Nakon Hrista, Stari savez sa obrednim-ceremonijalnim sistemom je prestao da važi, jer je Hrist u realnosti donio sve duhovne blagoslove Božjem narodu.
„A u ovome što je rečeno glavno je ovo: imamo takvog prvosveštenika, koji je sjeo s desne strane prestola Veličanstva na nebesima. On je sluga koji služi za ljude na svetom mjestu i u pravom hramu koji je podigao Gospod, a ne čovjek. …A SADA JE ON DOBIO SLUŽBU KOJA JE UZVIŠENIJA OD ONE PRETHODNE, PA JE POSTAO POSREDNIK SAVEZA KOJI JE ISTO TAKO BOLJI OD ONOG PRETHODNOG, SAVEZA KOJI JE ZAKONSKI UTEMELJEN NA BOLJIM OBEĆANJIMA. Jer da je onaj prvi savez bio bez mane, ne bi bio potreban drugi. Jer prekoravajući narod, On kaže: Evo, dolaze dani, govori Gospod, kad ću s Izraelovim domom i s Judinim domom zaključiti NOVI SAVEZ… Jer ovo je savez koji ću sklopiti s Izraelovim domom posle tih dana, kaže Gospod. Svoje zakone staviću u njihov um i upisaću ih u njihova srca. Biću njihov Bog, i oni će biti moj narod“ (Jevrejima 8:1-10).
„Kad kaže „novi savez”, onaj prethodni čini zastarjelim. A ono što je staro i zastarijeva, blizu je nestanka“ (Jevrejima 8:13).
„On ukida prvo da bi uspostavio drugo“ (Jevrejima 10:9).
Djeca Božja sada služe Bogu u Duhu i istini, a to je ustvari Novi ili Vječni savez sa Bogom, a ne kroz starosavezne obrede i ceremonije.
„Isus joj reče: Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kada Ocu nećete služiti ni na ovoj gori ni u Jerusalimu… Ali dolazi čas, i već je tu, kada će pravi poklonici služiti Oca u Duhu i istini, jer Otac traži takve poklonike. Bog je Duh, i oni koji mu služe moraju mu služiti u Duhu i istini“ (Jovan 4:21-24).
Primanjem Hrista naša služba Bogu je postala služba Duha kroz lični odnos sa Bogom i Hristom koji u nama prebivaju Duhom.
„Ne smatramo da smo sami od sebe sposobni da išta učinimo, nego naša sposobnost dolazi od Boga, koji nas je osposobio da budemo sluge novog saveza, ne slova, nego Duha. Jer slovo osuđuje na smrt, a Duh oživljuje“ (2. Korinćanima 3:5-6).
Novi savez je ništa drugo nego Hrist lično.
„Ja, Gospod, pozvao sam te u pravdi i čvrsto sam te za ruku uzeo. Čuvaću te i postaviću te da budeš savez narodu i svjetlost narodima, da otvoriš oči slijepima, da izvedeš iz tamnice zatvorenike, iz zatvora one koji sjede u tami“ (Isaija 42:6-7).
Novi savez je zasnovan na Hristovoj krvi, a to je Njegov život koji se dodjeljuje vjernima kroz Duha.
„Tako je uzeo i čašu poslije večere i rekao: Ova čaša predstavlja novi savez u krvi mojoj, koja će se proliti za vas“ (Luka 22:20).
„Zato im je Isus rekao: Zaista, zaista, kažem vam, ako ne jedete tijelo Sina čovječijeg i ne pijete njegovu krv, nemate života u sebi. Ko se hrani mojim tijelom i pije moju krv, ima vječni život, i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan, jer je moje tijelo prava hrana i moja krv je pravo piće. Koji jede moje tijelo i pije moju krv stoji u meni i ja u njemu. … Duh je taj koji daje život, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio Duh su i život su“ (Jovan 6:53-56).
„Isus je postao garancija boljeg saveza“ (Jevrejima 7:22).
„A sada je on dobio uzvišeniju službu, pa je postao posrednik boljeg saveza koji je uspostavljen na boljim obećanjima“ (Jevrejima 8:6).
U Starom savezu je najavljen Novi savez koji predstavlja dodjeljivanje Duha.
„Evo, dolaze dani, govori Gospod, kad ću s Izraelovim domom i s Judinim domom sklopiti novi savez, ne kao onaj savez koji sam sklopio s njihovim praočevima onog dana kad sam ih uzeo za ruku da ih izvedem iz egipatske zemlje. Taj moj savez oni su raskinuli, iako sam im ja bio muž, govori Gospod. A ovo je savez koji ću sklopiti s Izraelovim domom posle tih dana, govori Gospod. Svoj zakon staviću u njih i upisaću ga u njihova srca. Biću njihov Bog, i oni će biti moj narod. Neće više prijatelj prijatelja učiti niti brat brata, govoreći: Upoznajte Gospoda! Jer će me svi poznavati, od najmanjeg do najvećeg, govori Gospod. Oprostiću im njihov prestup i više se neću sjećati njihovog grijeha“ (Jeremija 31:31-34).
Stari savez je trajao do Hrista
Stari savez je trebalo da traje do uspostavljanja Novog saveza, odnosno do Hrista.
„Jer gdje je savez, mora da uslijedi smrt onoga koji je posredovao u sklapanju saveza. Naime, savez je punovažan tek nakon smrti, jer on ne vrijedi sve dok je živ onaj koji je posredovao u sklapanju saveza“ (Jevrejima 9:16-17).
„Hoću ovo da kažem: Zakon koji je nastao četiristo trideset godina kasnije ne može poništiti savez koji je od Boga potvrđen u Hristu, niti može ukinuti obećanje. Jer ako se nasledstvo dobija po zakonu, više se ne dobija po obećanju. A Avramu ga je Bog podario po obećanju. Čemu onda zakon? Bio je dodat radi prestupa, dok ne dođe sjeme koje je obećano, i prenesen je preko anđela u ruke posrednika. Ali posrednik nije posrednik jednog, a Bog je jedan. Da li je onda zakon protiv Božjih obećanja? Nipošto! Jer da je bio dat zakon koji bi mogao dati život, tada bi pravednost dolazila putem zakona. Ali Pismo je sve predalo u zatočeništvo pod vlast grijeha, da bi se obećanje dalo kroz vjeru Isusa Hrista onima koji vjeruju. A prije nego što je došla vjera, bili smo čuvani pod zakonom, predati u zatočeništvo, čekajući vjeru koja je imala da se objavi. Tako nam je zakon bio staratelj da nas dovede do Hrista, da bi se vjerom opravdali. A otkako je došla vjera, više nijesmo pod starateljem. Zaista, svi ste vi Božji sinovi vjerom u Hrista Isusa. Jer koji se god u Hrista krstiste, u Hrista se obukoste. Nema više ni Judejca ni Grka, nema ni roba ni slobodnjaka, nema ni muškog ni ženskog, jer vi ste svi jedno u Hristu Isusu. A ako ste Hristovi, onda ste Avramovo potomstvo, naslednici po obećanju“ (Galatima 3:17-29).
„Jer zakon imajući sjenku predstojećeg dobra, a ne i samo obličje stvari, nikad ne može istim žrtvama koje se iz godine u godinu neprestano prinose usavršiti one koji pristupaju Bogu. Zar inače ne bi prestale da se prinose, jer bi oni koji ih prinose u službi bili jednom očišćeni i ne bi više imali svijest o grijesima? Ali te žrtve iz godine u godinu podsjećaju na grijehe, jer je nemoguće da krv junaca i jaraca ukloni grijehe. Zato, ulazeći u svijet, on kaže: Žrtvu i prinos nijesi htio, nego si mi pripremio tijelo. Nijesu ti bile po volji žrtve paljenice i žrtve za grijeh. Tada sam rekao: Evo, došao sam – u svitku knjige pisano je o meni – da vršim tvoju volju, Bože. Najpre kaže: Nijesi htio i nijesu ti bile po volji žrtve i prinosi i paljenice i žrtve za grijeh – žrtve koje se po zakonu prinose. A zatim kaže: Evo, došao sam da vršim tvoju volju. On ukida prvo da bi uspostavio drugo. Po toj volji smo posvećeni prinošenjem tijela Isusa Hrista jednom zauvijek“ (Jevrejima 10:1-10).
