„Zato idite i naučite sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“ (Matej 28:19).
Da li je ovaj stih autentično napisao jevanđelista Matej, ili je kasnije umetnut od strane nepoznatog „autora“?
Zastupnici koncepta Trojstva ovaj stih koriste kao bedem svoje odbrane, vidjeći u riječima „u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“ jednog Boga koji se sastoji od tri zasebne a nedjeljive ličnosti.
Iako bi svaki pošteni istraživač i poznavalac Svetog Pisma mogao bez oklijevanja izbrisati taj nametnuti znak jednakosti između trojednog Boga i onoga što ovdje piše, jer sam stih uopšte ne govori o prirodi Boga, a još manje spaja tri individue u jedno biće, mišljenja sam da ova zvanična verzija stiha nije autentična, to jest da je neko iz određenih razloga izmijenio originalni stih, da bi „osigurao“ svoj teološki stav.
Nemam namjeru da kategorično tvrdim bilo šta, samo bih pokušao da na osnovu samog Pisma objasnim svoj stav.
Ista poruka u tri jevanđelja – u ime Isusovo
Događaj za vrijeme koga je Isus Hrist dao uputstva svojim učenicima je bio kratak period pred Njegovo vaznesenje na nebo. Logično je predpostaviti da bi na rastanku Božiji Sin izrekao i naglasio neke važne pojedinosti, kao pečat svoje službe, žrtve i učenja uopšte. Da je to bilo važno i jevanđelistima, vidimo po tome što su, pored Mateja, i Marko i Luka zabilježili isti događaj. Ne detaljno, ne istim riječima, ali ista poruka se vidi kod sve trojice, i upućuje na isti smisao, isti duh.
„I rekao im je: „Idite po cijelom svijetu i propovijedajte dobru vijest svemu stvorenom. Ko vjeruje i krsti se, biće spasen, a ko ne vjeruje, biće osuđen. Ovi čudesni znakovi pratiće one koji veruju: U MOJE IME istjerivaće demone, govoriće jezicima, i svojim rukama uzimaće zmije. Ako popiju nešto smrtonosno, neće im nauditi. Polagaće ruke na bolesne i oni će ozdraviti” (Marko 16:15-18).
Prvo uputstvo koje Isus daje je uputstvo propovijedanja jevanđelja svima, sa jednostavnom porukom – ko povjeruje u to jevanđelje, i krsti se – biće spašen.
U drugom dijelu uputstva daje učenicima čudesne znake natprirodne moći nad neprijateljima i preprekama, moć iscjeljivanja i zaštitu od otrova. A sve ovo, Isus im sa autoritetom Božjeg Sina daje U SVOJE IME! On sam je centar zbivanja, centar jevanđelja koje treba propovijedati, On sam treba da bude centar njihove vjere, centar krštenja, i On sam je izvor natprirodnih sposobnosti učenika. Sve u Isusovo ime.
„Tada im je otvorio um da razumiju Pisma i rekao im je: Tako je napisano, da će Hrist stradati, i treći dan ustati iz mrtvih, i da će se U NJEGOVO IME propovijedati o pokajanju za oproštenje grijeha, među svim narodima počevši od Jerusalima, i vi ćete biti svjedoci toga. I evo, šaljem vam ono što je obećao moj Otac. Zato ostanite u gradu Jerusalimu dok se ne obučete u silu odozgo” (Luka 24:45-49).
U Lukinom evanđelju vidimo isto: Isus im daje moć da razumiju svete spise, i naglašava da će se U NJEGOVO IME propovijedati pokajanje za oproštenje grijeha. On sam šalje učenicima ONO što je obećao Njegov Otac! Isus je u centru, Isus je autoritet u čije ime se pokreću stvari!
„Tada im Isus priđe i reče: Data mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Zato idite i naučite sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, i učeći ih da drže sve što sam vas uputio. I evo, ja sam uvek sa vama, sve do svršetka ovog doba. Amin” (Matej 28:18-19).
Kao i prethodna dva pasusa, i ovaj, u Matejevom jevanđelju, naglašeno je hristocentričan. Isus IMA SVU VLAST na nebu i zemlji (vlast koju je dobio od svog Oca). Božiji Sin daje uputstvo o jevanđelju, i svemu što ih je ON NAUČIO. Na kraju, daje im dragocjenu utjehu – ON SAM će uvijek biti sa svojim učenicima.
Autoritet je isti – autoritet Isusa Hrista, kao jedinorodnog Božjeg Sina. On je, opet, izvor i centar jevanđelja. Jedino riječi „u ime Oca i Sina i Svetog Duha“ (po mom shvatanju) ne uklapaju se u događaj opisan u sva tri jevanđelja. Prosto – štrče!
Isus je naredio učenicima da drže sve što ih je On naučio, a nigdje prije u jevanđeljima (a ni posle, u prvoj apostolskoj crkvi) nema ni pomena ovom izrazu, niti je Isus učio bilo koga o Božjoj prirodi, a kamoli objašnjavao nekakvo Trojstvo.
Zna se zašto je krštenje u Isusovo ime
Poznata je činjenica iz knjige Djela apostolska i poslanica da su obraćenici bivali kršteni samo i isključivo u ime Isusovo (Djela apostolska 2:38, 8:16, 10:48, 19:5, 22:16,Galatima 3:27). To je i logično jer je samo Isus umro na krstu i vaskrsao posle toga! Krštenje u „smrt Isusovu“ ima tačno određenu ideju:
„Ili zar ne znate da smo svi mi koji smo kršteni u Hrista Isusa, kršteni u njegovu smrt? Dakle, s njim smo sahranjeni svojim krštenjem u njegovu smrt, kako bismo, kao što je Hrist uskrsnut iz mrtvih slavom Očevom, i mi isto tako hodili u novini života. Jer kad smo zasađeni s njime u obličju njegove smrti, bićemo tako i ustajanjem; znajući da je naša stara ličnost zajedno s njim razapeta, kako bi se naše grešno tijelo onemogućilo, da više ne robujemo grijehu. Jer ko umre, oslobađa se grijeha. A ako smo umrli s Hristom, vjerujemo da ćemo i živjeti s njim. Jer znamo da Hrist, nakon što je ustao iz mrtvih, više ne umire; smrt više nema vlast nad njim. Jer smrću kojom je umro, umro je grijehu jedanput, a što živi, Bogu živi. Tako i vi, smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Hristu Isusu Gospodu našem“ (Rimljanima 6:3-11).
…A ta ideja se gubi, i dobija neki novi, maglovit smisao u krštenju “u ime Oca i Sina i Svetog Duha“.
Da je krštenička formula “u ime Oca i Sina i Svetog Duha“ zaista izašla iz Isusovih usta, zar bi apostoli propustili priliku da, kad god bi mogli, ponovljaju riječi svog voljenog Gospoda? Zar bi skratili, izmjenili Njegovo direktno uputstvo?
Pri Isusovom vaznesenju bilo je prisutno više ljudi, pa i da je neko zaboravio (što je nemoguće) šta je Isus tačno rekao, ostali bi ga podsjetili i ispravili. A znamo da se ovaj izraz više nikada u Svetom Pismu nije ponovio. Svi koji su bili kršteni, kršteni su u Isusovo ime.
Ovo su razlozi zašto vjerujem da je originalni stih iz Mateja 28:19 izgledao ovako:
„Zato idite i naučite sve narode, krsteći ih u moje ime…“
I dok mi neko ne dokaže suprotno, ostajem pri ovom stavu.
