Isus kaže: „Dođite k meni, svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti“ (Matej 11:28).
Pravi odmor u Hristu nije fizički odmor, nego duhovni odmor – odmor od sebe (od starog sebe) – od umora i opterećenosti od sebe, od svojih želja, od svojih planova, od svojih postavljenih ciljeva i briga, od svojih problema koji postoje ili ih mi proizvodimo, od svoje traženje pravednosti ili drugih duhovnih ciljeva, od svojih projekcija sebe i svojih projekcija kakvi drugi treba da budu…
Takav umor i opterećenost je najbolji dokaz da još uvijek nijesmo pronašli odmor u Hristu na koji On poziva. Nijesmo svukli starog čovjeka u svom razmišljanju, u svojoj percepciji. Ne znači da nijesmo nanovorođeni, ali znači da još uvijek nijesmo došli do tačke odmora u Hristu; do tačke da živimo vjerom, a da ne živimo naporom, trudom, brigom, opterećenjem.
Može neko da kaže „lijepa je to priča, ali ja imam konkretne probleme u životu koji nijesu riješeni, ili koje mi Bog još nije riješio a ja mu uporno tražim“.
„Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene, jer ja sam krotkog i poniznog srca, i naći ćete odmor za svoju dušu. Jer, moj jaram je blag i moje breme je lako” (Matej 11:29-30).
Ako vjerujemo ono što Isus kaže da je On odmor za našu dušu i da je Njegov jaram lak, očigledno je da ne nosiš Njegov jaram koji je lak, nego nosiš svoj ili nečiji tuđi jaram. Težak je to jaram i zato si umoran i opterećen.
Mi vjerom crpimo ono što posjedujemo, vjerom živimo ono što imamo. A šta posjedujemo ili imamo? Hrista; Hristov Duh. U tom Duhu je sva sila i snaga, duhovna i moralna, koja je potrebna za dinamični pobjednički život u svakom smislu.
„…Gledajući u Začetnika i Usavršitelja naše vjere, Isusa…“ (Jevrejima 12:1-2).
Gledajmo u Hrista da bi iz Njega crpili i Njegov odmor, da bi ušli i u Njegov laki jaram; da bi crpili sa izvora žive vode da više ne budemo žedni; odnosno da naša duhovna žeđ bude zadovoljena.
