Lično svjedočanstvo Zdravka Vučinića

Kada ste propovjednik jevanđelja ili predavač postajete u nekom smislu javna ličnost, i stoga vjerujem da je korisno da ljudi imaju bliže i tačne informacije o vama. Iz tog razloga objavljujem moje lično svjedočanstvo, u skraćenoj formi, ali, vjerujem da će biti dovoljno da ispuni svrhu.

 

Katoličko nasleđe

Rođen sam 1979. godine u Podgorici, glavnom gradu Crne Gore, kao katolik, albanske nacionalnosti. Moja zainteresovanost za religiju kao mladića je bila iznad prosječnog, a proizvod toga je bio da sam počeo da čitam Bibliju vjerujući da je to zaista Božja Riječ. Iako u početku nijesam znao otkud ta zainteresovanost, kasnije sam shvatio da Bog ustvari poziva svakog čovjeka na različite načine da se poveže sa Njim. Slična situacija je bila i sa mojim, dvije godine mlađim, bratom Zoranom.

Čitanje Biblije, koliko god da je u to vrijeme bilo površno, neminovno me je dovelo do brojnih dilema i pitanja o vjeri. Logično je da sam razjašnjenja tražio od katoličkih sveštenika koji su tada po pitanju religije bili najveći autoriteti za mene. Njihova objašnjenja nijesu korespondirala sa onim što sam čitao u Bibliji što je za mene u početku bilo šokantno. To me natjeralo da se više posvetim ovim najznačajnijim pitanjima za čovjekov život.

Proučavanje Biblije, bez obzira što su katolici revni kada je u pitanju odlazak u crkvu i učešće u njihovim obredima i službama, zapalo je za oči mom okruženju kao nešto neuobičajeno. Sa skromnim znanjem iz Biblije, ali sa velikim entuzijazmom i interesovanjem o pitanjima religije i dilemama o ispravnosti katoličke vjere, neminovno sam se suočavao sa realnošću da mnoge stvari u životu nijesu onakve kakve nam se predstavljaju još od malih nogu. Sve do tinejdžerskih dana, a to je bila sredina devedesetih godina, vjerovao sam, koliko je to bilo u mom domenu znanja i shvatanja, da je katolicizam jedina ispravna religija na svijetu.

 

Subota

U ljeto 2000. godine, kada sam imao 21 godinu, desio se događaj koji je bio jedna od prekretnica u mom životu. Sreo sam se sa poznanikom iz djetinjstva koji se bavio trgovinom. Ono što je značajno za taj susret jeste da je on isticao da ne radi subotom i bio je pripadnik Crkve Adventista sedmog dana. Ja sam ga pitao da mi objasni zašto ne radi baš subotom? Njegov odgovor je bio da je Bog u svojih 10 zapovjesti zapisanih u Bibliji kazao da je subota dan od odmora i da se mora svektovati.

„Zar nedelja nije dan koji treba svetkovati, jer u Bibliji piše da je Isus vaskrsnuo u nedelju,“ bio je moj odgovor.

On mi je na to kazao da je subota četvrta Božja zapovjest i da svetkovanje dana od odmora nema bilo kakve veze sa Isusovim vaskrsenjem.

Razgovor se završio na tome, ali je to bio povod da ja produbim svoje proučavanje. Veoma brzo sam shvatio da svetkovanje nedelje nema uporište u Bibliji i da je taj dan, u prošlosti, kod paganskih naroda predstavljao dan boga Sunca i zato se nedjelja na mnogim jezicima kaže „dan sunca“, čak i na albanskom jeziku kojim i ja govorim. Nakon toga izgubio sam vjeru u katoličanstvo jer ono, u najmanju ruku, nije biblijski održivo.

 

Godine sa Miroljubom Petrovićem

Tokom 2002. godine upoznao sam geologa Miroljuba Petrovića iz Beograda koji je bio redovan gost na televizijama regiona promovišući kreacionizam. Kreacionizam je pravac koji naučno dokazuje da je Bog stvorio svijet i čovjeka i da su biblijski izvještaji tačni. Shvatio sam i da Petrović svetkuje subotni dan. Pronašao sam se u Petrovićevom društvu zato što on u to vrijeme suštinski nije pripadao nijednoj vjerskoj organizaciji.

U to vrijeme sam već shvatio da je katolicizam religija proistekla iz paganizma i da nema utemeljenje u Božjoj riječi, ali sam isto tako shvatio da su i ostale crkve daleko od onoga što Biblija uči.

Od Miroljuba sam dobio potvrdu da je Biblija jedino mjerilo istine i da Bog od čovjeka ne traži da bude član bilo koje crkve da bi bio vjernik i da bi se spasio. Ne pripadam nijednoj vjerskoj organizaciji na svijetu, niti sam ikada pripadao, ako se u to ne računa katoličko nasleđe. Apsolutno sam nezavisan u odnosu na bilo kakve crkve, sekte, kultove ili bilo kakve druge vjerske organizacije.

Sa Petrovićem sam proveo lijepe trenutke, gotovo nezaboravne. Iako smo se upoznali 2002. godine, za njega sam čuo još tokom 1998.-1999. godine gledajući ga na crnogorskim televizijama kada je i privukao moju pažnju i želju da ga upoznam. Bio sam oduševljen sa onim što je on tada iznosio.

Sa Miroljubom sam dva puta bio u posjeti Izraelu i obišli značajne lokalitete poznate iz biblijske istorije. Bili smo i tri puta u SAD – jednom smo boravili na seminaru o zdravlju, a dva puta obilazili američke nacionalne parkove gdje mi je Miroljub bio vodič i predstavljao naučne dokaze za stvaranje, za biblijski Potop i slično.

Sa Miroljubom sam se po prvi put uključio u „Božje djelo“ tako što sam bio njegov saradnik u realizaciji projekata kojima se naučno dokazuje postojanje Boga, da je Biblija Božja riječ kao i oko promovisanja zdravog načina života. Bliskost sa Miroljubom je rezultirala i time da sam formalno bio recenzent svih njegovih knjiga.

Jedna od najznačajnijih stvari koju sam čuo od Miroljuba bila je ta da je Elen Vajt, kako je on rekao, Božji prorok. Elen Vajt je bila jedan od pionira Adventnog pokreta koji nastao u SAD sredinom 19. vijeka, a iz kojeg je kasnije proistekla Crkva Adventista sedmog dana. Praktično od 2002. godine sam počeo da čitam spise Elen Vajt i vrlo brzo se i lično uvjerio da je ona zaista bila nadahnuta od Boga, i taj stav nijesam promijenio do danas, iako nikada nijesam bio adventista. Naravno, ne mislim da je Elen Vajt bila nepogrešiva niti da je imala svu istinu.

Moje druženje sa Miroljubom je prestalo tokom 2009. godine.

 

Prirodna medicina

Vjerujem da čovjekov duhovni razvoj i dostizanje kvaliteta života u pravom smislu te riječi nijesu mogući bez fizičkog zdravlja. Isključivo iz tog razloga, 2009. godine sam u Podgorici pokrenuo Institut za prirodnu medicinu, nevladinu organizaciju koja se bavi promocijom zdravog načina života i prirodnog liječenja. Upravo zahvaljujući Miroljubu godinama ranije shvatio sam značaj zdravog načina života. Obučavao sam se u SAD 2008.-2009. godine, u zdravstvenim centrima lociranim u prirodi koje su vodili pokojni Deni Vijeri, Agata Traš i drugi hrišćani istaknuti u prirodnoj medicini. Do danas sam napisao preko 1000 pojedinačnih programa liječenja i pročišćavanja organizma za ljude sa različitim zdravstvenim problemima i rezultati su veoma uspješni. Što se tiče prirodne medicine najviše dugujem dr Ričardu Šulcu čije metode i tehnike najviše koristim, što opet svi koji se bavimo ovom vrstom prirodne medicine dugujemo Miroljubu koji je prvi promovisao Šulca na naše prostore.

 

Božje disciplinovanje

Kada čovjek vjeruje u istinu, pa makar i u djelimičnu istinu, ali ne živi u skladu sa tom istinom, takav čovjek je u namanju ruku problematičan, grešnik, i potrebno mu je Božje disciplinovanje. Nijesam ponosan na neke moje izgubljene godine kroz različite avanture, kao i povremeno, iako samo formalno, sudjelovanje u tradicionalnim, paganskim katoličkim obredima, a naročito jer sam bio svjestan da je sve to lažno, beskorisno i u krajnjem opasno. Imao sam iskustva i sa okultizmom, sa borilačkim vještinama kao i sa svjetovnim poslovima. Nijesam bio uvijek za primjer, pravio sam greške. Iako su neka od tih iskustava bila veoma bolna za mene, bila su u nekom smislu i korisna. Bog je koristio razne situacije da me privuče Sebi i disciplinuje, a to je najbolje radio kada je dozvoljavao da upadnem u nevolju.

Isto tako, naučio sam i šta znači biti uspješan u svjetovnom, prolaznom smislu, jer sam godinama bio visoko pozicioniran u novinarskom poslu, finansijski sam veoma dobro stajao, a imao sam i formalno obrazovanje.

 

Godine sa Pavlom Simovićem i odbacivanje Trojstva

Sredinom 2012. godine osnovao sam Institut za religijska istraživanja (IRI) zajedno sa Pavlom Simovićem sa Cetinja. Tokom 5 godina zajedničkog djelovanja, do 2017. godine, ja i Pavle smo objavili preko 25 izdanja knjiga, od čega sam i sam napisao 3 knjige. Najvažniji projekat je bila Biblija – Novi revidirani prevod.

Upravo tokom 2012. godine shvatio sam da je Trojstvo, iako je u pitanju najvažnije učenje zvaničnog hrišćanstva, ustvari lažno učenje. Shvatio sam da je Trojstvo najveća prepreka za pravilno upoznavanje Boga i Njegovog Sina Isusa Hrista kao i za upoznavanje onoga što su uradili i što još uvijek rade za nas.

I sa Pavlom sam proveo veoma lijepe trenutke. Projekat IRI koji smo vodili bio je generalno baziran na proadventističku teologiju i na Elen Vajt kao najveći autoritet, iako nikakvih dodirnih tačaka tada nijesmo imali sa adventističkom crkvom.

Nikada nijesam bio tvrdi legalista, ali jesam bio jedna vrsta legaliste (prozakonski orjentisan). To je zato što sam vjerovao i da je Bog legalista, da svemir funkcionište prema legalnim zakonima, da je čovjek u legalnom problemu zbog grijeha i da je Isus Hrist legalni Spasitelj. Takav uticaj na mene je upravo proizvela proadventistička teologija i proučavanje njihovih teologa poput Vagonera, Vilanda, Vendena, Sekveire…, kao i pogrešno razumijevanje spisa Elen Vajt.

Sa Pavlom od 2017. godine nijesmo u zajedničkom projektu.

 

Jevanđelje

Iako sam do tada već dugo godina bio religiozan, i uključen u „Božjem djelu“ kroz brojne projekte, početkom 2017. godine desila se najveća promjena u mom životu. Bog mi je otvorio oči i pokazao da je Isus Hrist na krstu Golgote realno položio svoj život zauvijek – da se nikad više ne vidi sa Ocem kojeg je volio više nego Sebe, da više nikad ne postoji, i to iz ljubavi prema Ocu i da bi mene spasio od grijeha. Povjerovao sam iskreno u ono što je Bog uradio za mene kroz Hrista na Golgoti, a što ne bi bilo moguće kroz vjerovanje u Trojstvo. Od tada se sve promijenilo u mom životu. Konačno sam doživio spasenje i oslobođenje, ono što ranije realno nijesam imao. Po prvi put mi je hrišćanstvo zaista imalo smisla. Ne samo meni, već i mojoj suprugi. Konačno sam shvatio koliko me Bog voli i kako gleda na mene. Shvatio sam da Bog nikada nije bio ljut na mene zbog mojih grijeha. Shvatio sam da Bog nije strogi Otac koji čeka djecu da pogriješe kako bi ih kaznio ili im spočitavao, nego veoma brižni Otac koji želi da me spasi. Shvatio sam da Bog nije žrtvovao rođenog Sina zbog Sebe, da navodno zadovolji zakonsku pravdu koja traži smrt Njegove djece koja su grešnici, nego je žrtvovao Sina zbog mene da bi zadovoljio mene, na način što će mi kroz tu beskonačnu žrtvu jasno pokazati i dokazati da me bezuslovno i bezrezervno voli kako se ja više ne bih plašio Njega i kako bih Mu došao i imao novi život.

Nikada neću zaboraviti dane dok sam proučavao Golgotu i dok sam drugima govorio o tome. Nije malo onih koji su suze prolivali zbog toga. Nije malo ni onih koji su se obratili baš u to vrijeme.  Tada sam donio odluku da se odreknem svih projekata i svega što sam do tada radio, jer ovo je zaista bilo spasenje i oslobođenje za mene. Odrekao sam se i krštenja, iako je ono formalno bilo ispravno – u ime Isusa Hrista, ali do tada nijesam razumio šta znači krstiti se u ime Isusa Hrista i u Njegovu smrt. Prosto sam želio da, ne samo suštinski, već i u formalnom smislu poništim stari život i započnem novi.

Spasenje, oslobođenje ili novorođenje, a to je primanje Hristovog pobjedničkog života u sebe, je veoma realna stvar. Hrist u nama – to je jevanđelje ili radosna vijest. To je moje lično iskustvo. Ja sam sin Božji. Konačno imam dobar lični odnos sa Ocem kao i sa Njegovim Sinom, mojim Spasiteljem. Ne kažem za sebe da sam nadvladao svaki grijeh ili da sam očišćen od svih starih grešnih sklonosti i navika, ali vjerujem da će Hrist u meni dovršiti taj posao kako bi se Njegov i moj Otac mogao proslaviti kroz mene, i da bi jednog dana mogao da stanem pred Njega.

Moj život je i ranije u izvjesnom smislu bio predat Bogu – bio sam u „Božjem djelu“ bez namjere da mijenjam taj posao i potpuno bez svjetovnih, poslovnih i ličnih ambicija. Ipak, sada sam se zaista predao i Bog mi je u srce stavio da treba javno da propovijedam jevanđelje koje sam otkrio i doživio lično, da propovijedam jevanđelje koje se zasniva na onome što su Otac i Sin uradili za sve nas, a to je jevanđelje koje zaista oslobađa čovjeka u veoma praktičnom smislu.

 

Hrišćanska mreža EX-YU

Nakon intenzivnog proučavanja jevanđelja u periodu od oko 6 mjeseci, gotovo cjelodnevno, počevši od kraja 2016. godine, odlučio sam da javno iznesem ono šta sam proučio i doživio, i to se desilo na Zlatiboru u junu 2017. godine kada sam održao serijal predavanja „Spasi svoj život dok još nije kasno“.

Iako sam bio predan u istraživanju kao nikada ranije, a za to mi je Bog svjedok, kao i moja porodica, zahvalan sam Bogu što je upotrijebio ljude koji su mi pomogli da shvatim suštinu, a najvažniji među njima jeste Dejvid Klejton sa Jamajke koji me i krstio. Sa Klejtonom sam u potpunoj saglasnosti oko jevanđelja, ali to ne znači da oko svih drugih pitanja razmišljamo na isti način.

Polovinom 2017. i zvanično sam pokrenuo jevanđeoski projekat Hrišćanska mreža EX-YU koji se bavi promovisanjem jevanđelja kroz javna predavanja, izdavačke i druge projekte. Ja i moja braća i sestre okupljeni oko Hrišćanske mreže EX-YU trenutno smo, osim sa Klejtonom, u istom jevanđelju i sa braćom Naderom Mansurom i Imadom Avdeom iz Australije kao i sa Aleksandrom Petrovićem iz SAD… od kojih sam i rukopoložen za jevanđeosku službu 2018. godine.

 

Finansiranje

Trenutno živim u Podgorici, u kući roditelja, imam odvojen sprat za sebe. Finansiram se, trenutno, od ličnih sredstava (od prihoda koje ostvarujem kroz prirodnu medicinu), od podrške bliskih prijatelja koji su sami pokrenuti na to, i od podrške rođenog brata. Moju zaradu i podršku raspoređujem za „Božje djelo“, za one koji rade u djelu na različite načine, za podršku onima kojima je potrebna pomoć, kao i za moje lične potrebe. Zahvalan sam Bogu što se brine za mene, moju porodicu i za ono što radim, i to na veoma čudesan način.

 

Brak

Iz mog ličnog iskustva mogu da kažem da je Bog u svakom pogledu blagoslovio moj život, pa tako i moj brak. Na jedan čudesan način, 2012. godine, Bog me spojio sa Ninom koja je, kao i ja, rođena kao katolik albanske nacionalnosti, i za veoma kratko vrijeme prihvatila biblijsko hrišćanstvo. Informacija da je Katolička crkva promijenila Božje zapovjesti iz Biblije je bila presudna kod Nine da počne razmišljati na drugačiji način.

Naša bračna veza je bukvalno od prvog dana stabilna i napreduje. Naša ljubav je sve veća i to je ono za šta se neprekidno molimo Bogu. Bog je postavio stvari u mom životu na način da je bračna stabilnost i ogromna međusobna ljubav između mene i Nine ustvari temelj za sve što radim. Nina je i moj saradnik i najbolji i najiskreniji prijatelj i zajedno imamo dosta iskustava sa Bogom. Sa njom sve dijelim, ona me ohrabruje i podržava u svemu što radim i provodimo, bukvalno, 99 odsto vremena zajedno. Dio nas su i naše kćerkice Ana i Matea.

 

Iskušenja, nevolje i pripreme za kraj

Ja lično, kao i svi oni koji su na istom putu kao i ja, nastojeći da živimo i radimo onako kako to Bog od čovjeka traži, vjerujući u Njegovu Riječ i, konačno, beskompromisno zastupajući jevanđeoski koncept koji nazivamo Hrist u nama, znamo da ćemo biti pod raznim pritiscima i etiketama, zato što nas Biblija o tome obavještava i zato što se isti scenirao ponavlja kroz cijelu istoriju.

Koliko god da je novi život koji živimo dinamičan, lijep, radostan i obiluje mirom, postoji i neka cijena u negativnom smislu koja se plaća i tako će biti sve do Hristovog drugog dolaska. Osim raznih iskušenja sa kojima se suočavamo kao nikada ranije, koja znaju da budu i bolna, a koja nas sve više privlače Bogu i čine naša iskustva sa Njim sve bogatijim, suočavamo se i sa klevetama, ogovaranjima, insinuacijama i sitničarenjima. Bog sve to, naravno, koristi da me disciplinuje, da me zaštiti i sačuva od mene samog, da me pripremi za nadolazeća teška vremena, a posebno da obogati moja iskustva sa Njim kako bih Mu sve više vjerovao.

Oni koji su mi bliski znaju da sam još godinama ranije odlučio da neću odgovarati na optužbe niti ulaziti u posebne rasprave čak ni teološke prirode, ostavljajući svjesno na taj način Bogu da se brine o meni i štiti me, a isto tako da On bude taj, bez mog uplitanja, koji osvjedočava ljude da li je istina ovo što pričamo i radimo.

Znam da pravimo probleme neprijatelju sa ovim jevanđeljem, iako ono tek treba da zablista. Ovo jevanđelje, baš ovo koje iznosimo i koje nazivamo Hrist u nama, zablistaće do kraja i spasiće mnoge duše.

image_pdfimage_print