Podgorica, Crna Gora
www.hriscanskamreza.net
info@hriscanskamreza.net
zdravkovucinic@yahoo.com

Mi i Elen Vajt – Da li Bog ubija?

Elen Vajt nije vjerovala u učenje da Bog ne ubija.

„Isti anđeo koji je došao iz kraljevskih dvora da spasi Petra, je bio je Irodov glasnik gnjeva i suda. Anđeo je udario Petra da ga probudi iz sna; to se desilo sa drugačijom vrstom udarca kada je udario zlog kralja, ponižavajući njegov ponos NANOSIVŠI MU KAZNU SVEMOGUĆEG. Irod je umro sa velikom agonijom tijela i uma, POD RETRIBUTIVNIM SUDOM BOŽJIM (EGW, AA 152).

„Izraelci nijesu zadobili pobjedu svojom sopstvenom silom; OSVAJANJE JE BILO U POTPUNOSTI GOSPODOVO; i kao prvi plodovi zemlje, grad, sa svim onim što sadrži, trebalo je da bude posvećen kao žrtva Bogu. To je trebalo da impresionira Izrael da se u osvajanju Hanana ne bore za sebe, već jednostavno da budu ORUĐE U IZVRŠAVANJU BOŽJE VOLJE; ne da traže bogatstvo ili samouzvišenje, već slavu Jehove njihovog kralja. Prije nego što je data naredba za zarobljavanje: “Grad će biti proklet, čak i on, i sve što je u njemu.” “Držite se podalje od proklete stvari, da ne postanete prokleti… i učinite Izraelov logor prokletim, i uznemirite ga“ (EGW, PP 491.2).

POTPUNO UNIŠTENJE LJUDI iz Jerihona je bilo samo ispunjenje zapovijesti koje su prethodno bile date od strane Mojsija, a koje su se odnosile i na stanovnike Hanana: “A TI IH PORAZI I POBIJ IH.” (5. Mojsijeva 7,2). “Samo u gradovima ovih naroda,… NEMOJ POŠTEDJETI ŽIVOT NIČEMU ŠTO DIŠE.” (5. Mojsijeva 20,16). Čini se da su OVE ZAPOVJESTI u suprotnosti sa duhom ljubavi i milosti koje se nalaze u drugim djelovima Biblije, ALI SU U STVARI BILE IZDIKTIRANE OD STRANE BESKONAČNE MUDROSTI I DOBROTE. Bog je trebao da uspostavi Izrael u Hananu, da razvije među njima naciju i vladu koja bi bila manifestacija njegovog kraljevstva na zemlji. Oni nisu trebali biti naslednici prave religije, već su trebali da šire njene principe po čitavom svetu. Hananci su se prepustili najgorem i najzagriženijem paganstvu, i bilo je nužno  da se zemlja očisti od stvari koje bi sprečile ispunjenje Božjih milostivih namjera“ (EGW, PP 492.1).

„Stanovnicima Hanana je pružena ogromna mogućnost da se pokaju. Prije četrdeset godina, razdvajanje Crvenog mora i presude u Egiptu su svjedočile o vrhovnoj moći Izraelovog Boga. I sada svrgavanje kraljeva Midijana, Gileada i Bašana, pokazalo je i dalje da je Jehova iznad svih bogova. Svetost njegovog karaktera i njegovo gnušanje na nečistoću ispoljilo se u presudama koje su došle na Izrael zbog njihovog učešća u Balovim gnusnim obredima. Svi ovi događaji bili su poznati stanovnicima Jerihona, i mnogi su dijelili Rahavino ubjeđenje, iako su odbili da se pokore, da je Jehova, Izraelov Bog: “Bog koji je iznad na nebu, i ispod zemlje.” Kao pretpotopni ljudi, Hananci su živjeli samo da bi bogohulili na nebo i da bi oskrnavili zemlju. I LJUBAV I PRAVDA SU ZAHTIJEVALI BRZO POGUBLJENJE OVIH POBUNJENIKA KOJI SU BILI PROTIV BOGA KAO I NEPRIJATELJI ČOVJEKA (EGW, PP 492.2).

„Lot se tužno vratio svojoj kući i ispričao priču o svom neuspjehu. Tada su mu anđeli naložili da ustane i da povede ženu i dvije kćeri koje su još uvijek bile u njegovoj kući kako bi napustili grad. Ali je Lot odlagao. Kroz svakodnevno uznemiravanje posmatranjem djela nasilja, on nije imao pravu sliku ponižavajućeg gnusnog bezakonja koje se upražnjavalo u tom groznom gradu. On nije shvatao užasnu NEOPHODNOST BOŽJE PRESUDE DA STAVI TAČKU NA GRIJEH. Neka njegova djeca su bila vezana za Sodom, i njegova žena je odbila da ode bez njih. Sama pomisao da napusti one koji su mu bili najdraži na zemlji  mu se činila mnogo više od toga nego što je mogao da podnese. Bilo mu je teško da napusti svoj luksuzni dom i svoje bogatstvo koje je stekao tokom cijelog života, i da ide kao siromašni lutalica. Preplavljen tugom, on se zadržao, odbijao je da ode. Ali za Božje anđele, oni bi svi propali u ruševinama Sodoma. Nebeski glasnici su odveli njega, njegovu ženu i njihove kćeri, uzeli ih za ruku i izveli ih iz grada. Ovde su ih anđeli napustili, i vratili se u Sodom da izvrše njihovo djelo uništenja“ (EGW, PP 160).

BOŽJE PRESUDE SU SE PROBUDILE PROTIV JERIHONA. To je bilo uporište. Ali je sam KAPETAN GOSPODNJE VOJSKE DOŠAO SA NEBA DA VODI NEBESKU VOJSKU U NAPAD NA GRAD. Anđeli Božji su položili masivne zidove i srušili ih na zemlju“ (EGW, 3T 264).

„Gospod je smatran kao neko ko je okrutan od strane mnogih zahtijevajući od njegovog naroda da ratuje sa drugim narodima. Kažu da je to u suprotnosti sa njegovim dobroćudnim karakterom. Ali onaj koji je stvorio svijet, i stvorio čovjeka da prebiva na zemlji, ima neograničenu kontrolu nad svim djelima ruku njegovih, i njegovo je pravo da radi kako želi, i ono što ga raduje on čini djelima ruku njegovih. Čovjek nema pravo da kaže svom Stvoritelju, zašto to činiš? Nema nepravde u njegovom karakteru. On je vladar svijeta, i veliki dio njegovih stvorenja, se pobunio protiv njegovog autoriteta, i pogazio je njegov zakon. On im je darovao sve blagoslove, i obavio ih je svime što im je bilo potrebno, ali ipak su se priklonili slikama od drveta i kamena, srebra i zlata, koje su njihove ruke napravile. Oni uče svoju djecu da su ovo bogovi koji im daju život i zdravlje, oni čine njihove zemlje plodnim, i daju im bogatstvo i čast. Oni preziru Izraelovog Boga. Oni preziru njihov narod, zato što su njihova djela pravedna. “Bezumnik govori u svom srcu: ’Nema Gospoda.’ Zlo čine, odvratna su djela njihova. Nema nikog ko dobro čini.” (Psalmi 14:1). Bog se borio sa njima sve dok nijesu ispunili mjeru njihovog bezakonja, a ONDA JE NA NJIH DONIO BRZO UNIŠTENJE. ON JE KORISTIO SVOJ NAROD KAO ORUĐE NJEGOVOG GNJEVA, KAKO BI KAZNIO ZLE NARODE, koji su ga uznemiravali, i koji su ga zavodili u idolatriju“ (EGW, 2SM 333.1).

„Korej ne bi krenuo putem da je znao da su svi pravci i prekori komunikacije Izraelu bili od strane Boga.  Ali ovo su možda mogli znati. Bog je dao ogroman dokaz da je On vodio Izrael. Korej i njegovi drugovi su odbacili svjetlost sve dok nijesu postali potpuno zaslijepljeni da najupečatljivije manifestacije Njegove moći nijesu bile dovoljne da ih ubijede; oni su ih prisiljavali na ljudsko ili sotonsko sredstvo rada. Ista stvar je urađena od strane ljudi, koji su dan posle uništenja Koreja i njegovih drugova došli do Mojsija i Arona, govoreći, “Ubili smo Gospodov narod.” I pored toga što su na svom putu imali NAJUBJEDLJIVIJI DOKAZ O BOŽJEM NEZADOVOLJSTVU, U UNIŠTAVANJU LJUDI KOJI SU IH PREVARILI, ONI SU SE ODVAŽILI DA PRIPIŠU BOŽJE PRESUDE SOTONI, izjavljujući da su kroz silu zla, Mojsije i Aron prouzrokovali smrt dobrih i svetih ljudi. Upravo je to djelo zapečatilo njihovu propast. Oni su počinili grijeh protiv Svetog Duha, grijeh kojim je čovjekovo srce efektivno bilo očvrsnuto, protiv uticaja božanske blagodati. “Ko god govori riječ protiv Sina čovečjeg,” kaže Hrist, “oprostiće mu se: ali ko bude govorio protiv Svetog Duha, neće mu biti oprošteno.” Matej 12:32. Ove riječi su izgovorene od strane našeg Spasitelja kada su milostiva djela koja je činio kroz Božju silu pripisivana Belzebulu. Bog kroz Svetog Duha komunicira sa čovjekom; oni koji ovo namjerno odbacuju i pripisuju sotoni djelo, prekinuli su kanal komunikacije između duše i neba“ (EGW, PP 404-5).

Za biblijske dokaze na ovu temu pogledati Da li Bog ubija?

Print Friendly, PDF & Email