Podgorica, Crna Gora
www.hriscanskamreza.net
info@hriscanskamreza.net
zdravkovucinic@yahoo.com

Moj stav o Elen Vajt i savjet onima koji čitaju njene spise

Nijesam Adventista i ne podržavam Adventističku crkvu na bilo koji način, ali vjerujem da je Adventni pokret iz 19. vijeka bio pokrenut od Boga i da je Elen Vajt bila Božji glasnik. To je, vjerujem, bio nastavak reformacije na višem nivou nego do tada, i mi danas gradimo na tom temelju i nastavljamo dalje.

Međutim, ne smatram da je Elen Vajt bila nepogrešiva, niti da je imala svu svjetlost. Naročito to ne mislim za druge pionire Adventnog pokreta od kojih mnogi nijesu razumjeli neke važne istine iznesene u ovoj knjizi.

Iako se sa Elen Vajt slažem oko jevanđeoske poruke, moram ukazati na neke činjenice.

Iako to nije bila namjera, ali kroz otkrivanje jevanđelja koje propovijedamo, došli smo do zaključka da je to jevanđelje upravo ono koje prožima spise Elen Vajt, i kao produkt toga je nastao i ovaj serijal tekstova (koji će biti pretvoren u knjigu). Ovo naše jevanđelje je ustvari nastavak na temeljima postavljenim još u vrijeme Elen Vajt, stim da današnji Adventizam nema veze sa time.

Lično nijesam uspio da pronađem grešku u njenom iznošenju jevanđelja. Tu mislim na osnovne istine, na suštinu radosne vijesti koja je predstavljena u ovoj knjizi. Pronašao sam neke njene izjave koje same po sebi ne mogu biti podržane u Bibliji, ali kada se stave u ispravan kontekst mogu se uklopiti sa Biblijom. Ovo nekad može biti problem u razumijevanju onoga što je htjela da kaže. Vjerovatno su i drugi ljudi dolazili u sličnu situaciju i možda na kraju bili zbunjeni.

Shvatio sam da je najgore od svega koristiti spise Elen Vajt a prethodno ne razumijeti osnove jevanđelja iz Biblije. Produkt takvog nečega jeste legalizam i sljedbeništvo.

 

Prenaglašavala je Zakon

Mislim da je Elen Vajt prenaglašavala određene stvari, kao što je Zakon, i nije se mogla osloboditi tog prenaglašavanja što mogu i da razumijem jer su oni u to vrijeme vratili Zakon na scenu, naročito po pitanju Subote. Prihvatam mišljenje da su oni bili ekvivalent Jevreja u prošlosti, a Elen Vajt ekvivalent Mojsija. Zato i razumijem prenaglašavanje Zakona. To je ustvari trebalo da disciplinuje narod i da ga odvede kao određenom cilju, a to je pravednost vjerom ili Hrist u nama. Ali to se nikad nije desilo i zato je Adventizam otišao „u pustinju“, zadržao se na Zakonu, ušao i ostao u Laodikejsko stanje i pridružio se Vavilonu kroz prisvajanje nauke o Trojstvu.

Umjesto da kroz Zakon shvate da su nepopravljivi grešnici i da ne mogu sebi pomoći, i da im treba natprirodno spasenje vjerom kroz sjedinjenje sa Hristom u duhu, Adventisti pokušavaju da drže Zakon da bi se spasili i drugima promovišu Zakon, ne shvativši da je ovo prvo prokletstvo, a ovo drugo pogrešno. Zato je mnogima od njih danas teško da razumiju jevanđelje, teško im je da se “oslobode” Zakona i prime blagodat a to je ništa drugo nego Hristov Duh. Ta blagodat je prelazak sa fokusa na Zakon, na lični, bliski odnos sa Hristom kroz novorođenje u duhu i život sa Hristom u duhu što je Božja volja za Njegov narod u Novom savezu.

Elen Vajt je čvrsto u to vjerovala i to smo dokazali iz njenih spisa, ali Adventizam nije nastavio tamo gdje je ona započela. Jevanđelje iz njenih spisa je zaboravljeno i dat je značaj drugim temama, posebno Zakonu, a kasnije je uvedena i nauka o Trojstvu koja se direktno suprostavlja najslavnijim biblijskim istinama da je Hrist stvarni Sin Božji i da On lično treba da živi u nama da bi se spasili. Zato Adventisti danas na pomen Hrista često dodaju „ali“. To „ali“ je ili sumnja u doslovno prebivanje Hrista u nama ili uzdizanje Zakona. Činjenica je da se kroz jedinstvo sa Hristom demonstrira i poslušnost Zakonu, ali Zakon nije predmet hrišćanskog života, već Hrist u nama, nada slave, bez „ali“.

Kako ne bih bio pogrešno shvaćen, moram istaknuti da nije problem u Zakonu koji je izraz pravednog ponašanja. Problem je u čovjeku koji će se prirodno prije okrenuti Zakonu nego Hristu koji je čovjekov Spasitelj. Okretanje ka Zakonu, starog grešnog čovjeka održava živim kroz navodnu poslušnost Zakonu, a Bog je, prema planu spasenja, zamislio da stari grešni čovjek treba da umre i da Hrist živi umjesto njega i proizvodi Njegovu poslušnost koja je jedina prihvatljiva pred Bogom.

Kada se čovjek upozna sa Hristom, kada shvati šta se desilo na Golgoti, kada primi Njegov život, odnosno kada se nanovo rodi, onda shvata da se Hristu ne može ništa dodati, pa ni Zakon. U Njemu smo kompletni.

Zahvaljujući toj vezanosti za Zakon i uopšte za Stari savez, Adventisti su, između ostalog, davaoci desetka i to je u svoje vrijeme podržavala i Elen Vajt, što realno nema uporište u Novom savezu. Naravno, Biblija govori o pomaganju Božjeg djela, onima koji su u djelu i onima kojima je to potrebno, ali u Novom savezu ne postoji bilo kakva „zakonska“ direktiva ili određeni procenat koji treba izdvajati na način na koji to Adventisti rade.

Naravno, ne sumnjam da su u početku postojali dobri motivi uvođenjem načina finansiranja prema modelu desetka iz Starog saveza a i zbog tvrdoće srca ljudi, jer mnogi nijesu pomagali djelo dobrovoljno, zbog čega je Bog i dopustio tako nešto. Desetak kod Adventista je, međutim, kasnije postao kao direktna Božja zapovjest. Vjerujem da davanje treba da bude podstaknuto Hristom u nama, kao i sve drugo u našem životu. Ako je neko podstaknut da nekome ili negdje daje 10 odsto, neka to čini, ali mora znati da ne važi zapovjest koje se mora držati u tom smislu a čije prestupanje bi ga dovelo u nesklad sa Bogom kao što je to bio slučaj u Starom savezu.

 

Staro-savezni rječnik doprinio pogrešnoj slici o Bogu

Osim prenaglašavanja Zakona, kroz spise Elen Vajt je dosta korišćen i Staro-savezni jezik, taj tipološki, krivično-pravni, legalistički jezik kome su ljudi potom pridali veći značaj nego što je potrebno shvativši ga bukvalno i doslovno, i zato kao posljedicu među vjerništvom imamo pogrešnu sliku o Bogu, o Bogu koji je navodno ljut i gnjevan, o Bogu koji traži prolivanje krvi…

Adventisti zato i na Božju ljubav dodaju „ali“. Sa njihove tačke gledišta Bog je legalista, a to znači da je planom spasenja primarno Božja pravda morala biti zadovoljena a ne čovjek i njegove potrebe, da su krivica i kazna za grijeh ono što je Bogu primarno bilo na umu kada je žrtvovao Sina, a ne privlačenje grešnika kroz čin bezuslovne ljubavi koja prevazilazi razum. Taj legalistički aspekt jeste postojao tokom Starog saveza, ali on nije realan u smislu da ne otkriva punu sliku ni o Bogu ni o planu spasenja, jer se radilo o privremenom rješenju. Kada taj koncept primijenite u Novi savez onda dobijate legalizam, farisejstvo, ono što je nekad bio judaizam samo je sada obučen u hrišćanstvo.

Elen Vajt je, vjerujem, dijelom doprinijela da oni koji čitaju njene spise budu vezani za Stari savez, iako je puno pisala o veličanstvenim jevanđeoskim istinama, ali je čovjekova priroda takva da će ga njegove sklonosti odvesti na pogrešnoj strani ako ne primi Hrista. Rijetko ćete sresti hristocentričnu osobu a da istovremeno bude i zaljubljenik u spise Elen Vajt.

Postoje i drugi aspekti iz spisa Elen Vajt koji su pogrešno shvaćeni od vjerništva zbog čega se kod njih ispoljava ne samo legalizam, već i određeno ropstvo, sljedbeništvo… Ljudi su, čitajući Elen Vajt, došli u situaciju da se ne tuširaju subotom, ili da neće da plate naplatnu rampu dok putuju subotom, i još dosta nekih sličnih stvari. Šta je ovo ako ne izopačena slika o Bogu?

Ostaje otvoreno pitanje da li je Elen Vajt nepotrebno prenaglašavala određene stvari, da li ih je pogrešno razumjela, ili je ustvari to bio ispravan kontekst vremena u kojem je živjela kada je trebalo „obuzdati Jevreje koji su tek izašli iz Egipta“.

 

Zloupotreba spisa, izvlačenje iz konteksta, kompilacije…

Problem sa Elen Vajt jeste i zloupotreba njenih spisa na različite načine kroz izmjene, dodavanja, oduzimanja i pravljenja vještačkih kompilacija, što često onemogućava njihovu pouzdanost.

Osim toga, problem je i što se izjave Elen Vajt uglavnom stavljaju u pogrešan kontekst i prilagođavaju Adventističkim doktrinama, a koje dijelom prihvataju i oni koji danas imaju istinu o Bogu. Spisi Elen Vajt su pogodni da budu stavljeni van konteksta zato što je ona, ne samo pisala puno, već je to pisanje trajalo decenijama i u različitim fazama njenog ličnog razumijevanja istine.

Na primjer, kada bi ste neke njene izjave uzeli van konteksta mogli bi ste zaključiti da fokus na Zakonu mora biti kao i na Hristu, da fokus na Zakonu mora biti isti kao prije ili poslije Hrista, da je Novi ili Vječni savez uspostavljen odmah nakon pada u grijeh, da je Hrist postao Prvosveštenik odmah nakon pada u grijeh, da je Hrist na Zemlji bio „samo“ čovjek, odnosno da je bio kao ostali ljudi u svemu (bez Božanske dobrote naslijeđene od Oca rođenjem u utrobi Marije), da su privilegije vjernima u Starom i Novom savezu jednake, da su vječni život, spasenje i novorođenje postojali i prije Hristovog utjelovljenja i proslavljenja… Ona to nije vjerovala na taj način i to je dokazano u ovoj knjizi, iako definitvno nije ulazila detaljno u sve aspekte spasenja. Ona je neke stvari, naročito oko stepena privilegija Božjeg naroda u Starom savezu, govorila u kontekstu Božjih obećanja koja je primjenjivala na vjerne u Starom savezu što se jasno vidi iz drugih konkretnih izjava na istu temu.

Iz njenih spisa, ako se uzmu van konteksta, može se zaključiti i da je Subota centar hrišćanskog života, ali to nije biblijsko jevanđelje u čijem centru je Sin Božji.

Kako nijesam završio detaljno proučavanje proročanstava i nekih drugih tema kojima se Elen Vajt bavila manje ili više, ne iznosim svoj sud o tome. Neki ljudi kažu da postoje tumačenja koja se nalaze u njenim spisima a koja nijesu njena već na-vodno drugih ljudi iz pokreta, ali sve to ostavljam kao otvoreno pitanje za sada.

 

Ne zadržavati se na spisima Elen Vajt

Naravno sve ovo što sam zaključio oko Elen Vajt ne znači da nije bila Božji glasnik, već da je moramo postaviti na ispravno mjesto inače ćemo ostati u laodikejskom stanju i Vavilonu.

Vjerujem da je bila Božji glasnik zato što su jevanđeoske istine koje je iznosila, a koje su iznijete u ovoj knjizi, biblijski dokazane, stim da bih dodao – „ali“. Ovo „ali“ znači da se ne treba zadržavati na spisima Elen Vajt, već se okrenuti Bibliji i progresivno pratiti Božji plan spasenja i otkrivenja za naše vrijeme, a to je vrijeme kada je jevanđelje otkriveno na još veličanstveniji način. To jevanđelje će proizvesti pobjednički hrišćanski narod koji se neće vratiti u pustinju i preko kojeg će Bog dovršiti djelo na Zemlji.

 

Elen Vajt ne treba biti tačka jedinstva niti tačka podjela među vjernima

Ne mislim da je važno da ljudi imaju definisan ili čvrst stav po pitanju Elen Vajt, niti to treba da bude bilo kakva tačka jedinstva ili podjela među vjerništvom. Svijetu nije potrebna promocija Elen Vajt, već jevanđelje, uzdizanje Hrista kao Spasitelja i upozorenje na Hristov skori dolazak.

Moja zaključna poruka, u kontekstu priče o Elen Vajt, bi bila – Biblija i samo Biblija. I ona sama je izjavljivala da će Sveto Pismo biti jedina zaštita u posljednjim vremenima, kao i mjerilo svih učenja i temelj svih reformi.

 

Nije bila nepogrešiva

Za kraj objavljujem izjavu, koja je dio iz pisma koje je Eleni Vajt poslao jedan od najvećih adventističkih autoriteta u njihovoj istoriji, A.T. Džons, koji je lično poznavao Elen Vajt, a sa kojim se slažem u ovom dijelu.

„Poštujem te kao sestru u Hristu i u Božjoj istini. Odajem ti čast za istinu koju si ispričala, napisala i održavala sve ove godine. Ne poričem da imaš Božansko prosvetljenje. Ne poričem da imaš Duh proroštva. Ali poričem da je sve što si ikada napisala bilo od Božanskog nadahnuća Duha proroštva. Poričem da si nepogrješiva i poričem da je sve što si napisala nepogrješiva riječ Božja“ (Letter to Ellen G. White by A. T. Jones, April 26, 1909).

Prethodni nastavak: Pobjednički život u Hristu – smrt sebi, smrt grijehu, ispunjenje Zakona

Knjigu Mi i Elen Vajt: Zaboravljeno jevanđeljemožete preuzeti ovdje.

Print Friendly, PDF & Email
15 Januara 2020