Ne ogovarajmo i ne klevećimo, a kad drugi nama to rade ne uzvraćajmo

„Ima šest stvari koje Gospod mrzi, a sedmo je odvratno duši njegovoj: ohole oči, lažljiv jezik i ruke koje prolivaju nedužnu krv, srce koje smišlja opake stvari, noge koje brzo trče na zlo, lažan svjedok koji govori laži i onaj ko izaziva svađu među braćom“  (Priče Solomonove 6:16-19).

Ko izaziva svađu među braćom, a što je odvratno Gospodu? Postoji li ime, osobina ili atribut za takvu osobu?

Ogovarač, klevetnik, onaj koji širi glasine i priče o braći ili sestrama kako bi im nanio štetu i time „zadovoljio“ ili „odbranio“ sebe, onaj koji ima skriveni motiv da zaštiti sebe i nanese štetu drugome…

Na koga podsjeća hrišćanin koji, kada ogovara druge, govori istinu prilikom ogovaranja? Podsjeća na Sotonu. Sotona iznosi istinite optužbe pred Boga na naš račun, jer nije toliko naivan da ne zna da Boga ne može lagati. A na koga podsjeća hrišćanin koji, kada ogovara druge, govori neistinu prilikom ogovaranja? Isto podsjeća na Sotonu. Sotona iznosi lažne optužbe na naš račun pred druge ljude, koristeći ljude koji ogovaraju, jer ljude zavodi i svađa preko ogovaranja.

„…Tužitelj naše braće, koji ih je dan i noć optuživao pred našim Bogom“ (Otkrivenje 12:10).

Ogovarač i klevetnik, bilo da iznosi istinu ili ne, ispoljava osobine i karakter najvećeg Božjeg neprijatelja, jer su motivi uvijek zli – da načini štetu onome koga ogovara i kleveće.

 

Bolna iskustva

Mnogo je onih koji su, manje ili više, izloženi ogovaranjima i klevetanjima, ali ne ponašaju se svi jednako u tim situacijama. Da li uzvraćamo? Ili ćutimo i trpimo? Da li Bogu prepuštamo da riješi slučaj?

„Ne bojte ih se, dakle, jer nema ništa skriveno što se neće otkriti, ni tajno što se neće saznati“ (Matej 10:26).

Ili mi rješavamo stvari u svojoj sili, pa možda i sami postajemo ogovarači i klevetnici?

Ne samo što je Božja volja, nego je i uvijek bolje da drugi loše pričaju o vama nego vi o drugima, a to postaje očigledno kada eventualno treba doći do pomirenja jer je u tom slučaju vama mnogo lakše nego drugoj strani.

„Kad nas kleveću, odgovaramo ljubazno“ (1. Korinćanima 4:13).

Jeste bolno iskustvo kada ste na udaru i ne preduzimate ništa jer vjerujete da je to Božja volja. Trpljenje i ćutanje su naročito otežani kada imate argumente da uzvratite, a slušate i puštate druge da obmanjuju okolo. Naše JA ili ego tada doživljava bolne udarce, iako su u krajnjem ti udarci našem JA korisni kako bi se ono usmrtilo. Osim toga, neki vama dragi ljudi, braća i sestre, mogu povjerovati u ogovaranja i klevete pa će vas zamrzjeti i odbaciti, što se često i dešava u praksi.

„Čovjek koji smišlja spletke izaziva svađu, i klevetnik razdvaja one koji su bliski“ (Priče 16:28).

Sotona nekad ne uspije da nas navede da uzvratimo na ogovaranja i klevete, ali onda utiče na druge da vas odbace čineći ih „žrtvama“ ogovoranja i kleveta koje se šire na vaš račun.

„Riječi su klevetnika kao zalogaji koji se pohlepno gutaju, spuštaju se do dna utrobe“ (Priče 18:8).

Naravno, niko neće priznati da vas mrzi ili odbacuje zbog nečijih ogovaranja ili kleveta na vaš račun, niko neće priznati da je kao zalogaj progutao klevetu i da mu se spustila do dna utrobe, jer ljudi znaju da bi to bio grijeh i vidljiva slabost, ali će biti podstaknuti da se distanciraju od vas tražeći razne izgovore za to.

Ogovaranja i klevete ne treba da budu poslastice onome koji ih sluša, jer je takav možda u većem problemu nego onaj koji ogovara i kleveće.

„Zločinac sluša zle usne, i lažov sluša poguban jezik“ (Priče 17:4).

 

Slikovit slučaj Davida i Saula

David je rekao Saulu da ne treba da sluša glasine i da im vjeruje.

„Zatim reče Saulu: Zašto slušaš ljude koji ti govore: Gle, David ti želi zlo“ (1. Samuelova 24:9).

David je prepustio Bogu da sve vodi, kao što i mi trebamo činiti kada nas proganjaju (ogovaraju i kleveću).

„Gospod neka bude sudija i neka sudi između mene i tebe. On neka vidi i neka vodi moju parnicu. Neka mi da pravdu i neka me izbavi iz tvoje ruke” (1. Samuelova 24:15).

Saul je bio žrtva glasina na Davidov račun.

„Molim vas, idite i još više pazite, ispitajte i osmotrite mjesta kuda kroči svojom nogom i pronađite ko ga je tamo vidio, jer se priča da je veoma lukav“ (1. Samuelova 23:22).

Ali Saulu su odgovarale te glasine, bile su mu „zalogaj koji je želio da guta“, jer je bio ljubomoran na Davida zato što je Bog bio sa njim i bio je blagoslovljen, i onda ga je proganjao da bi ga ubio. David jeste imao neke teške grijehe u životu, ali konkretno nije bio kriv u slučaju Saula i to je dokazao kada je mogao da ga ubije, ali nije, nego ga je poštedio.

„Sada znaj i vidi da u mojoj ruci nema zloće niti buntovništva i da ti nisam ništa zgriješio, a ti vrebaš moju dušu da mi je uzmeš“ (1.  Samuelova 24:11).

Isto tako, ni mi nijesmo sveci, ali ne znači da smo krivi kada nas neko ogovara i kleveće. Zato ne treba nasijedati i vjerovati u glasine i zbog toga se međusobno odbacivati i mrzjeti, osim ako nam to ne predstavlja „zalogaj koji želimo da gutamo“.

Bog vidi naše motive kao što je vidio Saulove i prije ili kasnije rodovi će postati vidljivi i očigledni.

„Ko jamu kopa, sam u nju upada, i ko kamen valja, na njega se vraća“ (Priče 26:27).

 

Utjeha i podsjećanje na naše grijehe

Ako nam je za utjehu, dobri Bog je najoklevetanija osoba u svemiru i  milijarde ljudi ima pogrešno mišljenje o Njemu i odbacuju ga zbog toga, pa onda ko smo mi, još i grešnici, da se žalimo ako nas kleveću ili odbacuju. Isus je bio savršeno dobar, najbolji čovjek ikada, ali je od mnogih bio klevetan i odbačen.

Isto tako, trebamo se podsjetiti da smo i mi, možda i više puta, bili u ulozi ogovarača, klevetnika i onih koji su povrijedili druge na ovaj ili onaj način, i da nijesmo ni danas zaštićeni od te pojave ukoliko se ne oslonimo na Gospoda.

Dakle, moramo se naviknuti da su ogovaranja i klevete na naš račun nešto sa čime treba živjeti i ne treba se žaliti, odnosno samosažalijevati, koliko god da je bolno, jer nijesmo uvijek bili žrtve, nego je možda neko nekad bio i naša  žrtva.

 

Opasnost za zajednicu

Za hrišćansko zajedništvo ne postoji ništa opasnije od ogovaranja i klevetanja, jer se time direktno utiče na odnose između ljudi, izazivanje svađe i razdora, a što je Gospodu odvratno jer smo Njegova djeca, i zato moramo prestati sa tom praksom.

„Odbacite, stoga, svaku zloću, svaku prevaru, licemjerstvo, zavist i svako klevetanje…“ (1. Petrova 2:1).

„Kad nestane drva, ugasi se vatra, i kad nema klevetnika, svađa prestaje“ (Priče 26:20).

Pravo je vrijeme da priznamo Bogu i da se pokajemo za sva naša ogovaranja i klevetanja, i istovremeno donesemo čvrstu odluku da više nikada to ne radimo i, naravno, ukoliko je moguće, ispravimo štetu ljudima koju smo prouzrokovali zbog našeg ogovaranja i klevetanja, makar kroz priznanje, izvinjenje i traženje oproštenja.

A ja vam kažem: volite svoje neprijatelje, blagosiljajte one koji vas proklinju, činite dobro onima koji vas mrze, i molite se za one koji vas klevetaju i progone, da budete sinovi svoga Oca, koji je na nebesima. On čini da njegovo sunce izlazi i zlima i dobrima, i šalje kišu i pravednima i nepravednima. Jer, ako volite one koji vole vas, kakva je vaša nagrada? Zar to ne rade i poreznici? I ako pozdravljate samo svoju braću, zar činite nešto naročito? Zar to ne rade i neznabošci? Zato budite savršeni kao što je vaš nebeski Otac savršen” (Matej 5:44-48).