(Ovaj tekst je proširena verzija teksta koji je prvi put objavljen u aprilu 2019. godine)
Kada ste propovjednik jevanđelja vjerujem da je korisno da ljudi imaju opširnije i tačne informacije o vama. Iz tog razloga objavljujem, u skraćenoj formi, moje lično svjedočanstvo dolaska Bogu kroz Isusa Hrista, kako je tekao moj duhovni razvoj, koje su to bile najvažnije prekretnice u mom duhovnom životu i kratki izvještaj javnog propovijedanja jevanđelja od 2017. do 2022.
Katoličko nasleđe
Rođen sam 1979. godine u Podgorici, glavnom gradu Crne Gore, kao katolik albanske nacionalnosti. Moja zainteresovanost za religiju kao mladića je bila iznad prosječnog, a proizvod toga je bio da sam počeo da čitam Bibliju vjerujući da je to Božja Riječ. Početak čitanja Biblije je bila prva važna prekretnica u mom životu koja se tiče duhovnog razvoja. Iako u početku nijesam znao otkud ta zainteresovanost, kasnije sam shvatio da Bog ustvari poziva svakog čovjeka na različite načine da se poveže sa Njim, pa je tako bio slučaj i sa mnom. Slična situacija je bila i sa mojim, dvije godine mlađim, bratom Zoranom.
Čitanje Biblije, koliko god da je u to vrijeme bilo površno, neminovno me je dovelo do brojnih dilema i pitanja o vjeri. Logično je da sam razjašnjenja tražio od katoličkih sveštenika koji su tada po pitanju religije bili najveći autoriteti za mene. Njihova objašnjenja nijesu korespondirala sa onim što sam čitao u Bibliji što je za mene u početku bilo šokantno. To me natjeralo da se više posvetim ovim najznačajnijim pitanjima za čovjekov život.
Proučavanje Biblije, bez obzira što su katolici revni kada je u pitanju odlazak u crkvu i učešće u njihovim obredima i službama, zapalo je za oči mom okruženju kao nešto neuobičajeno. Sa skromnim znanjem iz Biblije, ali sa velikim entuzijazmom i interesovanjem o pitanjima religije i dilemama o ispravnosti katoličke vjere, neminovno sam se suočavao sa realnošću da mnoge stvari u životu nijesu onakve kakve nam se predstavljaju još od malih nogu.
Subota
U ljeto 2000. godine, kada sam imao 21 godinu, desio se događaj koji je bio još jedna od prekretnica u mom životu. Sreo sam se sa poznanikom iz djetinjstva koji se bavio trgovinom. Ono što je značajno za taj susret jeste da je on isticao da ne radi subotom i bio je pripadnik Crkve Adventista sedmog dana. Ja sam ga pitao da mi objasni zašto ne radi baš subotom? Njegov odgovor je bio da je Bog u svojih 10 zapovjesti zapisanih u Bibliji kazao da je subota dan od odmora i da se mora svektovati. „Zar nedelja nije dan koji treba svetkovati, jer u Bibliji piše da je Isus vaskrsnuo u nedelju,“ bio je moj odgovor. Naravno, tako sam bio poučen u Katoličkoj crkvi. On mi je na to kazao da je subota četvrta Božja zapovjest i da svetkovanje dana od odmora nema bilo kakve veze sa Isusovim vaskrsenjem.
Razgovor se završio na tome, ali je to bio povod da produbim svoje proučavanje. Veoma brzo sam shvatio da svetkovanje nedelje nema uporište u Bibliji i da je taj dan, u prošlosti, kod paganskih naroda predstavljao dan boga Sunca i zato se nedjelja na mnogim jezicima kaže „dan sunca“, čak i na albanskom jeziku kojim govorim. Tada sam razumio da je katolička vjera u suprotnosti sa Božjom Riječju, i to ne samo po pitanju svetkovanja nedelje.
Naravno, ne mislim da je svetkovanje subote spasonosno pitanje, ali jeste blagoslov koji je Bog namijenio čovjeku.
Godine sa Miroljubom Petrovićem
Tokom 2002. godine upoznao sam geologa Miroljuba Petrovića iz Beograda koji je bio redovan gost na televizijama regiona promovišući kreacionizam, i to je bila jedna od prekretnica u mom životu koja je uslijedila nakon što sam izgubio vjeru u katoličanstvo. Kreacionizam je pravac koji naučno dokazuje da je Bog stvorio svijet i čovjeka i da su biblijski izvještaji tačni. Tada sam se dodatno utvrdio da je Biblija autentična Božja Riječ. Shvatio sam i da Petrović svetkuje subotni dan. Pronašao sam se u Petrovićevom društvu zato što on u to vrijeme suštinski nije pripadao nijednoj vjerskoj organizaciji.
U to vrijeme, ne samo da sam detaljno shvatio da je katolicizam religija proistekla iz paganizma i da nema bilo kakve utemeljenje u Božjoj riječi, već i da su i ostale crkve daleko od onoga što Biblija uči. Od Miroljuba sam praktično dobio potvrdu da je Biblija jedino mjerilo istine i da Bog od čovjeka ne traži da bude član bilo koje crkve da bi bio vjernik i da bi se spasio. Stoga, ne pripadam nijednoj vjerskoj organizaciji na svijetu, niti sam ikada pripadao, ako se u to ne računa katoličko nasleđe. Apsolutno sam nezavisan u odnosu na bilo kakve crkve, sekte, kultove ili bilo kakve druge vjerske organizacije.
Sa Petrovićem sam proveo veoma lijepe trenutke. Iako smo se upoznali 2002. godine, za njega sam čuo još tokom 1998.-1999. godine gledajući ga na crnogorskim televizijama kada je i privukao moju pažnju. Sa Miroljubom sam dva puta bio u posjeti Izraelu i obišli značajne lokalitete poznate iz biblijske istorije. Bili smo i tri puta u SAD – jednom smo boravili na seminaru o zdravlju, a dva puta obilazili američke nacionalne parkove gdje mi je Miroljub bio vodič i predstavljao naučne dokaze za stvaranje, za biblijski Potop i slično.
Sa Miroljubom sam se po prvi put uključio, kako hrišćani kažu, u „Božje djelo“, tako što sam bio njegov saradnik u realizaciji projekata kojima se naučno dokazuje postojanje Boga, da je Biblija Božja riječ i oko promovisanja zdravog načina života. U to vrijeme sam, pod Miroljubovim uticajem, sproveo zdravstvenu reformu u životu počevši da živim zdravo, da se hranim zdravo, da poštujem zdravstvene zakonitosti… Bliskost sa Miroljubom je rezultirala i time da sam formalno bio recenzent svih njegovih knjiga.
Jedna od stvari koju sam čuo od Miroljuba bila je i ta da je Elen Vajt, kako je on rekao, Božji prorok. Elen Vajt je bila jedan od pionira Adventnog pokreta koji nastao u SAD sredinom 19. vijeka, a iz kojeg je kasnije proistekla Crkva Adventista sedmog dana. Praktično od 2002. godine sam počeo da čitam spise Elen Vajt. Shvatio sam da je zdravstvena reforma na koju sam podstaknut od Miroljuba zapravo izvorno potekla od Elen Vajt.
Posljednjih godina sam se uvjerio da se ovo jevanđelje koje danas propovijedam može pronaći i u spisima Elen Vajt. Naravno, daleko od toga da mislim da je Elen Vajt bila nepogrešiva kao što neki Adventisti vjeruju, niti da je imala punu istinu, čak ne vjerujem ni da je imala istinu koju mi danas imamo. Svakako ne vjerujem da se trebamo oslanjati na njene spise, napotiv, već trebamo ići naprijed jer Bog vodi svoj narod u sadašnjem trenutku.
Moje druženje sa Miroljubom je prestalo tokom 2009. godine.
Prirodna medicina
Vjerujem da čovjekov duhovni razvoj i dostizanje kvaliteta života u pravom smislu te riječi nijesu mogući bez fizičkog zdravlja. Iz tog razloga, 2009. godine sam u Podgorici pokrenuo Institut za prirodnu medicinu, nevladinu organizaciju koja se bavi promocijom zdravog načina života i prirodnog liječenja.
Tokom 2008. i 2009. obučavao sam se u SAD, u zdravstvenim centrima lociranim u prirodi koje su vodili pokojni Deni Vijeri, Agata Traš i drugi hrišćani istaknuti u prirodnoj medicini. Od 2012. sam pokrenuo i informativni Internet portal buditezdravi.info koji sada uređuje moja supruga Nina. Do danas sam napisao oko 1.300 pojedinačnih programa liječenja i pročišćavanja organizma za ljude sa različitim zdravstvenim problemima i rezultati su veoma uspješni.
Što se tiče prirodne medicine realno najviše dugujem dr Ričardu Šulcu čije metode i tehnike najviše koristim, što opet svi koji se bave ovom vrstom prirodne medicine duguju Miroljubu Petroviću koji je prvi promovisao Šulca na naše prostore.
Od kada javno propovijedam jevanđelje moje aktivnosti oko zdravlja su značajno smanjene, i sada su na minimumu.
Izlazak iz svijeta
Nijesam ponosan na neke svoje životne avanture, kao i na povremeno, iako samo formalno, sudjelovanje u tradicionalnim paganskim katoličkim obredima, a naročito jer sam bio svjestan da je sve to pogrešno i beskorisno. Imao sam iskustva sa okultizmom, sa borilačkim vještinama kao i sa svjetovnim poslovima. Naučio sam i šta znači biti “uspješan” u svjetovnom smislu, jer sam godinama bio visoko pozicioniran u novinarskom poslu, finansijski sam veoma dobro stajao, a imao sam i formalno obrazovanje.
Pravio sam greške iako sam znao za Boga. Vjerovao sam u Boga, vjerovao sam u Bibliju, čitao sam Bibliju koliko toliko, molio sam se u nekoj mjeri, imao i iskustva sa Bogom, ali sam i dalje bio svjetovan. Za neke greške mi je posebno žao. Iako su neka od tih iskustava bila veoma bolna za mene, bila su u nekom smislu i korisna. Bog je iskoristio bolne situacije da me privuče Sebi, da me disciplinuje i uozbilji, i konačno da me izvuče iz svijeta.
Ono što je interesantno jeste da čak i dok sam bio u svijetu, i dok mi je bilo “lijepo” u svijetu, uvijek sam imao osjećaj da ne pripadam tu, da ustvari treba da živim i radim za Boga, čak sam to i govorio drugima oko mene. Iz današnje perspektive shvatam da je to bila Božja volja za mene, ali da bi me Bog doveo do te tačke morao je prethodno da radi sa mnom, da me pripremi za to, za šta su trebale godine.
Jedna od važnih prekretnica za mene u to vrijeme, koja se desila upravo u vrijeme tih bolnih iskustava, je bila ta što sam poslušao savjet Elen Vajt koji sam pročitao u jednoj njenoj knjizi, a to je da tražim od Boga da mi bolje otkrije Isusa, da me bolje upozna sa Isusom… Koliko god da je iskustvo sa Miroljubom bilo korisno za moj duhovni razvoj u to vrijeme, ipak mi je Isus bio zamagljen, nijesam znao puno o Njemu iako smo Ga često pominjali. Bog je ubrzo počeo da uslišava moju molitvu i počeo sam malo bolje da vidim ko je Isus i šta je uradio za mene. Tada sam bio podstaknut da priznam sve svjesne grijehe koje sam ikad počinio – mišlju, riječju i djelom. Iako je sve to, sa današnje tačke gledišta, bilo na starozavjetnom nivou, kao da sam tada doživio oproštenje, i bilo je zaista olakšavajuće za mene. Trebalo mi je tako nešto, jer se dešavalo u periodu kada mi je bilo teško i kada sam izlazio iz svijeta. Iskreno, tada sam po prvi put počeo da volim Isusa, jer sam počeo opipljivije da shvatam da je uradio nešto dobro za mene, da su Njegove zasluge važne za mene lično, ustvari da je pokrio moje grijehe, kako sam to tada razumio.
Istovremeno, Bog je na jedan natprirodan način doveo Ninu u moj život, sa kojom sam ubrzo stupio u brak. Tada sam odlučio da se više nikada neću vratiti u svijet, ni poslom ni na bilo koji drugi način. Svijet će biti samo mjesto u kojem živim i ništa drugo, a moj posao će biti da radim za Boga. Nina je bila naročito srećna zbog toga, jer je to značilo da ćemo biti zajedno u tome, da ćemo raditi zajedno.
Godine sa Pavlom Simovićem i odbacivanje Trojstva
Sredinom 2012. godine osnovao sam Institut za religijska istraživanja (IRI) zajedno sa Pavlom Simovićem sa Cetinja. Upravo tokom 2012. godine shvatio sam da je Trojstvo, iako je u pitanju najvažnije učenje zvaničnog hrišćanstva, ustvari nebiblijsko učenje.
Shvatio sam da postoji jedan Bog, Otac, koji ima pravog, doslovnog i bukvalnog jedinorođenog Sina Isusa Hrista, kojeg je poslao prije oko 2000 godina na Zemlju da nas spasi od grijeha i vječne smrti, a Sveti Duh je Božji Duh i naziva se Sveti jer je Bog Svet, a kojeg je Bog dodijelio Isusu da bi i Isus bio kao Bog u sili. Ovo je u najkraćem. Godinama kasnije sam bolje razumio da Isus ne bi mogao da dođe i živi u nas da nije dobio Božjeg Svetog Duha u punini, tako da dar Svetog Duha predstavlja primanje Isusa, a kroz Isusa i Boga. Shvatio sam da je Trojstvo najveća prepreka za pravilno upoznavanje Boga i Njegovog Sina kao i za upoznavanje onoga što su oni uradili i što još uvijek rade za nas.
Tokom 5 godina djelovanja IRI-a, do 2017. godine, objavili smo oko 20 naslova knjiga u oko 30 izdanja, od čega sam i sam napisao 3 knjige: „Zašto je vjera u Isusa Hrista jedni smisao života“; „Šta je pravo hrišćanstvo i ko su pravi hrišćani“ i „Slučaj Trojstvo – Božji identitet“. Najvažniji projekat je bila Biblija – Novi revidirani prevod. Za sve ove projekte nijesmo imali nikakvog troška; sve je bilo pokriveno od mog najboljeg prijatelja koji se sam ponudio da bude pokrovitelj svega što radim.
I sa Pavlom sam proveo veoma lijepe trenutke. Projekat IRI bio je generalno baziran na proadventističku teologiju i na Elen Vajt kao najveći autoritet, iako nikakvih dodirnih tačaka tada nijesmo imali sa adventističkom crkvom.
Nikada nijesam bio tvrdi legalista, ali jesam bio jedna vrsta legaliste, a to znači okrenut ka Božjem zakonu kao nečemu što navodno treba biti centar našeg religijskog života. To je zato što sam vjerovao da je Bog legalista, da svemir funkcionište prema legalnim zakonima, da je čovjek u legalnom problemu zbog grijeha i da je Isus Hrist legalni Spasitelj. Takav uticaj na mene je upravo proizvela proadventistička teologija i spisi Elen Vajt. Moglo bi se reći da sam bio starozavjetni hrišćanin, ali u nekoj blažoj formi. Iako je sve to imalo koristi za mene u jednom periodu života, u jednom trenutku sam shvatio da mi nešto fali i da i dalje u meni postoji neka duhovna praznina. Nastavio sam da tražim, u meni je nešto vapilo za ispunjenjem te praznine.
Sa Pavlom od 2017. godine nijesmo u zajedničkom projektu.
Jevanđelje (lično iskustvo spasenja i oslobođenja)
Početkom 2017. godine desila se najveća promjena ili prekretnica u mom životu. Vjerujem da mi je Bog tada otvorio oči i pokazao da je Isus Hrist na krstu Golgote realno položio svoj život zauvijek – da se nikad više ne vidi sa Ocem, da više nikad ne postoji, i to iz ljubavi prema Ocu koji Ga je poslao da bi mene spasio od grijeha. Razumijevanje Isusove žrtve na Golgoti je ostavilo najsnažniji utisak na mene u cijelom mom duhovnom životu. Povjerovao sam iskreno u ono što je Bog uradio za mene kroz Isusa na Golgoti, a što ne bi bilo moguće kroz vjerovanje u Trojstvo.
Od tada se sve promijenilo u mom životu. Po prvi put mi je hrišćanstvo zaista imalo smisla. Ne samo meni, već i Nini.
Konačno sam kroz Isusa shvatio koliko me Bog voli i kako gleda na mene, jer ako je Isus bio spreman da umre zauvijek zbog mene, to znači da je i Bog spreman da umre za mene zauvijek, jer je Isus Očev Sin, savršena slika Oca. Tako sam shvatio da Bog nikada nije bio ljut na mene zbog mojih grijeha. Shvatio sam da Bog nije strogi Otac koji čeka djecu da pogriješe kako bi ih kaznio ili im spočitavao, nego veoma brižni Otac koji želi da me spasi. Shvatio sam da Bog nije žrtvovao rođenog Sina zbog Sebe, da navodno zadovolji zakonsku pravdu koja traži smrt Njegove djece koja su grešnici, nego je žrtvovao Sina zbog mene da bi zadovoljio mene, na način što će mi kroz tu beskonačnu žrtvu jasno dokazati da me bezuslovno voli kako se više ne bih plašio Njega i kako bih Mu došao i imao novi život.
Nikada neću zaboraviti dane dok sam proučavao Golgotu i dok sam drugima govorio o tome. Nije malo onih koji su suze prolivali zbog toga. Nije malo ni onih koji su se obratili baš u to vrijeme.
Osim Golgote, druga najvažnija stvar koju sam tada shvatio jeste da Isus lično treba da dođe i živi u meni da bi me spasio od moje grešne prirode razdvojene od Boga koju sam naslijedio od Adama, i da je to ustvari pravo iskustvo spasenja ili novorođenje koje očigledno nijesam imao. Shvatio sam da nije stvar u priznanju grijeha, u dobijanju oproštenja za grešna djela i u pozivanju na Isusa (Mesiju) i Njegove zasluge kako bi mi Bog uračunao Isusovu pravednost, kao što sam do tada mislio i kao što je to bio slučaj u Starom zavjetu. Shvatio sam da je stvar u novorođenju, u pravom spasenju od grijeha, a to je spasenje od grešne prirode razdvojene od Boga. Shvatio sam da je stvar u pravom oproštenju koje znači oslobođenje od robovanja grešnoj prirodi, odnosno robovanja sebi, koje se dešava kada Isus dođe da živi u meni. Shvatio sam da je stvar u dobijanju prave i realne pravednosti kada Isus dođe da živi u meni. To je Novi zavjet.
Do tada sam već godinama bio obraćen, biblijski religiozan, disciplinovan i imao iskustva sa Bogom, povremeno i veoma dinamična iskustva, ali definitivno nijesam imao iskustvo novorođenja kroz Isusa Hrista, nijesam imao iskustvo promjene unutrašnje duhovne prirode kroz Hrista u meni, i nijesam iskusio pobjednički hrišćanski život kroz lično vođstvo Isusa, istinskog Utješitelja. Tada sam razumio da religioznost i obraćenje nijesu isto što i iskustvo spasenja ili iskustvo novorođenja. I to je bilo ono što mi je falilo, to je bila ta praznina – nijesam imao Isusa u sebi, u svom duhu, u svom srcu. Spasenje ili novorođenje, a to je natprirodno primanje Isusa u sebi, Isusovog Duha u naš duh, Isusovog srca u naše srce, Isusovog života u naš život, je veoma realna stvar ako u to povjerujemo. To je moje lično iskustvo. Od tada nikada više nijesam osjetio da postoji neka praznina; sada je sve na svom mjestu zahvaljujući Isusu u meni.
U to vrijeme sam donio odluku da se odreknem svih projekata i svega što sam do tada radio; sve sam ostavio. Odrekao sam se i krštenja, iako je ono formalno bilo ispravno, u ime Isusa Hrista, ali do tada nijesam razumio šta znači krstiti se u ime Isusa Hrista i u Njegovu smrt. Prosto sam želio da poništim stari adamovski život i započnem novi život u Hristu. Sve to, naravno, nije prošlo neopažano i bez poteškoća, otpora i napada, naročito od onih koji pripadaju pokretu koji ne vjeruje u Trojstvo, ali sve to je bilo ništa u poređenju sa mirom, radošću i oslobođenjem koje sam doživio kroz istinu. Bio sam spreman, kao i sada, žrtvovati sve samo da ostanem sa Isusom kojeg sam upoznao.
Moj život je i do tada bio predat Bogu – bio sam van svijeta i u „Božjem djelu“, bez namjere da mijenjam taj posao i potpuno bez svjetovnih, poslovnih i ličnih ambicija, ali je sve to bilo u suštini beživotno. Vjerujem da mi je falio elemenat koji sam tada dobio – Duh Isusa Hrista drugog Adama, dar Svetog Duha, obećani Sveti Duh; to je ta slavna blagodat o kojoj Biblija govori, to je to jedinstvo sa Bogom koji je sada u nama kroz Isusa u nama kada postajemo hramovi Božji.
Bog mi je tada, vjerujem, stavio u srce da treba javno da propovijedam jevanđelje koje sam doživio lično, jevanđelje koje se zasniva na onome što su Otac i Sin uradili za nas, jevanđelje koje zaista oslobađa čovjeka od grijeha u veoma praktičnom smislu, jevanđelje koje oživljava i ispunjava…
Hrišćanska mreža EX-YU
Nakon intenzivnog proučavanja jevanđelja u periodu od oko 6 mjeseci, gotovo cjelodnevno, počevši od kraja 2016. godine, odlučio sam da javno iznesem ono šta sam do tada proučio i doživio, i to se desilo na Zlatiboru u junu 2017. godine kada sam održao prvi serijal predavanja „Spasi svoj život dok još nije kasno“.
Iako sam bio predan u istraživanju kao nikada ranije, a za to mi je Bog svjedok, kao i moja porodica, zahvalan sam Bogu što je upotrijebio ljude koji su mi pomogli da shvatim suštinu, a najvažniji među njima jeste Dejvid Klejton sa Jamajke koji me i krstio na ljeto 2017. godine. Od Klejtona sam u tom periodu čuo najvažnije i istovremeno najednostavnije biblijske istine koje su mi do tada bile zamagljene. Bukvalno su mi se otvorile oči. To je bio period kada sam, vjerujem, i iskustvom i poznavanjem Biblije prešao iz Starog u Novi zavjet, kada sam prešao u Božje duhovno carstvo na Zemlji čija je glava Isus, kada sam prešao u to Carstvo blagodati.
Polovinom 2017. i zvanično sam pokrenuo jevanđeoski projekat nazvan Hrišćanska mreža EX-YU. Mi koji smo okupljeni oko Hrišćanske mreže EX-YU trenutno smo, osim sa Klejtonom (Open Face Fellowship), u istom jevanđelju i sa braćom Imadom Avdeom i Naderom Mansurom iz Australije (Revelation 14:12) od kojih sam i rukopoložen za jevanđeosku službu 2018. godine. Postoje i druge nezavisne jevanđeoske službe iz raznih krajeva svijeta sa kojima manje ili više sarađujemo.
U najkraćem ću opisati šta je Bog za sada uradio preko naše jevanđeoske službe, na isti način na koji su Isusovi učenici obavještavali druge vjernike o tome šta je Bog radio preko njih.
„Kad su stigli i okupili zajednicu, ispričali su šta je sve preko njih Bog učinio i kako je neznabošcima otvorio vrata k vjeri“ (Djela apostolska 14:27). „Sjutradan je Pavle otišao s nama kod Jakova. Tamo su bile i sve starješine. On ih je pozdravio, a zatim im detaljno ispričao šta je Bog učinio među neznabošcima posredstvom njegove službe“ (Djela apostolska 21:18-19).
Glavne aktivnosti Hrišćanske mreže EX su:
- web sajt – www.hriscanskamreza.net
- youtube kanali – Hrišćanska mreža EX-YU i Nina Vučinić
- javna i online predavanja
- izdavačko-eduktivni projekti
- prevodilačke aktivnosti
Od ljeta 2017. godine, kada sam javno počeo službu jevanđelja, do danas, oktobra 2022. godine:
- krstio sam oko 140 ljudi u ime Isusa Hrista
- uspostavljene su zajednice u najmanje 7 država
- održao sam oko 300 predavanja/propovjedi koje su javno objavljene (propovjedi su održane uživo u 6 država, kao i putem online plaformi uključujući i propovjedi za grupu iz Češke)
- imao sam na destine privatnih propovjedi i proučavanja
- napisao sam više od 150 članaka za naš sajt u okviru kojih spadaju i različite studije
- autor sam 9 knjiga sa sljedećim naslovima:
- „Jevanđelje za hrišćane“ (2019)
- „Mi i Elen Vajt: Ko je u pravu“ (2019)
- „Mi i Elen Vajt“: Zaboravljeno jevanđelje“ (2020)
- „Hrist u nama i mi u Hristu“ (2020)
- „Slučaj Trojstvo“ (2020)
- „Božji Izrael danas: Avramovi ili Hristovi potomci“ (2020)
- „Nefili – djeca palih anđela? Mitologija ili Biblija“ (2020)
- „Dani Hristovog raspeća i vaskrsenja“ (2020)
- „Novorođenje i hodanje u novom životu“ (2022)
Hrišćanska mreža EX-YU je i izdavač Biblije, Savremenog revidiranog prevoda. Biblija SRP je dostupna u štampanom izdanju, a na našem sajtu je dostupna za čitanje i preuzimanje kao PDF verzija i kao mobilna aplikacija. Hrišćanska mreža EX-YU, osim knjiga koje sam lično napisao, izdaje i druge knjige od braće sa kojima sarađujemo u propovijedanju jevanđelja. Naravno, sve što radimo je u nekomercijalne svrhe, dakle dijelimo besplatno. Do sada smo preveli i na stotine video prezentacija i tekstova braće propovjednika iz inostranstva.
Kao i tokom 5 godina mog djelovanja prije nego što sam upoznao jevanđelje, tako i tokom ovih 5 godina javnog propovijedanja jevanđelja, svi projekti su pokriveni od mog najboljeg prijatelja, naravno, na njegovu inicijativu.
Ni jednog trenutka nijesam finansiran niti od vjernih niti od drugih jevanđeoskih službi, već od sredstava koja mi Bog privatno obezbjeđuje na jedan čudesan način, što je za mene veličanstveno iskustvo i ispunjenje molitvi.
Najmanje što mogu da kažem jeste da je ovo jevanđelje zaista sila Božja. Bog je kroz Isusa sve oživio, ne samo mene lično, nego i ono što radim, i zato samo Njemu neka je slava. Ovo jevanđelje je ono za čime sam čeznuo cijelog života. Ovo jevanđelje, pored svega toga, vidljivo je u životima braće i sestara sa kojima smo zajedno okupljeni kao zajednica, tako da gdje god se okrenem vidim silu Božju.
Brak i porodica
Bog je u svakom pogledu blagoslovio moj život, pa tako i moj brak. Na jedan čudesan način Bog me spojio sa Ninom koja je, kao i ja, rođena kao katolik albanske nacionalnosti. Odmah je prihvatila biblijsko hrišćanstvo. Informacija da je Katolička crkva promijenila Božje zapovjesti iz Biblije je bila presudna kod Nine da počne razmišljati na drugačiji način.
Naša bračna veza, od 2012. godine, bukvalno je od prvog dana stabilna i napreduje. Naša ljubav je sve veća i to je ono za šta se neprekidno molimo. Bog je postavio stvari u mom životu na način da je bračna stabilnost i ogromna međusobna ljubav između mene i Nine ustvari temelj za sve što radim. Nina je moj saradnik u jevanđelju i najbolji i najiskreniji prijatelj, i zajedno imamo mnogo iskustava sa Bogom. Provodimo, bukvalno, 99 odsto vremena zajedno. Dio nas su i naše kćerkice Ana (8) i Matea (5).
Sa mojim roditeljima, sa kojima dijelimo isto dvorište, kao i sa rođenim bratom koji živi u Kanadi, imamo odlične odnose – sklad, poštovanje i ljubav. Vjerujem da je moja potpuna emocionalna ispunjenost, kako sa Bogom i Isusom, tako i u braku sa Ninom, zatim sa djecom, kao i sa roditeljima i bratom, veoma snažan temelj za sve što radim. Ne mogu riječima iskazati koliko sam zahvalan Bogu za takve okolnosti u životu.
Zaključak
Vjerujem da je ovo jevanđelje koje propovijedamo upravo jevanđelje o Carstvu koje će se propovijedati svijetu i tada će doći kraj (Matej 24:14), i da je to ono vječno jevanđelje koje je temelj Troanđeoske vijesti iz Otkrivenja 14 kao posljednje poruke koja će biti upućena čovječanstvu. Ovo jevanđelje, baš ovo u kojem je Isus u centru svega, vjerujem da proslavlja Boga u našim ličnim životima, privlači druge ljude Bogu i priprema nas za kraj vremena da bi dočekali Isusov ponovni dolazak. Neka vrijeme pokaže.
„Zato vam sada kažem: Ne dirajte te ljude, nego ih pustite jer ako je ova zamisao ili ovo djelo od ljudi, propašće, ali ako je od Boga, nećete moći da ih zaustavite – inače bi se moglo pokazati da se borite protiv Boga“ (Djela apostolska 5:38-29).
Neka je slava Bogu za sve kroz Isusa Hrista, Njegovog jedinorođenog Sina.
Za dodatne informacije na istu temu pogledati video – Ulazak u Božje carstvo – Biblija i lično iskustvo, i pročitati tekst – Krštenje vodom i Svetim Duhom – Biblija i lično iskustvo.
