme i tvrdio da postoji neki šablon po kojem se dešavaju lična iskustva kod svih jednako3.

„U taj čas Sveti Duh je ispunio Isusa radošću i on je rekao: Hvalim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, jer si ovo sakrio od mudrih i umnih, a otkrio si maloj djeci. Da, Oče, jer ti si htio da tako bude“ (Luka 10:21).

Vjerujem da će ubuduće među nama sve više biti, ne samo krštenja vodom u ime Isusa Hrista, nego i krštenja Svetim Duhom, čime će vjerni zaista moći da iskuse Božje duhovno carstvo i žive dinamičnim pobjedničkim životom koji će biti na slavu Bogu.

Ovaj tekst predstavlja dopunu i razjašnjenje moje prezentacije “Krštenje vodom i Svetim Duhom” iz juna 2020.

Print Friendly, PDF & Email

Reference

Za više informacija pročitati Obećanje, krštenje Duhom, novorođenje i Hristov život
U Bibliji postoji razlika između polaganja ruku zarad rukopoloženja za službu i zarad primanja Svetog Duha; na primjer Djela apostolska 6:3-6; 13:2-3. Postoje i drugi slučajevi polaganju ruku, na primjer za izlečenje
Za više informacija pročitati Krštenje Svetim Duhom (Mi i Elen Vajt)