Ne sudimo drugima, nego sebi

„Ne sudite, da se ne bi sudilo vama. Jer, kakvim sudom sudite, takvim će se i vama suditi; i kakvom mjerom merite, takvom će se i vama mjeriti. Zašto gledaš trun u oku svoga brata, a ne primećuješ brvno u svome oku? Kako možeš da kažeš svome bratu: ‘Daj da ti izvadim trun iz oka’, kad je u tvom oku brvno? Licemjeru! Prvo izvadi brvno iz svoga oka pa ćeš tek onda dobro vidjeti kako da izvadiš trun iz oka svoga brata” (Matej 7:1-5).

Svakoga od  nas je potrebno neprestano podsjećati da slobodno uvijek sudimo sebi, ali nikada drugima. Svi bi mi trebali imati sposobnost razboritog procjenjivanja, ali razborito procjenjivanje je osobina života u Duhu, mnogo drugačija od suđenja drugima što je djelo tjelesnog uma. Često bi trebali razmišljati o 14. poglavlju  Rimljanima poslanice da bi se uvijek iznova podsjećali na slobodu koju Bog daje svojoj djeci u nekim oblastima života.

Evo nekoliko primjera gdje je možda nemudro suditi drugima – javno ili u sebi. Ne bi trebali objavljivati svoja mišljenja (niti ih imati u svom umu) o stvarima kao što su ove:

– Zašto neko ima auto (ili čak dva auta), i da li bi uopšte trebalo da ih ima.

– Koliko velika ili uređena nečija kuća ne bi trebala biti.

– Da li neko ima skupe uređaje u svojoj kući.

– Da li bi neko trebao da se preseli, ili da čak otputuje u neku stranu zemlju zbog veće plate.

– Koliku imovinu bi neko trebao da ima, ili koliku ušteđevinu u banci. (Napomena: Ne bi trebali da grabimo blago za sebe (Matej 6:19), ali nam je zapovijeđeno da čuvamo za našu djecu (2. Kor.12:14 ; 1.Tim. 5:8).

– Da li neko odsijeda (ili se hrani) u skupim hotelima i restoranima.

– Da li sestra smije nositi nakit, ili oblačiti skupe haljine (ko to odlučuje šta je to “skupo”?), ili markiranu odjeću, ili ženske pantalone. (Biblija preporučuje ženama da budu skromno obučene – i zato moramo upozoriti sestre da ne nose otkrivajuću, tijesnu, provokativnu odjeću).

– Da li muškarci mogu imati dugačku kosu (priroda kaže “kratka kosa”, ali Bog o tome ništa nije rekao, 1 Kor. 11:14. I  ko to odlučuje koja je dužina “kratka” ili “dugačka”).

– Da li žene mogu imati kratku kosu (duga kosa je njena slava, ali tu nema Božje zapovjesti – 1.Kor.11:15.  I ko opet odlučuje koja je dužina  “kratka” ili “dugačka”).

– Da li će neko farbati svoju kosu.

– Da li će sestra imati na sebi bilo kakvu šminku.

– Da li neko treba da ima televizor.

I tako dalje…

Ovo su samo neke oblasti, a siguran sam da ih ima još mnogo. Neke od ovih odluka zavise od prihoda svake porodice – a prihod se značajno razlikuje među vjernicima, a neke od odluka zavise od ličnog ubjeđenja, a nemaju svi ljudi jednaka ubjeđenja, što ne znači da ih vremenom neće usaglasiti po određenim pitanjima.

Na primjer, običan auto, kuća i posao u velikom gradu mogu se smatrati ekstravagantnim i luksuznim prema standardima žitelja siromašnijih oblasti. Tako da ne bi trebali suditi jedni drugima.

Mi imamo tendenciju da sudimo o raskošnosti drugih samo u onim oblastima gdje smo mi jednostavni (čisto licemjerstvo). Mnogi koji sude drugima u jednoj od gore navedenih oblasti često padaju u drugim slučajevima –  zato što ih njihov sudijski duh zasljepljuje ne mogu da vide svoje sopstvene nedostatke. Prema tome, najbolje je izbjeći traženje trunja u očima drugih. Moramo naučiti da “gledamo svoja posla” i izbjegavamo drugima spočitavati šta bi trebali učiniti u takvim stvarima. Inače ćemo postati samopravedni fariseji koji su “umješani u poslove drugih ljudi” (1 Pet. 4:15). Najbolje je dozvoliti da svaka osoba postupa prema svojoj sopstvenoj savjesti.

U zajednici govorimo prvenstveno protiv grijeha; i savjet možemo davati samo kada ga neko zatraži, osim ako je, naravno, stvar očigledno grešnog ponašanja koje utiče na zajednicu.

U finansijskim pitanjima trebalo bi da ohrabrimo sve vjernike da žive prema svojim mogućnostima. Dozvoliti sebi zaduživanje je kao prolaz kroz finansijski zid koji je Bog izgradio oko nas. Vidi Knjigu Propovjednika 10:8 (Jevrejska riječ za zmijski ugriz je “nashak”, što je veoma slično jevrejskom izrazu za dug – “nasha”). Moramo ohrabriti vjernike da izbjegavaju dug, što je više moguće, osim gdje to je neizbježno (npr. za hitne slučajeve i liječenje, ili pri kupovini/izgradnji kuće ili kupovini vozila itd). A ako već pozajmljuju, moraju se upozoriti da otplate svoje dugove što je prije moguće (Rim 13:8).

Razmotrite Poslanicu Titu 2:4-5 koja jasno kaže da žene prije svega treba da budu “radnici u kući”. To moramo naučiti. Ali Biblija ne zabranjuje ženi da radi izvan kuće. Tako da joj to i ne smijemo zabraniti. Postoji mnogo slučajeva kada žena koja radi postaje nužnost, jer njen suprug je invalid ili nije u mogućnosti da nađe posao itd. Dakle, nikad ne smijemo osuditi suprugu koja ima posao izvan kuće.

Ili razmislite o proslavi nekih svetkovina. Mi sami možemo biti uvjereni u njihovo pagansko porijeklo, ali neki drugi vjernici mogu potpuno ignorisati tu činjenicu. Moramo da se držimo naših uvjerenja, ali opet ne bi trebali suditi druge.

Važno je napomenuti da osuđivnje drugih nije isto što i objavljivanje istina Božje Riječi. Moramo propovijedati sve Božje savjete. Ne smijemo zatajiti nijedan djelić Božije istine iz straha da ćemo biti prozvani legalistima. Ali ako neko ne prihvata niti sprovodi to što se poučava o nekim sporednim pitanjima, ipak ga ne smijemo osuđivati. Njihov sud moramo ostaviti Bogu, osim ako postupci tih ljudi očigledno loše utiču na zajednicu.

Velika opasnost postoji zbog veće strastvenosti u vezi tih ne-glavnih, sporednih pitanja (od kojih su neka gore pomenuta), nego prema samom Isusu i usaglašavanju sa Njegovim karakterom. Gore pomenuti primjeri su vidljive stvari. Ali Bog poznaje ljudska srca, a mi ne možemo znati bilo čije motive. Stoga se moramo bojati Boga – a onda nećemo “suditi po onome što naše oči vide ili ukoravati po onome što naše uši čuju, već ćemo uvijek suditi pravedno” (Isa.11:3-4).

Ako iskreno pokazujemo ljubav (1. Kor. 14: 1) i iskreno težimo da učimo poniznost od našeg Gospoda (Matej 11:29), spasićemo se od zamke suđenja drugima. Najsrećniji ljudi na svijetu su oni koji uvijek sude sebi samima, ali nikada ne sude drugima.

Tekst je preuzet sa Interneta, sa engleskog govornog područja, uz određenu korekciju administratora.

image_pdfimage_print
7 Novembra 2018