Split, Hrvatska
glotz.st@gmail.com

Moj dnevnik – Odlučujem se za Tebe, Gospode (2)

Jutarnja svježina tog srpanjskog dana ispunila je prostor stana. Sve je bilo na svom mjestu. Idealni uvjeti da se posvetim nečemu sto je bilo u fokusu mog interesiranja. Netom kupljena knjiga Sveto Pismo stajala je na stolu. Uz skuhanu crnu kavu i kutiju cigareta, odlučila sam otpočeti sa traženjem odgovora na neka pitanja koja se nisu mogla naći u popularnim tiskovinama.

Sjela sam i dotaknula joj korice. Odjednom, kao grom iz vedra neba, jedna misao prostrujila je mojim umom: „Zar je moguće da će me Isus, nakon uskrsnuća, kada stanem pred njega, dočekati sa cigaretom u ustima?“

Misli su mi navirale od one „idi naprijed kako si naumila i čitaj Pismo. Isusu nije važno da li čitaš sa cigaretom u ruci ili bez nje (što je djelomično točno). Život je borba. Danas jesi – sutra nisi“. A onda misao: „Stani! Stoj! Ne idi tako naprijed. Opasno je. Naučena si s poštovanjem odnositi se prema svetim stvarima!“

Moj um je postao bojno polje. Košmar argumenata za i protiv. Prodrmala me je bura raznih osjećaja jer su i djeca negodovala zbog dima cigareta. Glasno sam uzviknula: „Ama, šta je uopće ikome stalo do onoga što ja činim?“ Ljutnja, povrijeđenost, nemoć, borile su se nad podsvjesnom željom za ispravnim. Trenutno sam se zatekla u stanju potpunog mraka, ispražnjena od svega. Tek jedna mala svjetlost, kao vršak iglice, pojavila se odnekud i osvijetlila bijeli kamen pred kojim sam stajala. Podsvjesno sam znala da na njega trebam položiti svoju odluku.

Borba me je iscrpila. Zdrobljena u komadiće, skupila sam krhotine sebe, pogledala u još neotvoreno Sveto Pismo i rekla:“ Odlučujem se za Tebe, Gospode! Tebi je stalo do mene više nego meni samoj“

OD TADA – nikada se više cigareta nije našla na mojim usnama. A divni Isus bio je uz mene, ne samo TADA, nego i DO TADA i OD TADA pa i nadalje da liječi i iscjeljuje smrtonosne posljedice tog otrova i oslobodi ovisnosti.

Proslo je već 37 godina od upoznavanja i svakodnevnog druženja sa Njim. Ono je donijelo silnih blagoslova u moj život – takvih, za koje bi se slobodno moglo reći da su teško ostvarivi u današnjem svijetu.

„Blagosiljaj dušo moja Gospodina i sve što je u meni – sveto ime njegovo.“ Psalam 103:1

Ne silazi sa mojih usana i iz mojih misli: „A ja više ne živim, nego živi u meni Krist. A što sad živim u tijelu, živim vjerom Sina Božjeg kojemu omiljeh i predade sebe za mene.“ Galatima 2:20

A onoga dana, kada se pred vratima vječnosti sastanem sa Njim i pogledi nam se sretnu, odražavat će uzajamnu neopisivu radost zbog beskrajne Njegove ljubavi, dobrote i milosti kojom me je „pohodio“ tog svježeg srpanjskog jutra.

Nastaviće se…

Prethodni nastavak

Print Friendly, PDF & Email
28 Septembra 2020
Kategorije: Blog, Lična iskustva