Čovjekov problem, od rođenja, jeste grijeh.

Grijeh je ono što onesposobljava čovjeka da živi u zajednici sa Bogom i zašto čovjek mora da umre.

Kada se kaže grijeh, tu se ne misli samo na činjenje pojedinačnih grešnih djela, već prevashodno na čovjekovu grešnu ljudsku prirodu koja prouzrokuje činjenje grešnih djela.

Prema Bibliji, čovjek sam po sebi je problem, a ne ono što on radi. Ono što čovjek radi je rezultat onoga što čovjek jeste po prirodi – grešan. Ljudska priroda je u neprijateljstvu sa Bogom i u pobuni protiv Boga zbog koje čovjek i manifestuje grešna djela.^1.

„Jer ne razumijem šta radim. Ne činim ono što želim, nego ono što mrzim, to činim. A ako činim ono što ne želim, slažem se da je Zakon dobar. Ali onda to ne činim više ja, nego GRIJEH KOJI PREBIVA U MENI. Jer znam da u meni, to jest u mom tijelu, ne prebiva ništa dobro. Jer sam sposoban da želim dobro, ali ne i da činim dobro. Jer dobro koje želim da činim, ne činim, nego zlo koje ne želim da činim, to činim. A ako činim ono što ne želim, onda to ne činim više ja, nego GRIJEH KOJI PREBIVA U MENI“ (Rimljanima 7:15-20).

„Zaista, zaista, kažem vam, svako ko čini grijeh, ROB JE GRIJEHA (Jovan 8:34).

„A GRIJEH je, našavši uporište u propisu, prouzrokovao u meni svakakvu požudu…“ (Rimljanima 7:8).

Taj grijeh u nama, čiji smo robovi i koji prirodno i spontano proizvodi grešna djela kroz stavljanje svoje volje ispred Božje volje, je ništa drugo nego grešna ljudska priroda koju Biblija naziva i tjelesnost.

„Jer znamo da je Zakon duhovan, a ja sam tjelesan, prodat u ropstvo grijehu“ (Rimljanima 7:14).

Tjelesna grešna ljudska priroda je posljedica razdvojenosti od Boga, kada Božji Duh ne prebiva u čovjekovom duhu.

„…Tjelesni ljudi, koji nemaju Duha“ (Juda 1:19).

U Bibliji se kao termin koristi i ljudsko srce da bi se opisala čovjekova grešna priroda i evidentno je da je glavni problem ljudsko srce, odnosno ljudska priroda, u odnosu na ljudsko ponašanje, ili u odnosu na ono što izlazi iz srca.

„Jer iznutra, iz ljudskog srca, izlaze zle misli, blud, krađe, ubistva, preljube, lakomstvo, zloba, prevara, besramnost, zavidno oko, hula, oholost, nerazumnost” (Marko 7:21-22).

„Jer, iz srca izviru zle misli, ubistva, preljube, blud, krađe, krivokletstva i hule” (Matej 15:19).

Čovjek je grešnik od rođenja – jer je grešnu ljudsku prirodu naslijedio od prvog čovjeka Adama. Čovjek kao takav, grešan po prirodi, tjelesan i rob grijeha, ne može da se spasi, ne može da zadovolji Božje standarde.

„Zato što je tjelesan um neprijateljstvo Bogu, jer se ne pokorava Božjem Zakonu, niti je u mogućnosti“ (Rimljanima 8:7).

„Stoga, oni koji su u tijelu ne mogu ugoditi Bogu“ (Rimljanima 8:8-9).

„A tjelesni čovjek ne prihvata ono što je od Božjeg Duha, jer je to za njega ludost, i ne može to spoznati, jer to treba da se prosuđuje na duhovan način“ (1. Korinćanima 2:14).

Rješenje za grijeh nije u borbi sa grijehom već da čovjek na dar dobije novi život – novu prirodu koja nije grešna, koja nije tjelesna i u ropstvu grijehu.^2.

Novorođenje

Bog je obezbijedio spasenje čovjeka kroz novorođenje, prilikom čega će čovjek dobiti novi život – novu prirodu.

„Isus mu na to reče: Zaista, zaista, kažem ti, ako se neko odozgo ne rodi, ne može vidjeti Božje kraljevstvo… Zaista, zaista, kažem ti, ako se neko ne rodi od vode i od Duha, ne može ući u Božje kraljevstvo. Što je rođeno od tijela, tijelo je, a što je rođeno od Duha, duh je“ (Jovan 3:3-6).

Čovjek je grešnu ljudsku prirodu naslijedo od Adama, a novi život i novu prirodu dobiće od Sina Božjeg Isusa Hrista, novog Adama.

„Prvi čovjek, Adam, postao je živa duša, posljednji Adam Duh koji daje život“ (1. Korinćanima 15:45).

Čovjek koji povjeruje u Hrista kao ličnog Spasitelja na dar dobija Hristov život – u trenutku se nanovo rađa Božjim natprirodnim čudom.

„A onima koji su ga primili dao je pravo da postanu djeca Božja, jer vjeruju u njegovo ime, koji nisu od krvi ni od tjelesne volje ni od čovječije volje, nego rođeni od Boga“ (Jovan 1:12-13).

„Svako ko vjeruje da je Isus zaista Hrist, rođen je od Boga, i svako ko voli onog koji je rodio, voli i onog koji je rođen od njega“ (1. Jovanova 5:1).

Hristov život je vječni život i prima se isključivo vjerom.

„Ko vjeruje Sina, ima vječni život“ (Jovan 3:36).

„Tom blagodaću spaseni ste kroz vjeru. I to nije od vas, dar je Božji. Ne od djela, da se niko ne bi hvalio“ (Efescima 2:8-9).

Primanjem Hristovog života, odnosno novorođenjem, čovjek postaje Božje dijete.

„Zaista, svi ste vi Božji sinovi vjerom u Hrista Isusa“ (Galatima 3:26).

Novorođenje se dešava kroz sjedinjenje Hristovog Duha sa čovjekovim duhom, i na taj način čovjek dobija novi duh, a to znači novi život i novu prirodu – Hristov Duh, odnosno Hristov život i Hristovu prirodu.

„A ko se združi s Gospodom jedan je duh” (1. Korinćanima 6:17).

„A pošto ste sinovi, Bog je u vaša srca poslao Duh svog Sina koji viče: Aba, Oče!” (Galatima 4:6).

Sjedinjenje Hristovog Duha sa čovjekovim duhom dešava se kroz Božjeg Svetog Duha koji nas sve zajedno sjedinjuje.^3. To je primanje Svetog Duha. Na ovaj način, kroz Božjeg Duha, čovjek se povezuje, ne samo sa Hristom, već i sa Bogom istovremeno, što je glavna tačka u planu spasenja.

„A ako Duh onoga koji je Isusa podigao iz mrtvih prebiva u vama, onaj koji je Hrista Isusa podigao iz mrtvih oživjeće i vaša smrtna tijela zbog njegovog Duha koji prebiva u vama“ (Rimljanima 8:11).

 „Jer svi koje vodi Božji Duh sinovi su Božji. Jer nijeste primili duh ropstva da se opet bojite, nego ste primili Duh posinjenja, u kojem vičemo: Aba, Oče. Taj Duh svjedoči s našim duhom da smo Božja djeca. A ako smo djeca, onda smo i naslednici – naslednici Božji, a sunaslednici Hristovi, ako trpimo zajedno s njim da bismo zajedno s njim bili i proslavljeni“ (Rimljanima 8:14-17).

Hristov Duh je postao naš duh, čime se naš stari duh nanovorodio i dobili smo novu prirodu koja je savršena. Kada se Hristov i čovjekov duh sjedine, čovjek u sebe prima Hristovu prirodu koja zamjenjujuje staru grešnu (adamovsku) prirodu, koja nije tjelesna i u ropstvu grijehu.

„Dakle, ako je neko u Hristu, on je novo stvorenje. Ono što je staro prošlo je, i evo, novo je nastalo“ (2. Korinćanima 5:17).

„A vi nijeste u tijelu, nego u Duhu, ako Božji Duh zaista prebiva u vama. A ako neko nema Hristov Duh, on nije Njegov. A ako je Hrist u vama, tijelo je zaista mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti“ (Rimljanima 8:9-10).

„Ali hvala Bogu što ste, premda ste bili robovi grijeha, od srca poslušni učenju koje vam je predato. Budući oslobođeni od grijeha, postali ste sluge pravednosti… Ali sada, kad ste oslobođeni od grijeha i postali ste Božje sluge, plod koji donosite jeste svetost, što vodi u vječni život“ (Rimljanima 6:17-22).

„Stoga sada nikakva osuđenja nema za one koji su u Hristu Isusu, koji ne hode po tijelu, nego po Duhu. Jer zakon Duha života u Hristu Isusu oslobodio me je zakona grijeha i smrti“ (Rimljanima 8:1-2).

Hrist nas je zaista spasio od grijeha.

„Rodiće sina, a ti ćeš mu dati ime Isus, jer će on svoj narod spasti od grijeha njihovih“ (Matej 1:21).

Božji narod, oni koji vjeruju, u sebi imaju Hristov život, život Sina Božjeg, novog Adama.

„Ta tajna je Hrist u vama, nada slave“ (Kološanima 1:27).

Živjeti novi život

Posjedovanje Hristovog života ili prirode ne znači automatski da čovjek više ne može biti neposlušan Bogu i razdvojiti se od Boga i time izgubiti spasenje, jer se upravo to desilo Sotoni, palim anđelima i Adamu. Posjedovanje Hristovog života znači da čovjek može biti poslušan Bogu ako tako želi i ako tako izabere, jer u sebi posjeduje Hristov život i može živjeti Hristovim životom ako tako izabere. Novorođeni čovjek više nije rob grijeha, već sluga pravednosti ako tako izabere jer u sebi posjeduje Hristov pravedan život.

Čovjek da bi živio novim pravednim životom ne treba da se bori sa grijehom jer tu pobjedu već posjeduje u sebi, već treba da ima blizak odnos sa Bogom i Hristom kroz svakodnevnu vjeru i na taj način održava ono što je primio, a to je novi Hristov život koji je pobijedio grijeh. Vjerom se živi, a to znači vjerom se pobjeđuje. Borba je u vjeri da ste u zajednici sa Bogom i Hristom i da imate u sebi pobjednički život.

„Šta vidjesmo i čusmo to javljamo vama da i vi s nama imate zajednicu; a zaista naša je zajednica s Ocem i sa Sinom Njegovim Isusom Hristom“ (1. Jovanova 1:3).

„…Teži za pravednošću, odanošću Bogu, vjerom, ljubavlju, istrajnošću, blagošću. Bori se u dobroj borbi vjere, drži se vječnog života na koji si pozvan (1. Timoteju 6:11-12).

Novorođeni čovjek ugađa Bogu ako živi prema Božjoj volji, a jedini način za to je da vjerom dopusti Hristu da živi kroz njega jer je Hrist jedini čovjek koji je živio prema Božjoj volji, i sada to treba ponovo da čini kroz nas ako Mu dopustimo. Na ovaj način novorođeni čovjek će manifestovati pravedna djela u skladu sa Božjom voljom.^4.

„Sa Hristom se razapeh. Ipak živim, a opet ne ja, nego Hrist živi u meni“ (Galatima 2:20).

 „Kao što loza ne može sama od sebe da donese plod ako ne ostane na čokotu, isto tako ne možete ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam čokot, a vi ste loze. Ko bude u meni i ja u njemu, on donosi mnogo ploda, jer bez mene ne možete činiti ništa“ (Jovan 15:4-5).

Novorođeni čovjek treba da dopusti Hristu da bude Gospod u njegovom životu kako bi ga obnovio i povratio Božje obličje u njemu.

„Tako će se Bog kroz Isusa Hrista proslaviti u svemu“ (1. Petrova 4:11).

Facebook

Google

Twitter

Linkedin

Reddit

Tumblr

Print