„Dakle, ako je neko u Hristu, on je novo stvorenje. Ono što je staro prošlo je, i evo, novo je nastalo“ (2. Korinćanima 5:17).
Ovaj stih naglašava promjenu koja se dešava u hrišćaninu tako dramatično, da je jedini način da se to opiše – objašnjenje da sve stvari postaju nove. Takvo iskustvo je natprirodno.
Mogu se naučiti, razviti i steći nove životne navike, ali se ne mogu promijeniti preko noći. Da bi se promjena dogodila preko noći, to mora biti čudo. Iskustvo nije obično, već neobično izvanredno. Jasno govoreći, ono što se dešava kada se osoba ponovo rodi je natprirodno izvanredan događaj!
Proces u odnosu na događaj
Hrišćanstvo je čudo. Novorođenje je čudo. Hrišćanstvo nikada nije bilo religija truda i pokušaja da postanemo bolji kroz dobra djela, ali ipak je to često učenje zvaničnog hrišćanstva.
Pažljivo razmislite o sljedećim pitanjima: Da li je rođenje proces ili događaj? Kada se dijete rodi, da li nauči da postane čovjek poučavanjem, obukom i vežbanjem, ili je prosto rođeno kao čovjek? Hajde da idemo po redu! Kada se dijete rodi, rodi se kao čovjek, ali nije razvijeno ili zrelo. Kako raste, sazrijeva kao čovjek, razvijajući vještine u odnosu na svoju zrelost. Isto je i sa osobom koja se nanovo rodi. Rođena je sa novom prirodom postajući tako dijete Božje. On više nije samo ljudsko biće, već prima novu prirodu, prirodu Božanstva, čime postaje dio Božansko-ljudske rase. Ovo je nova rasa bića koja postoje u našem svijetu i Isus je bio prvi u ovoj rasi. Na isti način na koji je Adam bio prvo ljudsko biće i svi koji su primili njegov život su ljudi, tako je Isus prvo Božansko biće i svi koji su rođeni iz Njegovog života su Božanski ljudi.
Isus je imao ljudsko tijelo, ali unutar tog tijela boravio je Božanski duh koji je bio Sin Božji koji je sišao s neba (Jevrejima 10: 5; Filipljanima 2: 5-8; Jovan 3:13). Na sličan način kako se svaki čovjek rađa sa tijelom i ljudskim duhom, ali oni koji odluče da postanu nova stvorenja (hrišćani) primaju božanski život Oca i Sina kroz njihov Sveti Duh (Jovan 14:23). Ovaj Božanski život je spojen sa našim duhom ili postaje „jedno sa njim“, što nas čini Božanskim na nivou duha (1. Korinćanima 6:17). Svaki hrišćanin koji se rodio od Duha je isti kakav je i Isus, Božanski čovjek. Imaju isto ljudsko tijelo sa kojim su rođeni, ali sada imaju NOVI duh koji je spojen (sjedinjen) sa Duhom Oca i Njegovog Sina Isusa Hrista.
Plod ili drvo
Princip postavljen pri stvaranju bio je da „svako daje rod po svojoj vrsti“. Prema Isusu, i jasno viđeno u prirodi, smokva će roditi samo smokve. Drvo rađa samo svoju vrstu. „Uzgajite dobro drvo pa će mu i plod biti dobar; ili, uzgajite rđavo drvo pa će mu i plod biti rđav – jer drvo se poznaje po svom plodu.“ Nekako mi izvadimo jednu izjavu iz konteksta i uništimo stvarni smisao svega što je rečeno. „Prepoznaćete ih po njihovim plodovima.“ Ko ili šta će biti prepoznat? Plod ili drvo? Isusova poenta je bila DRVO. Kada vidite plod, znaćete vrstu drveća, jer drvo pomorandže ne daje jabuke.
Življenje vjerom
Rod donesen u životu novorođenog vjernika prirodni je izdanak (rezultat) njegovog vjerskog iskustva. Kao mala djeca, kada smo primili prvi život, živjeli smo punim plućima, lišeni bilo kakve brige. Sve je išlo prirodno i lako. Nije bio potreban oprez, osim što su ga sprovodili roditelji ili staratelji, a tada je to bila borba za uzdržavanje od naših prirodnih sklonosti.
Novi život nije lak i prirodan, osim ako hodamo vjerom, pa je pravo pitanje šta znači hodati vjerom? Kako da to praktično doživim?
Kada učite bezbjednu vožnju na putu, neophodan je i priručnik za automobile. Proučavate tu knjigu i učite pravila vožnje. Ali da li se čitanjem takvih knjiga postaje sposoban vozač? Ni na koji način, zar ne? Sve prikupljene informacije izlete kroz prozor onog trenutka kada je novopečeni vozač prvi put sjeo za volan. Instruktor mora korak po korak da usmjeri učenika da pritisne kočnicu i kvačilo, ubaci automobil u brzinu, da polako otpusti kvačilo dok lagano daje gas. Na kratko se automobil kreće napred, ali se zatim užasno zatrese, zakrči i ugasi. Jednom kada se savlada početna ravnoteža gasa i kvačila, moguća je vožnja u pravoj liniji. Sledeći problem je kočenje. Svaki put kad vozač pokuša da uspori, dođe do potresa i automobil se ponovo ugasi. Zatim dolazi manevrisanje dok istovremeno kontrolišete automobil. Vozač polako počinje da shvata, i nakon što je stekao samopouzdanje kroz mnogo prakse, polaže za dozvolu. Da li mislite da vozač i dalje nervozno razmišlja o gledanju u retrovizor, o svjetlosnim signalima i kada da mijenja brzinu? Ne, to se sada događa automatski. Ali ostaje činjenica da niko ne uči da vozi automobil samo iz knjige ili samo tako što sjedi u automobilu. Čovjek uči za volanom. Praksa je neophodna dok se ne stekne samopouzdanje. Praksa gradi samopouzdanje.
Zbog toga je Pavle rekao da zreli vjernici vježbaju. Oni vježbaju iznova i iznova dok ne saznaju tačno šta i kako treba izvršiti volju Božju. To je proces i zato se naziva odrastanjem u Hristu. Poenta je u tome da se morate vježbati u izvršavanju volje Božje, do te mjere da to postane automatski. Ako morate da razmislite o tome, još uvijek nijeste postigli automatizam.
Praktično
Praktični aspekt življenja vjerom prvo se zasniva na Riječi Božjoj.
„Dakle, vjera proističe iz propovedanja, a propovijedanje kroz objavu Božju“ (Rimljanima 10:17).
Savršen opis kako dijete Božje živi iz dana u dan zapisan je u Božjoj Riječi. Čudno je da to nije napisano kao pravilnik „korak po korak“ već kroz principe. Evo kako to funkcioniše.
„Ali kad dođe Duh istine, uputiće vas u svu istinu, jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti ono što čuje i objaviće vam ono što dolazi“ (Jovan 16:13).
Jednom kada se nanovo rodite i Isusov Duh dođe i sjedini se sa vašim duhom, sada bi, kao potpuno novo stvoranje morali da utišate glasove oko sebe i vama samima, kako biste mogli biti vođeni istinom. To se ne odnosi samo na doktrine i učenja, već i na vaš svakodnevni život. Najčešće tražimo Božju intervenciju u našem životu samo kada ne znamo šta sami da radimo, kada naš način nema uspjeha, pa Ga tada i samo tada tražimo, da bi saznali Njegov put.
Iskreno vjerno Božje dijete ne radi ništa samostalno, već neprestano živi u Božjem prisustvu. Stalno je povezano sa Gospodom i tako uvijek hoda u Duhu; ovo je KLJUČ pobjedničkog života. Kada se ova vrsta življenja u potpunosti iskusi, to postaje nebeski život ovdje na zemlji!
Čudesna djela moći
Isusov život, dok je bio na zemlji, savršen je prikaz kako treba da izgleda pravo hrišćanstvo. Ako hrišćanstvo današnjice ne liči na biblijsko, onda Isusov život nije u Njegovom narodu. Pogledajte šta je zapisano o Isusovoj službi.
„…O Isusu iz Nazareta, kako ga je Bog pomazao Svetim Duhom i silom, a on je prolazio zemljom čineći dobro i liječeći sve koje je Đavo tlačio, jer je Bog bio s njim“ (Djela apostolska 10:38).
Svi ljudi koje je Isus izliječio, do tada su ugnjetavani, mučeni od strane đavola. Bili su to hromi, gluvi, slijepi, gubavi i mnogi drugi. Iscjeljenja su bila nevjerovatna, a opet dosljedna. Svojim glasom, Isus je ukoravao bolest i demone. Iz njegove odjeće izvirala je vrlina i moć. Nije samo Isus to činio, već kako su učenici, ispunjeni Isusovim duhom propovijedali o carstvu, oni su takođe pokazali istu ili još veću silu kroz svoje riječi, odjeću, čak i sjenke. Bog je radio u njima na isti način na koji je radio u Isusu i kroz Isusa. Ako prihvatimo da je Božja Riječ istinita, tada ona kaže:
„Isus Hrist je juče i danas isti i u svim dobima“ (Jevrejima 13:8).
Ne bi trebalo da postoji razlog zašto Bog ne bi činio iste stvari u nama OSIM ako smo poučeni drugačije nego što su to bili prvi hrišćanski vjernici. Naša vjera očekuje i čezne da se Hristova sila manifestuje u nama, i nadamo se da ćemo primiti puninu Njegove moći koja djeluje u nama i kroz nas!
