Spasiti znači „izbaviti od štete ili opasnosti“. Ideja spasenja koja se odnosi na nasledstvo u Bibliji je najzanimljivija. Pismo kaže da se odnosi na ono što smo bili kad smo dobili život od Adama.
„…da ste u to vrijeme bili bez Hrista, otuđeni od izraelske zajednice i stranci za koje nisu važili savezi obećanja, bili ste bez nade i bez Boga u svijetu“ (Efescima 2:12).
Ovo je stanje svakog čovjeka rođenog na ovom svijetu. Potpis smrti počiva na svima. Ovo je kriza u kojoj je čitav ljudski rod od Adamovog pada. To je razlog za bolesti, nesreće i smrt. Neprestani ciklus koji bi (bez Božje intervencije) na kraju uništio čitav ljudski rod.
Ali Isus je došao na zemlju dajući ljudskom rodu još jednu šansu za život, pri čemu će se, ako prihvate Njegov život, otkupiti od osude, bolesti, nesreća i smrti.
Jedan izbor nasuprot nema izbora
Bog je stvorio ljudski život, a zatim je grijeh ušao u iskustvo života, a rezultat toga je smrt. Koliko znamo, čovjek je stvoren, čovjek je sagrešio i čovjek na kraju umire. Ovo bi bila kratka istorija čovjeka. Tada je Bog učinio nešto da promijeni rezultat. Bog je zaustavio smrt jevanđeljem (dobrom viješću) i dao čovjeku probni period nazvan životni vijek. Uopšteno govoreći, probni period je „odlaganje kazne za osobu koja je osuđena, ali još uvek nije kažnjena“. Ovo uslovno odlaganje (uslovni probni period) bi bio životni vijek čovjeka koji prema Psalmima traje 70 godina ili „kod snažnijih“ 80 godina (Psalam 90:10). Prema nauci, biološki, čovjek bi mogao da živi 120 godina.
Koja je svrha ovog probnog perioda od 70, 80 ili 120 godina? Jednostavno rečeno, da bi napravili neki izbor. Ili biramo život ili uopšte ne biramo i idemo tamo gdje nam je bilo suđeno da odemo bez Božje intervencije. To onda mora biti najvažnija svrha našeg postojanja – da odaberemo život! Rođeni smo sa smrtnom presudom koja je visila nad nama i Isus je došao da nam da izbor za spas iz naše nevolje. Ovo je ljepota onoga što istinska ljubav čini za nas.
Adam je podrazumijevano stvoren kao dobar, ali Bog mu je dao slobodan izbor i Adam je izabrao zlo, pa je cijelo čovječanstvo naslijedilo zlo od Adama bez njihovog ličnog izbora. Božja pravda i poštenje zahtijeva da se čitavom čovječanstvu pruži ista šansa za slobodan izbor (budući da smo se podrazumevano rodili zli bez našeg izbora). Zatim smo pozvani da izaberemo da li želimo da ostanemo zli i umremo, ili da prihvatimo Isusov život i živimo zauvijek.
Nedostatak razumijevanja
Kad ljudska bića nijesu svjesna istinitih činjenica o životu i smrti, donose pogrešne odluke zasnovane na pogrešnim informacijama o istini naše stvarnosti koje dobijaju od zavedenih roditelja, staratelja i učitelja. Današnji svijet se u velikoj mjeri fokusira na obrazovanje. Djeca se rano šalju u školu gdje „uče“ razne teme i životna pitanja, ali malo se pažnje posvećuje pravoj svrsi života. Ta najvažnija pitanja su: „Ko sam ja?“ „Odakle sam došao?“ „Zašto sam ovdje?“ „Kuda idem?“ Ova pitanja se rijetko postavljaju iako je pravilna procjena ovih pitanja u suštini najveće znanje koje se može prenijeti bilo kojem ljudskom biću.
Studenti čitaju bezbroj knjiga istražujući bezbroj različitih predmeta, nastojeći da steknu znanje koje dijele autori, ali ignorišu najveću knjigu od svih, Bibliju, koja sadrži najvažnije znanje o svrsi našeg postojanja. Uprkos aplauzima i hvalospjevima današnjem obrazovanju, jedino istinsko obrazovanje je povezano sa odgovarajućim razumijevanjem svrhe života, a kao što je ranije rečeno, svrha života je odabrati Hrista. Da se izrazim upravo Isusovim riječima:
„Nego, prvo tražite Kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, i sve ovo će vam se dodati“ (Matej 6:33).
Šta je to „sve ovo“ o kome On govori? Prema kontekstu pasusa, „sve ovo“ se odnosi na ono što ćemo jesti, piti ili biti odjeveni. Drugim riječima, radi se o onome što naše obrazovanje obećava da će učiniti za nas. Obrazovanje bi trebalo da nam donese dobar posao kako bismo mogli da zaradimo pristojnu platu kako bismo mogli da jedemo, pijemo i oblačimo se, ili drugim riječima – kako bismo preživjeli.
Besmisleno je provesti godine svog života samo preživljavajući, i na kraju umrijeti a ne primiti blagodat Isusovog života.
I sve ono što bi se steklo tokom tog života bilo bi krajnje beskorisno, upotrebljivo samo za tih 70, 80 ili 120 godina života. Iz tog razloga je važno razumjeti ove životne činjenice što je ranije moguće, kako bi pojedinac mogao da odluči da živi kroz Isusa i da u Njemu ima obećanje vječnog života.
Jevanđelje je u osnovi dobra vijest, ali kakav je smisao dobre vijesti bez svijesti o suprotnosti (kontrast)?
Evo analogije. Ako nudite hranu nekome ko je već jeo i sit je, da li biste se iznenadili kada bi rekao: „Ne, hvala?“
Na isti način, neko ko ne zna svoje pravo stanje, ali je „pun“ blaga ovog života, prirodno bi odbio ili čak ismijevao jevanđelje ako bi mu bilo predstavljeno. Jevanđelje ima smisla samo kada vidite mračni ružni kontrast onoga što je grijeh učinio čovječanstvu, i tada i tek tada će se vidjeti ljepota jevanđelja.
