Elen Vajt je vjerovala da ne treba svetkovati biblijske praznike koji su bili dio jevrejskih ceremonija u Starom savezu, smatrajući danas takvu praksu duhovnom tamom.
„Ako se oni koji tvrde da vjeruju u svetu istinu za ovo vrijeme, vrate PRAKTIKOVANJU OBREDA, koji su se zahtijevali od Jevreja, kako će stajati pred anđelima i pred ljudima? Trebalo bi da budemo maksimalno pažljivi i brižni, kako bismo očistili svaki ćošak srca od grijeha. Oni, koji umjesto da čiste hram duše, PRAKTIKUJU SPOLJAŠNJE CEREMONIJE, MISLEĆI DA IM JE TO BOG PREPORUČIO, SHVATIĆE DA SE NALAZE U DUHOVNOJ TAMI, KAO JEVREJI“ (EGW, 3MR 55.4,5).
„Dok je Hristova smrt, kao što smo vidjeli, dovela ZAKON TIPOVA I SJENKI, ILI CEREMONIJALNI ZAKON, DO KRAJA, nije ni u najmanjoj mjeri umanjila dostojanstvo moralnog zakona, niti ga učinila nevažećim“ (EGW, ST, July 15, 1880 par. 13).
„Hrist je stajao na prelazu između dvije velike epohe i njihova dva velika praznika. On, savršeno Jagnje Božje, trebalo je sebe da prinese kao žrtvu za grijeh, da bi tako DOVEO DO KRAJA SISTEM CEREMONIJA, TIPOVA, koji je četiri hiljade godina ukazivao na Njegovu smrt. Pošto je obavio Pashalnu večeru sa Svojim učenicima, On je UMJESTO TOGA USPOSTAVIO SLUŽBU KOJA JE TREBALO DA BUDE USPOMENA NA NJEGOVU VELIKU ŽRTVU. JEVREJSKI NACIONALNI PRAZNIK JE TREBALO DA NESTANE ZAUVIJEK. Službu koju je Hrist uspostavio trebalo je da drže Njegovi sledbenici u svim zemljama i svim dobima“ (EGW, DA, 652.2).
„Ceremonijalni sistem je bio sačinjen od simbola koji su ukazivali na Hrista, na Njegovu žrtvu i Njegovo sveštenstvo. Ovaj OBREDNI ZAKON SA SVOJIM ŽRTVAMA I UREDBAMA TREBALO JE DA DRŽE JEVREJI, SVE DOK TIP NIJE SREO ANTITIP U SMRTI HRISTA, Božjeg Jagnjeta koje je odnosi grijehe sveta. Onda su svi žrtveni prinosi trebali da PRESTANU DA VAŽE. OVAJ ZAKON JE HRIST „UKLONIO SA PUTA I PRIKUCAO GA ZA KRST“ (Kološanima 2:14) (EGW, PP 365).
„BOŽJI DUH NIJE ODOBRIO OVO ŠTO JE PAVLE UČINIO; TO JE BIO PLOD KUKAVIČLUKA. Starješine crkve u Jerusalimu su znali da će, ZBOG NEUSAGLAŠENOSTI SA CEREMONIJALNIM ZAKONOM, HRIŠĆANI NAVUĆI NA SEBE MRŽNJU JEVREJA I IZLOŽITI SE PROGONSTVU. Sinedrion je činio sve kako bi spriječio napredovanje jevanđelja. Ovo tijelo je odabralo određene ljude da prate apostole, naročito Pavla i da se na svaki mogući način suprotstavljaju njihovom radu i djelu. …MNOGI JEVREJI KOJI SU PRIHVATILI JEVANĐELJE, I DALJE SU GAJILI POŠTOVANJE PREMA CEREMONIJALNOM ZAKONU I BILI SU PREVIŠE VOLJNI DA PRAVE NEPRIHVATLJIVE USTUPKE NADAJUĆI SE DA BI TIME MOGLI STEĆI NAKLONOST SVOJIH ZEMLJAKA, ukloniti predrasude sa sebe, i zadobiti svoje zemljake da povjeruju u Hrista kao Otkupitelja svijeta. Pavle je shvatio da dok god mnoge starješine crkve u Jerusalimu nastavljaju da gaje predrasude prema njemu, radiće na tome da neutrališu njegov uticaj. On je osjećao da ako bi bilo kojim razumnim ustupkom mogao da ih pridobije za istinu, uklonio bi time veliku prepreku uspjehu jevanđelja na drugim mjestima. Ali on NIJE BIO OVLAŠĆEN OD BOGA DA DOPUSTI I SLOŽI SE SA ONIM ŠTO SU ONI TRAŽILI. Kada razmislimo o Pavlovoj velikoj želji da se uskladi sa svojom braćom, njegovoj saosjećajnosti prema slabima u vjeri, njegovom poštovanju prema apostolima koji su bili sa Hristom, njegovu namjeru da svakome bude sve koliko je to moguće bez žrtvovanja načela – kada sagledamo sve to i razmislimo o tome, manje je iznenađujuće što je bio prinuđen da odstupi od čvrstog odlučnog kursa koji je do tada slijedio. Ali umjesto da ispuni željeni cilj, njegovi napori za pomirenjem samo su ubrzali krizu, ubrzali njegove predviđene patnje i doveli do njegovog odvajanja od svoje braće, lišili crkvu njenih najsnažnijih stubova i donijeli tugu u srca hrišćana u svakoj zemlji“ (EGW, Djela apostolska 404-405).
„Klanje pashalnog jagnjeta bilo je PREDSLIKA HRISTOVE SMRTI. Pavle kaže: „Jer i pasha naša zakla se za nas, Hrist.“ (1. Korinćanima 5:7) Snop prvina od žetve, koji je za vrijeme Pashe bio obrtan pred Gospodom, bio je PREDSLIKA HRISTOVOG VASKRSENJA. Govoreći o Gospodnjem vaskrsenju i vaskrsenju cijelog njegovog naroda, Pavle kaže: „Prvenac Hrist; a potom oni koji vjerovaše Hristu o njegovu dolasku.“ (1. Korinćanima 15:23) Kao što je obrtani snop bio prvo zrelo žito požnjeveno prije žetve, tako je i Hrist prvenac one besmrtne žetve spašenih, koja će pri budućem vaskrsnuću biti sabrana u Božje žitnice. OVE PREDSLIKE ISPUNILE SU SE NE SAMO ŠTO SE TIČE DOGAĐAJA NEGO I U POGLEDU VREMENA“ (EGW, GC 399.3).
Pioniri
Ni pioniri Adventnog pokreta nijesu vjerovali da danas treba svetkovati biblijske praznike na bilo koji način. Naročito je u tome bio kategoričan Džejms Vajt, suprug Elen Vajt.
„Prvi savez, koji je imao „božanske uredbe i zemaljsku svetinju,“ predstavljao je sjenku drugog boljeg saveza. Zakon je bio sjenka, a jevanđelje je tijelo koje baca sjenku; i kao što sve sjenke dosežu do tijela i ne dalje, vrlo je jasno da su ŽRTVE, MLADINE, PRAZNICI, SUBOTE IZ JEVREJSKOG ZAKONA, PRESTALE DA POSTOJE, kada je dragocjeno tijelo i krv Božjeg Jagnjeta bilo žrtvovano na krstu“ (James White, The Present Truth, August 1849, p.9).
„SVE SJENKE PRESTAJU, KADA DOSEGNU DO TIJELA KOJE BACA TU SJENKU. Pratite sjenku drveta, do drveta i tu se ona završava. Ali sedmična Subota nikada neće prestati da postoji; stoga ona nije sjenka; već tijelo, kao i drugih devet zapovjesti. Svih deset zapovjesti su iste prirode; i ako je jedna od njih sjenka, onda su sve sjenke. Kako psovanje, krađu i ubijanje možemo učiniti sjenkama? Ne možemo to učiniti. Niti postoji čovjek koji može pokazati da Subota predstavlja sjenku“ (James White, The Present Truth, August 1849, p.10).
„Neki su poštovali jevrejske Subote, mladine i praznike, nakon što su bili UKINUTI I ZAKUCANI ZA KRST, a drugi nijesu. Pavle nije želio da Kološanima sude učitelji Judaizma, u znak poštovanja prema stvarima koje su UKINUTE prema svjedočanstvu proroka“ (Osija 2:11) (James White, The Present Truth, August 1849, p.9).
„Subota Gospoda našeg Boga, bila je uspostavljena prilikom stvaranja, prije pada u grijeh, kada su i zemlja i čovjek bili sveti, a Eden cvjetao na zemlji. JEVREJSKE SABORNE SUBOTE BILE SU DATE NA PLANINI SINAJ, oko 2500 godina nakon stvaranja i predstavljale su dio rukom PISANIH UREDBI MOJSIJEVOG ZAKONA, KOJI JE BIO PRIKOVAN ZA KRST prilikom smrti Mesije“ (James White, The Present Truth, August 1849, p.9).
„Činjenica da su neki poučavali ove JEVREJSKE OBIČAJE u hrišćanskoj crkvi i prosuđivali u skladu sa tim običajima, navelo je apostola da napiše ono što ima Galataima, Rimljanima i Kološanima, na ovu temu“ (James White, The Present Truth, August 1849 p.9).
„Konačno, činjenica da su rane hrišćane uznemiravali oni koji su ih učili da moraju držati Mojsijev zakon, kako bi se spasili, pokazuje šta je bila tema o kojoj je Pavle pisao i da nije mislio na Subotu; već je mislio na SJENKE MOJSIJEVOG ZAKONA KOJE SU POČELE DA DOSTIŽU TIJELA KOJA SU BACALA TE SJENKE, KADA JE UVEDEN NOVI SAVEZ, SA SMRĆU MESIJE“ (James White, The Present Truth, August 1849, p.11).
„Hrišćani u Rimu su imali probleme, slično kao i u drugim crkvama. Neki od njih su se držali jevrejskih običaja u POGLEDU JEDENJA I PRAZNIKA, a drugi su se suprotstavljali ovim običajima. Pavlov najveći problem sa njima je bio je taj što su osuđivali jedni druge i kroz ove stvari su testirali međusobnu pripadnost hrišćanskoj zajednici“ (James White, The Present Truth, July 1849 p.8).
„Zbog toga zaključujemo da je „PISANI DOKUMENT SA SVOJIM ODREDBAMA“ KOJI JE BIO ZAKUCAN ZA HRISTOV KRST, BIO LEVITSKI ZAKON. TIPSKE SVEČANOSTI I OBREDI su ukazivale na Hristovu žrtvu, i kada je žrtva zapravo prinijeta na krstu, TIPOVI SU ISTOG TRENUTKA PRESTALI DA VAŽE“ (EJW, SITI 247.1- 3).
„Zato neka vas niko ne osuđuje zbog jela i pića, bilo kao deo praznika ili mladina ili subota, jer je to sjenka onoga što dolazi, tijela Hristova; ovdje imamo PRAZNIKE, MLADINE, SUBOTE, KOJI PREDSTAVLJAJU SJENKE STVARI U HRISTOVOM DJELU. OVO POKAZUJE DA JE PAVLE UKAZIVAO NA CEREMONIJALNE UREDBE, koje su uvedene nakon pada u grijeh i obećanja o Mesiji. Poglavlje 23, u 3. Mojsijevoj, sadrži zapis o uspostavljanju ovih subota. Može se primijetiti da su sve povezani sa jelom i pićem (vidi stih 27); i da se potpuno razlikuju od Subote Gospodnje (stih 38). U Gospodnjoj Suboti ne postoji ništa sjenovito što predstavlja Hrista, jer je bila uspostavljena u Edenu, kada je čovjek tek bio stvoren i kada nije postojala potreba za bilo kakvom žrtvom. U ovom tekstu u Kološanima, Pavle ni najmanje ne ukazuje na Gospodnju Subotu. U prethodnom stihu, on je izjavio, da je ZAKON TIPOVA I SJENKI BIO ZAKUCAN ZA KRST. BUDUĆI DA SE TAJ ZAKON SASTOJAO OD SJENKI, NUŽNO JE PRESTAO DA POSTOJI KADA JE DOŠLO TIJELO; ZBOG TOGA PAVLE KAŽE DA NIKO NE TREBA DA BUDE OSUĐEN ZBOG IZVRŠAVANJA ILI NEIZVRŠAVANJA UREDBI ZAKONA“ (EJW, SITI 103.22-23).
„Kada je CEREMONIJALNI ZAKON BIO PRIKUCAN ZA KRST, SVI JEVREJSKI PRAZNICI I SVEČANOSTI SU PRESTALI DA POSTOJE; ali ukidanje tog zakona je moglo ukloniti samo one obrede koji su bili dodati Suboti, dok bi originalna institucija ostala da postoji, baš onakva kakva je izašla od svog Tvorca“ (J.N. Andrews, History of the Sabbath, Chapter 8 P.54).
„Za „PRAZNIKE, MLADINE I CEREMONIJALNE SUBOTE, KOJE SU KAO SJENKE TREBALE DA BUDU UKINUTE NA KRSTU, Bog je izjavio da će On ukloniti“ (Uriah Smith, The Biblical Institute, p. 139).
Za biblijske dokaze na ovu temu pogledati Da li danas treba svetkovati biblijske praznike?
