Potičem iz muslimanske porodice. Od ranog djetinjstva sam imala želju da učim o Bogu i budem mu blizu, jer sam tada osjećala da samo Bog može ujediniti moju porodicu. Majka je bila nježna i brižna žena, dok moj otac je bio hladan i nasilan čovjek, bilo je mnogo problema u djetinjstvu s mojim ocem pa i tokom odrastanja. Sve što sam u životu željela bio je mir i normalan život.
Kada sam završila osnovnu školu upisala sam medresu (vjerska škola za muslimane) u nadi da ću više naučiti o Bogu i da će Bog ući u moj život i živote moje porodice. Međutim, ni u toj školi nisam postigla ništa novo osim zvanja i obrazovanja. Boga u našim životima nije bilo. I dalje je bilo nepoštovanje, nasilje i loše ophođenje jednih s drugima. Bila sam tužna što ni nakon više godina provedenih u molitvi Bog nije odgovarao uopšte. Molitve koje su se obavljale na arapskom jeziku svaki dan po pet puta dnevno postale su mi glupe i nezanimljive, jer mi Bog nije odgovarao ni kroz njih. Počela sam istraživati prevode molitvi koje sam izgovarala i saznala sam da se čak proklinju drugi narodi. Sura el leheb govori o tome. Bila sam zgrožena s onim što sam izgovarala u molitvama. Nije ni čudo sto me Bog nije čuo. Saznajući sve to i još mnogo toga napustila sam medresu i posvetila se istraživanju putem Interneta i preko nekih vjerskih vođa.
Odlazila sam i u pravoslavnu crkvu da razgovaram s tim vjerskim vođama o Bogu, ali kako oni kažu „to je Božija tajna“. Bila sam jako razočarana, ali nisam odustala u potrazi za Bogom. Razmišljala sam da počnem dozivati Boga na maternjem jeziku, nisam znala kako se moliti ali sam pokušala. Moje molitve su ličile više na svađu sa Bogom nego na molitvu.
Nakon par godina upoznala sam Jehovina svjedoke. S njima sam proučavala Bibliju jako dugo. Tada vjerujući da sve što kažu je istina i da je ta organizacija jedina koja opisuje Boga i Hrista u pravom svijetlu. Svidjelo mi se učiti o Bogu. Moja braća i sestre kao i muž bili su protiv mog opredjeljenja da iz islama pređem u hrišćanstvo. Nisu odobravali čak ni da Biblija bude u kući, već sam je krila u šupljinu jednog drveta u šumi. Tako sam se iskradala iz kuće da bi čitala tu dragocjenu knjigu koja je tada bila izvor moje radosti. Nakon dugog niza godina proučavanja bilo je vrijeme da svoj život predam Bogu i krstim se. Međutim, kako nisam imala mogućnosti ispuniti sve uslove koje su tada od mene tražili Jehovini svjedoci, napustili su me riječima, kako oni kažu, „ne zadovoljavam njihove uslove“. Bila sam jako razočarana u sebe i Boga da sam u tom momentu rekla Bogu „ako ne želiš ti mene ne želim ni ja tebe“. I tako sam otisla u svijet.
Iz prvog braka imam tri kćerke, muž isto tako musliman. Bilo je mnogo padova i uspona, ali ono što me najvise zabolilo su riječi „biraj između mene i Biblije“. Nisam razmišljala ali sam izabrala Boga, i nakon par godina razvela sam se od muža. Bila sam samohrana majka troje djece, mnogo radila, imala mnogo obaveza da od svega toga nisam ni mislila na Boga. I tako nakon par godina upoznala sam drugog muža, on je bio pravoslavne vjere. S njim sam rodila jednu djevojčicu koja je bila jako bolesna. Brak s tim čovjekom bio je ravan paklu, potpuni promašaj, ali za osobu koja se okrenula svijetu pronašla sam upravo onakvog čovjeka kakva sam i ja bila, zla, sebična i bezkorisna osoba. Taj me čovjek zlostavljao na sve moguće načine. Zanemariovao je i mene i dijete, ostavljao nas bez ičega ako mu nebi bila pod nogama. Razmišljala sam o samoubistvu i kada sam odlucila da to uradim kroz glavu mi je prošla misao „ko sam ja da odlučujem jel mi vrijeme živjeti ili umrijeti“.
Pala sam na koljena s djetetom u naručju gorko plačući, ljuta i na sebe i na Boga, pitala ga zašto, zašto mi bar život ne uzmes da se ne mučim kada me ne želis ni ti, niti bilo ko drugi. A jedino što sam željela je da me neko voli i prihvati ovakvu kakva jesam. Tada mi je kroz glavu prošla misao da uzmem telefon u ruke i uđem na youtube. Na youtube-u prvi na listi za gledanje bio je video Zdravka Vučinica. Kliknula sam na video i počela slušati, ali ne baš pažljivo jer su moje misli i emocije bile uzburkane. Fokusirala sam se malo bolje na ono što Zdravko govori i na jednom zastala, oči su mi se jako otvorile kao da sam tek progledala po prvi put. Ono što je on govorio bilo je o Božijoj bezuslovnoj ljubavi i o tome da treba Hrist da živi u nama. Nastavila sam slušati videa jedan za drugim i shvatila da je to to, da Zdravko govori o jevanđelju i Bogu kojeg sam tražila cijeli svoj život. Nisam mnogo razumjela ono što govori, ali sam bila presrećna slušati o tome. Sve probleme koje sam imala bili su ništa i sve uvrede, psovke koje sam slušala od muža više nisu imale uticaja na mene, kao da u dubini sebe nisam bila ista osoba. Tadašnji muž i njegova majka mislili su da sam poludjela, ali ja sam saznala istinu, istinu pravog jevanđelja i ništa više nije moglo to promijeniti.
Želja za daljim učenjem i upoznavanjem Boga potaknula me je da kontaktiram Zdravka. Kleknula sam na koljena, zamolila Oca nebeskog da On učini ono što je potrebno da bi uspjela stupiti u kontakt sa Zdravkom. Odmah nakon molitve dođe mi misao da Zdravko ima svoj web sajt. Ušla sam na njegov sajt i pronašla email adresu. Odmah sam poslala email Zdravku i nakon kratkog vremena stigao je i odgovor kao i njegov broj telefona. Odmah sam ga dodala na viber i od tada do današnjeg dana ja i brat Zdravko smo u kontaktu. Bila sam zahvalna Bogu i Hristu što su mi otkrili istinu i sebe. Moja radost je bila prevelika, ali samo nakon par mjeseci doživjela sam nešto što me je veoma ražalostilo. A to je bila smrt moje petogodišnje kćerke. Po prvi put u tolikoj boli nisam okrivila Boga već sam prihvatila da ono što Bog dopušta je ono kako i treba biti. Petnaestak dana nakon smrti kćerke uslijedio je i razvod. Nakon razvoda vratila sam se u svoje rodno mjesto u Sarajevu gdje sam nastavila duhovno se izgrađivati u jevanđelju Hrist u nama.
Ono u šta sam sigurna, ništa na ovom svijetu šta god mi se dogodilo, koliko god bilo dobro ili loše neće me odvojiti od Očeve i Hristove ljubavi. Otac i Hrist u mom životu donijeli su mnogo radosti, s mnogo plodova. Jedan od tih plodova je taj da sam se krstila, predala svoj život u Hristove ruke, što je bila jedna od najvećih želja u mom životu, da On živi kroz mene i vodi moj život.
Amin.
